Pobijanje kršćanskog vjerovanja Biblijom

[Ibnabullah19]

BOŽIJA JEDNOĆA: KONAČNO RJEŠENJE PROTURJEČNOSTI TROJSTVA
UVOD.


Dali ste svjesni historijske prepirke između dvije doktrine: TROJSTVA I UNITARIJANIZMA?

Dali ste također svjesni da Islam nudi koančno rješenje ovoj proturiječnosti?

Kontroverzija Trojstva je jedna od ključnih događaja u analima Kršćanstva. Svjetski priznati historičar Edward Gibbon pokazuje da je kontroverzija Trojstva(koja je doživjela svoju najveću žestinu tokom IV stoljeća) naknadno prodrijela u svaki kutak Kršćanskog svijeta.

U jendu ruku, Pavlova crkva (danas poznata pod nazivom Rimokatolička Crkva)borila se stoljećima za sveobuhvatno prihvatanje doktrine koja zagovara Trojstvo. Koncept trojstva jeste zapravo srž Atanazijevog ubjeđenja koje glasi: "Postoji jedna osoba(Otac), druga osoba (Sin) i treća osoba (Sveti duh). Ali Božanstvo Oca, Sina i Svetog Duha je jedno; Slava je jednaka, Veličanstvo podjenako vječno... Jer, kao što smo primorani po Kršćanskoj vjeri da priznamo svaku Osobu zasebno da je Bog i Gospodar, tako nam je zabranjeno po Katoličkoj religiji da kažemo da postoje Tri Boga ili Tri Gospodara"

Priroda ovog ubjeđenja stoljećima je bila kontroverzna i misteriozna, tako da i sam njegov autor, Atanazije Veliki – Aleksandrijski patrijarh, jedan od prvaka Pavlove Crkve, nije uspio upotpunosti da ga razumije. Ovja borac za Trojstvo sam je priznao da "kada god bi prisilio svoj razum da posreduje na božanstvu Logosa , njegovi uzaludni i mukotrpni pokušaji bi mu uzmicali, tako da što bi više razmišljao to bi manje razumio, i što bi više pisao , bio bi manje sposoban da izražava svoje misli".

Sama priroda Trojstva toliko je misteriozna da , kao što je Edward Gibbon napomenuo, " Koliko god uspijemo izvući bilo kakav pozitivan zaključak iz jedne negativne ideje, neminovno se nađemo u mraku, zbrci i neizbježnoj proturječnosti".

U drugu ruku, Apostolska Crkva tokom niza godina branila je svoje vjerovanje u Jednog Boga, i kao takva ona je isključila božanstvo Isusa (a.s). Među onima koji su se u samom začetku protivili doktrini Trojstva bili su tzv. Ebioniti iz Nazareta. Oni su smatrali da je Isus (a.s) jedan od najvećih poslanika, nadaren nadnaravnim vrlinama i snagom.




Misterije oko Kršćanstva bile su opasno izložene javnoj debati kada se Arije, jedan od prvaka Apostolske Crkve, suprostavio Biskupu Aleksandru, prvaku Pavlove Crkve. Ova dvojica bila su u žestokom teološkom sporu cijelih sedam godina (318-325). Arije, učenik Luciana iz Antiohije, najvećeg kritičara Trinitarističke doktrine, žestoko je branio viđenje da je Bog jedan i kao takav Vječan.

Takav Unitarijanski pogled na vjeru, koji je sukladan izvornom Isusovom (a.s) učenju ko i učenju svih poslanika (a.s), konačno je izložio kritici doktrinu o Trojstvu i doveo je u stanje spora. Ovo međutim nije zaustavilo Crkvu Pavla da pridobije kontrolu nad velikim diljeom Kršćanstva. To se dogodilo usljed dobro poznatih razloga o kojima će se diskutirati nešto kasnije. Sljedeće poglavlje pokazaće nam historijsku podlogu Trinitarističke kontrovierzije.

Pocetak

HISTORIJSKE ZABILJEŠKE RASPRAVE O TROJSTVU

Pogled na Kršćanstvo sa stanovišta Trojstva nastalo je mnogo godina nakon nestanka Isusa (a.s). Nedvojbeno, ono nje bilo prakticirano od strane Isusa (a.s) niti od bilo kog drugog poslanika (a.s). Zapravo istinski sljedbenici Isusa (a.s) nastavili su potvrđivati vjerovanje u Jednog Boga sve do 90. g. Vjerovanje u Jednog Boga prikazano je u djelu "Pastir iz Hermosa", napisanom u tom periodu i koje se poštivalo kao knjiga otkrivenja ranih Kršćana. Na stranu što je propisalo vjerovanje u Jednog Boga, ovo sveto pismo sadrži i ostale srodne zapovjedi o iskrenosti, istinitosti, čistoći, strpljenju, poštenju, pobožnosti i samokontroli. Odrđenije prva od ovih zapovijesti glasi:

"Prije svega, vjeruj da je Bog jedan, i da je On stvorio sve stvari i uredio ih od nečega što prije nije postojalo, učinio da sve stvari nastanu, i On sadrži sve stvari, ali je On sam nesadrživ. Vjeruj Mu zato i boj Ga se, i bojeći se Njega održavaj samokontrolu. Drži se ove zapovijedi i udaljit ćeš od sebe svu zlokobnost, činit ćeš sve sa čestitošću i živjet ćeš za Boga ako se pridržavaš ove zapovjedi".

Ubjeđenje Apostolske Crkve; "Ja vjerujem u Boga (Oca) Svemogućeg" bilo je poznato ranim Kršćanima 120. godine. Riječ OTAC je, zapravo, dodana ovom tekstu između 180. i 210. godine. Jedan broj vođa Apostolske Crkve osudilo je ovu inovaciju, jer im je bilo neprihvatljivo uvoditi nove ideje u izvoran Isusova (a.s) učenja.

Jedan od ranijih prvaka Apostolske Crkve bio je Iraneus, koji je naslijedio Biskupa Pontiusa iz Liona 177.god., nakon što je ovaj drugi brutalno ubijen. Godine 190., Iraneus piše Papi Viktoru da obustavi masakre nad Kršćanima koji se ne slažu sa doktrinom koju zagovara Crkva Pavla, crkve podržavane od strane Rimljana. Iraneus je vjerovao u Jednog Boga i podržavao je doktrinu o Isusu (a.s) kao čovjeku, a ne Bogu.

Iraneus i ostali rani Unitarijanci (Kršćani koji su vjerovali u Jednog Boga) užasavali su se Trinitarističke dogme, koja je odstupala od prvobitnog Isusovog (a.s) učenja. Sve do 200.god., Riječ"Trojstvo"(koje je danas nukleus Kršćanskog načela) nije uopće bila poznata Crkvi Pavla. "Trojstvo" je dobiveno od Latinske Riječi "Trinitas", koje je po prvi put korišteno od strane Tertulijana 200.god.,kako bi objasnio na Latinskom ćudnu doktrinu Crkve Pavla. Sam Tertulijan je pripadao Afričkoj Crkvi.
On je vjerovao u Jednog Boga i identificirao je Isusa (a.s) sa Jevrejskim Mesijom. On se suprostavljao Papi Callisu zbog podučavanja da se i najveći grijeh može oprostiti nakon pravilnog (kanonskog) pokajanja. Tertulijan je bio jedan od onih koji je otvrio put za doktrinu spasa, barem djelimično "činieći dobra djela".

Svakako, oni koji su pripadali Apostolskoj Crkvi prihvatili su jasno značenje riječi koje je Isus (a.s) govorio svojedobno, kao što je oličeno u ranijim svetim pismima. Bez pribjegavanja misterioznim dogmama, oni su nastavili da podržavaju onaj dio vjerovanja "Vjerujem u Boga Svemogućeg" sve do 250.god. U svom pokušaju da opovrgne Trojstvo u Kršćanstvu, Lectanius (320.god.) i Euzebije iz Nikomedije napisali su "Krist nas uči da zovemo njegovog Oca Istinskim Bogom i da se Njemu molimo".

[Ibnabullah19]

Ovi rani Unitarijanci bili su dovoljno hrabri da izlože svoja viđenja kako bi opovrgnuli dogmu Trojstva, uprkos kampanji proganjanja provedenoj protiv njih. Istinski vođa bio je Arije, koji se 318.god u svom poznatom stilu suprostavio Pavlovom viđenju da je Isus (a.s) bio u zbilji "SinBožiji" i da je "podjednake supstance i jednako Vječan kao i njegov otac". Jedan od argumenata koji je zagovarao Arije bio je: "Ako je Isus zaista u zbilji bio Sin Božiji, onda slijedi da je Otac morao da egzistira prije sina. Odatle slijedi da je postojao period kada sin (Isusu) nije postojao. Dalje slijedi da je sin biće koje se sastoji od esncije koja nije oduvijek postojala. Pošto je Bog u biti Vječan i Besmrtan, Isus ne može biti iste esncije kao i Bog." Godine 321., Arije se javno suprostavlja biskupu Aleksandru, vjesniku Crkve Pavla. U opovrgavanju vjerovanja u Trojstvo, Arije je dokazivao da je "Bog samo Jedan... Bog je sam nerođen, Bog je nepromjenljiv i Njegov je izgled skriven u vječnoj tajanstvenosti od očiju svakog drugog bića". Četiri godine kasnije, 325., car Constantin je sazvao Prvo Generalno Vijeće u Nikeji, turksom gradiću u sjeverozapadnom dijelu Bliskog Istoka, danas nazvanom Iznik. Ovome vjeću prisustvovalo je 318 biskupa – od Španije do Perzije. Car Constatin je navodno ciljao na pomirenje između samih biskupa (naročito Arija i Aleksandra) koji su bili umješani u kontroverziju Trojstva. Biskup Aleksandar, međutim nije mogao prisustvovati ovom uticajnom Vijeću, pa je poslao Atanazija da predstavlja njega i Crkvu Pavla. Iako je vijeće ratificiralo vjervanje u Trojstvo, struje naklonjene Ariju nastavile su svoja Unitarijanska djelovanja.

Godine 380., car Teodozije iz Rima načinio je ortodoksnu vjeru (Katolička vjera bazirana na Trojstvu) obaveznu za sve subjekte i proglasio ju je državnom religijom: Do 381.god., Vijeće Konstantinopola, Drugo Generalno Vijeće, kome je prisustvovalo 186 biskupa, donijelo je konačnu odluku vezanu za Tri Osobe u Jednom Bogu. Snažno se izrazivši, ovo Vijeće je potvrdilo božanstvo Svetog Duha. Sve do 383. god., Teodozije je prijetio da će strogo kazniti sve one koji ne budu vjerovali u Trojstvo. Ova prijetnja, međutim, nje rezultirala u potputnoj destrukciji načela Arijevog viđenja Kršćanstva; oni su preživjeli i još su temelj vjerovanja mnogih Unitarijanskih Kršćana. U XVI stoljeću, L.M.F. Sozzini izazvao je Johna Calvina (vođu Protestantskih Reformatora u Švicarskoj) na temu Trojstva. Sozzini je negirao božanstvo Isusa i odbacio je dogme o Izvornom Grijehu i Pokajanju.



Još jedan izraziti kritičar Trojstva tokom XVI stoljeća bioje Michael Serveutes, koga mnogi prihvataju kao osnivača modernog Unitarijanizma. On je živio u vremenu kada je Rimokatolička Crkva bila u haosu. Takva situacija uvjetovala je pojavljivanju Protestantskih Reformista kao što su Martin Luther i John Calvin. Servetus je, međtuim zaključio da reformistički pogledi na Kršćanstvo fundamentalno odstupaju od učenja Isusa (a.s) – posebno onaj dio koji se odnosi na vjerovanje u Jednog Boga. Tako je on, 1553. god. Objavio knjigu pod naslovom "Greške u Trojstvu" (Errors i Trinity) u kojoj navodi "Filozofi su izmislili treće, posebno biće, istinski različito od predhodna dva, kojeg su zvali Treća Osoba ili Sveti Duh; tri bića u jednoj prirodi... Priznavajući odatle ove tri, kako su ih po tadašnjoj modi zvali OSOBE, oni slbodno priznaju i pluralitet osoba, pluralitet bića, pluralitet esencija, pluralitet supstanci i uzimajući strogo u obzir riječ "Bog", oni će imati i pluralitet bogova". Zbog svog neumoljivog vjerovanja u Jedinstvo Boga, Servetus biva zatvoren u Ženevi na osnovu optužbe za heres. Nakon toga, ubijen je sporom smrću spaljivanjem na lomači. Jedan od njegovih pristalica, Castell, izrazio je svoje osjećaje, navedeno je, u melanholičnom tonu: "Spaljiivanjem čovjeka ne može se dokazati doktrina".
U XVII stoljeću, John Biddle (vođa Unitarijanaca u Engleskoj) objavio je brošuru i naslovio ju je sa: "Dvanaest Argumenata za odbacivanje Božanstva Svetog Duha" (Twelve Arguments Refuting the Diety of the Holy Spirit). Godina 1645., Biddle biva zatvoren zbog svojih Unitarijanskih pogleda na Kršćanstvo. Kasnije je pozvan pred Parlament gdje on čvrsto poriče božanstvo Svetog Duha. Godine 1648., objavljen je "opasan proglas", u kome je navedeno :"Ako iko bude osporavao Trojstvo i božanstvo Isusa, ili božanastvo Svetog Duha, biće pogubljen bez povlastica sveštenstva".

U današnjem modernom svijetu, oni koji se drže doktrine Trojstva identificiraju sebe kao Kršćane uglavnom zato da bi ugasili svoju žeđ za religijom. Mnogi od njih ne poriću misterioznu prirodu Trojstva, koja je lišena ljudske logike i znavstvenog objašnjenja. Ovo proizilazi iz čvrste činjenice da je Trojstvo Atanazijevo remek-djelo. Drugim riječima, to je ibla ljudska inovacija najgore vrste, koja je ništa drugo do vrijeđanje Boga i Njegovih Unitarijanskih atributa. Nažalost, većina Kršćana nisu ni svjesni da je takva misteriozna doktrina bila predmet rasprava dugi niz stojeća, pogotovo tokom vladavine cara Constantina. Mnogi Kršćani znaju samo da je Constantin bio "heroj". Ali , neka bude poznata činjenica da je Constantin, uprkos svemu, uglavnom zbog političkih igara i malverzacija, bio jedan od onih koji je odigrao svoju ulogu u kontroverziji Trojstva. Kao činjenicu treba navesti da su mnogi rimski carevi i ključne vjerske figure u Kršćanstvu, posebno tokom IV stoljeća, bili umješani u krizu Trojstva na jedan ili drugi način.

Pocetak

POLITIČARI I SVEŠTENICI SU UTICALI NA USVAJANJE DOKTRINE TROJSTVA

Rimske političe vođe, od vremena cara Nerona, igrali su različite role tokom krize Trojstva. Jedan očtiti slučaj zbio se kada je car Constantin ratificirao doktrinu Trojstva više od 300 godina nakon nestanka Isusa (a.s). Uloga Constantina u osnivanju Trojstva kao standardnog ubjeđenja među Kršćanima ne može biti zanemarena. Kopajući u potrazi za vezama koje je on imao sa sveštenicima pomoći će da se pronađe paradoks o Rimu kao centru Kršćanstva.



Poznato je da su Rimljani dugi niz godina proganjali sve one koji su sebe nazivali Kršćanima, od vremena kada je na priejstolju bio Neron, pa sve do
-nastavak-

Constantina. Gibbon je jednom prlkom rekao da su "80 godina nakon smrti Isusa Krista, njegovi nevini učenici bivali kažnjavani smrću od strane suda, presudama koje je izricivao prokonzul, čovjek nevjerovatno ljubaznog izgleda i filiozofa, u skladu sa zakonima cara koji je je bio izuzetno cijenjjen zbog mudrosti i pravednosti svoje administracije".

[Ibnabullah19]

Surove kazne dodjeljivane krscanima u desetoj godini vladavine cara Nerona bile su opisane po Gibbonu kao sto slijedi :
"Oni su umirali u mukama, a njihove muke bile su jos vise zagorcavane uvredama i ismjavanjima. neki su bili zakivani na krizeve, drugi zasivani u krzna divljih zvijeri i izlagana bijesu divljih pasa; neki, opet, bili bi pricvrsceni za zapaljive materijale i bivali koristeni kao velike baklje koje bi osvjetljavale tamu noci. Neronovi vrtovi bili su odredjeni za melanholicne spektakle u kojima bi se odrzavale utrke konja, pocasceni prisustvom samog cara, koji bi se umijesao u svijet u ododri i stavom jednog kocijasa. Krivica Krscana zasluzivala je, je svakako, najprimjerenije kazne, ali javno uzasavanje pretvoreno je u sazaljevanje, te je vladalo misljenje da su ovi nesretni bijednici zrtvovani ne zbog javnog dobrobita vec radi okrutnosti ljubomornog tiranina. Oni koji pomno istrazuju i analiziraju revolucije covjecanstva mogu zapaziti Neronove vrtove i cirkuse, natopljene krvlju ranih Krscana, u Vatikanu, gdje su ponovo vraceni trijumfom i zloupotrebom sada od strane nekoc proganjane religije".

Tokom vladavinene cara Dioklecijana bile su izdate najmanje cetiri nam poznate zapovjedi o progonima Krscana i paljenja svih njihovih crkvi. Iako je car abdicirao svoj prijestol 305.god., progon Krscana je nastavljen narednih deset godina i blizu 2000 njihovih vodja bilo je egzekutirano.

Sa ovakvim nehumanim tretiranjem ranih sljedbenika Isusa(a.s) od strane Rimljana, paradoksalno je da je upravo Rim postao centar Krscanstva. Rimljani su bili najzesci neprijatelji Isusa(a.s) i oni su bili ti koji su ga navodno razapeli. Svakako su Rimljani, posebno car Constantin, igrali vitalnu ulogu u osnivanju Rima kao centra Krscanstva. To je bio cisto politicki potez kojeg su Rimljani povukli da bi odrzali i prosirili svoje carastvo, sa ogromnom bazom korisnih subjekata u koje su bili ukljuceni i Krscani.

Po prvi put, 308. god., rimski svijet bio je podijeljen izmedju sest careva; na zapadu Constantin i Maksencije, naklonjeni ocu Maksimilijanu; na istoku Licincije i Maksimin, koji su sa mnogo obzira postovali njihovog dobrotvora Galerija. Tokom vladavine cara Constantina, rimski svijet bio je napastvovan unutarnjim gradjanskim razdorom, te je on smatrao ponovno ujedinjenje od najvece vaznosti. Cak tokom njegove vladavine bio je svjedok nereda u Krscanskom svijetu vezano za razlicite sukobljene dogme.. Historija pokazuje da je sam Constantin bio veoma kontroverzna figura. Krscani su ga smatrali spasiteljem crkve - odatle i herojem. Drugi su poredili "Constantina sa najuzasnijim tiraninom koji je po svojim porocima i slabostima obescastio carski purpur".. Vrijedno je napomenuti da je i sam Constantin pobjegao iz Rima, ne zbog toga sto je bio borac za Krscane, vec iz straha da su njegov zivot i carstvo u opasnosti. Zasto? Prvo je bilo objavljeno da je bio ljubomoran na svog starijeg sina Crispusa, koji je bio i direktni nasljednik prijestolja. Crispus koji je dobio titulu Cezara sa sedamnest godina, postao je toliko popularan po svojoj vojnickoj hrabrosti, odvaznosti i sposobnosti vodjenja da je privukao naklonost suda, armije i gradjanstva. Ova opasna popularnost Crispusa uskoro je privukla paznju Constantina, koji je ibo nestrpljiv imajuci jakog rivala. Umjesto da obezbjedi vjernost svome sinu, car pristupa jednom satanskom potezu. Crispus biva ubijen, bilo da je to ucinjeno od strane nekog ubice ili putem mnogo njeznije operacije - trovanjem.

-NASTAVI CE SE-

[Ibnabullah19]

Moze li mi neko reci koji je to dan bio kad je Isus razapet i koliko je Isus proveo u grobu. Da li je istina da je proveo tri dana i tri noci? Ako jeste, moze li mi reci kojeg dana je Marija Magdalena primjetila da ga nema u grobu i da je grob prazan?

[semir]

Ha ha ha,ma daj bre sta pricas...ti bi najradije voleo da je tako ali nije!Nama muslimanima je zabranjeno nasilje pa samim tim ga ni Muhamed a.s. nije cinio!Bio je posten i cenjen covek pa je zato i izabran da bude boziji poslanik!

malo sam citao ovaj post, nisam sve jer nemam vremena, ali dobio sam generalnu sliku o tome sta i kako se diskutuje ... a nazalost svako samo vuce na svoju stranu, svako brani svoje, a u stvari je to isto, sve apsolutno isto, osim nijansi, sitnica ...

ja sam musliman, rodjen u muslimanskoj porodici, i tokom svih ovih godina koje sam proveo na ovom svijetu sretao sam ljude raznih religijskih ubjedjenja, i imam dosta prijatelja koji su krscani, agnostici, ateisti itd.

siguran sam da harun ima lijepu namjeru, i da ne zeli da vas koji ste krscani "preobrati", ali mi se najvise svidio post triq-a ... evo nekoliko citata iz Kur'ana casnog koji dokazuju da da je ovaj covjek u pravu ...

»A da je Allah htio, On bi vas sve jedne vjere stvorio, ali je On htio da vas iskuša, u onom što vam je objavio. Zato, u dobru se natječite, Allahu ćete se svi vratiti.« (5:48)

»A ti Putu Gospodara svoga pozovi mudrošću i savjetom lijepim i s njima ti raspravljaj na način najljepši!« (16:125)

Bog, Allah, je jedan ... Njegovi smo i Njemu se vracamo, zato ostavite se prepucavanja cija je religija najbolja, zivite po svojoj religiji, moralno, eticki, pa cete se vidjeti na Ahiretu, jer ima "Muslimana" koji su veci kjafiri od idolopoklonika, a siguran sam da je tako i u krscanstvu, a dragi Allah najbolje zna, i ne treba oholo nastupati i uvoditi u "pravu vjeru" ... Allah ne voli samodopadnost

Prenosi Imam Muslim da je rekao Poslanik, s.a.v.s.: "Rekao je neki covjek: "Tako mi Allaha, Allah nece oprostiti tome i tome." Povodom toga Allah je objavio: "Ko se to usuduje da kaže da necu oprostiti tome i tome? Njemu sam oprostio, a tvoja djela cu poništiti."

[koc]

Golub Dinko kaže:

A bilo bi dobro da si citirao i odma par recenica Pavlovih koje slijede iza te koju si naveo:

"Što ćemo dakle reći? Je li Zakon grijeh? Nipošto! Nego: grijeha ne spoznah doli po Zakonu jer za požudu ne bih znao da Zakon nije govorio: Ne poželi! A grijeh je, uhvativši priliku, po zapovijedi u meni prouzročio svakovrsnu požudu. Ta bez zakona grijeh je mrtav. Da, ja sam nekoć živio bez zakona. Ali kad je došla zapovijed, grijeh oživje. Ja pak umrijeh i ustanovi se: zapovijed dana za život bi mi na smrt. Doista grijeh, uhvativši priliku, zapovijeđu me zavede, njome me i ubi. Tako: Zakon je svet, i zapovijed je sveta, i pravedna, i dobra.
Pa zar se to dobro meni u smrt prometnu? Nipošto! Nego: grijeh, da se grijehom očituje, po tom dobru uzrokuje mi smrt - da grijeh po zapovijedi postane najvećim grešnikom."

Kao sto vidis Pavao nigdje nije mijenjao Isusa, jer kaze da je Zakon svet, ali ono sto on zeli reci time "rijeseni smo Zakona" je ustvari povezano s Isusovom otkupiteljskom zrtvom na krizu. Ako gledas cijelo to ucenje mi samim Zakonom mozemo jedino biti osudjeni, jer svatko od nas ce uciniti bar jedan grijeh. A nitko se ne moze vlastitim djelima opravdati pred Bogom. Ali zato je tu sam Bog dosao i svojom smrcu na krizu nas opravdao. No to je vec preduga tema i predaleko ode.... a i iskreno nisam bas sposoban to objasnit. Ako te zanima ima ti Katekizam Katolicke Crkve (mislim da je cijeli) na http://www.hbk.hr/katekizam/ Sigurno je tamo to daleko bolje objasnjeno nego sto bi ja mogao.

Kao prvo treba znati šta je to zakon, a drugo, kažeš kako se nitko vlastitim djelima ne može opravdati pred bogom. Ovo je jedna od najvećih gluposti što sam pročitao ovdje na forumu. Pa upravo se jedino i tako možeš iskupiti za svoje grijehe i krenuti naprijed. Kažeš kako zakonom jedino možemo biti osuđeni. Nemoj zaboraviti da zakonom i možemo biti spašeni. Nikoga od nas Isus nije opravdao. To moraš sam. On ti je samo pokazao kako ćeš to napraviti. Nemoj u Isusu tražiti utjehu već primjer uspjeha i vjerovanja u ono šta želiš biti.

[Lincoln six Echo]

bihacit kaže:

»A da je Allah htio, On bi vas sve jedne vjere stvorio, ali je On htio da vas iskuša, u onom što vam je objavio. Zato, u dobru se natječite, Allahu ćete se svi vratiti.« (5:48)

... Allah ne voli samodopadnost

Ja nisam musliman ali ovo prihvaćam kao najveću Istinu,svrhu svog postojanja
i odgovor na mnoga pitanja.

Svi ljudi ovog Svijeta su razdvojeni poput kapljica kiše što dolazi iz tamnog oblaka iza kojeg je uvjek Sunce ali ga mi ne vidimo.
Kada KIŠA nestane i rođenja prestanu,svi ćemo se naći na jednom mjestu i
činit ćemo MORE obasjano vjećnim SUNCEM.

Nakon tog vodenog KRUGA bit ćemo bogatiji za SPOZNAJU koju smo toliko
željeli.

__________________________________________________ _______________

Svi smo mi zraka svjetlosti zarobljena u kapi vode.

[Bosniac]

Ibnabullah19 kaže:

Moze li mi neko reci koji je to dan bio kad je Isus razapet i koliko je Isus proveo u grobu. Da li je istina da je proveo tri dana i tri noci? Ako jeste, moze li mi reci kojeg dana je Marija Magdalena primjetila da ga nema u grobu i da je grob prazan?

O tome se na ovom F/R već duže vremena rasprava vodi među Kršćanima,
a inaće stoljećima se raspravlja o tim pikantnim detaljima.
Postavi pitanje na temu: Kršćanstvo 1000 zašto... 1000 zato,
možda dobiješ odgovor,ima tamo dobrih poznavalaca NZ i stare Biblije.

[Golub Dinko]

koc kaže:

Kao prvo treba znati šta je to zakon, a drugo, kažeš kako se nitko vlastitim djelima ne može opravdati pred bogom. Ovo je jedna od najvećih gluposti što sam pročitao ovdje na forumu. Pa upravo se jedino i tako možeš iskupiti za svoje grijehe i krenuti naprijed. Kažeš kako zakonom jedino možemo biti osuđeni. Nemoj zaboraviti da zakonom i možemo biti spašeni. Nikoga od nas Isus nije opravdao. To moraš sam. On ti je samo pokazao kako ćeš to napraviti. Nemoj u Isusu tražiti utjehu već primjer uspjeha i vjerovanja u ono šta želiš biti.

Htio sam rec da Isusove otkupiteljske zrtve nije bilo ne bi nama nasa djela nista pomogla. Rekao sam da bi sve to objasnjavanje predugo islo i da se pogleda Katekizam, pa evo samo dio:

"1987 Milost Duha Svetoga ima moc da nas opravda, to jest ocisti od nasih grijeha i udijeli nam "pravednost Bozju po vjeri u Krista Isusa" (Rim 3,22) i po krstenju: Ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da cemo i zivjeti zajedno s njime."
"1988 Snagom Duha Svetoga sudjelujemo u muci Kristovoj umiruci grijehu, i u njegovu uskrsnucu radjajuci se na nov zivot; udovi smo njegova Tijela, Crkve, i loze pricijepljene njemu, Trsu: Po Duhu smo svi mi ucesnici Bozji (...) Imamo udjela u bozanskoj naravi po ucescu na Duhu (...) Eto, zasto Duh cini bozanskima one u kojima je nazocan!"

I mozda za ovo najvazniji dio:
"1992 Opravdanje nam je zasluzeno mukom Krista koji se na krizu prinio kao zrtva ziva, sveta, Bogu mila, te je njegova krv postala pomirilistem za grijehe svih ljudi."

Ne znam jesi li katolik (po onome da "nikog od nas nije Isus opravdao" sumnjam da si) pa da li ovo i za tebe vrijedi

[koc]

Golub Dinko kaže:

Htio sam rec da Isusove otkupiteljske zrtve nije bilo ne bi nama nasa djela nista pomogla. Rekao sam da bi sve to objasnjavanje predugo islo i da se pogleda Katekizam, pa evo samo dio:

"1987 Milost Duha Svetoga ima moc da nas opravda, to jest ocisti od nasih grijeha i udijeli nam "pravednost Bozju po vjeri u Krista Isusa" (Rim 3,22) i po krstenju: Ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da cemo i zivjeti zajedno s njime."
"1988 Snagom Duha Svetoga sudjelujemo u muci Kristovoj umiruci grijehu, i u njegovu uskrsnucu radjajuci se na nov zivot; udovi smo njegova Tijela, Crkve, i loze pricijepljene njemu, Trsu: Po Duhu smo svi mi ucesnici Bozji (...) Imamo udjela u bozanskoj naravi po ucescu na Duhu (...) Eto, zasto Duh cini bozanskima one u kojima je nazocan!"

I mozda za ovo najvazniji dio:
"1992 Opravdanje nam je zasluzeno mukom Krista koji se na krizu prinio kao zrtva ziva, sveta, Bogu mila, te je njegova krv postala pomirilistem za grijehe svih ljudi."

Ne znam jesi li katolik (po onome da "nikog od nas nije Isus opravdao" sumnjam da si) pa da li ovo i za tebe vrijedi

Nije stvar u tome da li sam ja katolik ili nisam. Prijatelju najlakše je prepisati iz Biblije i misliti da si ti neki veliki vjernik i sve je super kako je nas Isus opravdao itd. Ma čovječe reci i napiši nešto što za tebe te riječi znače, nešto napiši svojim riječima, opiši svoje osjećaje. Cijelo učenje Isusa krista pisano je u prenesenom značenju, i u večini puta ono što piše u biti označuje nešto sasvim drugo. A to možeš razumijeti samo ako si prije osjetio. To da je on umro na križu zbog nas, možeš to i tako razjasniti, ali ima tu i još nešto. On nije umro da bi ti vjerovao kako je njegova smrt opravdala tvoje grijehe. Ako to vjeruješ onda izvini ali ti nemaš pojma o čemu pričaš. Razumiješ da je onda njegova smrt u biti uzaludna.

[Golub Dinko]

koc kaže:

Nije stvar u tome da li sam ja katolik ili nisam. Prijatelju najlakše je prepisati iz Biblije i misliti da si ti neki veliki vjernik i sve je super kako je nas Isus opravdao itd. Ma čovječe reci i napiši nešto što za tebe te riječi znače, nešto napiši svojim riječima, opiši svoje osjećaje. Cijelo učenje Isusa krista pisano je u prenesenom značenju, i u večini puta ono što piše u biti označuje nešto sasvim drugo. A to možeš razumijeti samo ako si prije osjetio. To da je on umro na križu zbog nas, možeš to i tako razjasniti, ali ima tu i još nešto. On nije umro da bi ti vjerovao kako je njegova smrt opravdala tvoje grijehe. Ako to vjeruješ onda izvini ali ti nemaš pojma o čemu pričaš. Razumiješ da je onda njegova smrt u biti uzaludna.

A po tvom tonu je tako nevjerovatno ocito da ga nisi osjetio. Meni kazes kako je najlakse prepisat iz Biblije te me ispljuvas bas zbog toga sto sam rekao misljenje koje je u Bibliji i koje bi trebao vjerovat ako si bas osjetio Isusa (kakvog si to Isusa osjetio ako ti govori nesto cega nema u Bibliji). Pobij argumentima sto sam rekao pa mi se onda javi, do tada evo ti i citat:
"Njome nas zamilova u Ljubljenome u kome, njegovom krvlju,
imamo otkupljenje,
otpuštenje prijestupa
po bogatstvu njegove milosti." (Efezani 1,7)

Poanta svega ovoga, samo nas On moze opravdati od nasih grijeha, ali nigdje nisam rekao da je time sve rijeseno, moram se i ja odlucit i cinit nesto u tom smijeru.

Sada svidja li ti se ili ne ovo misljenje... tvoj problem.

[koc]

Golub Dinko kaže:

A po tvom tonu je tako nevjerovatno ocito da ga nisi osjetio. Meni kazes kako je najlakse prepisat iz Biblije te me ispljuvas bas zbog toga sto sam rekao misljenje koje je u Bibliji i koje bi trebao vjerovat ako si bas osjetio Isusa (kakvog si to Isusa osjetio ako ti govori nesto cega nema u Bibliji). Pobij argumentima sto sam rekao pa mi se onda javi, do tada evo ti i citat:
"Njome nas zamilova u Ljubljenome u kome, njegovom krvlju,
imamo otkupljenje,
otpuštenje prijestupa
po bogatstvu njegove milosti." (Efezani 1,7)

Poanta svega ovoga, samo nas On moze opravdati od nasih grijeha, ali nigdje nisam rekao da je time sve rijeseno, moram se i ja odlucit i cinit nesto u tom smijeru.

Sada svidja li ti se ili ne ovo misljenje... tvoj problem.

Možda sam malo pretjerao oprosti, ali ne može te Isus opravdati od tvojega grijeha. To može samo tvoja vjera, volja i tvoja djela. Isus sa time nema veze. Isus je tu samo da bi naučio što treba raditi da bi to opravdao, i da bi na kraju krajeva bio sretan u životu. Ova kitica da je nazovemo tako ne govori o Isusu nego o Bogu. Bog nas je zamilovao njegovom krvlju da BI MI IZ TOGA NAUČILI NEŠTO. Po bogatstvu Božje milosti koja je u svakome čovjeku mi možemo dobiti otpuštenje grijeha. Tvoji grijesi neće otići sami, već se itekako moraš potruditi da to promijeniš. Zašto sam ti rekao da napišeš što za tebe to znači, pa upravo što se bog može samo osjećati. I opet mi nisi ništa napisao. Kako je to osjećati boga i način na koji si ga osjetio, i način koji te doveo da ga osjetiš. Bog nije tu da sudi ni da prašta, ni da ne znam šta već. On je tu da daje. A daje upravo ono što si ti njemu dao, ni manje ni više. U tvojim postovima ti se oslanjaš uvijek na nekoga drugoga koji će opravdati tvoje grijehe, a to nije ništa više nego bježanje od samoga sebe i suočenja sa samim sobom. A upravo to je i poanta cijelog Isusovog učenja. I molim te još nešto, ako već citiraš tu bibliju meni to ne znači ništa, više mi znači nešto tvoje i da osjetim da je to iz tvoje duše nego iz Biblije. Molim te da mi objasniš šta je po tebi Zakon. Hvala.

[Huggy-Bear]

Religija? hahaha.

[Ibnabullah19]

Ibnabullah19 kaže:

Surove kazne dodjeljivane krscanima u desetoj godini vladavine cara Nerona bile su opisane po Gibbonu kao sto slijedi :
"Oni su umirali u mukama, a njihove muke bile su jos vise zagorcavane uvredama i ismjavanjima. neki su bili zakivani na krizeve, drugi zasivani u krzna divljih zvijeri i izlagana bijesu divljih pasa; neki, opet, bili bi pricvrsceni za zapaljive materijale i bivali koristeni kao velike baklje koje bi osvjetljavale tamu noci. Neronovi vrtovi bili su odredjeni za melanholicne spektakle u kojima bi se odrzavale utrke konja, pocasceni prisustvom samog cara, koji bi se umijesao u svijet u ododri i stavom jednog kocijasa. Krivica Krscana zasluzivala je, je svakako, najprimjerenije kazne, ali javno uzasavanje pretvoreno je u sazaljevanje, te je vladalo misljenje da su ovi nesretni bijednici zrtvovani ne zbog javnog dobrobita vec radi okrutnosti ljubomornog tiranina. Oni koji pomno istrazuju i analiziraju revolucije covjecanstva mogu zapaziti Neronove vrtove i cirkuse, natopljene krvlju ranih Krscana, u Vatikanu, gdje su ponovo vraceni trijumfom i zloupotrebom sada od strane nekoc proganjane religije".

Tokom vladavinene cara Dioklecijana bile su izdate najmanje cetiri nam poznate zapovjedi o progonima Krscana i paljenja svih njihovih crkvi. Iako je car abdicirao svoj prijestol 305.god., progon Krscana je nastavljen narednih deset godina i blizu 2000 njihovih vodja bilo je egzekutirano.

Sa ovakvim nehumanim tretiranjem ranih sljedbenika Isusa(a.s) od strane Rimljana, paradoksalno je da je upravo Rim postao centar Krscanstva. Rimljani su bili najzesci neprijatelji Isusa(a.s) i oni su bili ti koji su ga navodno razapeli. Svakako su Rimljani, posebno car Constantin, igrali vitalnu ulogu u osnivanju Rima kao centra Krscanstva. To je bio cisto politicki potez kojeg su Rimljani povukli da bi odrzali i prosirili svoje carastvo, sa ogromnom bazom korisnih subjekata u koje su bili ukljuceni i Krscani.

Po prvi put, 308. god., rimski svijet bio je podijeljen izmedju sest careva; na zapadu Constantin i Maksencije, naklonjeni ocu Maksimilijanu; na istoku Licincije i Maksimin, koji su sa mnogo obzira postovali njihovog dobrotvora Galerija. Tokom vladavine cara Constantina, rimski svijet bio je napastvovan unutarnjim gradjanskim razdorom, te je on smatrao ponovno ujedinjenje od najvece vaznosti. Cak tokom njegove vladavine bio je svjedok nereda u Krscanskom svijetu vezano za razlicite sukobljene dogme.. Historija pokazuje da je sam Constantin bio veoma kontroverzna figura. Krscani su ga smatrali spasiteljem crkve - odatle i herojem. Drugi su poredili "Constantina sa najuzasnijim tiraninom koji je po svojim porocima i slabostima obescastio carski purpur".. Vrijedno je napomenuti da je i sam Constantin pobjegao iz Rima, ne zbog toga sto je bio borac za Krscane, vec iz straha da su njegov zivot i carstvo u opasnosti. Zasto? Prvo je bilo objavljeno da je bio ljubomoran na svog starijeg sina Crispusa, koji je bio i direktni nasljednik prijestolja. Crispus koji je dobio titulu Cezara sa sedamnest godina, postao je toliko popularan po svojoj vojnickoj hrabrosti, odvaznosti i sposobnosti vodjenja da je privukao naklonost suda, armije i gradjanstva. Ova opasna popularnost Crispusa uskoro je privukla paznju Constantina, koji je ibo nestrpljiv imajuci jakog rivala. Umjesto da obezbjedi vjernost svome sinu, car pristupa jednom satanskom potezu. Crispus biva ubijen, bilo da je to ucinjeno od strane nekog ubice ili putem mnogo njeznije operacije - trovanjem.

-NASTAVI CE SE-

-nastavak-

Jasno zbog toga Constantinova zelja za moci odvela ga je do ekstremne situacije u kojoj pocinjava gnusan zlocin ubivsi svoga sina. Prethodno svemu tome, bilo je poznato da je Crispusova maceha, carica Fausta, imala motiv da ubije Crispusa, "koga je smatrala uzasnim rivalom svojoj djeci". Ocigledno svjestan ovog motiva, car Constantin je manifestovao svoje kajanje "samo u postupcima krvoprolica i osvete; i da se okajao za ubistvo svog nevinog sina, egzekucijom, mozda krive zene". Jedno svjedocanstvo u vezi s ovim ubistvom navodi da je Constantin ubio i sina i zenu. Drugo svjedocanstvo navodi da je Crispus bio otrovan , a Fausta udavljena u kadi punoj vrele vode.

Nakon tragicnog ubistva carice Fauste, ma kako ono bilo izvrseno, situacija je pretvorena u opsti haos, ocigledno izvan ocekivanja cara Constantina. Sa njegovim carstvom na rubu propasti usljed gradjanskog rata i stalnih vanjskih prijetnji, Constantin bjezi u Bizant (kasnije nazvan Konstantinopol), gdje se susrece sa neocekivanim uspjehom Crkve Pavla.

U Bizantu, Constantinu je Crkva Pavla ponudila da se pokaje, sto on i cini. Takva privilegija ponudjena jednom tiraninu samo je manifestirala labavost tadasnjih krscanskih normi. Ako takve norme tolerisu da se bilo ko oslobodi krivice za pocinjeno ubistvo jednostvano se ispovjedivsi ( sto bi trebao biti slucaj ukoliko svestenik ne pribjegava diskriminaciji), onda bi bilo ko mogao ubiti nekog drugoga, a da nebude kaznjen, sto bi vodilo neminovnom socijalnom haosu. Drugim rijecima zajednica koja bi se pridrzavala tih normi pojavila bi se kako velika kaznjenicka kolonija sastavljena od bivsih osudjenika i drugih kriminalaca, koji bi miloscu svestenika(!) nosili krscanski identitet. Crkveni ljudi u svakom slucaju, ne bi prihvatili ovaj nacin sagledavanja situacije. Medjutim, ako je Constantin izbjegao kaznu za svoje zlocine, jednostavno prihvatajuci svestenikovu ponudu za javnim pokajanjem, zasto se ovo ne bi moglo drzati istinitim i za druge?

-nastavice se-

[raky_b]

Boze oprosti im ne znaju sta cine...

vjerujem u jednog Boga,oca...

jednom prilikom dobio sam jednicu iz Hrvatskog jer sam rekao da sam ja Bog...
ili tocnije da sam I ja Bog... ja kai SVI MI.
tako nam govori biblija...svi smo Bozja djeca,i dio Boga. svim mi imamo dusu,Duh Sveti u nama,a tjelo je zemaljsko..prah.
ispravite me ako gresim!
doticna profesorica je pokusala,ali ne argumentima nego tom jedinicom.
naravno nije uspjela.

sva ta svadja mi ne ulazi u glavu...svi mi vjerujemo u jednog boga a oko njega se svaadjamo...
zar je bitno tko je u pravu!?
kako da jedan kinez,indijac ili afrikanac,americki indijanac iz dzungle u koju bjelci nikada nisu nogom krocili zna za Boga i odredjenu religiju?
on zna za ono sto su ga roditelji naucili!
i sada je gresnik jer ne vjeruje na pravi nacin!?
zbog toga je osudjen na pakao...ili sta vec!?
ili je samo jedan narod izabran od Boga,svi ostali smo tu...tek tako,da njih stavimo na kusnju?

ja sam krscanin,ali nikako ne mogu prihvatiti crkvu.
jednostavno crkva mi ne lezi...puna je proturjecnosti....
i ne samo katolicka,nego i islamska...necu u sitnice
ali postoji zapovjed "ne ubij" to se odnosi na sve nas...a onda ti dodje crkva i kaze suprotno...ubij za svoju vjeru!

citava Biblija kao i Kuran je napisana od strane covijeka,mozda je Bog rekao sta treba biti napisano,ali sa godinama je sve to mijenjano...kako je koja reforma isla tako se i biblija mijenjala...
meni je nepobitna cinjenica koja se odnosi na 2. Bozju zapovjed:
Ja sam Gospodin Bog tvoj: nemaj drugih bogova uz mene,nemoj im se klanjati niti im sluziti.

mi krscani se klanjamo...crkvi,ikonama,krizu...
stvarima za koje je netko rekao da pretstavljaju Boga!
u stvari zamisljamo i njega kao materiju...nekakvo bice na nebu...
ali to su samo ¨materijalne stvari...to nije Bog!
zato ja vijerujem da je On u nama...u svima nama,i svima nama zeli dobro,jer smo mi njegova dijeca...bez obzira na rasu i boju koze.
i da je sve sto On od nas trazi da mu budemo privrzeni,drzimo se njegovih zakona,vjerujemo u Njega i da volimo svoju bracu svih vijera