Quote:
nitko i ništa kaže:
''Prolaznost'' implicira neko prije i poslije, dakle razliku između prošlosti i budućnosti. Isto tako i ''kretanje'', ''promjena'', itd.
Osim toga, ne vidim smisla (a zapravo ni načina) razdvajati ''vlastitu vremenitost'' od neke ''objektivne vremenitosti''. Naravno da se iskustvo vremenitosti odnosi na moju vlastitu vremenitost - ali na što bi se drugo trebala odnositi? Kako bih ja to trebao sagledavati pitanje vremena osim kao svoje vrijeme?
|
Trebam se pitati koje sve prolaznosti nosim...Recimo, posljednji Mohikanac je osim vlastite prolaznosti, konačni, krajnji nositelj prolaznosti vlastitog plemena i naroda. Ja sam, recimo, osim što sam nositelj vlastite prolaznosti, nositelj prolaznosti hrvatskog naroda, nositelj prolaznosti mog prezimena, mog muškog roda, itd., a sad zamisli sve druge prolaznosti koje nosim, a tiču se ideja, tiču se bolesti, tiču se kemijskih elemenata....Neke se prolaznosti rađaju i umiru unutar moje fizičke prolaznosti, a neke su se rodile prije mene, ja im služim kao nositelj, i umiru u nositelju dalekog sadašnjeg trenutka, neke se rađaju unutar mene a umiru daleko iza mene, neke su započele davno a umiru mnome.
Nisam, čini mi se, nigdje spomenuo „objektivnu vremenitost“ kao pojam, nego naš pojam prolaska vremena upućuje na subjektivnost, kao što je subjektivan pojam vremenitosti kornjače, Gupčeve lipe, kamena ili zvijezde. Npr. mi određene pojave razumijemo kao vječne, a neke pojave našu pojavnost razumiju kao vječnu.
I da iskoristim svoje vrijeme, svima čestitam sutrašnji Uskrs!
Razgranati mod