Igrate li se sa svojom djecom?

[PiaLolla]

Da li je u danashnje vrijeme moguche odvojiti toliko vremena za igru i da li je moguche pretvoriti obaveze u kuchi u zabavu?

Da li smatrate da se dijete razvije u bolju osobu ako se igralo samo ili sa roditeljima?

Da li se vashe dijete moze igrati samo?

Da li se zelite igrati sa svojim djetetom ili je to samo "reda radi"?

Da li se otac u vashoj obitelji igra sa djetetom i da li svi zajedno igrate sa djetetom?

Smatrate li da vash posao nije igra nego odgajanje?

Koliko ukljuchujete dijete u svoje aktivnosti i smatrate li da je to potrebno (pranje sudja, slaganje vesha, odlazak u duchkas, pechenje kolacha)?

Molim spojit s postojechom temom ako takva postoji....Hvala

[Lali Puna]

PiaLolla kaže:

Da li je u danashnje vrijeme moguche odvojiti toliko vremena za igru i da li je moguche pretvoriti obaveze u kuchi u zabavu?

ne znam koliko je to 'toliko vremena za igru'. čitala sam da djetetu treba barem pola sata dnevno kad smo potpuno posvećeni njemu, radimo ono što ono hoće i sudjelujemo 100 posto, bez da jednim okom gledamo na štednjak/komp/mobitel/novine. da dijete koje to nema počinje na negativne načine tražiti pažnju. toliko vremena je moguće odvojiti.
sad, dal ono s kojim se roditelj tako bavi dva sata profitira više od onog s kojim se roditelj bavi stvarno samo tih pola sata - ne bih znala jer ja ne vjerujem u 'kvalitetno vrijeme' i općenito ne vjerujem u 'bavljenje djetetom'.

ja vjerujem da dijete profitira i iz vremena koje provodimo zajedno u svakodnevnim aktivnstima, kad nismo potpuno posvećeni njoj. ne moraju čak biti ni pretvorene u zabavu te aktivnosti - postavljanje stola može biti doslovce postavljanje stola i mislim da dijete treba i takve trenutke s obitelji. kuhanje, zajednički obrok, kupanje, spremanje igračaka, mijenjanje posteljine - ne moramo se nimalo pritome zabavljat, bitno je da smo skupa.

Da li smatrate da se dijete razvije u bolju osobu ako se igralo samo ili sa roditeljima?

treba im i jedno i drugo. ja pričam o onima od par godina, ja sam imala dijete koje se do te dobi nije znalo igrati samo tako da ne bih znala o bebama koje prevrću zvečkice po par sati

Da li se vashe dijete moze igrati samo?

baš sama rijetko i malo. i da, frustrira me to nekad. nešto lakše je kad ima društvo makar i jednog vršnjaka. ali između slaganja legića i višenja po meni ili kuhanja ručka sa mnom ona bira ovo drugo.

Da li se zelite igrati sa svojim djetetom ili je to samo "reda radi"?

nekad želim, nekad odradim

Da li se otac u vashoj obitelji igra sa djetetom i da li svi zajedno igrate sa djetetom?

da

Smatrate li da vash posao nije igra nego odgajanje?

ne

Koliko ukljuchujete dijete u svoje aktivnosti i smatrate li da je to potrebno (pranje sudja, slaganje vesha, odlazak u duchkas, pechenje kolacha)?

nebitno je što ja smatram, ona se uključi sama

[PiaLolla]

Slazem se Lali, slichno i mi postupamo

Ali u zadnje vijeme sam susrela dosta zena koje priznaju - ja se ne igram sa svojim djetetom, igra se samo ili u praku s prijateljima...pa kud bi ja doshla sa se igram sa djetetom, pa nish ne bi stigla napraviti po kuchi.

Meni je to tuzno

[dada007]

Imamo mi u našem jeziku slova č, ž, š i ovakvo pisanje je katastofa ali kad sam već otvorila temu išla sam pročitati o čemu se radi i zabolila me glava odma od ovakvog pisanja.
Da, igram se sa svojom djecom. Starija se zna sama igrati ali povremeno traži moju pažnju i da se igram s njom što je normalno. Nije mi to obaveza , ja stvarno uživam s njima pogotovo zato jer se nadam zaposlenju uskoro pa znam da neću moći provoditi toliko vremena koliko bi htjela s njima. Želim iskoristiti ovo vrijeme što sam stalno doma da budem s njima što više. I mislim da je i igranje s njima dio odgoja iako je igra baš dječja, bez filozofiranja i skrivenih poruka.
Igra roditelja s djecom je na obostranu korist, svi se opuste malo i bezbrižni su, bez obzira trajala ona 10 min ili sat vremena.

[shtefy]

Ja se igram.

Ali priznajem da se igram onoga što je i meni zabavno. Zajedno brljamo i igramo se na kompu, crtamo, ponekad čitamo... Ali kad se ona hoće igrati lutkama ili nečim sličnim, a baš to voli, najčešće (čitaj gotovo uvijek) izmislim neki posao koji hitno moram napraviti i pobjegnem...

E sad, nekad je to par sati dnevno, a nekad bogami i svega sat tjedno, ovisno o drugim okolnostima, problemima i sl.

I da, kao i kod Lali klinka učestvuje u gotovo svim redovnim kućnim aktivnostima. Nisam do sada razmišljala da to nosi neki posebni benefit, ali sad kad se to posloži kako je Lali iznijela...

[ZubaTruba]

PiaLolla kaže:

Da li je u danashnje vrijeme moguche odvojiti toliko vremena za igru i da li je moguche pretvoriti obaveze u kuchi u zabavu?

Ja mislim da je moguće oduzeti vrijeme nekim drugim aktivnostima i pretvoriti ga u vrijeme za igranje. Polako si slažem prioritete... sve rjeđe čistim, sve češće kuham i zaleđujem, odustala sam od peglanja kose, ne pratim apsolutno ništa na tv-u....

PiaLolla kaže:

Da li smatrate da se dijete razvije u bolju osobu ako se igralo samo ili sa roditeljima?

Mislim da je apsolutno nužno provoditi puno (najviše što imamo) vremena s djecom, razgovarati, igrati se, posvećivati im pozornost na bilo koji način dok god oni tu pozornost traže i dok vidimo da u njoj uživaju.

PiaLolla kaže:

Da li se vashe dijete moze igrati samo?

Moj može. Ne dugo i ne uvijek, ali obzirom da ima 19 mjeseci to niti ne očekujem.

PiaLolla kaže:

Da li se zelite igrati sa svojim djetetom ili je to samo "reda radi"?

Mislim da je ovo ključno pitanje. Ako sam nervozna onda mi se ne da i radim to loše. I onda sam ljuta na sebe jer on baš nikada nije uzrok mom lošem raspoložanju, a upravo on ispašta. I onda je i on nervozan, pa ja još više... i nema kraja.

PiaLolla kaže:

Da li se otac u vashoj obitelji igra sa djetetom i da li svi zajedno igrate sa djetetom?

Da, igra se i tata, a na maleckom se vidi da uživa kada se igramo svi zajedno. I to je prekrasno.

PiaLolla kaže:

Smatrate li da vash posao nije igra nego odgajanje?

Ja smatram da je naš posao odgajanje, ali ne mislim da se kroz / uz igru ne može odgajati.

PiaLolla kaže:

Koliko ukljuchujete dijete u svoje aktivnosti i smatrate li da je to potrebno (pranje sudja, slaganje vesha, odlazak u duchkas, pechenje kolacha)?

Ja ga uključujem maksimalno, sukladno njegovim mogućnostima. Zapravo, mi se igramo stalno, bez prestanka. Ali ja pod igrom smatram i na primjer usisavanje (on bježi od opasnog usisavača, usisavač ga lovi), vađenje suđa iz perilice (već je naučio koji dio je njegov - plastika i žlice, a koji dio ne smije dirati), mijenjanje posteljine (uz valjanje po krevetu), spremanje igračaka, spremanje robe (on sprema svoje čarapice u ladicu - jedne po jedne), stavljanje robe na sušenje (on dodaje štipalice), nošenje stvari iz dućana (dobije malu vrećicu sa načim laganim i nelomljivim). Naravno da sve traje duplo duže, ali makar nešto i napravimo - ja zadovoljna, a on važan jer pomaže.

[Cattleya]

Ja se trudim igrati s mojom malom. Često se ja njoj pridružim, ima 100% moje pažnje pa me ne uključi u igru. Nažalost fizički se ne mogu igrati s njom kako to njoj treba, a to je trčanje, skakanje igranje skrivača ili lovice jer jedva hodam s trbušinom. Ona razumije da ja to ne mogu, ali je očito da joj to treba. Kod kuće se igramo memory i čitamo što ona odabere, crtamo.....
No, često se ona i sama igra, a mene smjesti gdje moram sjediti/ležati dok se ona igra.
Igra se dosta sama čak i kaže da će se sama igrati.
Kad nešto radim, pomaže ako ju zamolim. Tako zna dodavati čisti veš dok ga stavljam na sušilo ili stavljati prljavi u veš mašinu. Ponekad dodaje čiste tanjure kad spremam suđe iz mašine za suđe. Tako se ne moram saginjati i zbilja mi zna pomoći.

[Lali Puna]

shtefy kaže:

I da, kao i kod Lali klinka učestvuje u gotovo svim redovnim kućnim aktivnostima. Nisam do sada razmišljala da to nosi neki posebni benefit, ali sad kad se to posloži kako je Lali iznijela...

ma nisam ni ja mislila nit sam sigurna jel to nosi neki poseban benefit, samo sam htjela reći da ja ne vjerujem u 'kvalitetno vrijeme' u smislu 'nema veze što sam s djetetom samo sat vremena dnevno, ali tih sat vremena provedem u kvalitetnom druženju s njim, posvećena potpuno samo njemu, ne obavljam nikakve svakodnevne aktivnosti'. mislim da je to izgovor prezaposlenih roditelja (ponekad i moj).
ja mislim da dijete uživa i u dva sata koje je provelo s roditeljima tijekom kojih su samo roditelji ili svi zajedno spremali ručak, postavljali stol, jeli, stavljali suđe u suđericu, vješali veš, dogovarali raspored za sutra...da nije nužno da se dva sata provede s djetetom u sobi u igri eda bi to bilo super provedeno vrijeme

mene nekad zna opalit savjest da se ne 'bavim djetetom' kad sjedim i čilam na terasi, a ona zalijeva cvijeće, čupa travu, kuha torte od zemlje, ukrašava drveće i slično...al me brzo prođe

[shtefy]

Lali Puna kaže:

ma nisam ni ja mislila nit sam sigurna jel to nosi neki poseban benefit,

No dobro, samo nisam htjela onako direktno napisati da je ja u tome nekad doživljavam kao lijevo smetalo...

ja mislim da dijete uživa i u dva sata koje je provelo s roditeljima tijekom kojih su samo roditelji ili svi zajedno spremali ručak, postavljali stol, jeli, stavljali suđe u suđericu, vješali veš, dogovarali raspored za sutra...da nije nužno da se dva sata provede s djetetom u sobi u igri eda bi to bilo super provedeno vrijeme

To sam i mislila pod "benefit". Nebrojeno puta ona trči za nom da mi ubaci veš u mašinu, uključi ju, pridrži kvačice, postavi stol, briše prašinu ili čak maše okolo sa usisavačem. I dok ja razmišljam: ajme, radije se igraj umjesto da se natežeš sa kućnim gadostima, njoj je to užitak i izvor ponosa.

...al me brzo prođe

To mi je poznato...

[Lady Camomile]

Bode me u oči, jaaako. Hrvatski jezik u pravilu ne trpi konstrukciju da li, osim ako u pitanju nema glagola. Uh, sad mi je lakše.
Ugl, Smatram da se kućne obaveze mogu pretvoriti u zabavu.
Mom mišu je sve zanimljivo i osjeća se važnim kad mi dodaje čisi prekrivač, kad popravlja jastuk ( u biti kvari nakon što ja posložim ) ali ga pohvalim kako lijepo pomaže mami.
Hoda po stanu s metlom, dodaje mi čisti veš, dodaje mi posude u kuhinji, nosi pelene u smeće i mislim da se time kvalitetno zabavimo uz to što obavimo ono što moramo.
Kad je bio manji, nije se znao zaigrati sam, sad već da. Primjetila sam da, ako sam nervozna i anksiozna zbog nečega, ne miče se od mene. Ako sam smirena i opuštena može se igrati sam do sat vremena.
Nekad mi se zaista ne da igrati se s njim ali onda popričam sama sa sobom i dogovorim se (sama sa sobom) da moram. Misli, moram, ne moram u biti, tad to odradim "reda radi".
Ha, sad, tko zna koji omjer je najbolji, igrati se sam ili s roditeljima. Svako dijete je drugačije. Nekom će odgovarati provoditi puno vremena s roditeljima, netko će guštati u igri sam sa sobom (npr, moja frendica se znala saaatima igrati sama, s papučom )
Bitno je ozračje. Moj miš voli listati knjige i slikovnice. Saaam, ali tu i tamo mu znam dobaciti koje pitanje da mi nešto pokaže ili mu pričam nešto o određenoj slici. U drugoj situaciji, opet, ja uzmem slikovnicu i iniciram "listanje" pa mu pričam priče.
Otac i igranje. Nekako mi se čini da mm baš i nije nešto kreativan u smišljanju igara, za sad. Igra se, ali puno puta ga moram potaknuti ja, jer on funkcionira po principu "ako on sjedne u igračke i igra se sam, ja ću na you tube".
Ponekad se igramo svi zajedno, skrivača, škakljanja, maženja. Zajedno objedujemo, zajedno idemo u kupnju, u šetnju.
Misli da je najbitnije da dijete osjeti toplinu, zajedništvo i sigurnost i onda to nekako ide, pa rekla bih i samo od sebe.
Ako sam odlučila stvoriti i donjeti na svijet dijete, normalna stvar je da sam spremna odgajati ga. A dijete se odgaja i kroz igru, naravno.

[lola1415]

Igramo se svakodnevno i ja i tata i svi zajedno. Potpis na sve što je napisala Lali. Kad je bila mala beba, bila je dosta zahtjevna i puno smo je nosili pa sam tih prvih par mjeseci od kućanskih poslova samo kuhala, brisala prašinu i peglala jer je to jedino što sam mogla s njom u marami. Sada ima 17 mjeseci i baš kao i kod mama i tata gore, ona je uključena u sve aktivnosti kućanstva. Kad brišem prašinu ona ima malu krpicu s kojom mi pomaže, dodaje kvačice kad stavljam robu sušiti, usisava, odnosno bježi pred usisavačem i umire od smijeha, pomaže mi namjestiti krevet, kad dođemo iz trgovine donosi nam stvari iz vrećica, npr. jogurt jedan po jedan, zatvara vratra od frižidera, gasi svjetlo kad izlazimo iz prostorije i sl. Jedino nije uključena u pranje kupaone i peglanje. Iako se zadnjih par mjeseci sve više želi igrati sama, igramo se i skupa, pa čitamo, ganjamo po kući, crtamo i sl. Mada, vidim u zadnje vrijeme da se sve više voli sama igrati. Uzme neke igračke i sl i ako joj pokušam nešto sugerirati kako bi se mogla igrati - naljuti se. Zato joj se ne miješam više, ako sama to ne traži. Baš sam nedavno u jednoj UNICEFovoj knjizi pročitala da djecu treba poticati i pustiti da se igraju i sama jer je to važno za njihov razvoj.

[dada007]

Mislim da su te knjige i priručnici za odgajanje djece uglavnom glupost. Ako je dijete željeno i voljeno nikakav priručnik ne treba da ti govori kako ćeš se ponašati sa svojim djetetom.Provodeći vrijeme s njim lako zaključiš kojem je djetetu potrebno više pažnje, a koje se više voli samo ili s drugom djecom igrati. netko je napisao da je atmosfera važna i tu se slažem. Neka dijete osjeti dobru atmosferu u kući i ono će se osjećati ugodnije i sretnije.

[PiaLolla]

Lady...ne znam ja hrvatski jezik, najte se sekirat....proshla ga tak da sam prepisala...i to jedva


Meni je chudno da knjiga i struchnjaci kazu da je dovoljno pola sata dnevno baviti se iskljuchivo djetetom....to mi se chini premalo

Namjerno sam napisala TOLIKO vremena, jer kad sam npr. solo 12h sa svojim djetetom, ona bi se neprestano igrala....i meni je to ok, jer ipak je dijete....ali mi je nezamislivo da se u tih 12h bash nijednom ne poigrash s djetetom

Nashe dijete se teshko zaigra samo...potichem je (nonshalantno), jer mislim da je korisno isto kao i zajednichka igra s roditeljima ili prijateljima...

Meni je zapravo igranje s njom opushtajuche i neka vrsta relaksacije....mi smo u svom svijetu i bash nas briga za sve

[chocolatecookie]

PiaLolla kaže:

Meni je recimo nezamislivo da knjiga i struchnjaci kazu da je dovoljno pola sata dnevno baviti se iskljuchivo djetetom

Ja u to neću vjerovati ni da milijun tisuća stručnjaka kaže, sjećam se svog djetinjstva i, koliko god postojalo pola sata "kvalitetnog vremena" dnevno, ako sveukupnog vremena ne bi bilo dovoljno, meni bi to jakojako falilo i znala sam se mukotrpno boriti sa snom da ostanem budna dok mama ne dođe doma da je još malo vidim. Nije se furala na kvalitetno vrijeme, radila je dvokratno.

[Manch]

Teško mi je kako je beba u kući, jer stalno imam osjećaj da zapostavljam starije dijete, a nekad me toliko troši da sam na rubu... Igramo se zajedno koliko mogu. U principu ja mu otpočnem neku aktivnost tako da može da se igra neko vrijeme sam (i da se ja osjećam bolje) dok ja ne ubacim veš u mašinu/raširim veš/skuham supu/ručak/dam bebi neki od obroka što traje jako dugo... Nekad se osjećam loše jer mislim da starijem trebam posvetiti više pažnje, ali onda shvatim da sam svakako sjebanih živaca jer u isto vrijeme kuham ručak, pazim da se malena ne razbije jer je tek prohodala i slažem lego policijski kombi po 426 put. Onda uključim crtane
Tješi me primjer moje bake koja je odgojila petoro djece, zajedno sa brigom o 2 krave, stadu ovaca i nekoliko duluma zemlje. Svi su živi i zdravi i pametni, a ne vjerujem da im je neko po čitav dan osmišljao aktivnosti na osnovu istraživanja nekog poznatog američkog psihologa.
Ja lično sam volila da se igram sama, nisam volila da me iko gleda, kamo li da se petlja, to se nastavilo i u školi kad roditelji nisu imali dodira s tematikom domaćih zadaća pa sve do faksa kada su jedva znali na kojoj sam godini, dok je kod mm suprotno, to će reći da je svako dijete priča za sebe (vaš Novalac )

[Cattleya]

dada007 kaže:

Mislim da su te knjige i priručnici za odgajanje djece uglavnom glupost. Ako je dijete željeno i voljeno nikakav priručnik ne treba da ti govori kako ćeš se ponašati sa svojim djetetom.Provodeći vrijeme s njim lako zaključiš kojem je djetetu potrebno više pažnje, a koje se više voli samo ili s drugom djecom igrati. netko je napisao da je atmosfera važna i tu se slažem. Neka dijete osjeti dobru atmosferu u kući i ono će se osjećati ugodnije i sretnije.

Da je to tako sve jednostavno onda psiholozi ne bi nikada imali nikakvog posla, a mi svi bi bili savršeni roditelji. Moju malu obožavam i sve bih dala za nju i njoj, no postoji onaj nesretni ALI. To je moment kad te djeca iscrpe, kad se ponašaju kako ne želiš da se ponašaju, a sam nemaš prikladan obrazac i uzor kako postupiti. E tu nastupa literatura koja mi pomogne da se smirim, da sagledam situaciju iz nekoliko različitih kuteva i odaberem svoj model ponašanja. Barem meni pomaže koju je mama odgajala pod motom ' nećeš ti mene zajebavati'.

[dada007]

Cattleya kaže:

Da je to tako sve jednostavno onda psiholozi ne bi nikada imali nikakvog posla, a mi svi bi bili savršeni roditelji. Moju malu obožavam i sve bih dala za nju i njoj, no postoji onaj nesretni ALI. To je moment kad te djeca iscrpe, kad se ponašaju kako ne želiš da se ponašaju, a sam nemaš prikladan obrazac i uzor kako postupiti. E tu nastupa literatura koja mi pomogne da se smirim, da sagledam situaciju iz nekoliko različitih kuteva i odaberem svoj model ponašanja. Barem meni pomaže koju je mama odgajala pod motom ' nećeš ti mene zajebavati'.

Eh, čisto sumnjam da imaš vremena pročitati par knjiga i sjetiti se što je tko tumačio pa po tome odlučiti kako se ponašati prema djetetu u određenom trenutku.Na kraju ipak odlučiš onako kako ti misliš da je najbolje za dijete, a to bi napravila i bez priručnika jer poznaš sebe i dijete.

[Lali Puna]

PiaLolla kaže:

Meni je chudno da knjiga i struchnjaci kazu da je dovoljno pola sata dnevno baviti se iskljuchivo djetetom....to mi se chini premalo

ne kažu da je dovoljno već da je to minimalno
minimalno vremena koliko moraš djetetu posvetiti apsolutno i bezrezervno, bez ikakvih drugih aktivnosti, ali i misli
u to se vrijeme ne računa ako se, primjerice, igraš s djetetom, ali svako toliko odeš promiješat ručak, odogovoriš na sms ili smišljaš što ćeš obuć sutra na posao (jer, kaže, i to osjete, kad nismo 100 posto s njima mislima)

ima dana kad djetetu takvog vremena doista posvetim pola sata dnevno, tojest bilo je dok sam radila. ako u danu ni nemaš više nego 2-3 sata za provest s djetetom, a u to vrijeme i ti i dijete morate jest, otić pišat kojiput, istuširat se, možda i pripremit obrok...

[PiaLolla]

No, to sam i mislila, samo nisam napisala...minimalno pola sata....opet mi se chini premalo....znam da su tu istrazivanja provedena, ali

No uglavnom....htijela sam ovdje dobiti odgovore koje recimo da mene kakti muche....imam dojam da se roditelji igraju sa djecom samo da njih zabave, a ne i sebe ili cijelu obitelj...recimo da ne uzivaju previshe u igri s djecom i da koriste trenutke kada da zbrishu, kako da ih zainteresiraju za nesh drugo, ili se igraju sa njima jedino kada ih treba nechemu poduchiti (tipa edukativne igre - slova, puzzle).

Ja stvarno uzivam u igri sa svojim djetetom.....chak ponekad pobjegnem u njen svijet samo da ne moram usisavat, prat i ostalo

Neznam jel to loshe, ali mi skoro svaku sitnicu pretvorimo u zabavu i igru...ne bjezim od obaveza, nego jednostavno obavezu ukljuchimo u igru....i meni je tako zabavnije...
Naravno da postoji i dana kada nisam raspolozena za igru kao ni moje dijete za obavljanje neke obaveze....ali mislim da svatko ima pravo na to...tada ne pokushavam izbjech igranje, nego lijepo kazem - sada se ne stignem( ne mogu igrati, pronadji neshto sama....ili joj nagalsim - poslozit chu ti kuchu, ali chesh se sama igrati, ja moram pospremati

Dakle imamo i ozbiljnih trenutaka, ali vishe tezimo tome da nam dan bude zabavan......ili sam ja samo jedna djetinjasta majka ...jel ima josh takvih?

[Monstera]

ja se obozavam igrat sa djetetom,uzivam i u pjesku,citamo slikovnice,trcimo i loptamo se. Al isto tak znam da mora dobit sliku roditelja koji joj nije 100posto na usluzi,da rucak ne dolazi na stol carobnim stapicem i da mama ima knjige koje zeli procitati. I sigurna sam da ima vece dobiti od mene zadovoljne i pola sata igre u kojoj fakat gustam, nego da se kreveljim i glupiram satima s njom,kuham nocu kad zaspe i jos imam griznju savjesti jer gledam film a ona sirota slaze kocke sama...