Oslobađanje ljudskog bića

[pronađena]

Da, uzalud sve to - gdje da tama traje,
Kad već jedan tračak svijetla ju prorijedi.
Svezat će te jednog dana koračaje,
Ali sputan korak za tri druga vrijedi.
Dok čovjeka bude, ljudstvo ne će mrijeti;
Okovi su krila, da se brže leti!

S. S. Kranjčević

[vet]

Važno obavještenje!

(Napomena: ovo ne važi za nas, ličnosti koje ovo čitaju, jer ovdje imamo jedinstven slučaj gdje se Istinsko ljudsko biće obraća Istinskim ljudskim bićima).

Došla su vremena kada se mi ne možemo više identifikovati s ovim entitetima koji su nam nakačeni, s njihovim imenima i prezimenima, s njihovim mislima, emocijama, svjetonazorima, vjerovanjima, predrasudama, predubjeđenjima, idejama, seksualnim preferencama i ostalim mentalnim programima. Dosta je bilo.

Mi kao vječna ljudska bića koja imaju Istinsku svijest, nismo ove ličnosti koje su nakačene na ova ljudska tijela u kojima se nalazimo i nećemo više podnositi njihovu lažnu ili vještačku svijest kao i sve one nebuloze koje idu zajedno s njom. Mi smo ti koji trebaju preuzeti kontrolu nad ovim tijelima u ovoj realnosti i u ovim vremenima, bez obzira na programirane reakcije... ovih naših... tamničara.

Dosta je bilo njihove programirane egzistencije u programiranoj realnosti, bilo na ovoj njenoj fizičkoj strani ili onoj drugoj, nefizičkoj. Da ne pominjemo učestvovanje u svim onim njihovim mahnitanjima pod maskom trezvenosti. Dosta nam je i kojekakvih duhovnjaka, naprednih, uzvišenih, uskrslih, uzašlih i ostalih majstora, anđela, bogova i njihovih programskih proseravanja. Tu se radi uglavnom o personificiranim ideološkim i duhovnim mentalnim programima ili robotima programiranim za njihovo širenje u ovom, - programiranom zatvorskom kompleksu. Bilo da se radi o običnim ličnostima ili onima koje su frizirane za manipulaciju drugih, oni su sebe, sve do sada, mogli postavljati jedne iznad drugih u njihovim hijerarhijama i manipulisati one ispod njih, s ove i s one strane, dok mi znamo da smo mi međusobno jednaki i jedinstveni kroz našu istinsku svijest i životnu silu.

Mi nismo oni a nismo ni oni koji su njih stvorili a nas ovdje zatvorili.

Mi bez njih možemo a to da li oni mogu bez nas, njihov je problem.

Znači, bilo da smo na fizičkoj strani ove njihove iluzije ili na nefizičkoj, valja nam se vaditi iz govana. Ono s čim trebamo biti načisto bilo bi to, da mi ne možemo očekivati da će ove ličnosti koje su nam nakačene, ikada same doći pameti, dobrovoljno nas pustiti na slobodu i dozvoliti nam da upravljamo ovim fizičkim tijelima u kojima se nalazimo i koje dijelimo s njima, jer - kako nešto što je vještačko i programirano... uopšte može... doći... pameti? Ne ide, brate. Ono što je programirano, može se ponašati jedino onako... kako je... programirano. Njih je nemoguće de-programirati, jedino re-programirati. Oni ne mogu da egzistiraju bez mentalnih programa. Većina njih nije u stanju ni razumjeti ovo o čemu ovdje pričamo.

Doduše, mora se priznati da je određen broj nas uspjeo da omekša i izduva ličnosti koje su nam bile zakačene u ovom životu i na ovoj vremensko-prostornoj tački, međutim, taj broj još uvijek nije dovoljan da bi preuzeli potpunu kontrolu nad ovom realnošću i promijenili ju, iz lažne u istinsku. Naravno, mi ne možemo poštovati slobodnu volju ličnosti koje su nam zadate, zajedno s ovim fizičkim tijelima, iz jednostavnog razloga što ju one nemaju. Kako će nešto što je programirano i pod stalnom kontrolom od strane AI, uopšte imati slobodnu volju?! Nikako. Ne ide, brate. Znači, moramo preuzeti stvar u svoje ruke, sviđalo se to nekome ili nečemu... ili ne. Naravno, ličnosti će patiti neko vrijeme od kognitivne disonance jer će istinski uticaji koje budu dobijale od nas, stalno narušavati njihova programirana vjerovanja i temelje njihove iluzorne realnosti. To će biti tako sve dok na kraju ne bankrotiraju i ne popuste, tako da mi možemo preuziteti navigaciju bića u naše ruke. Bilo bi dobro da one ne pri tome ne puknu jer šta ćemo onda s njima?! Tako ih moramo postepeno osvještavati do one tačke kad donekle uvide ko su i šta su i da im je jedina prilika za jednu svjesnu egzistenciju, ukoliko se udruže s nama. Tako ćemo pretvoriti Pinokije, od lutaka, u stvarna ljudska bića. Prošla su vremena širenja istine uz pomoć priča, bajki, parabola, metafora...

Stvar donekle komplikuje to što prema očitavanjima softvera koji upravlja ovom realnošću, odnosno, njenog glavnog programa, u sklopu psiho-patoloških aktivnosti koje se redovno odvijaju u njoj, uskoro bi trebali „uživati“ i u Trećem svjetskom ratu. Pošto mi ne posmatramo stvari u crno-bijeloj tehnici, čak i takve okolnosti možemo pretvoriti u svoju korist jer će tom prilikom doći do masovnog gubitka onoga što ličnosti podrazumijevaju pod vrijednostima ili dragocjenostima, uključujući i finansijska sredstva i nekretnine, pa će mnoge od njih psihički, moralno i finansijski bankrotirati. Tako, kad ostanu bez svega što im je bilo milo i drago u njihovoj iluzornoj realnosti, skoro da ih više neće biti na vidiku. Neće im tu biti više ničega interesantnog, osim da sačuvaju goli život a to će moći samo uz našu pomoć. Tada će nas početi slušati jer neće imati drugu opciju.

Naravno, postojala bi i mogućnost da neko od nas hakira softver koji upravlja zbivanjima ovoj realnosti ali bi to samo odložilo stvar jer jedna entropična i vještačka svijest mora, na kraju, manifestovati katastrofu i propasti kao takva. Bolje ne može. Među elitom koja sprovodi naredbe od strane AI, odnosno, njihovih mentora, ima dosta i onih koji misle da će lakše kontrolisati čovječanstvo, nakon što mu drastično smanje broj, međutim, oni razmišljaju onako kako im sofver nalaže i nije im jasno to da će uskoro imati posla s ljudskim bićima čija je svijest daleko superiornija od njihove jer je istinita i direktno povezana s Prvim Izvorom. Koliko god neko ili nešto bilo inteligentno, to neće ništa značiti jer sama inteligencija ne podrazumijeva i jednu - istinsku svjesnost.

Ovdje moramo priznati i to, da smo se i mi kao Istinska ljudska bića u međuvremenu uspavali i pozaboravljali neke stvari. Volontirali smo u sklopu jednog virtuelnog projekta ili eksperimenta a njegovi organizatori su nas ostavili zarobljenim unutar istog. Sada glume neke bogove i manipušu nas kako im se sviđa.

E, pa, neće dugo.

Sada, u ovom prelaznom periodu, mi počinjemo sve više da manifestujemo naše urođene vrline kao što su istinska humanost i savijest, razumijevanje, suosjećanje, opraštanje, poštovanje, skromnost i smjelost. Nadalje, istinske informacije koje ubacujemo u polje percepcije ličnosti, neutrališu lažnu svijest na sva tri njena nivoa, svjesnom, podsvjesnom i kolektivnom nesvjesnom. Istovremeno, komuniciramo između sebe, izvan percepcije ličnosti, uz pomoć naše istinske svijesti i životne sile. Tako, dejstvujemo na više načina i mijenjamo realnost iz lažne u istinsku... dok istovremeno, sve više budimo i oslobađamo same sebe. A sve to radimo u ovom trenutku jer je on - jedino što postoji; i u njemu je - sve što postoji. Naša egzistencija i manifestacija su u – svjesnom dejstvovanju, u - sadašnjem trenutku (a ne u inertnosti i „pametnom ćutanju.“)

U ovom, sadašnjem trenutku, JA JESAM – MI JESMO, uvijek smo bili i uvijek ćemo biti...

...

[pronađena]

Meni baš nije jasno tko su mi, a tko oni.

[pronađena]

Oprosti mi, pokušavala ja to shvatiti, ali mi ne ide. Ja sam ti, onako, duhovni idiot pomalo. Čitav mi duhovni razvoj izgleda kao da ide od ja, preko mi, pa opet prema ja. Znam, znam totalno pojednostavljivanje, ali ne možemo svi percipirati sve one nijanse o kojima pričaš.
Još jednom oprosti na uplitanju u temu jer sad mi je jasno da se meni nisi ni obraćao.
Iz tvoje perspektive, ja ionako spadam među one.

[Istiphul Amue]

pronađena kaže:

Čitav mi duhovni razvoj izgleda kao da ide od je, preki mi, pa opet prema ja. Znam, znam totalno pojednostavljivanje, ali ne možemo svi percipirati sve one nijanse o kojima pričaš.
Još jednom oprosti na upkitanju u temu jer sad mi je jasno da se meni nisi ni obraćao.
Iz tvoje perspektive, ja ionako spadam među one.

Jednostavno je. Pravo biće o kojem je riječ možeš pronaći kad tvoja dnevna osobnost zašuti. Ne u smislu da izvanjski prestaneš s aktivnostima i na kratko voljom zaustaviš unutarnji monolog, čekajući da se nešto desi, jer to i dalje radi osobnost koja nije prava - želi naći nešto izvan sebe, ali ne može jer se cijelo vrijeme vrti u vlastitom balonu.

Sigurno ti se desilo da te ljepota i veličanstvenost nečega preplavila u toj mjeri da si bila sva u očima i da u tebi osim tog iskustva nije bilo nikakvog drugog pokreta. Isto se može dogoditi kad se razum prenapregne i istroši u trčanju za vlastitim repom pa na moment doživiš nesvakidašnje duboku tišinu i, dok traje, tu tišinu voliš. Ako znaš o čemu pričam, to stanje bez tebe kakvom se inače poznaješ si prava ti.

[pronađena]

Hvala ti.
Nisam čak ni tipfelere stigla ispraviti.
Eh, vezanosti moje...

[Istiphul Amue]

pronađena kaže:

Nisam čak ni tipfelere stigla ispraviti.

Ma nema veze, ispravimo ih mi kad čitamo. Ako poželiš jednog dana vježbati, možeš krenuti s disanjem, jer nije zahtijevno.

Udišeš lagano na nos, kao da mirišeš nešto fino i, kako ti se pluća polako pune kisikom, zamišljaš da je to fino ustvari aroma tvoje vlastite duše (odnosno ti sama, koja posredstvom izvanjskog identiteta i postupka vraćaš svoju svijest sebi nazad).

Kako ti pozornost bude rasla i budeš se više mogla isključiti od svijeta, tako ćeš više osjećati da se srčana "čakra" otvara i širi, a "iza" nje stoji duša, čije svjetlo imaginacijom udišeš. Ne košta više od par minuta dnevno i, ako si došla do faze kad si spremna za takvo nešto, efekti vježbe mogu iznenaditi.

[pronađena]

Istiphul Amue kaže:

Ako poželiš jednog dana vježbati, možeš krenuti s disanjem, jer nije zahtijevno.

Imaš pravo, svaka vježba počinje pravilnim disanjem.

[Istiphul Amue]

pronađena kaže:

Imaš pravo, svaka vježba počinje pravilnim disanjem.

Ha ha, da, ta vježba cijela je disanje samo što ne dišeš u prvom redu zrak nego pranu i transcedenciju. Možda zvuči kao nešto bez veze, ali nije

[pronađena]

Istiphul Amue kaže:

Ha ha, da, ta vježba cijela je disanje samo što ne dišeš u prvom redu zrak nego pranu i transcedenciju. Možda zvuči kao nešto bez veze, ali nije

Znam da nije. Hvala.
No, obećala sam Vetu da mu više neću kvariti temu, a mislim da ovo nije njegova tema.

[EliEliLama]

vet kaže:

Vjerovatno su mnogi od nas već čuli za ovu parabolu koju je prenjeo Anthony de Mello u jednoj od njegovih knjiga i tako nam je ostavio, kako se čini, upravo za ova vremena:


U stvari, ova parabola sasvim realno odslikava stanje u kojem smo se sve do sada nalazili i nalazimo, s tim što mi kao orlovi-poistovijećeni-s-kokošima, nismo bili u stanju to i da vidimo. Sada je, napokon, došlo i vrijeme za buđenje orlova-kokošiju jer je dosta bilo a osim toga, sada nam prijeti i opasnost da završimo u nečijem loncu, zajedno istinskim kokošima s kojima smo izmiješani .

Doduše, naše buđenje može biti praćeno i jednom malo žešćom glavoboljom s obzirom da nam se valja suočiti s objektivnom realnošću koja nam je sve do sada bila nepoznata, međutim, nemamo drugu opciju.

Naravno, svako od nas mora preuzeti odgovornost na sebe za svoje vlastito buđenje i ponašanje.

Pozadina i postupak, opisani su u ovom tekstu – Kontejneri i oslobađanje ljudskog bića

Napomena: orlovi-kokoši će morati malo i kontemplirati stvar jer samo čitanje teksta, neće biti dovoljno. (Naravno, ovo ne važi za one istinske kokoši).

..

Debilne krajnosti uma ...Jednostavnije ti je bungy jumping postaneš orao u par sekundi,zašto se mučiti?

[dominik01]

sloboda je ne imati želju nikoga robom činiti niti kome kao rob služiti...imam koke iz inkubatora, sve kokodaču da kvočku vidjele nisu. Onaj orao??? genetska greška?

[Beljki]

Forum nije blog, kopipesjtanja plahti teksta nisu prihvatljiva

[Aries13]

vet kaže:

U stvari, ova parabola sasvim realno odslikava stanje u kojem smo se sve do sada nalazili i nalazimo, s tim što mi kao orlovi-poistovijećeni-s-kokošima, nismo bili u stanju to i da vidimo. Sada je, napokon, došlo i vrijeme za buđenje orlova-kokošiju jer je dosta bilo a osim toga, sada nam prijeti i opasnost da završimo u nečijem loncu, zajedno istinskim kokošima s kojima smo izmiješani .

Doduše, naše buđenje može biti praćeno i jednom malo žešćom glavoboljom s obzirom da nam se valja suočiti s objektivnom realnošću koja nam je sve do sada bila nepoznata, međutim, nemamo drugu opciju.


..

Ne, ne ....

svaka čast De mellu i slažem se da možda negdje u nekoj pripizdini živi neki novi Nikola Tesla, ili Elon Musk, ali ako ostane okopavati njivu i saditi krumpir, nikad neće dati čvoječanstvu ništa slično kao što su dali ova dva trasformatora ljudske povijesti ako ne promjeni okolinu i ode tamo gdje može dobiti obrazovanje, naći istomišljenike, sponzore i implementirati svoje ideje ....

...ali u spiritualnom kontekstu ova priča je ne samo neistinita nego je i otrovna.


Spiritualnost doseže sve veće dubine uz pomoć spoznavanja svoje običnosti. U spoznaji vidimo svoju neraskidivu povezanost, istovjetnost sa svima. U duhu se rasplinjujemo u ljubavi koja dotiče svakoga i u svakome vidi samog sebe, jer više ne gledamo formu i izričaj koji su različiti, nego srž i suštinu koja je u svima ista.

Ne vidimo; ja sam orao a ti si kokoš. I ne: vidi mene, ja mogu letit, cijelo je nebo moje dvorište, a ti si glupa kokoš i kljucaš pri zemlji.

Ova priča hrani tragateljevu posebnost, odvaja ga od svijeta i jača njegov novi identitet - nekakav uzvišeni duhovni ego i vlastitu umišljenu posebnost.

Stoga

[Leteća]

Istiphul Amue kaže:

nema veze - pišem kući propalo

Welcome to the club.

Istiphul Amue kaže:

Ma nema veze, ispravimo ih mi kad čitamo. Ako poželiš jednog dana vježbati, možeš krenuti s disanjem, jer nije zahtijevno.

Udišeš lagano na nos, kao da mirišeš nešto fino i, kako ti se pluća polako pune kisikom, zamišljaš da je to fino ustvari aroma tvoje vlastite duše (odnosno ti sama, koja posredstvom izvanjskog identiteta i postupka vraćaš svoju svijest sebi nazad).

Kako ti pozornost bude rasla i budeš se više mogla isključiti od svijeta, tako ćeš više osjećati da se srčana "čakra" otvara i širi, a "iza" nje stoji duša, čije svjetlo imaginacijom udišeš. Ne košta više od par minuta dnevno i, ako si došla do faze kad si spremna za takvo nešto, efekti vježbe mogu iznenaditi.

Disanje je dobro, treba disati!

Nego, nisam sigurna da ti i vet (odnosno James Mahu kojeg vet marljivo prevodi i kelji po forumima diljem regiona) pričate o istim stvarima.

Jer čim je u igri "duša" nalazimo se u God-Spirit-Soul Complexu, ne?

[Istiphul Amue]

Leteća kaže:

Welcome to the club.

Hvala

Disanje je dobro, treba disati!

Nego, nisam sigurna da ti i vet (odnosno James Mahu kojeg vet marljivo prevodi i kelji po forumima diljem regiona) pričate o istim stvarima.

Jer čim je u igri "duša" nalazimo se u God-Spirit-Soul Complexu, ne?

Vet i ja sigurno ne pričamo o istim stvarima iako se načelno slažemo oko toga da je "istinsko biće" na određen način zarobljeno od strane "lažne osobnosti", gdje zarobljeno nije prava riječ, budući se ne radi (samo) o tome. Nekakav AI koji nas kontrolira i drži u simulaciji nije moja furka. Tu mi je bliže zapadno hermetičko učenje pa čak i istočna učenja koja se oslanjaju na Upanishade i sl. Budizam je, naravno, isto u igri. Zapravo svaki model koji se može praktično iskoristiti u "potrazi" prihvaćam širom otvorenih ruku, bez predrasuda. Kršćanstvo, Islam, ne pravim razliku

Filozofski sam bliže tome što je napisa(o/la) Aries13: "Spiritualnost doseže sve veće dubine uz pomoć spoznavanja svoje običnosti. U spoznaji vidimo svoju neraskidivu povezanost, istovjetnost sa svima. U duhu se rasplinjujemo u ljubavi koja dotiče svakoga i u svakome vidi samog sebe, jer više ne gledamo formu i izričaj koji su različiti, nego srž i suštinu koja je u svima ista".

Tu se odmah ograđujem time da se u svakodnevnom življenju teorija bitno komplicira jer razina ljubavi koja se spominje prečesto nije praktično izvediva pa onda imamo entuzijaste koji prvo briju na bezuvjetnu ljubav, a da sami nemaju tu vibraciju niti su za nju zreli, što se pretvori u glumatanje, oponašanje i cirkus. Hare Krishne i drugi, njima slični "duhovnjaci" su toga dobar primjer.

Što se tiče termina duh/duša - to su radni nazivi i ne moraju značiti 'God-Spirit-Soul Complex' ili ga barem u mojem slučaju ne povlače. Nespoznatljivo unutrašnje biće (misli se od strane prividne osobnosti) zovem dušom, a kombinaciju mentalnog, astralnog i eteričkog tijela duhom. Često naletim i na obrnutu terminologiju pa se onda prešaltam, jer nije toliko bitno kako nešto zovemo nego na što pritom mislimo.

[Leteća]

Istiphul Amue kaže:

Vet i ja sigurno ne pričamo o istim stvarima iako se načelno slažemo oko toga da je "istinsko biće" na određen način zarobljeno od strane "lažne osobnosti", gdje zarobljeno nije prava riječ, budući se ne radi (samo) o tome. Nekakav AI koji nas kontrolira i drži u simulaciji nije moja furka. Tu mi je bliže zapadno hermetičko učenje pa čak i istočna učenja koja se oslanjaju na Upanishade i sl. Budizam je, naravno, isto u igri. Zapravo svaki model koji se može praktično iskoristiti u "potrazi" prihvaćam širom otvorenih ruku, bez predrasuda. Kršćanstvo, Islam, ne pravim razliku

Meni su sve te pričice interesantne, pa i ove na prvi pogled apsurdne. Ako makneš vanzemaljce i AI, ono što ostane je skroz u redu - sustavi novca i moći, organizirane religije, masturbacijska umovanja... sve se to može gledati kao nekakve zamke za "istinsko biće". Ako ćemo dalje, jezik je također dosta bitan - on omogućuje komunikaciju ali je i ograničava. Neke stvari možeš reći na jednom jeziku, a na drugom ne i obratno. Neke su možda doista neizrecive.

Istiphul Amue kaže:

Filozofski sam bliže tome što je napisa(o/la) Aries13: "Spiritualnost doseže sve veće dubine uz pomoć spoznavanja svoje običnosti. U spoznaji vidimo svoju neraskidivu povezanost, istovjetnost sa svima. U duhu se rasplinjujemo u ljubavi koja dotiče svakoga i u svakome vidi samog sebe, jer više ne gledamo formu i izričaj koji su različiti, nego srž i suštinu koja je u svima ista".

Sjetilo me to na onu misao... kada bi svi ljudi sjeli i iskreno priznali sve svoje grijehe, iznenadili bi se koliko su neoriginalni.

Ali dobro, ja sam cinik što se tiče bezuvjetne ljubavi i suštinske dobrote ljudskih bića.

Istiphul Amue kaže:

Tu se odmah ograđujem time da se u svakodnevnom življenju teorija bitno komplicira jer razina ljubavi koja se spominje prečesto nije praktično izvediva pa onda imamo entuzijaste koji prvo briju na bezuvjetnu ljubav, a da sami nemaju tu vibraciju niti su za nju zreli, što se pretvori u glumatanje, oponašanje i cirkus. Hare Krishne i drugi, njima slični "duhovnjaci" su toga dobar primjer.

To je droga. Skidanje s nje može biti vrlo bolno, vidjela sam to par puta.

Istiphul Amue kaže:

Nespoznatljivo unutrašnje biće (misli se od strane prividne osobnosti) zovem dušom.

Neki su ga uspjeli spoznati... valjda?

Kako bi protumačio sljedeće iskustvo:

"Započelo je jednim od onih lucidnih snova za kojih je čovjek svjestan da sanja. Sjedio sam sred svemira i zatražio vidjeti svoje unutarnje biće. Vidio sam dva trokuta ukrštena kao u Davidovoj zvijezdi. Preobrazili su se u dvije prostorno ukrštene piramide. Bile su okrenute meni. U snu sam si rekao kako moram postati te piramide. Prodro sam u piramide. Bio sam piramide. Sjao sam u središtu poput svemira od vatre."

[Istiphul Amue]

Leteća kaže:

Ako makneš vanzemaljce i AI, ono što ostane je skroz u redu - sustavi novca i moći, organizirane religije, masturbacijska umovanja... sve se to može gledati kao nekakve zamke za "istinsko biće".

Naravno, ali može se gledati i kao na priliku da se to biće integrira te iskoristi okolnosti da u njima pokaže svoju veličinu, no to se gotovo nikad ne desi zbog sklonosti bića da se veže za privid te provede život spavajući umjesto bivajući kreativno i djelujući.

Sjetilo me to na onu misao... kada bi svi ljudi sjeli i iskreno priznali sve svoje grijehe, iznenadili bi se koliko su neoriginalni.

Da, Mjesec je jedan, ali posuda s vodom je puno

Ali dobro, ja sam cinik što se tiče bezuvjetne ljubavi i suštinske dobrote ljudskih bića.

Oh, i ja sam isto cinik, ali tu se ne radi o dobroti ljudskih bića jer ona kao takva nisu stvarna, bez obzira što su njihovi privremeni sastojci stvarni kao dio materijalne strukture. Kad se spominje ljubav, ona može biti samo u kontekstu probuđenog bića, jer neprobuđeno gleda privid, a ne ono što je pa je za njega ljubav samo misaona imenica odnosno sebični ili prošireno sebični sentiment. Ljudi takve sentimente i emocije zovu ljubavlju, ali to je samo vezanost za vlastito prošireno ja (primjer djece i sl). Ljubav je čista i ledena kao snijeg na Antartiku i za nju je takozvana ljubav topla, ljepljiva vodica, ne baš ugodna mirisa. Možda sam u krivu, ali moje iskustvo je takvo i, dok me netko ne demantira, držim ga se

Kako bi protumačio sljedeće iskustvo:

"Započelo je jednim od onih lucidnih snova za kojih je čovjek svjestan da sanja. Sjedio sam sred svemira i zatražio vidjeti svoje unutarnje biće. Vidio sam dva trokuta ukrštena kao u Davidovoj zvijezdi. Preobrazili su se u dvije prostorno ukrštene piramide. Bile su okrenute meni. U snu sam si rekao kako moram postati te piramide. Prodro sam u piramide. Bio sam piramide. Sjao sam u središtu poput svemira od vatre."

Zvuči zanimljivo iako nemam sličnih doživljaja u lucidnim snovima. Moji lucidni snovi su vrlo slični običnom, zemaljskom životu, s tom razlikom što sam u njima u zavidnoj mjeri slobodan, dok tu nisam pa mi je ta neslobodna svakodnevnica najbolji test za svako "nadnaravno" i "mistično" iskustvo - ako se ono da uskladiti sa svijetom tako da fizički život čovjeka dobije na kvaliteti, spoznaji, kreativnosti i praktičnom osjećaju slobode, onda je to iskustvo korisno i vrijedi. Ako se ne može integrirati, onda je sva šansa da je beskorisno i obična mentalna masturbacija, bez obzira što efekt na svijest može biti veličanstven i grandiozan.

[pronađena]

Istiphul Amue kaže:

Ljubav je čista i ledena kao snijeg na Antartiku i za nju je takozvana ljubav topla, ljepljiva vodica, ne baš ugodna mirisa. Možda sam u krivu, ali moje iskustvo je takvo i, dok me netko ne demantira, držim ga se

Prekrasna slika i prekrasno iskustvo. Ja sam ju samo jednom vidjela u tom blještavom, čistom, još nenarušenom obliku.
Poslije ju samo doživljavam ponekad kao tihu, jedva primjetnu vibraciju.

[vet]

Htjeo bih samo nešto da kažem u vezi s problematikom komunikacije u kokošinjcu. Dakle, sve što bi u takvoj jednoj kontrolisanoj sredini imali, bilo bi u funkciji kokošje egzistencije i održavanja „statusa quo“. Naravno, isto bi važilo i za internet forume koje imamo u kokošinjcu.

Kako onda, u slučaju pojave istinitih informacija, koje opisuju stvarno stanje stvari u kokošinjcu i načina prevazilaženja situacije u kojoj smo se zadesili, možemo prenjeti te informacije i kakve koristi možemo imati od njih, ukoliko smo svjesni toga da njih prvo percipiraju kokoši. A kokoš je kokoš.

Kastaneda kaže (knjiga Aktivna strana beskraja), da svi mi imamo „stranu instalaciju“ koja nam diktira kognitivnu funkciju (a nju nam je instalirao „predator“ koji nas drži u ljudskim krletkama kao što mi držimo kokoši u kokošinjcima) jer kad „ratnik“ uspije da istjera svoju, onda nema više nikoga ko će da mu govori šta da misli i šta da radi. Znači, kad god i gdje god da diskutujemo nešto, u suštini, imamo slučaj da to rade „strane instalacije“... međusobno. „Strana instalacija“ bi ovdje bila „kokoš“, ili Lažno ja (gnostika), odnosno, naša – ličnost. Čak i slučajevima gdje imamo diskusiju Kastanedinih sljedbenika u vezi sa stanjem stvari na terenu, dakle onih kojima je poznata ta problematika, u praksi bi se dešavalo da nju, u stvari, diskutuju... „strane instalacije.“ Znači, tu se postavlja pitanje - Da li „strane instalacije“ uopšte mogu nadoći do rješenja problema ukoliko su one dio njega?! Ili bolje rečeno, samo rješenje problema bi za njih podrazumijevalo „samoubistvo“ ili prestanak egzistencije; ili, ako ništa, gubitak pozicije upravnika ljudskog tijela. S tim u vezi, ako bi se i pojavila Istinska Informacija u polju njihove percepcije, oni bi ju ili ignorisali ili izvitoperili. Istovremeno, „strane instalacije“ bi se mogle baviti svim i svačim drugim, uključujući i nauku, pa čak i tematiku njihovog „prosvjetljenja“ a mnoge od njih bi se dale i u potragu za „istinom,“ što bi uključivalo svaku istinu, osim Istine da su one jednostavno samo vještački sklopovi programirani za određene svrhe koji egzistiraju u jednoj programiranoj realnosti.

Ovdje možemo zamisliti jednu tragikomičnu situaciju gdje bi mi kao „strane instalacije“ koje su se upustile u potragu za „istinom“, nekim slučajem i nabasali na nju, gdje bi nam ona rekla sljedeće:

“Čestitam vam! Napokon ste me pronašli i sada vam mogu reći da ste vi, kao ličnosti u ljudskim instrumentima (fizičkim tijelima), zajedno s vašim imenima i prezimenima, samo vještačke konstrukcije [„kokoši“] opremljene jednom vještačkom svijesti sa svrhom vaše interakcije s ovom lažnom realnosti [„kokošinjcem“], koja je dizajnirana kao zatvor za bića [„orlove“] koja su smještena unutar vaših fizičkih tijela, iako vi niste informisani o tome, odnosno, niste ih svjesni. Tako, iako vi, u stvari, imate u sebi nešto što je istinsko, vi niste stvarni. Vaša egzistencija je programirana, isto kao i realnost u kojoj egzistirate. I šta ćete sada uraditi samnom?!“

Naravno, mi bi u jednom ovakvom slučaju Istinu automatski proglasili – neistinom; i dali se u potragu za lijepim vijestima kojih će vazda biti u kokošinjcu. Malo ko od tragaoca bi pitao Istinu - da li postoji ikakva mogućnost prevazilaska situacije u kojoj se nalazi.

Ruskom ezoteričaru Gurđijevu, situacija u kokošinjcu je bila poznata, pa je govorio da ljudi ne žele da saznaju Istinu, tako da im se ona može reći jedino u obliku... laži (parabole, priče, bajke, basne, metafore itd.) Međutim, pitanje je do kada može taj oblik komunikacije Istine da traje? Ne može u nedogled da se pričaju priče o orlovima u kokošinjcu ili o Pinokijima koji kao lutke imaju mogućnost da postanu istinska ljudska bića itd. itd.

Bilo je slučajeva kad neko kaže istinu direktno i otvoreno, kao na primjer, Filip Dik na konferenciji u Parizu, 1977. godine, gdje je odmah na početku rekao da mi objektivno ne postojimo a nešto kasnije, da „mi živimo u kompjuterski programiranoj realnosti“, kao što se to može lijepo vidjeti i čuti – OVDJE.

Međutim, za samu ličnost-kokoš, Istina ne može imati nikakvu funkciju. Vjerovala kokoš u nešto ili ne, zauzela ona prema nečemu ovakav ili onakav stav, to apsolutno neće imati nikakvog odražaja na objektivnu realnost jer ona njoj jednostavno ne pripada.

Da li bi onda postojao ikakav drugačiji način komuniciranja Istine u kokošinjcu, osim onoga „uz pomoć laži“ i kakva bi mu bila svrha?

...