|
23.08.2015., 14:41
|
#1
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2010.
Lokacija: Ni tu ni tamo
Postova: 63
|
Depresija, osječaj krivnje i neuspjeha
Još jedan brodolom u životu. Partner je odlučio odseliti i to iz razloga jer sam stala u obranu svoje djece koju je onak usputno izvrijeđao, nazvao zlobnim govnima i sličnim nazivima. Uz sve to borim se sa depresijom F32.2 , F43.2 , F60.3 i X61. Terapija Asentra 150mg dnevno, Diazepam 10mg po potrebi, Sanival 10mg po potrebi plus Helex od 0.25 po potrebi ako diazepam ne pomaže. Iza sebe imam 4 pokušaja suicida i za sva 4 je uzrok bio on. Što iz ovih što iz onih razloga. Osječam se kao totalni neuspijeh i kao majka i kao supruga i u svemu ostalome. Ono što me dodatno slomilo je danas kad sam nazvala mamu da joj kažem kakva je situacija i da joj se pojadama, između ostalog sam spomenula kako se osječam, na što je moja mama briznula u plač i rekla mi da se i ona osječa kao totalni neuspijeh kao mamajer ja sa svojih 35 godina nikako da sredim svoj život, seka se friško rastala iz svojih razloga, brat je mlad i samo lumpuje i pije, konstantno strahujemo da mu se nesto ne dogodi. Slomilo me to do kraja. Srce mi je puklo. Razočarala sam osobu koja me rodila i digla na noge, pružila maksimalno koliko je mogla. Nije mi do ničeg. Nit moja mama zaslužuje takvu kćer niti moja djeca zaslužuju takvu mamu. Vrtim se u začaranom krugu već danima, pucam po šavovima i ne mogu se izvuči iz toga.
__________________
Nisam ničiji otirač za noge, vrijedim puno puno više od toga, a oni koji to ne kuže, ko im kriv, nemaju pojma što propuštaju!
|
|
|
24.08.2015., 18:42
|
#2
|
better days ahead
Registracija: Mar 2009.
Postova: 11,130
|
Neko brzinsko rjesenje koje bih ti ponudila glasilo bi otprilike - skupi cijelu obitelj i odite planinariti. Fizicka aktivnost i druzenje imaju nebrojeno prednosti, no za dugorocno rjesavanje problema bi se svakako trebalo malo vise angazirati oko pronalaska adekvatne psiholoske pomoci (a sport i priroda neka ti budu konstanta). Ako je cijela obitelj u rasulu, ocito postoji neko zariste od kojeg sve dalje krece.
Svakako gledaj da kao obitelj probate provoditi sto vise kvalitetnog vremena zajedno, neka vam djeca budu motiv da makar glumite kako je sve ok pa s vremenom mozda prijede u naviku...
Usput receno, ako je partner bio okidac za pokusaje suicida i razne dodatne komplikacije, budi sretna sto je otisao. Ustani, obrisi prasinu sa sebe i kreni dalje. Jednostavno je reci, znam, ali od nekud treba poceti i nazalost carobnog stapica nema. Imat ces zasigurno jos nelijepih epizoda, ali biti ce i lijepih Samo pomalo i pazi na klince
__________________
Assumption is the mother of all f***ups! ~ All that I'm after is a life full of laughter ~
|
|
|
24.08.2015., 19:23
|
#3
|
Observer
Registracija: Aug 2012.
Lokacija: Atlantis, galaksija Pegaz
Postova: 988
|
Draga Schenzy,
razumijem da ti je teško jer prolaziš kroz stresno razdoblje u svom životu. Boriš se sa depresijom, prekinula si s partnerom i još si zatražila podršku svoje mame koja je izostala.
Svi prolazimo kroz teška razdoblja i znam da te to neće utješiti.
Ali, ja u tvom postu nisam vidjela osobu koja je totalni neuspjeh. Znaš zašto?
Zato što si ti imala snage suprotstaviti se svom partneru i stati u obranu sebe i svoje djece. Mnoge žene nemaju tu snagu u sebi, i mada ti to sada možda ne vidiš tako, to je jedan od tvojih uspjeha.
Tvoja mama, ne znam kroza što ona prolazi, nije imala pravo reći ti to što ti je rekla jer ti je tako samo nabila krivnju, a tebi u ovom stanju to zbilja nije potrebno.
Nikoga ti ne možeš razočarati jer si ti ta koja upravlja svojim životom. Ti si ta koja je poduzela prvi korak i koja sada samo mora krenuti dalje.
Pretpostavljam da redovito ideš psihijatru - zatraži psihoterapiju, pokušaj se okružiti pozitivnim osobama (nisi spominjala prijatelje pa ne znam).
I nikako se nemoj smatrati neuspjehom.
__________________
"Katkad te život tako preoptereti da ne znaš tko si bio na početku.'' ( Ramiz Karaeski )
|
|
|
24.08.2015., 23:03
|
#4
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2015.
Postova: 90
|
To sto si otvorila ovu temu je dobro jer pokazuje da pokusavas negdje usmjeriti negativnu energiju, ali pripazi da ne napises nesto zbog cega ces imat potrebu napravit nesto lose poput one zene koja je ubila sebe i dijete. Rijeci mogu biti vrlo opasne. Ako si pod prevelkim pritiskom, odvezi djecu svojoj majci ili sestri i malo se odmori koji dan. Katkada je bolje biti malo sebican nego da puknes. I porazgovaraj s nekime o svojim problemima. Sretno.
|
|
|
25.08.2015., 13:36
|
#5
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jul 2015.
Lokacija: Iza sedam gora i sedam mora
Postova: 5,134
|
Quote:
Schenzy kaže:
Još jedan brodolom u životu. Partner je odlučio odseliti i to iz razloga jer sam stala u obranu svoje djece koju je onak usputno izvrijeđao, nazvao zlobnim govnima i sličnim nazivima. Uz sve to borim se sa depresijom F32.2 , F43.2 , F60.3 i X61. Terapija Asentra 150mg dnevno, Diazepam 10mg po potrebi, Sanival 10mg po potrebi plus Helex od 0.25 po potrebi ako diazepam ne pomaže. Iza sebe imam 4 pokušaja suicida i za sva 4 je uzrok bio on. Što iz ovih što iz onih razloga. Osječam se kao totalni neuspijeh i kao majka i kao supruga i u svemu ostalome. Ono što me dodatno slomilo je danas kad sam nazvala mamu da joj kažem kakva je situacija i da joj se pojadama, između ostalog sam spomenula kako se osječam, na što je moja mama briznula u plač i rekla mi da se i ona osječa kao totalni neuspijeh kao mamajer ja sa svojih 35 godina nikako da sredim svoj život, seka se friško rastala iz svojih razloga, brat je mlad i samo lumpuje i pije, konstantno strahujemo da mu se nesto ne dogodi. Slomilo me to do kraja. Srce mi je puklo. Razočarala sam osobu koja me rodila i digla na noge, pružila maksimalno koliko je mogla. Nije mi do ničeg. Nit moja mama zaslužuje takvu kćer niti moja djeca zaslužuju takvu mamu. Vrtim se u začaranom krugu već danima, pucam po šavovima i ne mogu se izvuči iz toga.
|
Shvatam da si na rubu,ali gdje je tvoja Mama rekla da si ti negdje pogrijesila.Ona se zena osjeca lose jer te zeli vidjeti sretnu,te misli da je Ona nesto pogrijesila... Sta si ti pogrijesila?Nisi nista,sem sto si dopustila da te neki magarac dovodi ko ruba. naravno da ces zastiti sebe i djecu,sve drugo dodje i prodje.Budi sretna da se Vampir odselio, otplaci ako je potrebno...Niko nam ne broji koliko smo puta pali,nego koliko smo puta ustali.Tvojoj djeci bi bilo lakse da nemaju svoju mamu? Daj, pametna si cura, ne razmisljaj tako. Posveti se svojoj djecici i obitelji, ne daj da te neko tretira tako da pokusas samoubojstvo.To je dio i depresije, ali skloni od sebe poticaj tvojih crnih misli. osjecas se lose kao supruga? ma daj, ako neko vrijedja tebe i djecu-kakav je to suprug i partner. To je bilo psihicko zlostavljanje i mozda bi bilo dobro da odes da popricas sa neki o tome.Drzi se svojih klinaca,svo slobodno vrijeme probaj ici van,u prirodu,reci mami da ti treba da prica(nadam se da imate dobar odnos),pricaj,ne drzi svoje emocije unutra...nadji psihoterapeuta..tvoja djeca ne zasluzuju da tako ostanu bez svoje mame.
|
|
|
25.08.2015., 20:36
|
#6
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2010.
Lokacija: Ni tu ni tamo
Postova: 63
|
Ono što sam jučer doživjela ne bi poželjela nikome i ne mogu si to još uvijek objasniti. Došao je suprug da porazgovaramo, da se dogovorimo oko viđanja klinaca i tako. Zadnja scena koje je sječam je da sam uz kavu popila svoju dozu Asentre i tabletu za želudac, nakon toga mi se gubi svaki film. Suprug kaže da smo pričali neko vrijeme, ja nemam pojma o čemu. Niti što sam ja njemu rekla niti što je on meni rekao. Kaže da sam u jednom trenu otišla u kupaonu, sjela na pod, plakala i bila užasno bijesna. Da sam vikala da se makne od mene da ću ga istuć i slično. S obzirom da je on mrga od čovjeka a ja mrvica od 50 kila, naravno da ga nisam otjerala. Kaže da sam mu svašta izgovorila, da sam tek tad konačno rekla kaj me tišti i da sam mu otvorila oči gdje je problem i da mu je sad sve jasno. Ja nemam pojma što sam mu rekla, znam djelove koje mi je on prepričao. I onda je uslijedila pizdarija. Kaže da sam se srušila, da sam prestala disati na jedno dvije minute. Kad sam došla k sebi, bila sam uvjerena da ja 1994 godina, da ja imam 14 godina i da sam upisala u prvi srednje. Kuća mi je bila totalno nepoznata, djecu prepoznala nisam. Samo sam ispitivala gdje je moja mama i zašto me ostavila tu, da ja moram ić doma oprat suđe jer će se mama ljutiti. Suprug mi je dao diazepam pod izgovorom da sam prehlađena i da to moram popit i tu sam zaspala. On kaže da je u međuvremenu zvao moju psihijatricu koja mu je rekla da je dobro napravio ali da ako se probudim u istom filmu nek me vodi na hitnu neurologu. Pošto sam se ja probudila u istom uvjerenju, išli na hitnu, doktora uvjeravala da imam 14 godina da s obzirom da patim od tenzijskih glavobolja, ne znam koje lijekove pijem da to zna moja mama i nek nju zove i pita jer ja ne smijem sama uzimati lijekove. Ma ludnica živa. Nakon 4-5 sati mi se počelo vračati pamčenje, prvo sam se sjeditla svoje kčeri a onda je polako došlo i sve ostalo. Još uvijek imam rupe u sječanju, ne mogu se svega sjetiti, al valjda će i to doći s vremenom. Psihijatrici idemo sutra zajedno pa čemo vidjet što i kako dalje.
__________________
Nisam ničiji otirač za noge, vrijedim puno puno više od toga, a oni koji to ne kuže, ko im kriv, nemaju pojma što propuštaju!
|
|
|
25.08.2015., 20:37
|
#7
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2010.
Lokacija: Ni tu ni tamo
Postova: 63
|
Eh da, zaboravih napisati, hvala svima na podršci i na riječima utjehe u trenutku kad su mi bile potrebne.
__________________
Nisam ničiji otirač za noge, vrijedim puno puno više od toga, a oni koji to ne kuže, ko im kriv, nemaju pojma što propuštaju!
|
|
|
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 19:06.
|
|
|
|