Još jedna priča...catch 22

[rumpakumpa]

Već neko vrijeme škicam ovu temu, a kako me zadnjih dana drži potištenost, odlučila sam se napisati nešto o svojem problemu.

Suprug i ja poznamo se 5 godina, od toga smo zajedno 4, u braku otprilike dvije i pol godine i imamo dijete istog uzrasta (da, vjenčali smo se nakon što sam ja zatrudnila).

Ne želim ga blatiti jer kao otac je dobar, obožava naše dijete, iako nekada nema takta s njime (nema previše strpljenja), ali nije nitko savršen- niti on, a niti ja.

Počelo je sve s oskudicom seksa nakon što sam rodila. Hrpu puta sam načinjala tu temu, ali njegov odgovor je bio da jednostavno ne osjeća neku potrebu za time. Ako sam ja započela s maženjem, do seksa bi došlo, ali inače ništa od toga. Em je seks postajao sve dosadniji, em ga je sve manje i manje bilo unatoč mom spominjanju problema, plakanju i sl. (jer sam mislila da je u meni problem, da mu nisam više privlačna ili štoveć- a on je na to samo odmahivao glavom). Prošlo je i nekoliko mjeseci bez seksa (a da on toga uopće nije bio svjestan!- to je sam rekao, nakon što sam se požalila). Razgovarali smo po n-ti put ozbiljno- iako je naš razgovor uglavnom moj monolog jer on većinu vremena šuti. Rekla sam mu da sam nesretna i da takav život ne želim. On je jedino ostao osupnut na moj spomen toga da bih ga mogla ostaviti ako će nam se život svesti na emocionalno mrtav brak. Nekih tjedan-dva-tri je bilo nekih pomaka na bolje, a onda opet po starom. Nema nikakvih izmjena nježnosti između nas dvoje; spontano se nismo poljubili ni zagrlili već abnormalno dugo, godinama čak. Ja više nemam snage za mijenjanje ičega. Sve više i više dolazim do zaključka da ništa ne osjećam prema tom čovjeku. Jedino što njega i mene uveseljava je naše dijete.

Međutim, situacija je takva da smo u financijskim problemima i to ujedno povećava tenzije. Uglavnom se ne svađamo na način da se deremo iz petnih žila, ali smo ili oboje zajedljivi ili izmijenjujemo emotivno bezbojne rečenice.

Ja padam u depresiju, zadnjih dana mi se plače od ovakvog života i užasno sam tužna jer ne mogu dalje ovako, a s druge strane nemam ni kuda.
Kod roditelja bih mogla otići, ali moji odnosi s njima su dobri ako smo na pristojnoj udaljenosti, čim živimo zajedno, to je pakao koji si ne bih mogla niti željela u ovom trenutku dopustiti. Posao kojim se bavim loše je plaćen, a radno vrijeme je takvo da me nema većinu vremena kod kuće ili barem u nezgodno vrijeme nisam doma tako da bez pomoći baka i djedova i supruga ne mogu. Svoje dijete volim i ne bih ga mijenjala ni za što.

Osjećam se nesretno kao nikada do sada, a gutam to u sebi, jer ne znam kuda bih. A najgore je što se bojim sama sebe. Nikada ne bih htjela tako provesti svoj život do kraja, ali moj najveći strah je da zbog nekakvog konformizma (jer mi je tako jednostavnije) ostanem u nesretnom braku.

Evo, skratila sam priču što je više moguće. Pišite svoja iskustva. Nadam se da ima netko tko je ili je bio u sličnoj situaciji. Ako već postoji slična tema, slobodno ovu pripojite drugoj.

Užasno sam tužna danas

[ždralexandrijka]

rumpakumpa kaže:

Već neko vrijeme škicam ovu temu, a kako me zadnjih dana drži potištenost, odlučila sam se napisati nešto o svojem problemu.

zajedno 4, u braku otprilike dvije i pol godine i imamo dijete istog uzrasta

Ne želim ga blatiti jer kao otac je dobar, obožava naše dijete, iako nekada nema takta s njime

Počelo je sve s oskudicom seksa nakon što sam rodila. Hrpu puta sam načinjala tu temu, ali njegov odgovor je bio da jednostavno ne osjeća neku potrebu. Ako sam ja započela s maženjem, do seksa bi došlo, ali inače ništa od toga. Em je seks postajao sve dosadniji, em ga je sve manje... mislila da je u meni problem, da mu nisam više privlačna ili štoveć- a on je na to samo odmahivao glavom). Prošlo je i nekoliko mjeseci bez seksa (a da on toga uopće nije bio svjestan!Razgovarali smo po n-ti put ozbiljno- iako je naš razgovor uglavnom moj monolog jer on većinu vremena šuti. Rekla sam mu da sam nesretna i da takav život ne želim. On je jedino ostao osupnut na moj spomen toga da bih ga mogla ostaviti ako će nam se život svesti na emocionalno mrtav brak. Nekih tjedan-dva-tri je bilo nekih pomaka na bolje, a onda opet po starom. Nema nikakvih izmjena nježnosti između nas dvoje; spontano se nismo poljubili ni zagrlili već abnormalno dugo, godinama čak. Ja više nemam snage za mijenjanje ičega. Sve više i više dolazim do zaključka da ništa ne osjećam prema tom čovjeku. Jedino što njega i mene uveseljava je naše dijete.
Uglavnom se ne svađamo na način da se deremo iz petnih žila, ali smo ili oboje zajedljivi ili izmijenjujemo emotivno bezbojne rečenice.

Kod roditelja bih mogla otići, ali moji odnosi s njima su dobri ako smo na pristojnoj udaljenosti, čim živimo zajedno, to je pakao koji si ne bih mogla niti željela u ovom trenutku dopustiti. Posao kojim se bavim loše je plaćen, a radno vrijeme je takvo da me nema većinu vremena kod kuće ili barem u nezgodno vrijeme nisam doma tako da bez pomoći baka i djedova i supruga ne mogu. Svoje dijete volim i ne bih ga mijenjala ni za što.

Osjećam se nesretno kao nikada do sada, a gutam to u sebi, jer ne znam kuda bih. A najgore je što se bojim sama sebe.

Užasno sam tužna danas

Taj tvoj brak je odavno mrtav,a tvoj muž se boji samoće,vjerovatno koliko i ti...
A ako se brate mili doma, ne smije ,budi sigurna da se kesi negdje drugdje... (ovdje ne mislim na sex) ili ima debelih problema u glavi... shizoid možda
pročitaj ponovo boldano....komunikacija nikakva,poštovanje nikakvo,ako ima kakvih problema na poslu-očito se ne povjerava tebi,a zajedljivost,prijezir i indiferentnost pokazuju veću dubinu problema od urlanja....pa ako ne komunicira s tobom,zapitaš se s kim komunicira...
Ja bi išla na to da pričekaš do vrtića,intenzivno tražiš drugi posao,štediš što više možeš i onda preseliš...ako bude olako (nonšalantno) pristajao na ili čak i potencirao razvod za svega dva-tri mjeseca ,možeš bit sigurna da je jedva čekao da si skine "teret sa leđa" ,jer se općenito muškarci dugo oporavljaju od prekida višegodišnjih veza a kamoli braka...bar tako kažu statistike...osim ako ih nisu jedva čekali... moj slučaj

[Eyecandy]

Znam jedan sličan par.
Muškarac je od rođenja djeteta održavao vezu s drugom ženom.
Doma sve savršeno što se tiče njegovog donošenja novca, uređenja kuće, brige o djetetu, plaćanja bedinerice.
Često je vani zbog posla, ali ima i svoje zabave: bavi se sportom, putuje s ekipom.
Njegovi susjedi smatraju ga obiteljskim čovjekom koji puno radi.
Ne, ne želi se rastati, obožava dijete, a ovak' mu je baš dobro.
A ona je, valjda, isto zadovoljna.Pa udata je žena.

Ti si zbog svega nesretna, ali nemaš kamo.
Ja bih na tvom mjestu kao ova žena, živi neki svoj život, pored njega, dok ne budeš u prilici otići. Uzmi najbolje od situacije u kojoj jesi, nemoj previše očajavati.

Sretno!

[rumpakumpa]

Ja sam zapravo potpuno sigurna da on nema ljubavnicu. Nema kada, ne izbiva od doma prečesto.

[Eyecandy]

Joooj, ne budi naivna.

[xedos]

rumpakumpa kaže:

Ja sam zapravo potpuno sigurna da on nema ljubavnicu. Nema kada, ne izbiva od doma prečesto.

Nemoj uvijek misliti najcrnje, možda je jednostavno nestala ljubav sa kojom ste krenuli i ne mora na kraju krajeva nitko biti kriv. Jednostavno ne ide i treba tražiti riješenje. I sama kažeš da je pokušao jedno vrijeme ali nije trajalo. Bitna je komunikacija da oboje nađete izlaz iz braka koji ne ide sa što manjim posljedicama za sve. Treba izbjegavati sukobe jer ne doprinose vašim daljnjim odnosima, kojih će biti jer je dijete tu. A ako brak ne funkcionira ne znači da nemožete biti dobri prijatelji a djetetu bi to puno značilo. Ne poznajem vas da bi bio konkretniji ali probaj lagano sa njim o svemu popričati i nađite pravo riješenje bez sukoba i uplitanja drugih.
Sretno

[bosonogi]

rumpakumpa kaže:

Već neko vrijeme škicam ovu temu, a kako me zadnjih dana drži potištenost, odlučila sam se napisati nešto o svojem problemu.

Suprug i ja poznamo se 5 godina, od toga smo zajedno 4, u braku otprilike dvije i pol godine i imamo dijete istog uzrasta (da, vjenčali smo se nakon što sam ja zatrudnila).

Ne želim ga blatiti jer kao otac je dobar, obožava naše dijete, iako nekada nema takta s njime (nema previše strpljenja), ali nije nitko savršen- niti on, a niti ja.

Počelo je sve s oskudicom seksa nakon što sam rodila. Hrpu puta sam načinjala tu temu, ali njegov odgovor je bio da jednostavno ne osjeća neku potrebu za time. Ako sam ja započela s maženjem, do seksa bi došlo, ali inače ništa od toga. Em je seks postajao sve dosadniji, em ga je sve manje i manje bilo unatoč mom spominjanju problema, plakanju i sl. (jer sam mislila da je u meni problem, da mu nisam više privlačna ili štoveć- a on je na to samo odmahivao glavom). Prošlo je i nekoliko mjeseci bez seksa (a da on toga uopće nije bio svjestan!- to je sam rekao, nakon što sam se požalila). Razgovarali smo po n-ti put ozbiljno- iako je naš razgovor uglavnom moj monolog jer on većinu vremena šuti. Rekla sam mu da sam nesretna i da takav život ne želim. On je jedino ostao osupnut na moj spomen toga da bih ga mogla ostaviti ako će nam se život svesti na emocionalno mrtav brak. Nekih tjedan-dva-tri je bilo nekih pomaka na bolje, a onda opet po starom. Nema nikakvih izmjena nježnosti između nas dvoje; spontano se nismo poljubili ni zagrlili već abnormalno dugo, godinama čak. Ja više nemam snage za mijenjanje ičega. Sve više i više dolazim do zaključka da ništa ne osjećam prema tom čovjeku. Jedino što njega i mene uveseljava je naše dijete.

Međutim, situacija je takva da smo u financijskim problemima i to ujedno povećava tenzije. Uglavnom se ne svađamo na način da se deremo iz petnih žila, ali smo ili oboje zajedljivi ili izmijenjujemo emotivno bezbojne rečenice.

Ja padam u depresiju, zadnjih dana mi se plače od ovakvog života i užasno sam tužna jer ne mogu dalje ovako, a s druge strane nemam ni kuda.
Kod roditelja bih mogla otići, ali moji odnosi s njima su dobri ako smo na pristojnoj udaljenosti, čim živimo zajedno, to je pakao koji si ne bih mogla niti željela u ovom trenutku dopustiti. Posao kojim se bavim loše je plaćen, a radno vrijeme je takvo da me nema većinu vremena kod kuće ili barem u nezgodno vrijeme nisam doma tako da bez pomoći baka i djedova i supruga ne mogu. Svoje dijete volim i ne bih ga mijenjala ni za što.

Osjećam se nesretno kao nikada do sada, a gutam to u sebi, jer ne znam kuda bih. A najgore je što se bojim sama sebe. Nikada ne bih htjela tako provesti svoj život do kraja, ali moj najveći strah je da zbog nekakvog konformizma (jer mi je tako jednostavnije) ostanem u nesretnom braku.

Evo, skratila sam priču što je više moguće. Pišite svoja iskustva. Nadam se da ima netko tko je ili je bio u sličnoj situaciji. Ako već postoji slična tema, slobodno ovu pripojite drugoj.

Užasno sam tužna danas

pa daj posalji slike na PM pa cu ti reci dal je problem u tebi

svaki normalni muz hoce jako seks.
jel dobiva sa strane

takta s djecom, e to ti je tesko nama muzevima, strpljenje nam nije jaca strana

[rumpakumpa]

Eyecandy kaže:

Ti si zbog svega nesretna, ali nemaš kamo.
Ja bih na tvom mjestu kao ova žena, živi neki svoj život, pored njega, dok ne budeš u prilici otići. Uzmi najbolje od situacije u kojoj jesi, nemoj previše očajavati.

Sretno!

Mislim da će tako i biti.

I, pokušavam biti nenaivna , al svejedno mislim da nema ljubavnicu.

[rumpakumpa]

@xedos: hvala na savjetu/podršci. Nikada ne bih ni htjela ostati u lošim odnosima s njime, i zbog djeteta i zbog sebe. Jedino se bojim da bi on ili pao u depresiju pa bih ja sebe okrivljavala zbog toga ili bi bio toliko ljut na mene da ne bi mogli biti u normalnim odnosima.


@bosonogi: Nisam gabor, bez brige; nije mi suprug bio jedini muškarac u životu. I još sam mlada. A zašto njemu nije baš do seksa- ne znam više, nekako mi to više nije ni bitno jer sam došla do tog stadija da nakon toliko truda i ukazivanja na taj problem ja ne želim seks s njim.

[bosonogi]

rumpakumpa kaže:

@xedos: hvala na savjetu/podršci. Nikada ne bih ni htjela ostati u lošim odnosima s njime, i zbog djeteta i zbog sebe. Jedino se bojim da bi on ili pao u depresiju pa bih ja sebe okrivljavala zbog toga ili bi bio toliko ljut na mene da ne bi mogli biti u normalnim odnosima.

da, svi ti mi imamo lijepe zelje, a tesko ti je to sprovesti. nije da se nemoze, al iz iskustva cu reci da nije lako, jer ako nije islo u braku gdje je bilo i seksa i smjeha, kako ce nakon razvoda kad nitijednog od tog dvojeg nece biti

@bosonogi: Nisam gabor, bez brige; nije mi suprug bio jedini muškarac u životu. I još sam mlada. A zašto njemu nije baš do seksa- ne znam više, nekako mi to više nije ni bitno jer sam došla do tog stadija da nakon toliko truda i ukazivanja na taj problem ja ne želim seks s njim.

pa normalno da ni tebi vise nije do seksa s njime (tako cesto), a s kime bi se ti seksala?
jesi li se kad pitala da zasto ti se uopce seksa?

[Roko]

ak nema komada drka sto posto....riješi se klinca jednu večer,kupi vino i posudi pornić i stavi mu na tv i da vidiš

[nasmijana17]

Mozda je kod vas sve preslo u neku monotoniju....zivite zajednicki zivot bez promjena. Sve po nekom planu, iz jednog dana u drugi.
Pokusaj nekaj promjenit. Ne budi uvijek tu za njega, odi ponekada svojim putem, postani mu ponovo interesantna. Dotjeraj se ako izlazis van....
Pokusaj na bilokoji nacin tu monotoniju promjenit. Mozda pomaze.

[Alexis]

Imate financijske probleme i to jako može načeti vezu, a i potkopati samopouzdanje. Ne znam da li razgovarate o tome, no možda je tvoj suprug kao i ti u laganoj depresiji zbog toga, pa mu doista nije ni do seksa?

[Crodra]

Alexis kaže:

Imate financijske probleme i to jako može načeti vezu, a i potkopati samopouzdanje. Ne znam da li razgovarate o tome, no možda je tvoj suprug kao i ti u laganoj depresiji zbog toga, pa mu doista nije ni do seksa?

Da, to se ne misli na "materijalizam" nego na egzistenciju koja je u ovo moderno vrijeme dakle opisana novcem, pa onda kad se netko brine za egzistenciju, a u ovome drugome supružniku ne vidi povratnu vezu, naravno da postaje bezvoljan a prvo je bezvoljnost za nešto sporedno kao sex.
Nekako me podsjeća i na moj slučaj donekle

[KarloDelPontiac]

rumpa, upali ste u kolotečinu...
da bi mogla sagledati stvarnu štetu koja je načinjena vašem braku, tu kolotečinu trebaš razbiti, tj. razbijati je pomalo....
ne bih ti savjetovao da odmah počneš živjeti drugi, paralelan život, em zbog klinca, em zbog oboje od vas...
kad je čovjeku "dobro", uljuljka se ponekad u to i ne ni svjestan da je tako... a da mu je bilo "dobro" može skužiti jedino ako to izgubi...
e, sad bi ti trebala biti mudra ( jer žene i jesu mudrije u načelu ) i pokušati razbiti kolotečinu na način da ne naškodiš vašem braku, a da bude promjena...

izadji koji put van sa prijateljicama ili tek toliko da prošećeš.... vrati se nasmijana.... daj u do znanja takvim načinom da tvoja sreća ne ovisi samo o njemu, al opet, s druge strane nemoj pretjerati da pomisli da ga varaš.....
dočekaj ga koji put s večerom koja je pripremljena posebno za njega...
financije vas mogu duboko zakopati i to ne biste smijeli dozvoliti... o tome morate razgovarati otvoreno i dati jedno drugome do znanja da ste oboje u to upali i da chete se na isti način i izvući....
možda je tvoj suprug učen da se mora brinuti za familiju u materijalnom smislu, pa ga kriza teško pogadja iznutra.... da misli da je loš " pater familias"....
vi žene ste čudne, al tek da vidiš nas muške kaj nam se sve može po glavi motati....

nemoj ništa raditi po pitanju prekida braka i raskida obitelji dok nisi 130% sigurna da nema koristi...
pokušajte rasplamsati ljubav koja vas je spojila, po nečemu ste se dopali jedan drugome....

P.S. ak nish od gore navedenog ne upali, obrati se bosonogom... (šala)

[sekica]

kada čitam ovu tvoju priču, kao da čitam o sebi i svom životu.....mi smo u braku 4 godine, zajedno smo 15....dijete 3,5 god.....prije braka smo imali neke trzavice, razgovarali, riješili.....došlo dijete.....ja shvatila da se on nije promijenio.....kao i ti nije bilo sexa, ali pazi, godinu i pol.....krivila sam sebe, pričali smo o tom problemu, ali on nije smatrao da je to problem.....čak je htio i još jedno dijete...pazi još jedno dijete, a ne sexamo se!!!!!
sve ove savjete koje si dobila, sve sam probala.....nisu novci bili problem, nešto što ga je okupiralo pa nije obraćao pažnju na mene.....probala sam i ja inicirati sex, uvoditi novosti, sve i svašta.....NULA BODOVA......smršavila sam...opet niš......malo sam počela sa frendicama izlaziti tu i tam, samo je pogoršalo stvar....govorio mi je da to nije dolično ponašanje jedne majke.....njegovo izbivanje od kuće i sve, to je dolično? ja sam samo šutila i sve trpil, mislila sam si proći će, bit će bolje......nije.....još smo u braku, sada ima sexa.....rekao mi je jedan dan da je to bila faza koja je kako došla, tako i prošla.....da, sigurno......sada smo u velikim financijskim problemima.....i ja sada razmišljam o razvodu.....ali se bojim...užasno se bojim.....jer mislim da sama to ne mogu riješiti....a isto tako, živimo u mojoj kući, auto koji imamo je na mene.....ja ne vidim izlaz iz svoje fin situacije......kalkulirala sam sve i svašta, ali ne vidim ga....a opet me muči to što sam sama sa sobom raskrstila emotivno.....ne volim ga, ali se bojim svega što rastava nosi......on je osoba koja jako dobro manipulira drugima i ima veliku moć nad menom i jako mi dobro zna nabiti osjećaj krivnje....i ja se abnormalno bojim.....
ne znam kaj ti savjetovati, samo da znaš da nisi sama........

[Shannon]

Ja sam baš počela tražiti neki forum na kojem bih se izjadala i kad sam vidjela tvoj post pomislila sam kako ne trebam ništa smišljati već samo copy paste.

Mi smo 3 godine u braku i sex nam je uvijek bio loš.
Imamo jedno dijete i čekamo drugo.

Mladi smo, ali sex ako bude, bude maksimalno jednom mjesečno i to je bezvezan i na brzinu.
Pitam se kak sam uopće uspjela ostati trudna ovaj drugi put?

Ostalo sve ispada ok na izgled, ali ja imam grozan osjećaj da on mene uopće ne doživljava tj. da me doživljava kao super ženu i majku i sve gleda nekako realno, ali ništa emocionalno i strastveno.
Nekako si mislim da me potpuno pogrešno procijenio. Kao da je mislio da sam ja jedna onih onih dobrica koje su dobre za ženit, pa ajmo onda.
To me brine.

Ja stalno razmišljam kako bih voljela imati nekog drugog, nekog s kim mogu imati ono zrnce romantike i strasti koje s njim nemam.

Ali isto kao i tebi, situacija je jako loša trenutno i ovako imam problema i obveza preko glave, pa se jednostavno ne želim dodatno opterećavati.

I znam da me ne vara, 100%. Tko kaže da sam naivna, mogu samo reći da smo cijelooo vrijeme skupa i da sigurno nema prilike za to, isto kao što ni ja nemam prilike.
Nije mi jasno zašto ja koja volim strastveni sex i puno romantike moram imat tu nesreću da svaki put naletim na muškarca kojeg to ne zanima. (Bilo je onih drugih, ali ne kao ozbiljnija veza, iako ni nisam imala ozbiljnih veza baš, ovo mi je druga.)

A moram priznati da mislim da ne izgledam loše, čak štoviše svi mi govore kak sam zgodna i kako iako imam dijete,a uskoro ću i drugo da to uopće nije ostavilo traga na meni, da izgledam mlađe nego što jesam blabla.
E pa mislim si ako je već tako, zašto on to jedini onda ne primjećuje?

Čak sam si počela misliti da nije možda prikriveni homoseksualac, pogotovo nakon nekih priča koje sam ovdje pročitala.

[Absolutely*]

Sad ce ovo sto cu napisati zvucati grozno i jadno i svakakvo,ali istina je,ako to ista mijenja.

Bila sam i ja u slicnoj situaciji,samo (hvala svetom Petru i svim svecima-rece jedan agnostik) nismo bili u braku. Isto smo imali dijete,isto se nismo sevili, ma situacija u dlaku ista.

Ja sam sizila,histerizirala,plakala, smirivala se,pokusavala, bila dobra i draga, pa losa i grozna, no njega je blagoreceno bolio đon hocu li plakati ili smijati se. I sama sam znala da nema smisla,i ne znam zasto sam uopce pokusavala, nije ni meni bilo vise stalo-no,znas one price,imate dijete i to.

Here goes the point:

Jedne veceri, oblili se oboje,pa dobili napadaj okrutne iskrenosti.Poludjeli.

-Zasto se vise neces seviti,sto god napravim ne valja,neces me vise ni poljubiti, zar ne mozes vise,ili sta? (place,cvili, histericna baba).

-Hocu se ja seviti,samo ne s tobom!!!!!!

I to bi ti bilo to.
Learned that the hard way

(a histerija,moja,eh... bila sam histericna azdaja,baba,propalitet ukratko. Sta ti godinu dana uskracivanja seksa ucini od zene,ne bi covjek rek'o. )

[Shannon]

Upravo tako to i bude.

Ma ja se opet s vremena na vrijeme tu žalim, al nama je tako super. Samo da smo malo opušteniji što se toga tiče.
Ali ipak između kretena koji je fenomenalan u sexu i dobrog tipa koji je malo rezerviran, moj razum pobjeđuje.

[Eyecandy]

Absolutely777 kaže:

Bila sam i ja u slicnoj situaciji,samo (hvala svetom Petru i svim svecima-rece jedan agnostik) nismo bili u braku. Isto smo imali dijete,isto se nismo sevili, ma situacija u dlaku ista...(1)


-Hocu se ja seviti, samo ne s tobom!!!!!! (2)

(1) Hvala bogu što niste bili u braku, a imate dijete???

To si se nekaj zabunila, ili kaj?


(2) Ove gospe se tješe da im muževi nemaju ljubavnicu, a to je, znači prava istina.


Pa, drage dame, skinite si roza naočale kroz koje gledate svoju vezu, i primite vlastiti život u svoje ruke.