Tko je po vama pametna osoba i jeste li je sreli?

[Srebrni-medvjed]

F. Chief kaže:

Ako kockar ima IQ 200 i zakocka kuću, na koji način ti, s IQ-om recimo 100, možeš znati da je njegov potez bio glup? Možda bi prokockavanje kuće za tebe bio glup potez, ali to ti ne možeš reći za njega, jer je on duplo pametniji od tebe, za njega je možda prokockavanje kuće bio pametan potez, ti to ne možeš ocijeniti jer si preglup za njega...

Recimo, kad bi malo karikirao, kako bi majmun mogao znati koji čovjekov potez je glup? Majmun bi mogao vidjeti čovjeka kako se pika iglom i pomisliti kako je to glup potez, a čovjek se recimo cijepi protiv bolesti koja će ubiti majmuna...

znači ako netko sa iq 200 zaključi da su 2+2=4, onda to ovaj sa iq 100 ne može skužit?

[F. Chief]

Srebrni-medvjed kaže:

znači ako netko sa iq 200 zaključi da su 2+2=4, onda to ovaj sa iq 100 ne može skužit?

Može, može i majmun skužiti da je banana jestiva, ali ima nešto što IQ 200 može skužiti a IQ 100 ne može, nepojmljivo mu je jer je preglup...

[Opsidijan]

happymen kaže:

Da li je u današnjem vrijemenu riječ pametan sinonim za lažova,prevaranta ili možda eruditu?

Ne.

happymen kaže:

Da li su pametni ljudi danas u zapećku a glavnu reč vode "bukači"?

Ne.

happymen kaže:

Da li je pamet danas uopšte cijenjena ili možda poslušnost?

Danas je cijenjena snalažljivost.

happymen kaže:

Da li biti pametan znači imati stav?

Stav je samo jedna od karakteristika pametnih ljudi.

happymen kaže:

Ko su najpametniji ljudi današnjice(ako izuzmemo vas i članove vaše obitelji)?

Ovisi prema kome.

happymen kaže:

Da li može biti pametan i onaj koji je neškolovan a glup akademik?

Može.

happymen kaže:

Da li je danas potrebno komercijalizovati-unovčiti pamet ako želiš da te smatraju pametnim?(inače si budala jel istina?)

Ne.

happymen kaže:

Da li ovo današnje vrijeme traži pametne?

Da.

happymen kaže:

Ako ima budnih u ove sitne sate volio bih čut što mislite o ovom

Eto, čuo su.

---

Za početak, potrebno je napraviti distinkciju između određenih pojmova. Ti pojmovi su pametan, mudar, genije, snalažljiv i inteligentan. Ti si konkretno pitao "Tko je po vama pametna osoba"?

Po meni, pametna osoba je osoba koja ima svoj stav, koja je samosvjesna,
koja se ne zamara prošlošću, koja je optimist, koja vidi dobro u sebi i drugima, koja pošteno obavlja svoj posao, koja ne troši novac bezveze i koja je osnovala obitelj. Uglavnom, za mene je pametna osoba dobra osoba.

Po meni, mudra je osoba ona koja uz sve ove karakteristike pametne osobe još ima i ideje, viziju i koja se može prilagoditi i negativnim i nepredvidivim situacija koje život donosi.

Genije je osoba koja je ispred svoga vremena. Po meni, dva najveća genija u povijesti čovječanstva su Leonardo da Vinci i Nikola Tesla.

Snalažljiva osoba se prilagođava uvjetima u kojima se nađe. Nije uvijek, ali vrlo često su snalažljive osobe ove negativne, dakle lažovi i prevaranti kako si ti napisao.

Inteligentna osoba je osoba koja vidi nekoliko poteza unaprijed i na taj način djeluje i postupa kroz život.

---

Eto, tako da gledam na te pojmove.

"Jeste li sreli pametnu osobu"?

Jesam, više njih.

[Elica Page]

happymen kaže:

Da li je u današnjem vrijemenu riječ pametan sinonim za lažova,prevaranta ili možda eruditu?Da li su pametni ljudi danas u zapećku a glavnu reč vode "bukači"?Da li je pamet danas uopšte cijenjena ili možda poslušnost?
Da li biti pametan znači imati stav?
Ko su najpametniji ljudi današnjice(ako izuzmemo vas i članove vaše obitelji)?
Da li može biti pametan i onaj koji je neškolovan a glup akademik?
Da li je danas potrebno komercijalizovati-unovčiti pamet ako želiš da te smatraju pametnim?(inače si budala jel istina?)
Da li ovo današnje vrijeme traži pametne?
Ako ima budnih u ove sitne sate volio bih čut što mislite o ovom

Po mom mišljenju, pametan je onaj tko je pronašao smisao u životu, i tko je sretan.

Pametni ljudi su ljudi sa stavom, koji se ne povode za ostalima, uzimaju život u svoje ruke i žive punim plućima. Za takvo što potrebno je imati jak karakter i hrabrost. Ja imam sreću da poznajem nekoliko pametnih ljudi, mislim "pametnih" po mom kriteriju. To su sve redom jednostavni ljudi, neki su visoko obrazovani neki ne, možda "na van" i nemaju puno dodirnih točaka, ali svih krasi ista osobina: našli su smisao u svom životu, to su zadovoljni i mirom ispunjeni ljudi, koji šire pozitivnu energiju na svoju okolinu.

Definitivno mislim da obrazovanje i nema puno veze sa pameću, po kriteriju koji sam navela, može netko sa srednjom biti pametan, a akademik ne. Pametne ljude ne treba brinuti što netko misli, oni unovče svoje znanje i ne povode se za materijalnim kriterijima.

[DavMla]

Opsidijan kaže:

Ne.



Ne.



Danas je cijenjena snalažljivost.



Stav je samo jedna od karakteristika pametnih ljudi.



Ovisi prema kome.



Može.



Ne.



Da.



Eto, čuo su.

---

Za početak, potrebno je napraviti distinkciju između određenih pojmova. Ti pojmovi su pametan, mudar, genije, snalažljiv i inteligentan. Ti si konkretno pitao "Tko je po vama pametna osoba"?

Po meni, pametna osoba je osoba koja ima svoj stav, koja je samosvjesna,
koja se ne zamara prošlošću, koja je optimist, koja vidi dobro u sebi i drugima, koja pošteno obavlja svoj posao, koja ne troši novac bezveze i koja je osnovala obitelj. Uglavnom, za mene je pametna osoba dobra osoba.

Po meni, mudra je osoba ona koja uz sve ove karakteristike pametne osobe još ima i ideje, viziju i koja se može prilagoditi i negativnim i nepredvidivim situacija koje život donosi.

Genije je osoba koja je ispred svoga vremena. Po meni, dva najveća genija u povijesti čovječanstva su Leonardo da Vinci i Nikola Tesla.

Snalažljiva osoba se prilagođava uvjetima u kojima se nađe. Nije uvijek, ali vrlo često su snalažljive osobe ove negativne, dakle lažovi i prevaranti kako si ti napisao.

Inteligentna osoba je osoba koja vidi nekoliko poteza unaprijed i na taj način djeluje i postupa kroz život.

---

Eto, tako da gledam na te pojmove.

"Jeste li sreli pametnu osobu"?

Jesam, više njih.

Koja je optimista? Pojasni to ako mozes.Znaci Klint Eastwood ipak nije bio u pravu kada je rekao da cemo se svi sloziti da je pesimizam znak superiornijeg intelekta? Interesantno.

[Opsidijan]

DavMla kaže:

Koja je optimista? Pojasni to ako mozes.

Pesimizam razara čovjeka, a pametan čovjek ne dopušta da ga išta razara
pa je zato optimist.

DavMla kaže:

Znaci Klint Eastwood ipak nije bio u pravu kada je rekao da cemo se svi sloziti da je pesimizam znak superiornijeg intelekta? Interesantno.

Biti pametan ne znači nužno imati superiorni intelekt. Pametan čovjek ne
mora biti i mudar čovjek odnosno genije. Pametan čovjek je normalan, prosječan čovjek, jedino što je nešto pametniji od glupog čovjeka odnosno budale, da sad ne nabrajam stupnjeve koji su prije razine "pametan".

Superioran intelekt imaju mudri ljudi, inteligentni ljudi i genijalci,
a pametni ljudi su samo to, pametni.

[DavMla]

Opsidijan kaže:

Pesimizam razara čovjeka, a pametan čovjek ne dopušta da ga išta razara
pa je zato optimist.



Biti pametan ne znači nužno imati superiorni intelekt. Pametan čovjek ne
mora biti i mudar čovjek odnosno genije. Pametan čovjek je normalan, prosječan čovjek, jedino što je nešto pametniji od glupog čovjeka odnosno budale, da sad ne nabrajam stupnjeve koji su prije razine "pametan".

Superioran intelekt imaju mudri ljudi, inteligentni ljudi i genijalci,
a pametni ljudi su samo to, pametni.

Biti pametan znaci imati visok kapacitet znanja.Mene ne razara moj pesimizam,optimista je po meni naivan covek koji se samoobmanjuje,nemam ni jedan razlog da budem optimistican u svetu koji je svakog trenutka sve blizi svom kraju,u kojem haos i patnja dominiraju,ja nisam tuzan zbog toga.Ne mozes nedopustati da te nesto razara,zivot razara sam sebe,sve se blizi svom kraju i razara,tako je borba protiv razaranja apsurd isto kao i trazenje smisla u svetu koji ga se odrice.

[happymen]

Generalno potpisujem ono što je dosad komentator Opsidijan napisao.
Ne znam za vas ali ja kad čujem,sretnem ili vidim(na internetu,televiziji...)pametnu osobu imam osećaj kao kad čuješ nekog
perfektnog pevača koji peva svoju numeru bez ijednog falša i sa glasom koji
tih par minuta čini da zaboraviš na sve oko tebe i pretvoriš se u uho.
Biti pametan nije nešto što se uči (isto kao što se pevači rađaju) jedan deo se dobija rođenjem a drugi važniji deo se gradi.

[happymen]

Naravno zaboravih napisati nekad se može i pročitati što je pametna osoba napisala,kazala i to je možda najrealnije jer se koncentrišemo na njeno ili njegovo delo,reči i njihov smisao a ne na fizički izgled,odelo ili okolinu te osobe.

[mravac8]

Pametan čovjek nije ni optimist ni pesimist već je realist.

[Apemant]

mravac8 kaže:

Pametan čovjek nije ni optimist ni pesimist već je realist.

De malo objasni ovo.

Jesu li ljudi smrtni? Jesu.

Je li smrt nešto poželjno? Nije.

Ergo, pesimizam je jedino logično razmišljanje. Svi ćemo umrijeti, a smrt je nešto 'loše' - ergo, 'dogodit će se nešto loše, sigurno'. To je definicija pesimizma.


OK, zezam se malo. Pesimist bi valjda bio čovjek koji 'uvijek' (od svega) očekuje negativni rezultat. No ja osobno bih to nazvao 'patološki pesimizam'; a normalno stanje bi bio 'realni pesimizam'. *Činjenica* jest da ćemo svi ovdje pomrijeti unutar sljedećih 30-60 godina, recimo (ili čak manje). Na koji način to može biti bilo što drugo osim pesimističke misli?

[Bijeli-Druid]

Apemant kaže:

Je li smrt nešto poželjno? Nije.

Danas ti nije poželjna, ali kad bi imao 90 i kusur godina i bio zadovoljan onime što si obavio, kad bi te sve boljelo, kad bi bio slab i nemoćan i ne bi imao više ništa raditi, zar bi smrt tada bila nepoželjna? Sori, ali to su gluposti. Potpuno zanemaruješ činjenicu da je čovjek biološko biće od krvi i mesa i da ima svoj rok trajanja. I, iako sama smrt nije poželjna, zamisli horora da nema smrti u jednom ovakvom svijetu.

A drugi argument bi bio da je smrt nepoželjna samo sa stajališta zdravog pojedinca. Dugoročno gledano, svako malo se stvari moraju "osvježiti". Jer, ponavljam, živimo u materijalnom, promjenjivom, biološkom svijetu.

Apemant kaže:

Ergo, pesimizam je jedino logično razmišljanje.

Iako si i sam napisao da se šališ, ovdje imaš implicirano (u kontekstu topica) nešto što mislim da nikako ne stoji: da je za biti pametnom osobom potrebna samo logika, a to naprosto nije točno. Logika je nužan uvjet, ali sigurno nije dostatan. Čak ni za inteligenciju, a kamoli za širi pojam kao što je "pamet".

Apemant kaže:

*Činjenica* jest da ćemo svi ovdje pomrijeti unutar sljedećih 30-60 godina, recimo (ili čak manje).

1. To nije činjenica iz prostog razloga da činjenica može biti nešto što jest ili nešto što se već dogodilo. Sud "sutra će padati kiša" ne može biti ni istinit ni neistinit. To je znao još i Aristotel, pradjed modalne logike.

2. Neki ljudi ovdje imaju 17, 19 ili 21 godinu. Govoriti da je baš tako jasno da će svi oni pomrijeti unutar sljedećih 60 godina je dosta hrabra prognoza, s obzirom na to da postoji mnogi ljudi starijih od 80, 90, 95, pa i 100 godina i to u Hrvatskoj. Jedan poznati čovjek u Hrvatskoj ima debelo preko 90 i još vozi auto. Dakle, premali ti je interval.

3. Nikad ne možeš potpuno negirati mogućnost tehnološkog razvoja koja će tvoj interval produžiti do neslućenih razmjera. Ne možeš *potpuno* negirati ni da će se otkriti tajna "besmrtnosti"; ne govorim o ovim tranhumanističkim tlapnjama (iako i to igra ulogu, jer mijenja definiciju smrtnosti), nego baš o tome da se "smrt" može biološki eliminirati, da ne dođe do "isteka roka trajanja". Ali iskreno, ne mogu zamisliti gori horor scenarij od toga. Jel bi ti stvarno volio da ljudi, ovakvi kakvi jesu, dakle pojedinci ljudske rase žive beskonačno? To bi tek bio horor. Jasno, ti gledaš iz pozicije isključivo sebe i svojeg straha od smrti, pa mi se čini da ti to izmiče.

Apemant kaže:

Na koji način to može biti bilo što drugo osim pesimističke misli?

Čini se su sve takve stvari samo stvar perspektive. Naravno da to može biti nešto osim pesimističke misli, npr. famozne "realističke" misli. Ne volim taj pridjev jer ga razni sumnjivi likovi (i "likice") vole prisvajati za svoja ograničenja, agende i tome slično, ali u ovom slučaju je to barem jednostavno.

[amary]

happymen kaže:

Saglasan sam sa mišljenjem koje ste izneli ipak nisam želeo da se diskusija pretvori u pitanje da li je pametan čovek loš a glup dobar
ili obrnuto jer ima u stvarnosti i jednih i drugih primera i teško je reći kojih je više.
Pitanje inteligencije zadire u mnoga pitanja kao što je prirodna pamet, obrazovanje,nasleđe ali i pitanja slobode
odgovornosti kritičkog stvava ako hoćete i komercijalizacije i mnogih drugih i važnijih stvari.
Zašto sam ovo pitanje postavio?
Inteligencija je jedno od glavnih svojstava Tvorca iz moje neke percepcije.(naravno ima i onih koji ne vjeruju i to je njihova odluka)
Ljudska bića opet isto imaju u mnogo manjem okviru inteligenciju koja im omogućuje sve što im omogućuje.
Za mene su ideal pametnih ljudi oni koji su prirodno inteligentni,koji imaju puno znanja i "uvida" i koji to sve koriste na pravi način.
Do sada sam uživo sreo možda sve ukupno desetak ljudi za koje i danas smatram da su pametni na internetu sam sreo otprilike još
toliko(nisam ih upoznao ali sam ih ocijenio kao pametne)

Tko i kako može stvarno pouzdano testirati razinu nečije inteligencije?
Sa ili bez vjere u Stvoritelja?
Svatko za sebe mora procijeniti jeli onaj drugi inteligentan ili glup i eto nas na tankom ledu...

[mravac8]

Apemant kaže:

De malo objasni ovo.

Jesu li ljudi smrtni? Jesu.

Je li smrt nešto poželjno? Nije.

Zašto smrt ne bi bila nešto poželjno?

Zašto neminovnost ( smrt ) uopće klasificirati kao nešto poželjno odnosno nepoželjno?

Ako ti je smrt nešto poželjno i još si uz to optimist optimistički misliš kako ćeš vrlo brzo umrijeti.

Ako ti je smrt nešto nepoželjno i još si uz to pesimist pesimistički misliš kako ćeš morati dugo živjeti.

[mravac8]

Bijeli-Druid kaže:

Danas ti nije poželjna, ali kad bi imao 90 i kusur godina i bio zadovoljan onime što si obavio, kad bi te sve boljelo, kad bi bio slab i nemoćan i ne bi imao više ništa raditi, zar bi smrt tada bila nepoželjna? Sori, ali to su gluposti. Potpuno zanemaruješ činjenicu da je čovjek biološko biće od krvi i mesa i da ima svoj rok trajanja. I, iako sama smrt nije poželjna, zamisli horora da nema smrti u jednom ovakvom svijetu.

A drugi argument bi bio da je smrt nepoželjna samo sa stajališta zdravog pojedinca. Dugoročno gledano, svako malo se stvari moraju "osvježiti". Jer, ponavljam, živimo u materijalnom, promjenjivom, biološkom svijetu.

Ili ti život jednostavno dosadi. Dosadi ti ponavljanje stalno istoga, dosade ti ljudi sa stalno istim pričama, dosadi ti stalni odlazak na posao, uvijek isti problemi .......

Ili se jednostavno umoriš od svega toga.

Mislim da nije toliko problem fizičko starenje organizma, to, vjerojatno možemo riješiti medicinom, ali ostati će problem *starenja duše*. Tu lijeka nema.

Osim da izbrišeš kompletnu memoriju i kreneš ispočetka. A upravo to radi - smrt.

[Apemant]

Bijeli-Druid kaže:

Danas ti nije poželjna, ali kad bi imao 90 i kusur godina i bio zadovoljan onime što si obavio, kad bi te sve boljelo, kad bi bio slab i nemoćan i ne bi imao više ništa raditi, zar bi smrt tada bila nepoželjna? Sori, ali to su gluposti. Potpuno zanemaruješ činjenicu da je čovjek biološko biće od krvi i mesa i da ima svoj rok trajanja. I, iako sama smrt nije poželjna, zamisli horora da nema smrti u jednom ovakvom svijetu.

Racionalizacije.

Naravno da 'kad budem imao 90' da će mi smrt možda čak biti i poželjnija nego nastavak života u tom obliku. Ali jbt, pa je li 'poželjno' biti onakav kakav čovjek bude s 90? Ili je i to, zamisli, nepoželjno. To starenje, truljenje, odumiranje - to upravo i jest neodvojivo od smrti; kad kažem da je smrt nepoželjna, mislim na sve to skupa. I na smrt, ali i na te procese degeneracije koji vode u smrt.

Igraš mi se s logičkim bifurkacijama ovdje?

Bijeli-Druid kaže:

A drugi argument bi bio da je smrt nepoželjna samo sa stajališta zdravog pojedinca. Dugoročno gledano, svako malo se stvari moraju "osvježiti". Jer, ponavljam, živimo u materijalnom, promjenjivom, biološkom svijetu.

Pa što. Bolest je isto nepoželjna. Ja bih rado da nemam baš niti jednu jedinu bolest... ili dobro, ako bi to bilo dosadno - onda bar, da bilo kakvu bolest mogu izliječiti kad god poželim.

Bijeli-Druid kaže:

Iako si i sam napisao da se šališ, ovdje imaš implicirano (u kontekstu topica) nešto što mislim da nikako ne stoji: da je za biti pametnom osobom potrebna samo logika, a to naprosto nije točno. Logika je nužan uvjet, ali sigurno nije dostatan. Čak ni za inteligenciju, a kamoli za širi pojam kao što je "pamet".

Nemam tu implikaciju... ali nije to sad bitno.

Bijeli-Druid kaže:

1. To nije činjenica iz prostog razloga da činjenica može biti nešto što jest ili nešto što se već dogodilo. Sud "sutra će padati kiša" ne može biti ni istinit ni neistinit. To je znao još i Aristotel, pradjed modalne logike.

Gnjaviš. Nema ništa kontroverzno u mojoj tvrdnji - ne puno više nego u tvrdnji o fizikalnoj budućnosti. ("Ako bacim kamen sa zgrade, on će pasti dolje, to je činjenica"). Naravno, tu sam pojednostavio neke stvari, ali to se podrazumijeva (da sam pojednostavio, zato da ne idemo u neke žešće dubioze).

Bijeli-Druid kaže:

2. Neki ljudi ovdje imaju 17, 19 ili 21 godinu. Govoriti da je baš tako jasno da će svi oni pomrijeti unutar sljedećih 60 godina je dosta hrabra prognoza, s obzirom na to da postoji mnogi ljudi starijih od 80, 90, 95, pa i 100 godina i to u Hrvatskoj. Jedan poznati čovjek u Hrvatskoj ima debelo preko 90 i još vozi auto. Dakle, premali ti je interval.

OK, samo za tebe: svi mi ovdje ćemo pomrijeti unutar sljedećih 100 godina.

Bijeli-Druid kaže:

3. Nikad ne možeš potpuno negirati mogućnost tehnološkog razvoja koja će tvoj interval produžiti do neslućenih razmjera. Ne možeš *potpuno* negirati ni da će se otkriti tajna "besmrtnosti"; ne govorim o ovim tranhumanističkim tlapnjama (iako i to igra ulogu, jer mijenja definiciju smrtnosti), nego baš o tome da se "smrt" može biološki eliminirati, da ne dođe do "isteka roka trajanja". Ali iskreno, ne mogu zamisliti gori horor scenarij od toga. Jel bi ti stvarno volio da ljudi, ovakvi kakvi jesu, dakle pojedinci ljudske rase žive beskonačno? To bi tek bio horor. Jasno, ti gledaš iz pozicije isključivo sebe i svojeg straha od smrti, pa mi se čini da ti to izmiče.

Naravno da gledam isključivo iz svoje pozicije, s obzirom da mi tuđa pozicija nije na raspolaganju.

I da, to bi bio horor, naravno. Ali ne, to ništa ne mijenja na činjenici stvari, tj. da je smrt 'nepoželjna, ali izvjesna'.

A ako navodiš ovaj gore scenarij, pa i sam kažeš da je to horor, dakle to još gori pesimizam od čisto ovog povezanog s izvjesnošću smrti. Opet ispada da inteligentan čovjek ne može ne biti 'pesimist' u nekom smislu.

Bijeli-Druid kaže:

Čini se su sve takve stvari samo stvar perspektive. Naravno da to može biti nešto osim pesimističke misli, npr. famozne "realističke" misli. Ne volim taj pridjev jer ga razni sumnjivi likovi (i "likice") vole prisvajati za svoja ograničenja, agende i tome slično, ali u ovom slučaju je to barem jednostavno.

Pa de mi primjer jedne takve ne-pesimističke misli, da je malo ispremećemo...

[Apemant]

mravac8 kaže:

Zašto smrt ne bi bila nešto poželjno?

Ljudi kojima je smrt nešto poželjno se zovu 'samoubojice'. Mi ovdje očito nismo samoubojice dakle svima nama je smrt nešto nepoželjno.

mravac8 kaže:

Zašto neminovnost ( smrt ) uopće klasificirati kao nešto poželjno odnosno nepoželjno?

A zašto ne?

Pa svi događaji se mogu klasificirati u poželjne i nepoželjne, neovisno o tome jesu li neminovni. Kad odeš na more, onda ti je kišovito vrijeme 'nepoželjno', iako je neminovno.

mravac8 kaže:

Ako ti je smrt nešto poželjno i još si uz to optimist optimistički misliš kako ćeš vrlo brzo umrijeti.

To su racionalizacije. Onaj kojem je smrt zaista nešto poželjno, rekoh, zove se samoubojica. Skok pod tramvaj i ne moraš 'iščekivat' kako ćeš ubzro umrijet, nego fino uzmeš stvar u svoje ruke tj. što već.

mravac8 kaže:

Ako ti je smrt nešto nepoželjno i još si uz to pesimist pesimistički misliš kako ćeš morati dugo živjeti.

Pa da, tako nekako.

[Bijeli-Druid]

Apemant kaže:

Racionalizacije. : zubo:

Ne, nego realizam.
*Činjenica* jest da je svemir u kojem živimo materijalan, da je sve u stalnoj promjeni, da se energija prebacuje iz jedne formu u drugu; činjenica jest da smo biološka bića i da smo kao takvi, kao dio takvog materijalnog svemira, "propadljivi", u smislu da stalno izmjenjujemo energiju i da nismo u nekom "mediju" koji će postojati "zauvijek" (što god to značilo u svemiru koji će i sam jednom nestati). Kada ovo sve gore ne bi bila činjenica, mi nikada ne bismo ni mogli postojati u ovom obliku u kojem postojimo, ne bismo mogli živjeti i željeti živjeti, ali možda i biti dovoljno zreli i prihvatiti da smo svi pred smrću jednaki.

"Racionalizacija" je ego-obrambeni mehanizam koji je nesvjestan i traje vrlo kratko. Gore nema ničeg "nesvjesnog". Tako da me poštedi te riječi u "argumentaciji".

Jer kad sam rekao "ovakvom" svijetu, nisam mislio samo loše stvari, nego općenito sve ovo gore što sam napisao. Hoćeš li ti reći time da je materija "zla", možeš i to. U tom slučaju si gnostik.

Apemant kaže:

Naravno da 'kad budem imao 90' da će mi smrt možda čak biti i poželjnija nego nastavak života u tom obliku. Ali jbt, pa je li 'poželjno' biti onakav kakav čovjek bude s 90? Ili je i to, zamisli, nepoželjno. To starenje, truljenje, odumiranje - to upravo i jest neodvojivo od smrti; kad kažem da je smrt nepoželjna, mislim na sve to skupa. I na smrt, ali i na te procese degeneracije koji vode u smrt.

Razumljivo. Ali mogu postojati drugi razlozi, a ne samo tek to fizičko propadanje. Npr. zasićenost životom ili "dosada". Možeš doći do brutalnih "uvida" (koji ne moraju biti točni). Možeš pasti u ogromnu depresiju i ne vidjeti ništa vrijedno življenja. Pretpostavljam da ćeš se onda složiti i da je takva depresija nepoželjno stanje.

E pa zato Opsidijan gore piše dobru rečenicu (ali strpi se) koja kaže:

"Pesimizam razara čovjeka, a pametan čovjek ne dopušta da ga išta razara pa je zato optimist."

To je vrlo logično stajalište, ako uzmemo u obzir da depresija može dovesti do smrti, a smrt je nepoželjna. Ako ćemo logično, jelte. Ali i životno.

Međutim, moram odmah reći da ja nisam baš skroz siguran da postoje ljudi koji su skroz optimisti ili skroz pesimisti (oba, ako bi i postojala, a moguće je, bi bila neki primjer krajnosti nekog psihičkog poremećaja ili vrlo iskrivljenog pogleda na stvarnost i tko zna čega sve ne), ali da ova gore rečenica ima smisla i unutar "tvoje" logike, jelte.

Apemant kaže:

Igraš mi se s logičkim bifurkacijama ovdje? : cerek:

Na što točno misliš?

Apemant kaže:

Pa što. Bolest je isto nepoželjna. Ja bih rado da nemam baš niti jednu jedinu bolest... ili dobro, ako bi to bilo dosadno - onda bar, da bilo kakvu bolest mogu izliječiti kad god poželim.

Tada bi se vjerojatno toliko uzoholio da više ne bi bio čovjek, nego neki polubog ili nešto. Ali bilo kako bilo, sve i kad ne bi bilo takvo, ovo gore su stvarno djetinjaste besmislice. Naravno da svatko želi biti zdrav, ali pametna osoba ne želi ono za što zna da nema teoretske šanse da dobije.

Apemant kaže:

Nemam tu implikaciju... ali nije to sad bitno.

U kontekstu odgovora mravac8, imaš. Jer ste pričali o tom smiješno postavljenom pitanju o odnosu "optimizma, pesimizma i pametnosti". Što bi bilo legitimno, da svatko ne trućka svoje, po običaju.

Apemant kaže:

Gnjaviš.

Rugala se sova sjenici.
(BTW, zna li tko porijeklo te poslovice?)

Apemant kaže:

Nema ništa kontroverzno u mojoj tvrdnji - ne puno više nego u tvrdnji o fizikalnoj budućnosti. ("Ako bacim kamen sa zgrade, on će pasti dolje, to je činjenica"). Naravno, tu sam pojednostavio neke stvari, ali to se podrazumijeva (da sam pojednostavio, zato da ne idemo u neke žešće dubioze).

Tvrdnja je bila kontroverzna zbog broja, ali i zbog toga jer ne možeš predvidjeti razvoj tehnologije. Također, ako uzmemo u obzir transhumanizam, onda bismo morali i refefinirati "smrt". Zbog toga je kontroverzna.

Ali, ono što zapravo nije bilo kontroverzno, nego naprosto netočno, jest da je to "činjenica". Pa ako ti smiješ ljudima ispravljati nekad neke sitne faktografske podatke (što je sasvim u redu), ne znam zašto netko ne bi na pdf Filozofija rekao da ono gore što si napisao uopće nije i ne može biti činjenica, ako ćemo gledati logično i filozofsko-znanstveno značenje te riječi. Nije da moramo, ali nije loše nekad spomenuti, pogotovo ako se koristi tako olako.

Apemant kaže:

OK, samo za tebe: svi mi ovdje ćemo pomrijeti unutar sljedećih 100 godina.

Vjerojatnije 1000, ako baš hoćemo biti sigurniji. A i tada samo ako govorimo o biološkoj smrti i pretpostavimo da transhumanistima neće uspjeti ovo što planiraju (što je meni razumljiva pretpostavka jer ne vjerujem da će to biti "život" u ovom smislu, pa onda moramo postaviti pitanje hoće li to uopće biti "život", i što je to zapravo "život" (kao fenomen)). Dobro, ovaj put nisi napisao činjenica, pa nije tako jako upalo u oko.

Apemant kaže:

Naravno da gledam isključivo iz svoje pozicije, s obzirom da mi tuđa pozicija nije na raspolaganju.

Dobro, sad se igraš truizama, ali možeš razmotriti i druge moguće pozicije. Ja govorim o poziciji koju sad zauzimaš. Možeš biti sofist i reći "ali koju god da poziciju zauzmem, ona će u tom trenutku postati moja", ali to nije ono što sam htio reći. Možeđ to gledati i kao da ti govoriš zapravo o "slotu" za poziciju, a to si "ti" i o onome čime puniš taj slot. Ja ti samo kažem da je možeš puniti i različitim pozicijama od ove koje trenutno imaš.

A također istovremeno možeš zauzimati više pozicija i uspoređivati. Evo, to je npr. karakteristika pametnih ljudi (da se dotaknemo malo i teme iz naslova).

Apemant kaže:

I da, to bi bio horor, naravno. Ali ne, to ništa ne mijenja na činjenici stvari, tj. da je smrt 'nepoželjna, ali izvjesna'.

Opet kažem, nepoželjna je za nas koji smo mladi i (relativno) zdravi. Koji još možemo voditi relativno kvalitetne živote. Za mnoge ljude ona bi bila vjerojatno olakšanje. Ali nema tu pravila, opet kažem. A ako gledamo širu sliku, možda bismo baš trebali zaključiti da je smrt kao fenomen dobra stvar (ne, to nije racionalizacija), ne smrt bilo kada i bilo gdje (naravno), nego činjenica da ljudi umiru. Iz više razloga. Jer kada bi se ljudi samo razmnožavali i ne bi umirali - ljudska rasa i samim time pojedinci ne bi više uopće mogli živjeti ili bi taj život bio vrlo bijedan, surov i kratak. U tom smislu, naizgled paradoksalno, smrt postoji da bi život mogao opstati.

Apemant kaže:

A ako navodiš ovaj gore scenarij, pa i sam kažeš da je to horor, dakle to još gori pesimizam od čisto ovog povezanog s izvjesnošću smrti. Opet ispada da inteligentan čovjek ne može ne biti 'pesimist' u nekom smislu.

Ja bih to radije formulirao ovako: nema pametnog čovjeka koji je živio duže od 18 godina, a da nije živio pod staklenim zvonom, a da barem u nečemu nekada nije bio "pesimističan". Već sam napisao da ne vjerujem u esencijalno pesimistične i optimistične osobe. Vjerujem da nešto od tog dvoje može dominirati kod neke osobe, ali ne vjerujem da je netko isključivo jedno ili drugo.

Dakle, ovaj svijet nije baš najbolji od svih mogućih svjetova, oko toga se valjda možemo složiti. Svatko tko nije slijep će barem nekad biti "pesimističan", ili su ga neka neugodna životna iskustva poučila da puše i na hladno (i da je u tom smislu "pesimist" u stilu - better safe than sorry) itd. I "pesimizam" i "optimizam" mogu biti strategije preživljavanja, a one to najčešće jesu. Stoga, ako moramo te koncepte staviti u neki odnos prema "pametnošću", ja bih rekao da je pametan čovjek nekad pesimističan, nekad optimističan, a što je u bolje vrijeme jedno ili drugo, to je više pametan ili mudar. Ali najbolja je zdrava mjera jednog i drugog jer se to dvoje "dijalektički" hrani, stalno je u nekom međuodnosu. Znači pametna osoba bolje procjenjuje situacije (iako netko može biti pametan, ali toliko istraumatiziran od nekih ružnih događaja - rat, silovanje, itd. - da mu/joj nekad traumatične emocije u nekim trenucima nadjačaju pamet; to je npr. jedna od karakteristika PTSP-a).

Ako si novinar koji ide izvještavati na ratno područje, razumno je pretpostavljati najgore i biti spreman na što više mogućih stvari neugodnog karaktera. Ali isto tako, potrebna je određena doza optimizma (iako tada ne moraš biti svjestan da se to tako može okarakterizirati) koja će ti dati hrabrosti da se uopće probiješ kroz neke stvari kroz koje se ne bi probio, a da nemaš barem minimum vjere da ćeš uspjeti. Jer šanse ti možda i mogu biti 1:100 ili neka slična brojčana glupost, ali time neka se bave statističari. U tom trenutku na to hoćeš li preživjeti utječe puno više faktora nego što to može obuhvatiti neka statistika, matematika ili tome srodne stvari. Neka moguća ekstremno inteligentna, ali vrlo glupa osoba, bi išla računati koje su joj šanse da prežive, umjesto da u tom trenutku da sve od sebe da preživi.

Apemant kaže:

Pa de mi primjer jedne takve ne-pesimističke misli, da je malo ispremećemo...

Evo je: mi smo biološka bića.
U njoj nema ništa samo po sebi ni "pesimistično", ni "optimistično". Ovo potonje su interpretacije, emocije, itd. A već sam napisao i da je previše neživotno shvaćati ljude kao ili-p/ili-o.

[F. Chief]

Ja ostajem pri svojem da pametnog čovjeka budale zapravo ne mogu uočiti, kako bi budala uočila pametnog?

[Bijeli-Druid]

F. Chief kaže:

Ja ostajem pri svojem da pametnog čovjeka budale zapravo ne mogu uočiti, kako bi budala uočila pametnog?

Pa i u tome ima nešto točnog (iako nisam čitao ranijih pet stranica threada, pa ne znam u kojem si to kontekstu pisao). Budala možda može "osjetiti" da je netko pametan, ali ne može znati da je pametan. Slično je i sa smislom za humor. Ako imaš vrlo neobičan i inteligentan smisao za humor, malo tko će ga shvatiti, ali onaj tko hoće, uživat će u njemu jako. Tako i ovo. Glupan ne može znati je li netko pametan jer nije dosegao kriterije po kojima će to moći procijeniti. Jeste li kad svjedočili prilici da netko izuzetno glup (dakle, osoba koja vjeruje da se nokti ne smiju rezati petkom, da dam primjer) govori za nekog tko je nebrojeno puta inteligentniji "ma šta ta budala, ma nećeš valjda njega slušat?" U takvim situacijama su moguće dvije stvari - ta budala stvarno misli da je druga osoba "glupa" ili osjeća neku majmunsku "zavist", kompetitivnost, pa se toj osobi pale ti neki mehanizmi. U stilu (a ovo je primjer koji se meni dogodio i više puta na različite načine), kada kažeš dvije prosto proširene rečenice pa ti netko kaže "a kuaj pua se ti dijelaš puametan?"... Vjerujem da je to svatko doživio, iako ne nužno tim dijalektom. Još ako se napiju tuduma, ja zaista ne vidim nijedno iole vrijedno distinktivno svojstvo između takvih "ljudi" i divljih pavijana (da ne vrijeđam čimpanze).