Problem zla

[Goku ssj]

XpertZaBudale kaže:

Ti isto kao i ja u ovoj paralelnoj (na religiji) https://www.forum.hr/showthread.php?t=782661 više-manje monološki vođenoj temi postavljaš ako mi se dobro čini, više pitanja nego što daješ odgovora.

Podebljao sam gore u tvom citatu rečenicu nakon koje kao da je trebala uslijediti poanta, nisam siguran da je uslijedila, bar ju je teško razabrati kao eksplicitnu tvrdnju.

Možda možeš sada pokušati eksplicitnije odgovoriti na to, što je to što je propušteno u Augustinovom izlaganju, a što otkriva misterij porijekla zla, pogotovo u svjetlu pitanja koja i sam postavljam u linkanoj monološkoj temi s religije?

Problem je sto je zlo zakljucano u nistavilu sve dok ne nastane kreacija,dakle dok sama sustina ne dobije svoj smisao.Pojam zla je nesto sto Bog ne moze da unisti ili bolje reci ideja zla.Dakle Bog kao svemoguce bice(sa nase tacke gledista) kao Logos ima Apsolutno znanje sta je zlo iako se ono ne desava po njegovoj volji.Sa te strane i dobro i zlo su vecni u Bogu,medjutim ostvarenje zla(njegovo otkljucavanje) nastaje tek sa covekom.Covek kao nesavrseno bice kome fali upravo to Apsolutno znanje o zlu ostavlja rizik za njegovo sirenje na kom god nivou ono bilo.Time zlo i jeste i nije poteklo od Boga.Bog moze spreciti zlo ali ce time spreciti slobodu a samim tim i dobro.Zato sam negde napisao sledeceali je bolje da ne postoji dobro jer cemo tako biti definitivno liseni zla ili je bolje da imamo i zlo jer je to jedini nacin da se dobro razvija?
Dobro moze da postoji bez zla samo u potenciji sve dok ne dodjemo do neke prepreke gde ponekad i sami smatramo da je lose za nas najbolje resenje,prosto jer smo primorani,to je posledica pojavnog sveta.Glavni problem je u metfizickom aspektu Boga jer tu ne vaze pravila savrsenstva onako kako mi to zamisljamo.Nemozemo mi preko logike koja je relativna da izvodimo zakljucke o Apsolutnoj istini.I onda ona pitanja zasto je Bog ovo zasto je Bog ono..........covek je ono sto se dovodi u pitanje sto je tajna a ne Apsolutna istina od koje polazimo.

[Goku ssj]

Scopum kaže:

Obratno djelovanje u skladu sa nutrinom koja mora biti čista da bi ju bilo moguće ostvariti. Zlo je zavodnik i često se mješa sa negativnošću a vrlo su različiti na odredjenu stranu i iznimno drugačijih razmjera. Prihvacenjem zla na kraju ce doci dogadjaj koji ce kostati glave odnosno duše.

Kako bi zlo opstalo ako ne bi bilo zavodnicko?Do zla dolazimo jer smo ostali uskraceni za dobro,to naravno ne vidimo jer se uvek mnogo toga izdesava pa gledamo samo korak unazad.Zlo se mnozi i stvara drugo zlo i to uz pomoc "pozivanja na dobro".

[AralVor]

Problem je što u svemu postoji klica zla i klica dobra. Svi smo katkad zli, na ovaj ili onaj način, svi zavidimo drugima, svi imamo krivo mišljenje o drugim osobama (na temelju, naravno, stereotipa jer te osobe nismo suštinski upoznali) i svi bismo htjeli da bude po našem.
Za dobro bih rekao da je neka ljubaznost, dobro ophođenje sa ljudima, općenito jedna pozitivna atmosfera (u umu), ali koja opet potraje dok nas neki događaj, iskustvo sa drugom osobom, ili što već, ne navede na drugi put.
Ne bih rekao da je čovjek isključivo dobro ili isključivo loše biće, ali jedini oni koji predstavljalju istinsku opasnost, tj. suštinsko zlo, su sociopati, luđaci i slični kojima ljudski život nije ništa. Jer sve dok se istinski ne ugrožava drugu osobu ne postoji i istinsko zlo.

[Goku ssj]

AralVor kaže:

Problem je što u svemu postoji klica zla i klica dobra. Svi smo katkad zli, na ovaj ili onaj način, svi zavidimo drugima, svi imamo krivo mišljenje o drugim osobama (na temelju, naravno, stereotipa jer te osobe nismo suštinski upoznali) i svi bismo htjeli da bude po našem.
Za dobro bih rekao da je neka ljubaznost, dobro ophođenje sa ljudima, općenito jedna pozitivna atmosfera (u umu), ali koja opet potraje dok nas neki događaj, iskustvo sa drugom osobom, ili što već, ne navede na drugi put.
Ne bih rekao da je čovjek isključivo dobro ili isključivo loše biće, ali jedini oni koji predstavljalju istinsku opasnost, tj. suštinsko zlo, su sociopati, luđaci i slični kojima ljudski život nije ništa. Jer sve dok se istinski ne ugrožava drugu osobu ne postoji i istinsko zlo.

Tacno covek se radja sa klicama dobra i zla.Medjutim zlo je izvedena kategorija(Bog je vecan a Sotona postao rekli bi hriscanski mistici).Dobro JESTE a za zlo se uvek trazi razlog zasto JESTE,medjutim ljudi to nikako da uvide i sluze se onim sve je relativno i zavisi od tacke gledista.To je nesto sto sam ja nazvao "zloupotreba egzistencije".U pojavnom svetu zla nema bez dobrog i dobrog bez zla.Ako bi citav dan cinili samo dobro hipoteticki zlo bi postojalo i dalje kao mogucnost a buduci da je svet toliko raznovrstan mora doci kad tad do njegovog otkljucavanja.Sustinsko zlo nepostoji u coveku kao izvedenom bicu,nijedan covek nije cisto zao kao ni dobar a kakav ce ko biti zavisi od prozimanja(neprekidnog) slobode i nuznosti.Dok sa druge strane u transcedenciji postoji jedino sustinsko zlo.A njegov odraz vidimo kroz medjuljudske odnose.Zlo koje nije ni stvoreno niti vecno vec nesto nepojmljivo nasem umu.Nesto sto bi mogli nazvati stepeni objektivizacije volje ili kvalitativna mnozina.Zasto nije ni stvoreno ni vecno?Zato sto je ljubav osnovni princip postojanja i ne moze da ima ravnopravnu suprotnost u metafizickom smislu a stvoreno opet nije jer pravila nastajanja i nestajanja vaze samo u analizi intelekta bas kao sto su tvoja i moja svest dve svesti u matematickom smislu ali jedna svest u metafizickom smislu.

[Lachen]

AralVor kaže:

ali jedini oni koji predstavljalju istinsku opasnost, tj. suštinsko zlo, su sociopati, luđaci i slični kojima ljudski život nije ništa. Jer sve dok se istinski ne ugrožava drugu osobu ne postoji i istinsko zlo.

baš je suprotno. oni kojima ljudski život ništa ne predstavlja su realni, a mi ostali koji živimo prema fikciji da ljudi imaju vrijednost smo ludi, jer za taj stav nemamo nikakve dokaze, a na toj izmišljotini, dakle vjeri, smo izgradili etiku za koju tupavo mislimo da je racionalno utemeljena.

[ozus]

Kako čovjek ne bi dao vrijednost nećemu čega je dio? Odnosno život če za čovjeka uvijek imati najveću vrijednost čak iako je ne može razumjeti, ne posve racionalno jer čovjek je "dio" života a racionalno razmišljanje je dio čovjeka. Da bi čovjek shvatio život u potpunosti morao bi živjeti u potpunosti. I opet ako čovjek daje vrijednost svome životu zar neče dati istu vrijednost životima drugih jer zar oni nisu isto dio onoga čega je dio on. Ovo je funda, dalje kreće individua ali ovdje sve što čovjek gradi nosi ovu osnovu.


Dakle prijatelju mene zanima kako si došao do ovog zaključka ?
(mislim na ovaj post prije svoga)

[žaccko]

A kako vi to definirate zlo? Kojim to putevima ona nadire,razdire i dolazi,nalazi,te pronalazi?
Što je to zlo? U nama? ...u bližnjemu?

[MillionMan]

u prirodi ima jako puno nesvijesnog zla
ljudi su dio prirode
zlo je samo osnova veceg ili kako preziviti. ali svodi se na samo jedno kontak a s kontaktom i udar tj konflikt koji bere manjeg

[MillionMan]

eh da zlo nije grijeh
morate to shvatit. to je posljedica

covjek je taj koji je samo fitrirao tzv zlo za svoje bolje. znaci konfigurira prirodu po sebi

[žaccko]

No,nužno zlo,ne mora značiti ujedno i grijeh,ako si prisiljen od dva zla izabrati ono manje...

[BillyPilgrim]

ozus kaže:

Kako čovjek ne bi dao vrijednost nećemu čega je dio? Odnosno život če za čovjeka uvijek imati najveću vrijednost čak iako je ne može razumjeti, ne posve racionalno jer čovjek je "dio" života a racionalno razmišljanje je dio čovjeka. Da bi čovjek shvatio život u potpunosti morao bi živjeti u potpunosti. I opet ako čovjek daje vrijednost svome životu zar neče dati istu vrijednost životima drugih jer zar oni nisu isto dio onoga čega je dio on. Ovo je funda, dalje kreće individua ali ovdje sve što čovjek gradi nosi ovu osnovu.

Naravno da čovjek zbog svoje sposobnosti razmišljanja svemu oko sebe pridaje vrijednosti - dobro ili loše. Pridavanje vrijednosti nečemu je čisto subjektivna komponenta.

Ako sam dao posebnu vrijednost svom životu to ne znači da trebam smatrati da je tuđi život vrijedan. S druge strane mogu smatrati da moj život nije vrijedan dok nečiji tuđi je.
Ja jesam dio nečega (nazovimo to životom) no i drvo i životinja su dio nečega (nazovimo to opet životom). Problem je što (velika većina ljudi) životu biljke ili životinje ne pridajemo istu vrijednost kao ljudskom životu. A zašto ne bismo jer i oni su dio nečega (života).
Tako da mi taj "dio nečega" argument ne drži vodu.

No, možda sam u krivu...,

[John Stooges]

Problem zla je pitanje kako pomiriti zlo sa božanstvom koje je svemoguće,sveznajuće i svedobronamjerno.
Koegzistencija zla i takvog božanstva je nevjerojatna ili nemoguća.Ako postoji jedan Bog ili jedno Božanstvo,onda zlo ne bi smjelo postojati.Dakle,vjerojatno postoje dva Boga ili dva Božanstva sa dva principa - jednim dobrim i jednim lošim.
Zlo se nalazi u materiji i zla nema ako nema materije.Zlo je kao neka vrsta kronične bolesti.
Više o problemu zla ovdje.

[BillyPilgrim]

John Stooges kaže:

Zlo se nalazi u materiji i zla nema ako nema materije.

Ovo je odlično napisano.
no, što je materija?
Moderna fizika nam sve više dokazuje da je materija iluzija. Postoje elementarne čestice i razne sile, a ostatak je velika praznina između tih čestica.
Kako mogu kvarkovi i leptoni biti nositelji zla u svijetu?

Vjerojatnije mi je prihvatiti da je dobro i zlo u svijetu čisti produkt naših vjerovanja i stavova o određenim stvarima i radnjama, odnosno naše pripisivanje vrijednosti njima.

[imanuel kant 1]

Da bi definisali zlo,prije svega morali bi definisati taj pojam zla.Čini mi se da mi često miješamo zlo sa nesavršenošću.Čovjek po prirodi nije zao nego nesavršen.On u smislu svoga života želi najbolje za sebe i svoje JA i zbog vlastite neasvšrenosti ne vidi širu sliku.Nanosi zlo radi vlasitog napretka.To jeste na neki način zlo,ali prihvatljivo prirodno zlo koje se ne može tako nazvati već zlo nastalo usred nesavršenosti i djelovanja usred te nesavršenosti.Zlo se dešava i usred raznih prirodnih katastrofa ali to se ne može definisati kao zlo nego kao puka nesavršenost prirode.Sam pojam nesavršenosti iz koga izvlačimo kontekst zla je u potpunosti prirodan i dio djelovanja i posotjanja.On mora preživjeti u određenoj mjeri bez obizra na veličinu čovjekove svjesti.Čak i kada bi postigli onaj relativni apolut istine i dobra, usljed jednosmjernosti i veličine tog aposluta desilo bi se to da bi mogli težiti još ka višem (konačnom aplsolutu koji je nemoguć) i došlo bi do određene dekadencije i makarm minimalnog zla tj nesavšenosti.Zlo mora makar u malom obliku preživljavaljati kroz društvo.Zlo tj.manjak dobrog može imati i pozitivnu funckiju u smislu uništavanja većeg zla (klin se klinom izbija).

[Darionius]

zlo kao takvo je nužđno,da bi ljudi mogli pojmiti drugu "stranu medalje".Dakle,da bi mogli rasuđivati što je pravo a što krivo,nužno je zlo,jer je protusila dobru,i uvodi ravnotežu.Sve mora imati svoju suprotnost.Crno i bijelo,noć i dan,dobro i zlo,vatra i voda.
Nevidim problem u zlu,jer realno,svijet je nezamisliv bez zla.

[John Stooges]

Zlo je svojstvo svake materije i ono je dio svake materije.Dobro obitava izvan materije u drugim dimenzijama.

[yakuzza]

John Stooges kaže:

Zlo je svojstvo svake materije i ono je dio svake materije.Dobro obitava izvan materije u drugim dimenzijama.

"zlo" je konotacija čovekovog ograničenog uma, ono jeste nužno kao i "dobro" kako bi se čovekov um raspoistovetio lažnog i shvatio da nema ni "dobra" ni "zla" u tom smislu kako ga kategorizuje sam um.

"Božansko dobro" ako ćemo tako nazvati samo "ono što po sebi jeste kao trajna odlika koja samoj sebi večno pripada" - to je jedina karakteristika kako materija (Iluzije) tako i viših sfera, sve nosi svoje zakonitosti i kauzalnost koja ni po čemu ne odstupa od sopstvene svrsishodnosti koju večno nosi. Čovek je taj koji je zbunjen i u neznanju u odnosu na suštinu stvari, ali pojma "zla" nema nigde sem u ljudskom neznanju.

[Varadinski]

Zlo ,smatram,subjektivnom procjenom ili ocjenom događanja koje je protivno egzistenciji i empatiji čoveka ili ljudi...
Kategorički imperativ I.Kanta bi se takođe mogao prevesti u negaciju te sam mišljenja da bismo dobili sličan odnos
prema pitanju zla...
Tako bi kolizija s opštim pravilom proizišlim iz najvišeg stava bilo zlo...itd...
Takođe bi upotreba ljudi kao sredstva bilo zlo...
Vidno je da su to ipak samo subjektivne ocjene zla,obzirom na kopernikanski obrt,te da teško da su i moguće
objektivne...
Moguće da nastanak kvanta iz ničega kategorišemo (ipak opet subjekti) kao dobro,a prelazak u "ništa" kao zlo...
A evo primjera koji kaže da su sve ocjene dobra i zla subjektivnea li je dobro ili loše da ljudska civilizacija opstane i
da li je dobro ili loše da nestane? ? ?

[F.A.Q]

Sigmund kaže:

Ljudi kojima je centar za filozofiju u mozgu zahrđao zbog prerijetke uporabe, često pate od poremećaja koji se zove "pogrešno postavljanje konkretnosti". Tako matematičari ponekad zamišljaju da njihove formule imaju nezavisnu egzistenciju u nekom eterealnom svijetu. Ljudi koji se osjećaju nepotpuni (a tko se uopće osjeća potpun?) i koji načuju nešto o apsolutu, počnu investirati velik dio svojih emocija u pojam boga. Itd, itd. A onda još kad tinejdžeri nalete na Platona, pa ga doslovno shvate, cirkus je potpun, u kartezijanskom kazalištu se pale svjetla i predstava može početi.

p.s. de ako nije zlo da me uputis u "pogresno postavljanje konkretnosti" .. vise sam nego radoznao

[Ljubo]

U pravu su svi koji kažu da su dobro i zlo dvije suprotnosti i da se ne mogu objasniti jedno bez drugog.

Šta su dobro i zlo?

Dobro i zlo su dva različita i suprotna prirodna, psihička stanja nagona samoodržanja, pozitivno i negativno. Manifestuju se kao psihički procesi u vidu osjećanja zadovoljstva ili nezadovoljstva. Pa bi u skladu s ovim činjenicama mogli napraviti definicije dobra i zla i reći: Dobro je sve što život stvara, održava, unapređuje i osmišljava, jer u takvim prilikama osjećamo zadovoljstvo. A zlo je sve što život ugrožava, unazađuje, obezvrjeđuje i uništava, jer u takvim prilikama osjećamo nezadovoljstvo.

U skladu s ovim definicijama dobra i zla, dakle, dobro i zlo su osnovni faktori nagona samoodržanja kao vječite težnja od zla ka dobru, gdje življenje i uživanje u životu uvijek ima značenje dobra, a stradanje i umiranje, značenje zla.

Poslije ovakvog objašnjenja i razumijevanja dobra i zla, slijedi logično pitanje: Da li postoji najbolje, prirodno i univerzalno rješenje samoodržanja, odnosno, izbjegavanja zla, a ostvarivanja dobra?

Postoji i priroda ga oduvijek zna i slijedi.

Naime, imajući u vidu da se život u prirodi, odnosno, energija/materija (to dvoje su jedno i isto), objektivno manifestuje kao kretanje i rad (sve je kretanje i rad), to podrazumijeva da dobro i zlo ne mogu biti na drugi način izraženi do kroz kretanje i rad. Odnosno, podrazumijeva da u prirodi postoje dva oblika kretanja i rada, od kojih jedno ima značenje zla, koje treba da se izbjegava, a drugo, značenje dobra, kojem treba da se teži i koje treba da se ponavlja da b i se život održao.

Koja su to dva oblika kretanja i rada?

To su:
1. neorganizovano, haotično kretanje i rad sa značenjem nezadovoljstva i zla, jer u uslovima hasa život se teško samoodržava. U uslovima haosa kao princip samoodržanja vlada pravilo podjele mržnje i borbe svakoga protiv svakoga, u kojem jači preživljava, u kojem je pravo jačega njegovo prirodno pravo i u kojem su dozvoljena sva sredstva samoodržanja. To je, naravno, princip i pravilo nisko razvijene svijesti.

2. Harmonično, organizovano krertanje i rad sa značenjem zadovoljstva i dobra jer samo u takvim uslovima kretanja i rada život se lako održava. U oslovima harmonije i reda kao princip samoodržanja vlada pravilo jedinstva svih, ravnopravnosti, ljubavi i uzajamne saradnje svakoga sa svakim. I to je naravno, princip i pravilo visoko razvijene svijesti.

Kao dokaz za ovakvo objašnjenje i razumijevanje dobra i zla može poslužiti cijela priroda, njena organizacija i evolucija, koja se u cijeslosti svodi samo na građenje što boljih, savršenijih i harmoničnijih oblika kretanja i rada energije/materije. Gdje imamo da su atomi, nebeska tijela, sistemi nebeskih rijela, tijela ćelija, biljaka, životima i ljudi, samo dobro organizovane, harmonične (ekonomske) zajednice kretanja i rada subjekta koji ih tvore i ništa drugo. U njima je do savršenstva primijenjen princip jedinstva, ljubavi, uzajamnog pomaganja i saradnje i ravnopravnosti, jer unutar njih svi znaju da je to najbolji način da se svi održe u životu i izbjegnu zlo, a ostvare dobro.

A šta reći za ljudsko društvo?

Šta drugo do da je ono jedna obična žabokrečina, sastvaljena od mnoštva niskorazvijenih, maloumnih ljudskih umova, koji i nakon hiljada godina svoje povijesti haosa, ratova i isprobavanja svih mogućih zala, još uvije nije naučilo ništa o dobru i zlu; u kojem se ljudi još uvijek dijele po glupavim državama, politikama, religijama, nacijama i klasama, da bi tako što lakše mogli da se mrze, uzajamno bore i jedni drugima svakodnevno čine sve moguće vrste najgorih i najvećih mogućih zala. Tako da za čovjeka možemo reći da on još uvek pojma nema šta je ni dobro, ni humanost, već da je on jedna od najgorih mogućih zvijeri na našoj planeti, koja nikada nije radila, niti još uvek radi na svom dobru i samoodržanju, već zlu i samouništenju.

Čovjek – kako to «gordo» zvuči – pfuj.