Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 01.07.2015., 09:11   #5421
Thumbs up

Quote:
My time kaže: Pogledaj post
Ne mogu vjerovati da netko može ovako nešto napisati anksioznoj osobi i još ima nick 'mali doktor'.
Ljudi, ako imate anksiozni poremećaj koji vas ometa u svakodnevnom životu, obratite se psihologu ili psihijatru. Ako dobijete ad i tablete za smirenje - uzimajte ih kako su vam dr preporučili. Ne ukidajte na svoju ruku ništa.
Normalno da uz terapiju morate raditi na sebi. Tablete su samo prva pomoć, sve ostalo morate sami. Promijenite životne navike. Čitajte knjige o samopomoći i primjenjujte ih u svakodnevnom životu jer će vam to pomoći da promijenite negativno razmišljanje, koje i je glavni okidač za anksioznost.
Ne slušajte po forumu nestručne ljude koji vam govore da su tablete otrov.
Onaj tko nije doživio panični napad, nema pojma što je to i ne može razumjeti.
Nije sramota obratiti se liječniku zbog tog problema. Važno je živjeti sa mirom u sebi i svojim mislima.

Kao da sam ja pisala...
__________________
˝A ship in port is safe, but that's not what ships are built for˝.
Calistam is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.07.2015., 09:30   #5422
Quote:
zorica1985 kaže: Pogledaj post
Resa,a koji je tvoj problem tj. dijagnoza? Da li si su ti pomagali lijekovi,ako si na lijekove mislila kad si napisala da si prekinula terapiju?
Zorica, iz mojeg iskustva tablete pomažu.. Imala sam blažu epizodu depresije, a inače se već godinama borim sa anksioznošću i paničnim napadima...nisam imala snage za ništa, i sama sam majka i u jednom trenutku sam rekla da mi je dosta i potražila sam pomoć...istina je da moraš puno raditi na sebi, ali tu početnu snagu koja ti je prijekopotrebna da te "podigne" dobiješ uz pomoć tableta definitivno...Ti jednostavno moraš poslušati sebe, u dubini srca, ono što osjećaš da je najbolje i od toga kreni...nemoj se opterećivati sa okolinom i što drugi imaju "pametno" za reći jer onaj tko ovo nije probao, ne zna o čemu mi pričamo, i sigurno ti ne zna pomoći...
Samo hrabro i držim ti fige da što prije staneš na svoje noge i vratiš se u normalu..
__________________
˝A ship in port is safe, but that's not what ships are built for˝.
Calistam is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.07.2015., 11:28   #5423
Hvala na podrsci svima.Na porodiljnom sam,nemam neke velike obaveze,ne moram na posao pa nekako ovo sve i prolazi,ali da se moram dizati i ovakva ici na posao,ne bi mogla.Ne znam sta mi se desilo,prije ta tri mjeseca kad sam imala svadje kao da se casa prelila naglo i kao da sam imala słom zivaca.Odjednom sam imala napad panike kod doktorice,na posti, u ducanu,di god da sam trebala ,mene je pocela loviti nervoza i strah i to traje.Da li to ima sanse da se smiri,ne znam.Imam stalno vrroglavoce,ljuljam se kao pijana,knedla u grlu stalno,ne dignem se iż kreveta,vec me pocne loviti nervoza,strah.....stvarno ovako zivjeti je nemoguce.A valjda ce se nesto promjeniti.Bebi cu poceti davati dohranu,sąd je prosla 5 mj. pa cu probati piti taj citram.
zorica1985 is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.07.2015., 11:51   #5424
Quote:
zorica1985 kaže: Pogledaj post
Hvala na podrsci svima.Na porodiljnom sam,nemam neke velike obaveze,ne moram na posao pa nekako ovo sve i prolazi,ali da se moram dizati i ovakva ici na posao,ne bi mogla.Ne znam sta mi se desilo,prije ta tri mjeseca kad sam imala svadje kao da se casa prelila naglo i kao da sam imala słom zivaca.Odjednom sam imala napad panike kod doktorice,na posti, u ducanu,di god da sam trebala ,mene je pocela loviti nervoza i strah i to traje.Da li to ima sanse da se smiri,ne znam.Imam stalno vrroglavoce,ljuljam se kao pijana,knedla u grlu stalno,ne dignem se iż kreveta,vec me pocne loviti nervoza,strah.....stvarno ovako zivjeti je nemoguce.A valjda ce se nesto promjeniti.Bebi cu poceti davati dohranu,sąd je prosla 5 mj. pa cu probati piti taj citram.
Baš tako zorice, drži se.
Kako ti je Calistam napisala, tko nije doživio teško će shvatiti...Uvijek ćeš dobiti ono to ti je sve iz glave, ma nemoj ....stvarno..
Jednom kad počneš i najmanje nešto, vidjeti ćeš koliko će se neke stvari same od sebe smanjiti...
Neke napetosti smanjiti...
Meni , recimo pomogne činjenica da sam već sve to prošla.Kažem si Resa preživjela si kad si ležala na podu nesposobna se ustat, u početku kad nisi ni znala što te snašlo, preživjeti ćeš i sad kad znaš koliko se ljudi bori isto ko i ti.
Kad znaš da je prošlo ono proći će i ovo, samo se smiri.

Istina da ponekad djeluje bolje , ponekad ne....ali pomaže...
__________________
Giving birth and nourishing, having without possessing,
acting with no expectations, leading and not trying to control: this is the supreme virtue.
resa is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.07.2015., 12:32   #5425
Quote:
My time kaže: Pogledaj post
Ne mogu vjerovati da netko može ovako nešto napisati anksioznoj osobi i još ima nick 'mali doktor'.
Ljudi, ako imate anksiozni poremećaj koji vas ometa u svakodnevnom životu, obratite se psihologu ili psihijatru. Ako dobijete ad i tablete za smirenje - uzimajte ih kako su vam dr preporučili. Ne ukidajte na svoju ruku ništa.
Normalno da uz terapiju morate raditi na sebi. Tablete su samo prva pomoć, sve ostalo morate sami. Promijenite životne navike. Čitajte knjige o samopomoći i primjenjujte ih u svakodnevnom životu jer će vam to pomoći da promijenite negativno razmišljanje, koje i je glavni okidač za anksioznost.
Ne slušajte po forumu nestručne ljude koji vam govore da su tablete otrov.
Onaj tko nije doživio panični napad, nema pojma što je to i ne može razumjeti.
Nije sramota obratiti se liječniku zbog tog problema. Važno je živjeti sa mirom u sebi i svojim mislima.
antoana is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.07.2015., 17:21   #5426
Panični pormećaj i ljubavni život

Pozdrav svima!

Pokušat ću biti kratka, ako znadnem. Htjela bih zapravo pitati sve vas koji patite od ovog poremećaja, kako se ljudi oko vas odnose prema tome, a zapravo me ponajviše zanima kako se to odražava na vaš ljubavni život, partnere koje imate ili koje bi htjeli imati?

Osobno sam u srednjim dvadesetim. Borim se sa ovim već nešto više od godinu dana. Idem na terapiju već nekih pola godine, trebalo mi je neko vrijeme da shvatim o čemu se radi. Zapravo bih rekla da je kod mene veliki problem bio i još jest prihvaćanje. Ja sam od onih osoba: zašto meni? Također sam osoba koja ne voli i ne zna pokazati drugima svoje slabosti. Valjda jer mislim da neću dobiti razumjevanje i prihvaćanje već ono suprotno. Vjerojatno jer sam više doživjela takve stvari. Imam divnu obitelj, koja me razumije. Iako moj doktor kaže da osobe koje nisu doživjele/prošle nešto to isto i ne mogu razumijeti. I ja se slažem s tome. Zapravo svi mi mislim da samo želimo da nas netko prihvati onakve kakvi jesmo.

Uglavnom, sve mi se ovo i počelo događati dok sam bila u jednoj jako stresnoj vezi. Ali opet, moj doktor smatra da su uzroci nešto dublje i drugo, ali spomenut ću da je tada sve počelo. Od tada nisam imala dečka. Zapravo sam se i dosta udaljila od ljudi općenito. Htjela bih biti zaljubljena, imati nekoga, osjećam najnormalije tu potrebu, jako sam emotivna osoba. Ali s druge strane ovaj dio mene me koči. Zapravo sam upoznala nedavno jendog dečka. On se ponaša tako da mi odaje dojam da mu se sviđam i da bi htio nešto, često mi se javlja i slično. Jendom dijelu mene to jako paše, a drugom dijelu stvara jaku tjeskobu. Jednostavno sam svjesna da ja mogu dobiti panični napad u svakom trenutku, u svakoj situaciji. To je nešto što ne mogu i ne bi htjela tajiti, a opet nije nešto što se kaže na način, ja sam Marko Marković i imam panični poremećaj. Ne znam. Trudim se shvatiti da to nisam ja, da je to samo dio mene.

Ali evo zanima me kako su vaši partneri to prihvatili? I kako se to odrazilo i odražava na vaš ljubavni život?

Toliko za sada.
Jennifer A. is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.07.2015., 20:42   #5427
Quote:
Jennifer A. kaže: Pogledaj post
Pozdrav svima!

Pokušat ću biti kratka, ako znadnem. Htjela bih zapravo pitati sve vas koji patite od ovog poremećaja, kako se ljudi oko vas odnose prema tome, a zapravo me ponajviše zanima kako se to odražava na vaš ljubavni život, partnere koje imate ili koje bi htjeli imati?

Osobno sam u srednjim dvadesetim. Borim se sa ovim već nešto više od godinu dana. Idem na terapiju već nekih pola godine, trebalo mi je neko vrijeme da shvatim o čemu se radi. Zapravo bih rekla da je kod mene veliki problem bio i još jest prihvaćanje. Ja sam od onih osoba: zašto meni? Također sam osoba koja ne voli i ne zna pokazati drugima svoje slabosti. Valjda jer mislim da neću dobiti razumjevanje i prihvaćanje već ono suprotno. Vjerojatno jer sam više doživjela takve stvari. Imam divnu obitelj, koja me razumije. Iako moj doktor kaže da osobe koje nisu doživjele/prošle nešto to isto i ne mogu razumijeti. I ja se slažem s tome. Zapravo svi mi mislim da samo želimo da nas netko prihvati onakve kakvi jesmo.

Uglavnom, sve mi se ovo i počelo događati dok sam bila u jednoj jako stresnoj vezi. Ali opet, moj doktor smatra da su uzroci nešto dublje i drugo, ali spomenut ću da je tada sve počelo. Od tada nisam imala dečka. Zapravo sam se i dosta udaljila od ljudi općenito. Htjela bih biti zaljubljena, imati nekoga, osjećam najnormalije tu potrebu, jako sam emotivna osoba. Ali s druge strane ovaj dio mene me koči. Zapravo sam upoznala nedavno jendog dečka. On se ponaša tako da mi odaje dojam da mu se sviđam i da bi htio nešto, često mi se javlja i slično. Jendom dijelu mene to jako paše, a drugom dijelu stvara jaku tjeskobu. Jednostavno sam svjesna da ja mogu dobiti panični napad u svakom trenutku, u svakoj situaciji. To je nešto što ne mogu i ne bi htjela tajiti, a opet nije nešto što se kaže na način, ja sam Marko Marković i imam panični poremećaj. Ne znam. Trudim se shvatiti da to nisam ja, da je to samo dio mene.

Ali evo zanima me kako su vaši partneri to prihvatili? I kako se to odrazilo i odražava na vaš ljubavni život?

Toliko za sada.
Ako ti se javlja i sl. slučajno pokreni temu o tome i jednostavno mu reci da imaš taj problem. Odmah ćeš znati na čemu si i kako on to prihvaća.
Ne može biti jednostavnije. Nemoj ništa skrivati jer će ti to samo pojačati tjeskobu. Ako on to normalno prihvati i ti ćeš biti samopouzdanija i prilikom susreta vjerojatno nećeš dobiti panični napad.
Napadi su ionako povezani sa anksioznim mislima. Što manje razmišljaš o njima, to su sve rijeđi. Kad te spopadne tjeskoba, pokušaj je ignorirati i 'reći' joj tko je gazda. Ispočetka je teško, ali kad ti par puta uspije, tvoje samopouzdanje raste.
My time is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.07.2015., 14:05   #5428
My time, hvala ti na tvome savjetu. Ali ja na žalost ne mogu s nekim praktički nepoznatim podjeliti tek tako nešto tog tipa. Jednostavno mi to nije ugodno. I ne mislim da bi tako dobila neku pozitivnu rekaciju, da nekome praktički nepoznatom idem tako nešto napisati.

Zar nitko ne želi podjeliti neko svoje iskustvo?

Bila bih stvarno zahvalna.
Jennifer A. is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.07.2015., 12:11   #5429
Quote:
Jennifer A. kaže: Pogledaj post
My time, hvala ti na tvome savjetu. Ali ja na žalost ne mogu s nekim praktički nepoznatim podjeliti tek tako nešto tog tipa. Jednostavno mi to nije ugodno. I ne mislim da bi tako dobila neku pozitivnu rekaciju, da nekome praktički nepoznatom idem tako nešto napisati.

Zar nitko ne želi podjeliti neko svoje iskustvo?

Bila bih stvarno zahvalna.
Pozdrav!
Kada sam započela vezu sa svojim sadašnjim mužem, nisam govorila o tome jer iskreno nisam ni sebi tada još priznala da imam problem... Po ovome kako si se opisala smo karakterno slične...i ja se često pitam zašto se ovo baš meni događa, ali sa godinama samu sebe sve više prihvaćam i jednostavno si kažem da je to dio mene...
U trenutku kada sam odlučila potražiti pomoć u smislu odlaska psihijatru za početak, muž nije bio za to i nisam osjetila podršku što me je na neki način dovelo do dna...samo njemu sam rekla, nitko drugi nije znao za moje tegobe i on je tako reagirao...zatim sam se posložila u glavi, otišla svejedno psihijatru, dobila AD i od tada mi se život okrenuo na bolje...bila sam sve jača i jača, bolja majka, bolja supruga i kada je muž vidio to, shvatio je na neki način da zaista imam problem, ali da se isti i da riješiti...
Onda se desila situacija (kada sam prestajala postepeno sa terapijom) da sam dobila jaki panični napad i on me je po prvi put u životu vidio takvu....i užasno mu je bilo, ful se prestrašio, nije znao šta se dešava....to je bila prekretnica i tada je on počeo čitati dosta o tome i zaista se pokušao što više informirati i shvatio je da ima toga dosta, i oko nas, ali ljudi ne pričaju o tome...i onda me je prihvatio, takvu kakva jesam, nije više upotrebljavao rečenice tipa sve je to u tvojoj glavi, sama si to radiš i sl., nego je jednostavno tu, ostao je, iako on i dalje ne razumije to u potpunosti, ali barem me više ne osuđuje ni ne krivi radi toga...
To ti je moje iskustvo
__________________
˝A ship in port is safe, but that's not what ships are built for˝.
Calistam is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.07.2015., 20:43   #5430
Quote:
resa kaže: Pogledaj post
Baš tako zorice, drži se.
Meni , recimo pomogne činjenica da sam već sve to prošla.Kažem si Resa preživjela si kad si ležala na podu nesposobna se ustat, u početku kad nisi ni znala što te snašlo, preživjeti ćeš i sad kad znaš koliko se ljudi bori isto ko i ti.
Kad znaš da je prošlo ono proći će i ovo, samo se smiri.

Istina da ponekad djeluje bolje , ponekad ne....ali pomaže...
Meni je isto bolje kad si kažem da je to sve bilo i da sam se toliko puta izvukla pa ću se i sad. To mi daje izdržljivost da preživim napadaj.
Calm Being is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.07.2015., 15:57   #5431
Ja ne znam šta da ja radim. Uhvatila me jučer tako jako panika dok sam prolazila gradom među hrpu ljudi na jednom mjestu gdje sam se sva pogubila i htjela propast u zemlju od srama. Imam problema sa ljudima točnije pere me socijalna fobija i ne mogu se normalno ponašati među nepoznatim ljudima. Išla sam sa jednom frendicom do obližnjeg restorana i unutra je bila hrpa ljudi točnije večina muških i meni je to tak bilo bed užasno jer uvijek mislim da su sve oči uprte u mene i da me se komentira na ružan način ili da bi ispala predmet sprdnje.. Isto tak kad smo prolazile netko je rekao za mene pogle ovu kak je mršava kao štap,što me je baš dotuklo s obzirom da sam jako osjetljiva na takve komentare za fizički izgled. Ne moram napominjat koliko sam se nekako tresla,počela znojit i htjela pobjeći glavom bez obzira...
Lost-soul is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.07.2015., 18:39   #5432
Quote:
Lost-soul kaže: Pogledaj post
Ja ne znam šta da ja radim. Uhvatila me jučer tako jako panika dok sam prolazila gradom među hrpu ljudi na jednom mjestu gdje sam se sva pogubila i htjela propast u zemlju od srama. Imam problema sa ljudima točnije pere me socijalna fobija i ne mogu se normalno ponašati među nepoznatim ljudima. Išla sam sa jednom frendicom do obližnjeg restorana i unutra je bila hrpa ljudi točnije večina muških i meni je to tak bilo bed užasno jer uvijek mislim da su sve oči uprte u mene i da me se komentira na ružan način ili da bi ispala predmet sprdnje.. Isto tak kad smo prolazile netko je rekao za mene pogle ovu kak je mršava kao štap,što me je baš dotuklo s obzirom da sam jako osjetljiva na takve komentare za fizički izgled. Ne moram napominjat koliko sam se nekako tresla,počela znojit i htjela pobjeći glavom bez obzira...
Autorice, sam tvoj nick puno govori o tebi.
Socijalna fobija se najbolje liječi podizanjem samopouzdanja. Znam da je lako reći, ali to je jedini način (ako nisi na ad).
Boldani komentar od nekog idiota ne govori ništa o tebi nego o njemu ili njoj koji ga je uputio.
Ti moraš svaki dan ponavljati svojoj podsvijesti da si lijepa, pametna, dobra i sposobna za riješiti svaki problem. Što te briga što drugi misle o tebi?
Ti živiš u svojoj koži, a ne u njihovim očima.
Pokušaj jednostavno ignorirati sve ljude koji se nalaze oko tebe. Obrati pažnju samo na društvo u kojem se nalaziš. Odbaci sve (koje god možeš) koji te opterećuju, nerviraju i spuštaju.
Što će ti nevažni ljudi u životu. Treba se okružiti ljudima pred kojima se osjećaš dobro, opušteno.
Kad si u gradu, digni glavu, misli u sebi kako si prekrasna, hodaj ponosno i samouvjereno.
Ako ti se desi da čuješ još neki kretenski komentar na svoj izgled - jednostavno reci u sebi - odje*bi, tvoje mišljenje me ionako ne zanima.
Radi stalno na podizanju samopuzdanja i kroz neko vrijeme ćeš vidjeti kako ti više nije bitno što drugi misle o tebi.
Sretno
My time is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.07.2015., 11:36   #5433
Ja nemam samopouzdanja i ne mogu fejkati da ga imam. Ako bi afirmirala u podsvijesti onda bi mi ta moja podsvijest rekla koga ja to lažem,to nije istina... Isto uvijek gledam tko će mi što reći,peru me ti strahovi... Kao dijete sam prolazila kroz takve situacije gdje su me zajebavali na račun moje mršavosti,govorne mane i znalo se komentirati još štošta što je ostavilo posljedice na mene. Svaki dan sam u nekom strahu,vječno brinem,analiziram,ne mogu se osjećati normalno ni opušteno, Smatram se nekako jadnom,kao da je vrijedim,osjećam se.kao fail uvijek ...Imam jako nisko samopouzdanje,ne volim sebe ni malo mrzim svoj odraz u ogledalu.. . Prolazit sama negdje među ljude mi je kaos,uvijek spuštam pogled,ubrzam korak samo da prođem neprimjetno... Uspaničim se za dosta situacija u glavi mi je kaos,ne znam kako preživjeti sve te borbe..
Lost-soul is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.07.2015., 12:18   #5434
Quote:
Lost-soul kaže: Pogledaj post
Ja nemam samopouzdanja i ne mogu fejkati da ga imam. Ako bi afirmirala u podsvijesti onda bi mi ta moja podsvijest rekla koga ja to lažem,to nije istina... Isto uvijek gledam tko će mi što reći,peru me ti strahovi... Kao dijete sam prolazila kroz takve situacije gdje su me zajebavali na račun moje mršavosti,govorne mane i znalo se komentirati još štošta što je ostavilo posljedice na mene. Svaki dan sam u nekom strahu,vječno brinem,analiziram,ne mogu se osjećati normalno ni opušteno, Smatram se nekako jadnom,kao da je vrijedim,osjećam se.kao fail uvijek ...Imam jako nisko samopouzdanje,ne volim sebe ni malo mrzim svoj odraz u ogledalu.. . Prolazit sama negdje među ljude mi je kaos,uvijek spuštam pogled,ubrzam korak samo da prođem neprimjetno... Uspaničim se za dosta situacija u glavi mi je kaos,ne znam kako preživjeti sve te borbe..
Upravo je ovo tvoj problem. Previše razmišljaš, što nekada/uvijek zna biti jako loše. Važno je da se opustiš i da kreneš postupno raditi na svojem samopouzdanju. Prolaziš kroz fazu tzv. fenomena ''izmišljene publike''. Misliš da svi gledaju baš u tebe, da te kritiziraju, ismijavaju, osuđuju na temelju izgleda... Što je i uzrok paničnih napadaja. Ali to stvarno nije tako. Bit će ti puno lakše jednom kad prihvatiš to i kad ti više neće bit stalo do tuđih mišljenja. A što se tiče samopouzdanja, mislim da najprije moraš poraditi na samopoštovanju. Stvarno mi je žao što imaš takvo mišljenje o sebi. Činiš mi se kao inteligentna osoba s puno kvaliteta, al takvo negativno razmišljanje te samo sputava u životu. A vjerojatno nisi ni lošeg izgleda, kao što kažeš. I zato, molim te, kreni prije s poštivanjem i prihvaćanjem sebe jer tek tada će te i drugi prihvatiti takvom kakva jesi.
Artemida4 is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.07.2015., 17:43   #5435
Moram napomenuti još jednu stvar zbog koje uništavam samu sebe je što nisam u stanju naći posao, točnije prestala sam se trudit oko toga ponajviše zbog tog straha da nešto neću znati,da nisam dovoljno dobra a po prirodi sam prava šeprtlja! Uz to rad sa ljudima,okolinom me plaši i ne bi se mogla nositi s tim i s takvim situacijama... Jednostavno ne mogu.. Ne vidim izlaza...
Lost-soul is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.07.2015., 17:53   #5436
Ja već tri godine pijem Prozac, Rivotril i Seroquel.
(u međuvremenu je bilo mijenjanja terapije, ali uglavnom se vrtilo oko ove tu i na nju sam se uvijek vraćala jer mi je od drugih terapija bilo samo gore).

Zadnjih pola godine su mi čak uz terapiju počeli panični napadaji, ali prilično specifični. Hvatali su me ujutro. Odnosno...budilo me lupanje srca... bol u prsima koja se širila u ruke, pa na želudac... pa bih se ja samo dekom po glavi i tresla se. Bilo me strah dići se iz kreveta. Agonija je ponekad znala satima trajati.

Psihijatar mi je uveo XanaxSr 1 miligram i Prazine 25mg tri puta dnevno.

Rekao mi je da se Xanax koristi za panične napadaje, ali da ga uvijek moram imati pored sebe čim osjetim da panični napadaj počinje tako da zaustavim eskaliranje paničnog iz dva razloga:
1. Kod paničnog napadaja se javlja vrsta PTSP-a od samog paničnog napadaja. Nakon nekoliko paničnih proživljenih napadaja čovjek se počinje bojati samog paničnog napadaja, svaki novi panični napadaj samo pogoršava stanje kao da imate ranu i onda svaki put po njoj prčkate iglom tako da nikad ne može zacijeliti.
2. Zato jer Xanax djeluje upravo kad napadaj počinje i spriječava ga, ali ako se popije poslije paničnog napadaja onda em što je čovjek izmoren od paničnog napadaja kojeg je doživio, em što će ga u tom slučaju Xanax samo ošamutiti i možda još više povećati osjećaj umora.

Ja sam, međutim, umjesto da popijem odmah ujutro u krevetu Xanax čim se probudim... pokušala foru da popijem Xanax navečer skupa sa Seroquelom.
Osobito zato jer je to XanaxSr odnosno sa sporim lučenjem pa mi praktički do buđenja djeluje. Svejedno za svaki slučaj ga držim pored kreveta i uvijek nosim sa sobom.

Moram priznati da mi je puno pomogao u vrlo kratkom roku odnosno već prvu noć što sam ga popila iduće jutro mi je bilo bolje.

Jedino što me muči jest to da na uputama lijeka piše da se ne bi trebao konzumirati dulje od 12 tjedana... ali ako meni za panične napadaje nisu pomagali kokteli Prozaca, Cipralexa, Velafaxa, Seroquela, Lamala, Rivotrila, Depakinea, Normabela... (ovo nabrajam sve lijekove koje su mi mijenjali u terapiji...nisam sve u isto vrijeme pila)... onda stvarno ne znam kako oni misle da bih ja to trebala piti samo 12 tjedana?...
Pitat ću danas psihijatra što misli o tome.

(inače... ove druge lijekove pijem za liječenje depresivno-anksioznog poremećeja i borderlinea... panični napadaj mi je nova dijagnoza... blago meni...)...

Eto, tako...
__________________
"All I know is the child is my warrant and if he is not the word of God, then God never spoke..."
Death-of-Art is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.08.2015., 19:52   #5437
Pozdrav. Nova sam na forumu. Imam 33 god. i prije 3god imala sam panicni napad. Ave je to trajalo cca 6mj i pila sam helex 0,25 i aliceu. Posto je psih.odlucila da sam ok ukinula je terapiju. Sada sam vec 1,5god bez terapije i ok sam. Tu i tamo popijem po potrebi praxiten 15mg kada osjetim neki nemir i napetost ali...Medjutim kao posljedica panicnog napada ostao je neki strah u meni (ostati sama kuci, izaci sama van itd). Nekako se borim sa tim strahom ali sve me to iscrpljuje. Moj najveci problem koji sve to pogorsava je problem ravnoteze(nestabilnost u hodu-gumene noge) pogotovo kada se radi o otvorenom i jako osvjetlenom prostoru (bljestavilo sunca,florescentno svjetlo). Obisla sam sve specijaliste od okuliste,audiologa(koji je potvrdio ostecenje centra za ravnotezu koji se vratio nakon nekog vremena i sada je ok mada meni i dalje bjezi tlo pod nogama), ORL, napravila sam i RTG vratne kraljeznice,neurologa, MR mozga, kardiologa, endokrinologa, pulmologa i svi su nalazi ok. Poceli su mi neki pripisivati moj problem "psihi" i tako me rijese a ja se i dalje mucim i ne mogu normalno funkcionirati u svakodnevnom zivotu ni poslu. Kao sta sam rekla najvise mi neravnotezi smeta otvoren prostor, bljestavilo sunca i florescentno svjetlo. Dali je stvarno to do psihe? Ako ima itko savjet ili je imao slican problem molila bi da mi pomogne bar savjetom i svojim misljenjem.
crna00 is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.08.2015., 18:39   #5438
Quote:
Jennifer A. kaže: Pogledaj post
Pozdrav svima!

Pokušat ću biti kratka, ako znadnem. Htjela bih zapravo pitati sve vas koji patite od ovog poremećaja, kako se ljudi oko vas odnose prema tome, a zapravo me ponajviše zanima kako se to odražava na vaš ljubavni život, partnere koje imate ili koje bi htjeli imati?

Osobno sam u srednjim dvadesetim. Borim se sa ovim već nešto više od godinu dana. Idem na terapiju već nekih pola godine, trebalo mi je neko vrijeme da shvatim o čemu se radi. Zapravo bih rekla da je kod mene veliki problem bio i još jest prihvaćanje. Ja sam od onih osoba: zašto meni? Također sam osoba koja ne voli i ne zna pokazati drugima svoje slabosti. Valjda jer mislim da neću dobiti razumjevanje i prihvaćanje već ono suprotno. Vjerojatno jer sam više doživjela takve stvari. Imam divnu obitelj, koja me razumije. Iako moj doktor kaže da osobe koje nisu doživjele/prošle nešto to isto i ne mogu razumijeti. I ja se slažem s tome. Zapravo svi mi mislim da samo želimo da nas netko prihvati onakve kakvi jesmo.

Uglavnom, sve mi se ovo i počelo događati dok sam bila u jednoj jako stresnoj vezi. Ali opet, moj doktor smatra da su uzroci nešto dublje i drugo, ali spomenut ću da je tada sve počelo. Od tada nisam imala dečka. Zapravo sam se i dosta udaljila od ljudi općenito. Htjela bih biti zaljubljena, imati nekoga, osjećam najnormalije tu potrebu, jako sam emotivna osoba. Ali s druge strane ovaj dio mene me koči. Zapravo sam upoznala nedavno jendog dečka. On se ponaša tako da mi odaje dojam da mu se sviđam i da bi htio nešto, često mi se javlja i slično. Jendom dijelu mene to jako paše, a drugom dijelu stvara jaku tjeskobu. Jednostavno sam svjesna da ja mogu dobiti panični napad u svakom trenutku, u svakoj situaciji. To je nešto što ne mogu i ne bi htjela tajiti, a opet nije nešto što se kaže na način, ja sam Marko Marković i imam panični poremećaj. Ne znam. Trudim se shvatiti da to nisam ja, da je to samo dio mene.

Ali evo zanima me kako su vaši partneri to prihvatili? I kako se to odrazilo i odražava na vaš ljubavni život?

Toliko za sada.
Neki partneri će imati razumijevanja,neki će ti reći da je to sve u tvojoj glavi, iskreno, na tvom mjestu bi odmah rekla istinu, ako te voli i ako razmišljate o budućnosti da postoji i takva bolest.
Kada su u pitanje druge bolesti nema problema, ali kada je ''psiha u pitanju'' je drukčije i drukčije su reakcije.
Po tome ćeš znati je l ti je spreman pružiti podršku, potporu i ljubav te sve ostalo.
Kod mene je svega bila, ali vidiš da žene imaju izvrsne supruge koji na kraju imaju razumijevanja i sve, i koja su podrška, bolje majke i itd kao što je netko napisao već dolje.
__________________
Od trnja pa do zvijezda
Azaleja is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.08.2015., 11:16   #5439
Quote:
Death-of-Art kaže: Pogledaj post
Ja već tri godine pijem Prozac, Rivotril i Seroquel.
(u međuvremenu je bilo mijenjanja terapije, ali uglavnom se vrtilo oko ove tu i na nju sam se uvijek vraćala jer mi je od drugih terapija bilo samo gore).

Zadnjih pola godine su mi čak uz terapiju počeli panični napadaji, ali prilično specifični. Hvatali su me ujutro. Odnosno...budilo me lupanje srca... bol u prsima koja se širila u ruke, pa na želudac... pa bih se ja samo dekom po glavi i tresla se. Bilo me strah dići se iz kreveta. Agonija je ponekad znala satima trajati.

Psihijatar mi je uveo XanaxSr 1 miligram i Prazine 25mg tri puta dnevno.

Rekao mi je da se Xanax koristi za panične napadaje, ali da ga uvijek moram imati pored sebe čim osjetim da panični napadaj počinje tako da zaustavim eskaliranje paničnog iz dva razloga:
1. Kod paničnog napadaja se javlja vrsta PTSP-a od samog paničnog napadaja. Nakon nekoliko paničnih proživljenih napadaja čovjek se počinje bojati samog paničnog napadaja, svaki novi panični napadaj samo pogoršava stanje kao da imate ranu i onda svaki put po njoj prčkate iglom tako da nikad ne može zacijeliti.
2. Zato jer Xanax djeluje upravo kad napadaj počinje i spriječava ga, ali ako se popije poslije paničnog napadaja onda em što je čovjek izmoren od paničnog napadaja kojeg je doživio, em što će ga u tom slučaju Xanax samo ošamutiti i možda još više povećati osjećaj umora.

Ja sam, međutim, umjesto da popijem odmah ujutro u krevetu Xanax čim se probudim... pokušala foru da popijem Xanax navečer skupa sa Seroquelom.
Osobito zato jer je to XanaxSr odnosno sa sporim lučenjem pa mi praktički do buđenja djeluje. Svejedno za svaki slučaj ga držim pored kreveta i uvijek nosim sa sobom.

Moram priznati da mi je puno pomogao u vrlo kratkom roku odnosno već prvu noć što sam ga popila iduće jutro mi je bilo bolje.

Jedino što me muči jest to da na uputama lijeka piše da se ne bi trebao konzumirati dulje od 12 tjedana... ali ako meni za panične napadaje nisu pomagali kokteli Prozaca, Cipralexa, Velafaxa, Seroquela, Lamala, Rivotrila, Depakinea, Normabela... (ovo nabrajam sve lijekove koje su mi mijenjali u terapiji...nisam sve u isto vrijeme pila)... onda stvarno ne znam kako oni misle da bih ja to trebala piti samo 12 tjedana?...
Pitat ću danas psihijatra što misli o tome.

(inače... ove druge lijekove pijem za liječenje depresivno-anksioznog poremećeja i borderlinea... panični napadaj mi je nova dijagnoza... blago meni...)...

Eto, tako...

Iskreno i ja uvijek uz sebe imam u đepu xanax zlu ne trebalu, i on najbrže suzbije panični, što se tiče vremenskog korištenja alprazolama ( xanax, helex, misar ) ja sam na misaru 0.5 8mjeseci i ne primječujem znakove ovisnosti, mada sve je isti k.. u smislu, da ljudi koji su na ad-ima tješe se da ad-i ne izazivaju ovisnost, a troše ih godinama, pa na isto dođe..

Svaki je individua za sebe i na svakog drugačije djeluje pojedini lijek.. Po meni bolje suknut xanax nego proživljavat panični, i treba imat na pameti da što duže nema paničnog mozak polako počne zaboravljat na to stanje, treba utjecat na sebe da se ne prisjeća stanja kad se pojavi panični..
Nino81 is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.08.2015., 11:54   #5440
Quote:
Death-of-Art kaže: Pogledaj post

Zadnjih pola godine su mi čak uz terapiju počeli panični napadaji, ali prilično specifični. Hvatali su me ujutro. Odnosno...budilo me lupanje srca... bol u prsima koja se širila u ruke, pa na želudac... pa bih se ja samo dekom po glavi i tresla se. Bilo me strah dići se iz kreveta. Agonija je ponekad znala satima trajati.
evo ovo isto i ja upravo proživljavam...i dok se ne ustanem i ne popijem tabletu, ništa od smirenja...


Quote:
Jedino što me muči jest to da na uputama lijeka piše da se ne bi trebao konzumirati dulje od 12 tjedana....
a nemoj da te to muči. to uglavnom na svim ljekovima ove vrste piše, ali mi bi se trebali držati onoga što nam dr kaže. ja sam koristila helex (po potrebi) i to je trajalo 3 godine, onda me psihijatrica postepeno skidala s njega kad je došlo vrijeme za to.
__________________
Kad si sretan lupi glavom ti o dlan.
Azz is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 02:57.