Opsesivno-kompulzivni poremećaj - opća tema

[Vukec]

Pozdrav svima na ovoj temi!

Preporučam pogledati ovaj video:

https://www.youtube.com/watch?v=kzh0WmhJ1VU

[Autumn01]

Pozdrav svima. Već sam bio na temi anksioznosti, prije pola godine. Osjećao sam konstantan nemir i nelagodu, pogotovo kad bih išao negdje gdje mi je sve novo. Nakon nekog vremena umanjio mi se osjećaj nemira, vjerojatno iz razloga što sam puno vremena provodio na računalu igrajući igre i što sam konstantno bio nečim okupiran.
No unazad tjedan dana osjećam se najgore dosad. Često imam promjene raspoloženja i konstantno mi dolaze različite misli u glavu. Nemam sposobnost da normalno razgovaram, bez da provodim vrijeme u analizi osobe s kojom razgovaram. Ne mogu se uopće ni koncentrirati na razgovor. Jedino kad osjećam olakšanje je kad sam s osobama koje poznajem cijeli život. No kad sam s njima, javljaju mi se drugi probleme, odnosno javljaju mi se opsesivne misli. Kao da ću nekom nauditi i to vidim jako vividno. U zadnje vrijeme, kad vidim nešto na televiziji, ne mogu si procesuirati to kao nešto izmišljeno već zamišljam sebe i druge kroz to. Onda me obuzima misao da sam odvratna osoba i da u meni čući zlo koje samo čeka da eksplodira. Tada mi je potrebna potvrda nekog bližnjeg da su te misli normalne i da neću ništa napraviti. Tada se uspijevam smiriti, no slijedeći dan me obuzima ponovo. Neki dan sam gledao film po istinitoj priči o jednom liku koji je imao narcistički poremečaj ličnosti i počinio zlo (neću ni pisati što je počinio) bez da je osjetio grižnju savjesti i imao je potpuno odsutstvo empatije. Taj me film dotukao, od tada ne mogu isprati taj feeling u glavi i konstantno sebi govorim da sam ja takav isti. I onda se još događaju takve opsesivne misli koje još dodatno potvrđuju te moje negativne sumnje. Onda se nađem u tome da tražim situacije u kojima nisam bio empatičan, a trebao sam biti. I onda pomislim kako ni ja nemam empatije u sebi. Onda ponovo pitam nekog iz obitelji i oni mi nađu situacije u kojima sam ja bio empatičan, a ja se ne mogu oduprijeti tome da sam možda bio empatičan samo kako bih se sam osjećao dobro. Na to mi brat kaže da se svi osjećaju dobro kad čine dobro i da to nije sebično već je to način na koji svijet funkcionira. Trenutno izbjegavam sve što ima nasilje u sebi (filmove, tv sadržaj), jer se bojim da će to ponovo okinuti osjećaj nemira i opsesivne misli. No problem je što ih i samo razmišljanje o izbjegavanju tih situacija potakne. Najviše se događaju prije spavanja, pa se sad ježim i toga da će noć doći i da će me ponovo uhvatiti. Opuštam se samo kad nekom pričam o tome. No onda opet pomislim da sam narcis i da mi samo treba sažaljevanje. Pa pomislim da možda i nisam bolestan već samo kronično narcisoidan. I tako u krug.
Stvari poput konstantnog pranja ruku nemam, ali sam uvijek zbrajao i oduzimao brojeve na tablicama, radio neke radnje 3 ili 9 puta ili kucao o drvo 3 ili 9 puta kad bih osjetio da se prijeti neka opasnost. također sam znao, nakon što bih vozio auto, misliti o tome jesam li nekoga udario. Ili kad bih išao u rikverc, uvijek bi pogledao jesam li prešao preko nekoga. Takve su me stvari prošle, no opsesivne misli se događaju i uz njih ide izuzetna tjeskoba. Događale su se i prije, ali se nisu zadržavale. Sad me drže već tjedan dana i ne znam više ni što da mislim. Većinu vremena zapravo mislim da sam odvratna osoba, pa mislim da sam bolestan i da je to zbog bolesti, a onda opet zbog tog sažaljevanja mislim da sam narcisoidan. Pa to što sam uvijek htio biti nešto drugačiji mi to potvrdi. I činjenica da sam se uvijek htio svidjeti ljudima i uvijek sam se bojao da nešto loše misle o meni. I na to mi brat kaže da svatko tako razmišlja, samo što ne pridaje preveliku važnost tome.
Nesiguran sam i uvijek sam bio, no pažnja mi je godila, to priznajem. Iako, od svega od čeg sam mogao odustati, odustao sam. Zbog straha od neuspjeha ili treme ili toga da će netko biti bolji. Imam osjećaj da uvijek moram biti najbolji mogući i kao da živim po tom patternu. Uz to sve, primjetio sam na sebi da sam živio život u konstantnoj pasivnoj agresiji. Ne znam više što da mislim, naručen sam kod psihijatra za 5 dana i jedva čekam da odem. Sad se bojim da će me dotad sve i proć i da ću se osjećati bolje i uvjeriti se da sam sve izmislio i na kraju niti neću otići. Ne znam ni sam..

[Natko1995]

Poštovanje. Zovem se Natko, imam 19 g.i javljam se iz Dubrovnika, s ovim problemom sam upoznat već sa 11-12 g., tada to nisam svaćao kao problem već kao normalan način života. Tada sam bio 5-6 raz. i svaki dan bi čistio kuću sve do zadnjeg zrnca prašine, teniske su morale bit složene onako kako je meni zacrtano u glavi nikako drugačije, majice u ormaru složene od veće do manje itd.. Roditelji su to shvaća li kao dobro poslušno dijete, ali ja to nisam radio kako bi bio dobar i poslušan već sam "morao". Kako su godine išle s vremenom sam razvijao nekakve nove radnje tipa zatvorio bi prozor da ne bude propuh ali bi ga otvorio-zatvorio nekoliko puta jer nebi bio siguran jesam li ga zatvorio, nekada bi to bilo toliko jako da bi znao stajati kraj prozora 10 min. sav u znoju.. Sjećam se jedne situacije s ocem, išli smo spavati i on je gledao nekakav film, meni je bilo malo glasno i ja sam mu rekao da smanji malo i on je smanjio, ne dugo zatim meni je neki unutarnji glas govorio "reci mu da samnji jos" iako mi nije smetalo i ja sam mu reko opet da samnji i on je to uradio, televizija jedva da se čula ali ja opet nisam imao mira, jednostano me je izjedao taj glas i po treci put mu ja govorim da smanji, a on je na to sav iznerviran ugasio tv. i pošao spavati. To je toliko trajalo da sam do danas razvio kompleks i opsesivne misli koje su mi u glavi 24 sata. Godina 2014 mi je najgora godina u životu do sada i ovo "do sada" što sam napisao, sam napisao samo zato što me je strah da opet ne proživim takvu godinu. Bio sam na "dnu", htio sam se ubit, svaki dan sam razmišljao kako da se ubijem ali jednostavno nisam imao hrabrosti, s tom misli bi legao i ujutro se budio. Plakao sam, mene to nije sram reć i sada znam kada mi je malo bolje zaplakat.. Bio sam kod psihijatra, dobio sam tablete kako bi bio koliko toliko uravnotežen što se ti će depresije, uspio sam snagom volje prestat radit te kompulzije, misli je teško(skoro nemoguće) izbacit iz glave ali mogu se kontrolirat samo treba pronaći snagu, izdržao sam mjesec i pol dana bez tih radnji i osjećao sam se kao da sam izljećen i kao "nov", bio sam sretan i svaki dan mi je bio super. Sada sam opet počeo raditi te radnje ali u nekoj granici opet bolje nego kao u početku same bolesti, osjećam se opet anksiozno ali opet cu probat naći snagu da se dignem. Ja idem u teretanu ne zato da bi izgledao dobro i lijepo nego sto se osjećam bolje i pomaže mi u mojoj bolesti koliko toliko da se malo rasteretim. Eto to bi bilo to, ako bi tko volio razmjeniti svoje dogadaje i iskustva neka mi se slobodno javi na mail: [email protected], meni bi bilo drago, a i mislim da će nam obostrano koristit razgovor.

[nervos breakdow]

bio sam osjetljivo djete,zbog nevjerojatnog sklopa događanja
sam bio prisiljen na šutnju jer sam odrastao u stranoj zemlji
i tamo me nisu razumjeli (u vrtiću)navikao da me nitko ne razumije
a roditelji pogotovo majka me nikad nije prihvačala nego je imala
unaprijed smišljeno mišljenje o meni kad sam se vratio pred školu valjda
sam navikao da me nitko ne razumije ,djeca su me zvali pogrdnim imenima
a ja to nisam nikom mogao reći ,još sam mislio daa sa mnom nije u redu
kad sam malo odrastao odupro sam se tome..
iakosu ožiljci ostali
i tako cjeli život bez pomoći roditelja ,nikad nisam valjo
uvjek sam se morao ponašat na određeni način,nisu prihvačali moju osjetljivost
srednja škola pakao,šutnja....
u vojci pod sklopom strahovitog stresa me pukao okp
pukao sam kao šljiva,nisam nikom rekao
pogotovo ne majci s kojom nikad nisam imao komunikaciju
a proglasila bi me ludim a meni je trebao mir
no mira nema već dugo,niko ne zna za moju boljku,
zbog svega toga ni ne vjerujem u dr,tablete


vidim neke greške u svom ponašanju prema svom
djetetu,kopiram obrasce svoje majke
a on je isto osjetljiv

moj okp je sad recimo pod djelomičnom kontrolom
sve to i nije toliko važno ,povečava se pod stresom
ali nemam samopouzdanje da napravim nešto,da prekinem
ušljivi posao,trajno sam osakačen.....

[galle]

Autumn, nisam psihijatar, al situacija bi baca na Pure-O(primarily obsessional OCD).

[Harvester]

Natko1995 kaže:

Poštovanje. Zovem se Natko, imam 19 g.i javljam se iz Dubrovnika, s ovim problemom sam upoznat već sa 11-12 g., tada to nisam svaćao kao problem već kao normalan način života. Tada sam bio 5-6 raz. i svaki dan bi čistio kuću sve do zadnjeg zrnca prašine, teniske su morale bit složene onako kako je meni zacrtano u glavi nikako drugačije, majice u ormaru složene od veće do manje itd.. Roditelji su to shvaća li kao dobro poslušno dijete, ali ja to nisam radio kako bi bio dobar i poslušan već sam "morao". Kako su godine išle s vremenom sam razvijao nekakve nove radnje tipa zatvorio bi prozor da ne bude propuh ali bi ga otvorio-zatvorio nekoliko puta jer nebi bio siguran jesam li ga zatvorio, nekada bi to bilo toliko jako da bi znao stajati kraj prozora 10 min. sav u znoju.. Sjećam se jedne situacije s ocem, išli smo spavati i on je gledao nekakav film, meni je bilo malo glasno i ja sam mu rekao da smanji malo i on je smanjio, ne dugo zatim meni je neki unutarnji glas govorio "reci mu da samnji jos" iako mi nije smetalo i ja sam mu reko opet da samnji i on je to uradio, televizija jedva da se čula ali ja opet nisam imao mira, jednostano me je izjedao taj glas i po treci put mu ja govorim da smanji, a on je na to sav iznerviran ugasio tv. i pošao spavati. To je toliko trajalo da sam do danas razvio kompleks i opsesivne misli koje su mi u glavi 24 sata. Godina 2014 mi je najgora godina u životu do sada i ovo "do sada" što sam napisao, sam napisao samo zato što me je strah da opet ne proživim takvu godinu. Bio sam na "dnu", htio sam se ubit, svaki dan sam razmišljao kako da se ubijem ali jednostavno nisam imao hrabrosti, s tom misli bi legao i ujutro se budio. Plakao sam, mene to nije sram reć i sada znam kada mi je malo bolje zaplakat.. Bio sam kod psihijatra, dobio sam tablete kako bi bio koliko toliko uravnotežen što se ti će depresije, uspio sam snagom volje prestat radit te kompulzije, misli je teško(skoro nemoguće) izbacit iz glave ali mogu se kontrolirat samo treba pronaći snagu, izdržao sam mjesec i pol dana bez tih radnji i osjećao sam se kao da sam izljećen i kao "nov", bio sam sretan i svaki dan mi je bio super. Sada sam opet počeo raditi te radnje ali u nekoj granici opet bolje nego kao u početku same bolesti, osjećam se opet anksiozno ali opet cu probat naći snagu da se dignem. Ja idem u teretanu ne zato da bi izgledao dobro i lijepo nego sto se osjećam bolje i pomaže mi u mojoj bolesti koliko toliko da se malo rasteretim. Eto to bi bilo to, ako bi tko volio razmjeniti svoje dogadaje i iskustva neka mi se slobodno javi na mail: [email protected], meni bi bilo drago, a i mislim da će nam obostrano koristit razgovor.

Super ti je teretana za to i meni je koristila. Ja sam se gotovo potpuno izliječio. Moj ti je savjet dosta fizičke aktivnosti. Nemoj pokušavat potisnuti misli koje ti nadolaze. Prihvati ih kao dio tebe i da tako to ide u životu ali znaj koje misli su stetne za tebe a koje ne.

Ja sam imao običaj zamisliti znak stop kada mi dođu misli za koje znam da nisu dobre za mene.

Onda dosta mi je pomoglo duboko disanje i često sam znao namjerno pjevati iz sveg glasa i derati se da se oslobodim stresa naravno kada sam na vikendici (imam srecu da imam vikendicu na osamljenom mjestu) da me ljudi ne čuju da ne pomisle da sam puko.

[Harvester]

Lavandaaaaaa kaže:

Bok svima!

Ja se isto vec godinama borim sa OKP-em, sama sam si to dijagnosticirala; nisam nikad bila kod psihijatra niti pila ikakve tablete. Valjda mi je previse neugodno, ne znam, pa si sama pokusavam pomoc. No, u zadnjih godinu dana mi je sve gore i gore.

Pomalo se bojim bakterija, i tako vec godinama. Po kuci imam stvari za koje mislim da su "čiste", a sve ostalo sto dodirnem obavezno nakon toga perem ruke. Nikad ne sjedim u dnevnom boravku, vec gledam TV u svojoj sobi. Ne hodam nikad bosa po podu, osim ako cu nakon toga oprati noge, a ako mi nesto ispadne na pod to obavezno perem. Ako idem na neko putovanje, kad se vratim moram oprati sve sto sam nosila na to putovanje. Bas sve, to ukljucuje i ambalazu kozmetike. Nije bas da nesto pretjerano cistim po kuci niti perem odjecu nakon svakog nosenja, a nemam problema niti sa WC-ima u kaficu niti WC-ima kod prijatelja - to uvijek ide u onu kategoriju "čisto". Ako sam nesto jela, nakon toga moram oprati ruke i slicno. Sad, ljeti, se uvijek moram otusirati ako sam bila negdje vani; makar i u kratku setnju. Nakon plaže pogotovo, onda obavezno i kosu perem. Dosta perem ruke, ali nisu mi nikad crvene / ispucale, dakle, nisam jos toliko pretjerala. No, navikla sam se na to i takva sam vec godinama.

Osim toga, vec godinama imam i neku groznu fobiju da cu kupiti odjecu s greskom, pa sve moram detaljno provjeriti prije kupnje, sto zna biti prilicno iritantno. No, ne mogu si pomoci. Mislim da svi dobro znate kako je to.

Imala sam i razne faze u zivotu kad sam opsesivno citala clanke na nekom od portala - morala sam svaki dan procitati sve clanke iz neke od rubrika. To sam rjesavala tako da sam jednostavno prestala na neko vrijeme citati taj portal, pa bih presla na neki drugi portal i onda nakon nekog vremena opet isto. Slican problem sam imala i sa, nemojte se smijati, proucavanjem TV programa; isto bih to satima proucavala i stalno iznova citala; onda sam presla na TV program na teletekstu, ali opet isto, samo malo krace traje. I onda bih se nekako ohrabrila i prestala to raditi, jer ja ne mogu procitati to nesto jednom, nego nakon nekog vremena dodjem u fazu da ili cu to opsesivno citati satima ili necu uopce. Imam slican problem i sa citanjem knjiga, skoro svaku recenicu moram procitat vise puta. Kao, u stilu, prvi put nisam bila dovoljno koncentirana.

Trenutno ne citam portale niti TV program, ali prije par godina sam pocela provjeravati racune u ducanu, pa onda kusur (ostatak novca koji ti vrate) u ducanu. Na pocetku samo par puta, a sad sam u fazi da sve racune i kusur moram po minimalno 20-30 puta provjeriti, tako da to postaje jako naporno i gubim puno vremena na to. I onda izbjegavam kupiti nesto ako nemam tocan iznos kod sebe - jel tako da je glupo? No, kao sto rekoh, ne mogu si pomoci. Ako moram kupiti nesto, odmah sam pod stresom - kao, sad moram to sve provjeravati i tako. I naravno, na svemu trazim gresku: odjeci / obuci, tehnici, kozmetici, kutiji keksa u ducanu, za hranu jos moram i rok provjerit jednu pet puta. Jer, nije dovoljno nesto provjerit jednom, nego barem 5-6 puta. Sad u zadnje vrijeme imam i omiljene brojeve 3 i 5 i njihove visekratnike. Onda provjerim nesto 3 puta, pa 5 puta, pa opet 5 puta, pa opet 3 puta itd.

Kad kupim odjecu / obucu, moram pet-sest puta procitati etiketu, deklaraciju, kutiju i svu ambalazu, onda provjeravati racun, pa kusur. To se odnosi i na svu kozmetiku i eto posla od cijelog dana. I onda se nekad pitam sto radim po cijeli dan.

A u zadnjih godinu dana sam nekako stekla najiritantniju naviku od svih gore navedenih (da, i to je moguce): puno misli u glavi moram ponoviti vise puta. Bezvezne stvari, koje sam cula na kavi, koga sam vidjela. Ili jednostavno nesto pomislim i onda to moram ponoviti 5-6 puta. Vise ne gledam niti TV radi toga - vidim neku scenu, pa si je onda moram prepricavati. Ili, ako se vozim u autu i vidim nesto, pa to opet ponavljam par puta. Nije uvijek tako, ali jako cesto. Uvijek ja nadjem nesto za ponavljati gdje god bila.

Sve ponavljam, provjeravam: SMS i poruke sa Vibera citam po 5-6 puta, e-mailove isto, nekad provjeravam jesam li bocu dobro zatvorila, dobro izvagala nesto kad radim kolac, ma sve....

Sad citam po netu neke selfhelp savjete, ne znam kako da si pomognem. Netko je na ovom topiku napisao da treba "pustiti da misli prodju kroz mene", trudim se, pa opet....

Iduci tjedan idem na godisnji odmor, bojim se toga, jer cu opet sve ponavljati / provjeravati racune i kusur..... uzas.

Dobro možeš li samo reći iz kojeg razloga radiš ove stvari. (što se tiče pranja jasno mi je zbog bakterija) ali koji je razlog provjeravanja racuna i nekih radnji određeni broj puta.?

[Darihno]

Kontrola. OKP-ovci vole da imaju sve pod kontrolom, neizvesnost ih ubija. Kada to pomesas sa ogromnim strahom, dobijas to stalno ponavaljanje nekih radnji. Ako ne proverim 25 puta da li sam iskljucio/la sporet, izbice pozar i izgorece mi cela kuca. Otprilike tako to izgleda u glavi. Ili ako ne procitam nesto 10 puta, izostavicu nesto mnogo vazno.

[Harvester]

Darihno kaže:

Kontrola. OKP-ovci vole da imaju sve pod kontrolom, neizvesnost ih ubija. Kada to pomesas sa ogromnim strahom, dobijas to stalno ponavaljanje nekih radnji. Ako ne proverim 25 puta da li sam iskljucio/la sporet, izbice pozar i izgorece mi cela kuca. Otprilike tako to izgleda u glavi. Ili ako ne procitam nesto 10 puta, izostavicu nesto mnogo vazno.

Da upravo i pitam da bih sto bolje odgovorio. Iz tog razloga sam i ja ponavljao neke radnje. Ja sam ponavljao određene radnje jer sam se bojao ako to ne učinim desiće se nešto loše mojim najmilijim.

Dosta mi je pomoglo čitanje i razmišljanje o univerzumu. Došao sam do saznanja da je determinizam veoma izgledna stvar i da je to vjerovatno na djelu. Dakle da je sve predodređeno i da se zna šta će se desiti. Čak mislim i da ljudi nemaju "slobodnu volju".

To mi je stvarno pomoglo.Osjećam se rasterećeno i šta god da se desi znam da nisam kriv i da je sve to dio života. Isto tako bilo šta da se desi nije nužno dobro ili loše. Život je takav da bez lošeg nema dobrog i da bez dobrog nema lošeg.

[Chem]

Hei.
Trebam savjet.
Planiram ici do doktora opce prakse,objasniti joj sto mi smeta i dobiti neki anksiolitik.
E sad problem je sto svi imaju dosta nuspojava pa me zanima koji je najblazi,a da djeluje.
Hvala.

[goldentip]

hej prijatelji, imam dijagnozu F 42 - prisilne misli i radnje i F 29 - nespecificirana, neorganska psihoza, pijem fevarin 1oo mg uvečer, azolar 1o mg ujutro, i helex 0,5 mg 2 do 3 puta dnevno.. zna li netko koliko vremena treba da lijekovi djeluju, da prestane kompulzija (fevarin),i da prestanu slušne halucinacije (azolar) .. ?

[goldentip]

chemgirl kaže:

Hei.
Trebam savjet.
Planiram ici do doktora opce prakse,objasniti joj sto mi smeta i dobiti neki anksiolitik.
E sad problem je sto svi imaju dosta nuspojava pa me zanima koji je najblazi,a da djeluje.
Hvala.

helex, xanax i misar su isti lijek - isti kemijski sastav samo različiti proizvođači..
dobar je helex/xanax/misar - nisu loši, za veće tjeskobe veće doze, do 1 mg dnevno .. ali pitaj uputnicu za psihijatra to je najbolje..
za nuspojave helexa psihijatrica mi je samo odmahnula rukom, nisu neke, uopće, antipsihotici imaju nuspojave, ali tebi ne trebaju antipsihotici, nego anksiolitici - helex..

[Chem]

Hvala na odgovoru.

[goldentip]

chemgirl kaže:

Hvala na odgovoru.

nema na čemu.. ja pijem 2 do 3 put dnevno po 0,5 mg... funkcionira.. :klap::klap:

[Autumn01]

Ima li od vas tko harm ocd i kako se nosite s time?

[Darihno]

Kao i sve druge vrste ocd-a, naviknes se. Mnogo puta sam razmisljao da progutam metak.

[teazoldyck]

evo neke moje raznorazne

kad mi je sudoper pun suda i idem ga poslagati u masinu i recem sebi prvo cu donju policu i otvorim donju policu masine i mogu gledat samo stvari koje bi trebale ic u gornju policu i jednostavno ne mogu pocet slagat u donju nego je zatvorim otvorim gornju prvo to sve slozim a onda tek donju

u mailu imam 10ak foldera, ako mi dode samo jedan mail bezvezni npr i izbrisem ga, moram proc kroz sve foldere prije nego sto ga izbrisem iz deleted items

ako citam nesto malo duze i nesto me prekine, moram poceti sve ispocetka premda znam tocno gdje sam stala jer me prati strah da ipak nisam sigurno tu stala i da cu propustiti nesto jako vazno

sjetit cu se jos nego mi palo na pamet da napisem stogod

[Tathar]

Prije par godina, kada sam imao oko 15-16 godina, sam imao jednu vrstu OKP-a. Brojao sam titlove odnosno podnaslove dok sam gledao neki strani film. Kako? Primjer:
"Mama mi nije tu"
"Gdje je onda?"

Ima dva reda prijevoda, u prvom ima četiri riječi, u drugom tri. Tada sam osjećao blagu nelagodu. Da je u drugom redu bilo 4 riječi, laknulo bi mi, osjećao bi se bolje. Naravno, nisam ja zbog toga bio jako potišten ili sretan, samo blagi osjećaji.
Drugi primjer:
"Gdje si bio danas?"

Ovdje ima samo jedan red. U ovom slučaju brojim slova. Prva riječ ima 4 slova, druga 2, treća 3 i četvrta 5. Svaka riječ ima drugačiji broj slova. To bi mi obično isto stvaralo blagi osjećaj nelagode. Da je bilo recimo "Gdje imaš kuću?" 3 riječi svaka riječ ima 4 slova, bolje bi se osjećao, ali bi isto tako osjetio nelagodu jer ima neparan broj riječi.

Izgleda jako komplicirano, ali ja sam to čitao i brojao kao stroj. Nisam ni znao da je to poremećaj dok mi to brat nije rekao. Ja sam mislio da sam jako dobar matematičar jer sam jako brzo brojao i računao broj riječi i slova a u isto vrijeme sam pratio što piše u prijevodu.

To je sve prestalo tijekom godina, ali zna se dogoditi da brojim kada se toga sjetim.

[teazoldyck]

Tathar kaže:

Prije par godina, kada sam imao oko 15-16 godina, sam imao jednu vrstu OKP-a. Brojao sam titlove odnosno podnaslove dok sam gledao neki strani film. Kako? Primjer:
"Mama mi nije tu"
"Gdje je onda?"
Ima dva reda prijevoda, u prvom ima četiri riječi, u drugom tri. Tada sam osjećao blagu nelagodu. Da je u drugom redu bilo 4 riječi, laknulo bi mi, osjećao bi se bolje. Naravno, nisam ja zbog toga bio jako potišten ili sretan, samo blagi osjećaji.
Drugi primjer:
"Gdje si bio danas?"
Ovdje ima samo jedan red. U ovom slučaju brojim slova. Prva riječ ima 4 slova, druga 2, treća 3 i četvrta 5. Svaka riječ ima drugačiji broj slova. To bi mi obično isto stvaralo blagi osjećaj nelagode. Da je bilo recimo "Gdje imaš kuću?" 3 riječi svaka riječ ima 4 slova, bolje bi se osjećao, ali bi isto tako osjetio nelagodu jer ima neparan broj riječi.
Izgleda jako komplicirano, ali ja sam to čitao i brojao kao stroj. Nisam ni znao da je to poremećaj dok mi to brat nije rekao. Ja sam mislio da sam jako dobar matematičar jer sam jako brzo brojao i računao broj riječi i slova a u isto vrijeme sam pratio što piše u prijevodu.
To je sve prestalo tijekom godina, ali zna se dogoditi da brojim kada se toga sjetim.

to ja radim, ali ne samo s titlovima

[Lavandaaaaaa]

Harvester kaže:

Dobro možeš li samo reći iz kojeg razloga radiš ove stvari. (što se tiče pranja jasno mi je zbog bakterija) ali koji je razlog provjeravanja racuna i nekih radnji određeni broj puta.?

Vidim da me je Darihno preduhitrio i sve lijepo objasnio. Da, neizvjesnost me ubija i ta stalna nesigurnost. Uvijek si mislim: "pa nisam ja to dobro provjerila" i onda opet iznova.....

teazoldyck kaže:

ako citam nesto malo duze i nesto me prekine, moram poceti sve ispocetka premda znam tocno gdje sam stala jer me prati strah da ipak nisam sigurno tu stala i da cu propustiti nesto jako vazno

Tako i ja citam knjige: procitam par recenica, pa skuzim da nisam bila dovoljno skoncentrirana, pa onda opet ispocetka. Tako citam i mejlove; tako i filmove gledam na kompu - uvijek vracam neku scenu ako mislim da nisam bila dovoljno skoncentrirana. A tko je uvijek 100% koncentriran, osobito u danasnjem drustvu, sa danasnjim brzim tempom zivota?

Skinula sam s neta neke self-help stvari o OCD-u; neke upute sa vjezbama disanja, disanja u bojama, mindful thinking i slicno. I sve ja to znam, ali opet ne primjenjujem. Opet ja po svome. A od kognitivno bihevioralne terapije me hvata jeza, iako normalnom covjeku ne zvuci komplicirano otic kupit tri majice u ducan, ne provjerit 3 puta jel imaju gresku, ne provjerit 20 puta racun i kusur.