Roditelji anđela

[sijandraffm]

draga Rafael, zao mi je jako. vijerujem da ti nema utjehe. Ja sam prije pet godina izgubila mamu, iznenada, odjedanput. znam da je najgore u zivotu kad ti dijete ode i vijerujem da neznas kako dalje zivit od bola. meni je dosta pomoglo sto sam puno plakala, stvarno sam se izplakala, tako da ti mogu nazalost pomoci samo s savijetom da se ne suzdrzivas od suza, placa, tuge. kroz to moras proci, kad tad, tako da ti savjetujem da places kada god i koliko god ti se place, pa mozda da pokusas stupiti u kontakt s roditeljima koji su prozivili i prozivljavaju isto kao ti, neznam jel postoji neka grupa u Hr kojoj bi se mogla pridruzit, bit ce ti olaksanje pricati s nekim tko je prosao istu bol i tugu.
neznam sto bi ti jos rekla, htijela bi ti reci svega, ali znam da ti nista ne pomaze, da te nista nemoze utijesit, da ti je bol bezkrajna, zao mi je.
ja ti zelim svu snagu svijeta da prezivis tu tugu i bol ida se naucis nositi s time. stvarno mi je zao.

[Judy]

za sve mame anđela jedan veliki
neka Vam Bog da snage za dalje i barem malo zaliječi Vaša slomljena srca...
za lakše minute, sate, dane....i da ispod Vaših srca zakuca još koje uskoro
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

[Rafael999]

crna30 kaže:

Draga Rafael999! Kako dalje? To ovisi samo o tebi. Moje iskustvo je sljedeće.... Zato znaj da ti neće biti lako, sve mi ćemo se sjećati toga do kraja života. Istina je da je s vremenom lakše, meni je. Nesmijemo dopustiti da nas ta tragedija dokrajči, moramo biti jake i ostati zdrave i normalne za svoju buduću djecu. Sada otuguj,plači, jauči, viči... ali kada prođe neko vrijeme moraš se pomiriti s time jer vidiš kakvih sve sudbina ima na ovom forumu i da su sve te žene preživjele nekako i da sada većina njih ima svoju djecu, pa ćemo tako i mi.

Hvala ti svim srcem na ovome tekstu,ovim rijecima.Nisi toga svjesna mozda ali znaj da si mi jako puno olaksala tjeskobu u prsima.Hvala ti!.
I hvala vam svima sto ste mi se obratile sa namjerom da mi pomognete...jer pomogle ste i moram priznati da mi je velika utjeha od kada sam tu sa svima vama.

[MalaLola]

Od jučer ti želim nešto pametno reći, ali ne ide, izgubila sam bebu u 20tt iako je prema uzv bio 18tt, na sv. nikolu 2007. Bilo je i liječničkih pogrešaka, i krivog vođenja trudnoće od strane isto jednog privatnika.. al ljutnja prođe i shvatiš da jedino što je važno je tvoje zdravlje, ljubav prema bebi koja je otišla i spremnost da kreneš dalje.
Prošle godine sam rodila zdravog sina, trudnoća je bila školska, a zahvaljujući mojoj dragoj ginici koja mi je toliku sigurnost ulijevala i poprilično laka i bez previše straha, opet sam trudna, taman ulazim u tjedne kada sam izgubila prvu bebu i strah svaki put postoji, knedla u grlu se često pojavi, al idem dalje, čuvam sjećanja na moju jedinu djevojčicu.. a bol, bol valjda bude manja kad rodiš drugo dijete, okupira te, zavede kao što to samo bebe znaju i bol postane sjećanje, ali rekla sam suza uvijek ima, često kliznu, ali s vremenom bol više ne guši..
Drži se, teško je i preteško, ali već je netko spomenuo, plači, plači i plači, kad god.. ja sam na poslu znala otići u wc i plakati (ne brišeš suze pa se manje kuži.. čisto poslovnosti radi), kad bol malo jenja vratim se poslu. Molitva, druženje sa što više ljudi koji su ti dragi i koji razumiju tvoju bol.
Čuvaj se... a tvog anđela je spremno dočekala moja Lola sigurno gore negdje gdje sad veselo uživaju, dobro su sigurno, a i ti ćeš biti, polako....

[Rafael999]

MalaLola kaže:

Od jučer ti želim nešto pametno reći, ali ne ide, izgubila sam bebu u 20tt iako je prema uzv bio 18tt, na sv. nikolu 2007. Bilo je i liječničkih pogrešaka, i krivog vođenja trudnoće od strane isto jednog privatnika.. al ljutnja prođe i shvatiš da jedino što je važno je tvoje zdravlje, ljubav prema bebi koja je otišla i spremnost da kreneš dalje....
Čuvaj se... a tvog anđela je spremno dočekala moja Lola sigurno gore negdje gdje sad veselo uživaju, dobro su sigurno, a i ti ćeš biti, polako....

Znas...cvrsto vjerujem da su nasi andeli sada zajedno i da su dobro,da su sretni,a iznad svega da znaju tko smo mi Sve...da znaju da smo njihove majke, da nam uzasno nedostaju,da ih obozavamo,te da nas vide...A najvise me tjesi i ujedno me cini sretnom vjera i nada da cu svoju djevojcicu jednoga dana kada i meni vrijeme dode,sresti.Stvarno se tome nadam.A dotle....zivot je borba,smrt je laka kao i predaja, samo sjednes i cekas, ali zivot...sa njime se treba suociti.I to nije nimalo lako.Ali nakon sto klonemo,moramo ponovno ustati i krenuti dalje kao jos jace osobe.Cesto placem,cesto muz i ja razgovaramo,jedan drugoga tjesimo i tako idemo iz dana u dan.Znas,htjela bi jednoga dana opet ostati trudna,ali tu je jedan strah...da cu ako rodim opet curicu svoju prvu malenu ili preboljeti (sto nikako ne zelim) ili bi mi drugo dijete moglo zamjeniti prvo ( a to pogotovo ne zelim,ali se bojim da do toge ne bi doslo).I ta dva straha me koce.Ti si opet rodila, reci mi kako je sa drugim djetetom nakon svega?

["ami"]

ja sam rodila sina nakon što sam izgubila sina...i mogu Ti reči da sam bila najsretniji čovjek na svijetu kada sam opet ugledala pišonju na uzv-u, plakala sam valjda pola sata bez prestanka...i još pet dana kad sam došla kući..
nitko ti tvoje dijete ne može zamijeniti, ma da ih 10 rodila, ali ljubav koju češ dati svome drugom djetetu je bezuvjetna...
meni je moj V. 2u1 pake, jer sam sigurna da mi se I. vratio odozgora kroz njega, i tako je lakše živjeti s tom mišlju

[najmanja]

Ja ću uskoro ako Bog da roditi sina, nakon što sam izgubila curicu prije skoro 2 godine. Naravno, da mi je bila želja dobiti curicu kako bi nadoknadila izgubljeno. Ali, sad mi je svejedno, neka samo bude živo i zdravo i jednako se veselim dečku.
Ipak, ostaje mi želja da jednog dana ipak pokušamo dobiti i jednu curicu, valjda sve to ostavi traga na podsvjesti.

[crna30]

Joj žene moje vi ste čudo! Svaki puta kada vas pročitam dobijem novu snagu i spoznaju da nisam sama na ovome svijetu. Drago mi je za sve vas koje imate drugu djecu. A ti Rafael, jel vidiš kako su one to sve hrabro prošle. Tako ćemo i imi. Držite se svi, stvarno ste za deset.

[MalaLola]

Rafael999 kaže:

Znas,htjela bi jednoga dana opet ostati trudna,ali tu je jedan strah...da cu ako rodim opet curicu svoju prvu malenu ili preboljeti (sto nikako ne zelim) ili bi mi drugo dijete moglo zamjeniti prvo ( a to pogotovo ne zelim,ali se bojim da do toge ne bi doslo).I ta dva straha me koce.Ti si opet rodila, reci mi kako je sa drugim djetetom nakon svega?

Meni za drugo dijete nije uopće bilo bitno kojeg će spola biti, samo sam žarko željela grliti i voljeti uživo to djetešce, dečko je, iako sam cijeli život mislila da ću imati samo žensku djecu, a prva, mali anđeo, je bila curica. Nikada ju nije zamijenio, ali je dao novi polet našim životima, no svejedno našu curicu nikada nećemo zaboraviti, ona se jednostavno ne može zaboraviti, to je jedan od onih događaja, ljudi u životu koje vječno nosiš u srcu i ništa ali ništa ih ne može zamijeniti, jedino kažem kada napokon zagrliš svoju živu bebu životna radost, vjera u život se vrate i lakše je nositi se sa prethodnim gubitkom.
Sada sam opet trudna i opet je dečko, ovaj put sam žarko željela djevojčicu, ali kako sam već rekla, moja mala prasica jednostavno želi da ostane naša jedina princezica s kojom ćemo se igrati i koju ćemo uređivati, šminkati i sl. curkaste stvari tek jednom gore di je sada, mišica mala uf, baš bi ju sad zagrlila jako, jako
I da to je nekako kao podjela ljubavi između više djece, sve ih nekako voliš jednako, jednostavno je tako, jednostavno su ti važni, neki u srcu a neki ti po glavi skaču

[larazg]

MalaLola kaže:

ovaj put sam žarko željela djevojčicu, ali kako sam već rekla, moja mala prasica jednostavno želi da ostane naša jedina princezica s kojom ćemo se igrati i koju ćemo uređivati, šminkati i sl. curkaste stvari tek jednom gore di je sada, mišica mala uf, baš bi ju sad zagrlila jako, jako
:

[sijandraffm]

ajme, neznam, meni je ovo tako tesko citati, dok sam citala zadnji post od malelole, krenule su mi suze na oci. nemogu uopce opisati koliko mi je zao sto to morate prolaziti, sto to mora itko prolaziti, a s druge strane divim vam se kako ste to prezivile i kako ste hrabre i jake.

[Corina26]

Drage hrabre,divne žene!
Bog vas blagoslovio i dao vam snagu!
Zašto vam je dao takav težak križ,to samo on zna.Vašu bol ne mogu niti zamisliti,nadam se da nikada neću ni morati.
Kada bi se barem sve bebe na svijetu rodile žive i zdrave,kada bi barem sve majke nadživjele svoju djecu..
Nitko ne zna što ga u životu čeka..treba se nadati najboljem.Želim Vam od sveg srca da svaki dan koji dolazi otpusti dijelić boli s kojom morate živjeti!Želim vam male dječje rukice i djetinji smijeh da ozari dom!I da sve prođe najbolje,jer mora!!!!!!
Vjerujem da ćete jednog dana sresti svoje anđele i doživjeti sve one divne trenutke koje vam je život otrgnuo.

Nemojte mi zamjeriti ako sam što krivo rekla.Držite se,niste same!

[maradja]

drage moje bubice evo je prosla cijela godina otkad sam vas rodila i ubrzo izgubila, cini mi se da mi je sve gore i teze bez vas kako vrijeme prolazi. pomaze mi samo misao da vam je bolje gore na nebu nego sto bi bilo ovdje iako bih vas mazila i pazila kao zjenicu u oku i darovala vam svu ljubav koju nosim u srcu. zajedno ste gore anđeli moji mali a jednog dana ce stici i mama i tata i onda cemo cijelu vjecnost provesti skupa. dok je mene i vi ste u meni, volim vas vjecno

[OOOOOOO]

maradja kaže:

drage moje bubice evo je prosla cijela godina otkad sam vas rodila i ubrzo izgubila, cini mi se da mi je sve gore i teze bez vas kako vrijeme prolazi. pomaze mi samo misao da vam je bolje gore na nebu nego sto bi bilo ovdje iako bih vas mazila i pazila kao zjenicu u oku i darovala vam svu ljubav koju nosim u srcu. zajedno ste gore anđeli moji mali a jednog dana ce stici i mama i tata i onda cemo cijelu vjecnost provesti skupa. dok je mene i vi ste u meni, volim vas vjecno

[lotus_flower]

evo jedne predivne pjesme, za sve prehrabre mame i tate, i njihove anđele
posebno za jednog malog dječačića J.:

http://www.youtube.com/watch?v=J2CnUtVY35o

There were photographs I wanted to take
Things I wanted to show you
Sing sweet lullabies, wipe your teary eyes
Who could love you like this?People say that I am brave but i'm not
Truth is i'm barely hanging on
But there's a greater story
Written long before me
Because He loves you like this

So I will carry you
While your heart beats here
Long beyond the empty cradle
Through the coming years
I will carry you
All my life
And I will praise the One who's chosen me
To carry you

Such a short time
Such a long road
All this madness
But I know
That the silence
Has brought me to His voice
And He says

i've shown her photographs of time beginning
Walked her through the parted seas
Angel lullabies, no more teary eyes
Who could love her like this?

I will carry you
While your heart beats here
Long beyond the empty cradle
Through the coming years
I will carry you
All your life
And I will praise the One who's chosen Me
To carry you

[tina080488]

Cure moje iskrena sućut na vašim gubitcima, evo da se i ja prijavim u taj nesretni klub.

Trudnoća je bila školska, uredna, bez ikakvih komplikacija i problema. Ginekolog kkoji je vodio trudnoću svoj posao je obavio u potpunosti, radio je papu, briseve na sve i svašta, ultrazvuke i preglede redovito, redovito kontrolirao krvnu sliku i nalaz urina, čak me slao i na ogtt - kao zlu ne trebalo iako nije bilo potrebe za tim a i nalaz je bio uredan. Tjedan dana nakon zadnje kontrole kod njega, u 35 tjednu trudnoće dobila sam trudove. Kako nije bilo krvarenja ni bolova nisam u početku ni shvatila što se događa i što me to "šarafi", tek kad je počelo sve jače i učestalije shvatila sam da su to trudovi, muž me smjestio u auto i vozio do rodilišta. Tog djela se sjećam kroz maglu, uglavnom na uzv-u nisu vidjeli otkucaje bebinog srca, nakon 15 minuta sam na njihovo čuđenje rodila, , nisu me stigli niti klistrirat niti brijat, rezali me nisu jer su smatrali da ne treba, pukla sam dok sam rađala svog sina kojeg nikad neću upoznati, kojeg mi nisu htjeli pokazati i za kojeg je doktorica koja me porađala i bez ikakve anestezije šivala na moj upit što je s mojom bebom dreknula na mene "Jesmo vam rekli na uzv-u da otkucaja nema djete je mrtvo"
Svjesna sam toga da mi je to morala reći, ali ona se izderala na mene iz petnih žila, kao da sam ja njoj ubila nekog trenutak prije, nikad te riječi i njeno lice zaboravit neću, rekla sam joj samo "trebali ste ubit i mene" i to sam mislila i mislim još uvijek, sve bi dala da sam ja tamo ostala umjesto mog anđela.

Evo sad su nepuna tri tjedna od toga, njegov kinderbet je u sobi ne dam ga maknuti, napunila sam ga igračkama i gledam ga svakog dana. Robicu sam složila u ormarić skupa sa ostalim sitnicama kupljenim za našu bebu.

Ne znam što i kako dalje, doktor mi je rekao damogu planirat novu trudnoću čim dobijem prvu mens. a što da planiram, čega da se pazim?
Razlog smrti mog sina ne znaju, posteljica i pupčana vrpca su bile u redu, beba se razvijala normalno 23000gr je težio i 46 je bio dug, nikakvih malformacija nije bilo i sad budi pametan, srce je samo stalo kucati. Kako da opet zatrudnim, kako nakon svega, kad razloga nema?

Oprostite na podužem postu al morala sam to izbacit iz sebe, guši me sve to iz dana u dan, ne jedem, na spavam, kao zombi sam.

[Amrićak]

doživjela si najveću bol i najveću noćnu moru,svih nas trudnica i majki
plakala sam čitajući tvoj post.Ne poznajem te,ali dala bi sve da ti mogu nekako olakšati i pomoći
oprosti,milijun rijeći bi ti izrekla i napisala a ništa smisleno ne mogu....

[OOOOOOO]

ajme strasno u tim tjednima izgubit dijete.bas sam se sva najezila.tocno da je covjeka strah doci njima pod ruke

[abattoir]

tina....
isuse..kad se sjetim kako sam plakala jer mi ne ide dojenje, jer sam neispavana, jer me bole šavovi..koje gluposti..
tina, i sve druge cure. strašno mi je žao..
tina jesu napravili obdukciju? isuse....molit ću se za tebe i tvoju bebicu.
a ta kuja od doktorice, vjerojatno ni sama nije svjesna kako je gruba bila.
nadam se da je muž uz tebe i da se nekako gurate.

[traxxy]

Amrićak kaže:

Ne poznajem te,ali dala bi sve da ti mogu nekako olakšati i pomoći

Bas ovako...

Ne mogu ni zamisliti tu tugu i svakodnevni pogled na prazan kinder.

Drzi se hrabra zeno..i pisi ovdje kad god ti dode tesko..