Zamoliti roditelje i obitelj da spavaju drugdje?

[Ms_Manners]

Trenutni epilog: pomoćni krevet je proglašen pokojnim, tako da zaista ostaje samo spavanje na podu, što nije prihvatljivo.
Roditeljima ćemo pokriti jednom godišnje 5 dana nekog smještaja. Kome je to malo, žao nam je, to su naše mogućnosti, dalje će morati sami.
Ostaje dogovor da se može dolaziti samo kad smo na godišnjem i da mogu biti tu koliko žele, ali ne mogu očekivati da im svo vrijeme budemo na raspolaganju. Uz svaki smještaj dolazi doručak, očekujem da to iskoriste i da mi se ne nacrtaju u 7 ujutro, da jutarnju rutinu odradimo sami. Djetetu je vrijeme za spavanje u 21, tad gosti kažu laku noć i idu.
Nismo im još priopćili, vidjet ćemo kako će prihvatiti.

[vlovrec]

sad mi je nešto palo na pamet
nema baš direktne veze sa temom
to što spominješ da se gosti moraju kupiti doma u 21 jer vi idete spavati
to od vas nitko ne prakticira?

mi imamo prijatelje koji su dobili bebu malo prije nas, i kad smo dogovarali posjete, rekli su da može popodne između 17 i 20. da oni u 20 imaju kupanje i spavanje
svi su se frnđali, da kako oni određuju vrijeme kad budu gosti išli doma
to inače nitko do sada nije spominjao

a mogu reći da sam im zahvalna na tome jer smo i mi počeli onda tako
nemaš mi kaj nasjedavati do ponoći, beba ima svoj ritam, dosta joj se poremeti jer joj se svi unose u lice još da ju i mučimo s nespavanjem

[Ms_Manners]

Dosad su svi bili kod nas na spavanju pa nisu baš imali kamo.
I već nekoliko puta smo imali situaciju da npr. MM uspavljuje dijete, ja odem pod tuš, vratim se, osoba još tamo sjedi i priča. Ili druga koja jednostavno sjedi i priča, što je sad djetetu ok, ali priča preglasno i ja svako malo moram ponavljati da se stiša. Treća hoće pomoći pa ide prati suđe kad ja krenem sa zadnjim hranjenjem, ali treći dan mi se ne možeš više praviti da ne kužiš ako sam već dva dana rekla da njoj to u tom trenu smeta. A nemam ih kamo ni poslati, to me frustrira onda samo.
I ovi će se ljutiti, oni bi vidjeli kako mi nju uspavljujemo, ali sami su si krivi zapravo.

Dosad smo bili prilagodljiviji, nije bilo djeteta, pa i kad je bilo dijete, ja nisam radila, oni koji nisu živjeli blizu dolazili su na koji dan pa se moglo prilagoditi.
Ljudi su se naviknuli da oni kažu kad dolaze i odlaze, što bi radili, zadnji put je već bilo čuđenja jer smo nekima dali rok da potvrde datum, a oni bi to spontanije... Familja smo, mi casa es su casa i slično.
E pa meni je to previše, mi casa es mi casa, pogotovo kad u njoj imam malo dijete, vi ste gosti i tako se ponašajte, datumi će se prilagođavati ili neka dolaze, naravno da ne mogu ja ljudima zabraniti da turistički idu kamo hoće, ali otići ćemo na kavu i žao mi je što nam ne odgovara više, bilo bi drukčije da ste ranije javili.

[majjica]

Draga moja MsM, sad vidim temu i mogu ti reci da te potpuno razumijem. Mi smo napustili domovinu kad je mala napunila 7 mjeseci. i od tada se povlaci prica o dolascima/spavanjima...

Mogu ti reci da te potpuno shvacam i da ja nisam tako susretljiva kao ti.

Trenutno imam goste i to su jedni od rijetkih od kojih mi se ne dize kosa na glavi, dragi su mi. Djeca od brata od mm, ali su kulturni, pazljivi, ne namecu se i sami brinu za hranu i ostalo. Jer ja sam evo u 9om mjesecu trudnoce, povracam vise puta djevno i nije mi ni do cega. Cak mi prija njihova posjeta jer se igraju sa starijom. ali ostalima sam fino rekla da nam sad nije vrijeme da nam itko dodje. I kad se porodim rekla sam da sam sve uredila i da nam u pocetku vise prija biti sami. A kad budemo u stanju primati goste, da cemo se javiti. Jer zivimo u kuci i ako se porodim na carski moram ja spavati u prizemlju zbog stepenica,a gore su sobe uredjene za djecu. A u prizemlju imamo samo dnevni, tako da svatko tko bi ujutro ustao bi ili dosao i budio menei bebu ili bi sjedio gore u sobi dok ja ne ustanem... ne mogu te gnjavaze.

Mozda sam asocijalna, mozda sam egoisticna (citam postove na ovoj temi koje si dobila), ali dijete mora spavati u odredjeno vrijeme, kupati se, jesti. A kad gosti dodju i sjede u dnevnom boravku i smiju se glasno, remete ritam i onda ja imam probleme da prezivim taj period. jer se od gubitka ritma dijete unervozi, dobije zatvor... vidjet ces kad poraste.

Sjecam se da smo prosle zime imali posjetu, moja mala 3 godine, i doslo dijete od 7 godina kojeg je moja mala kopirala. I to dijete ne jede nista osim prokletog pudigna. I naravno moja mala prestala jesti supe i sve jer i starije dijete gleda u tanjir i kaze da nece jesti i onda i moja mala tako. Mogla sam ja nju mozda natjerati da jede, ali i ovako je pacenje bilo cijelo vrijeme. Npr nasli u zamrzivacu 4 kom ribljih stapica i mali hoce sve. I njegova mama mu da, a mala gleda i pocne plakati. Pa bem mu misa, mogu dobiti oboje po 2 komada... i tako ugl skontala sam da je pacenje kad dodju gosti na duze od 3-4 dana. Zbog autobusnih linija ja moram skupiti snage i izdrzati nekih 8 ili 9 dana, ali to je to.

Vrlo rijetko se nadje osoba blagog temperamenta koja je pazljiva i susretljiva. ugl ljudi dodju a ispucaju svoju zelju za odmorom, a ti se snadji.

ja sam rekla da ljudi mogu doci samo kad mm i ja radimo i prilagoditi se cinjenici da vise vremena provedemo za vikend a tijekom radnog tjedna postuju nasu rutinu. Jer godisnji mi treba da preslozim odjecu, odem nekamo, odmorim se sa svojom obitelji i mozda odem u domovinu. To sam tako rekla svima i ne interesira me da li se netko ljuti. Kazem im da i mm i ja radimo puno radno vrijeme i moramo prezivjeti u stranoj zemlji i nismo u stanju prezivjeti dodatni stres. i tko nece tako ucestvovati, ne mora nikako. To nisam rekla, ali se podrazumijeva.

A kad mi pocnu sa socijalnom pricom tipa: dodjite i vi kod nas, ostanite koliko hocete... malo sutra. Da im dodjem i nametnem se, bas bi bili tkao susretljivi. A i ne bih si to priustila, sve i da ljudi stvarno vole nametljive goste. Sreca u domovini imamo svoj stan i odemo samo tijekom dana u goste. I tad slusam price, pa ostanite spavati, pa ovo pa ono. Nema toga. Mora se znati red i gotovo. Da nemamo stan, bili bismo u hotelu.

A imamo i nekih clanova obitelji koji su putovali po Europi i njima je normalno doci u hotel. Kad sam im rekla da mogu doci i biti kod nas, nema sanse, znaju ljudi sta znaci mir. Ali ti isti ljudi odu i sami na neko izletiste jer mi radimo, donesu pizzu kad navrate. Ucestvuju u rostiljanju i spremanju poslije ka su kod nas i tako nam bue svima super. Nitko nikome ne bude rob.

A kad netko dodje i ne postuje pravila, tipa glasno prica, namece se, ja to fino kazem i zamolim da se stisaju ili da urade tocno ono sto ocekujem. Kao maloj djeci. Toplim glasom, ali ne ostavljam mjesta nesporazumu.

Nadam se da ti je moj kilometarski post pomogao, ti si vila spram mene u ovoj situaciji Da ne pricam da se ja uopce ne bih trudila gladiti odnose koje netko unistava. Saljem ti veeeeeliku pusu!

[Ms_Manners]

majjica kaže:

Jer ja sam evo u 9om mjesecu trudnoce, povracam vise puta djevno i nije mi ni do cega.

Žao mi je što ti je još mučno, drži se još malo.

majjica kaže:

ja sam rekla da ljudi mogu doci samo kad mm i ja radimo i prilagoditi se cinjenici da vise vremena provedemo za vikend a tijekom radnog tjedna postuju nasu rutinu.

Ma meni je godišnji ipak draži jer ne volim da mi je netko u kući kad me nema.
Hoće pomoći, namjeru cijenim, ali svašta rade, a ja volim da je sve na određeni način, pa onda još na kraju ispadne da su došli čistiti umjesto u posjet, po familiji se onda priča da nam treba pomoć i ne možemo sami, eto, svi mladi roditelji se pogube, a ja ohola i nezahvalna jer ne volim da mi se petlja po gaćama. Radije ne bih više tako.

[kerbi]

Najpametniji savjet u životu koji sam dobio od svog oca, (a koji je na kraju pokosio i njega samog) kad mi se rodila kčer i odmah se najavili punica i moja stara da će pomagat dok se mi ne naviknemo i sl: Sine teraj to sve odmah van iz kuče. To je vaše djete i vi se brinte sami o njemu, jer će ti se inaće sve to odbiti od glavu.
Navodno su i moje obje bake počele dolaziti u posjete i pomagati oko djeteta dok on nije nakon tjedan dana popizdio i jednu deportirao na vlak a drugu na bus.
Istina je da sam na kraju i njega ispalio van po tom savjetu (valjda to neka genetika da se starci moraju petljati dok ih ne ispališ) u roku 48 sati od kad supruga i kčer došle iz rodilišta skupa sa svima ostalima, iako smo susjedi. Prvo bio ljut, kasnije kad se ohladio rekao da sam mu tada dokazao da se sam znam brinuti o svemu

[majjica]

Sve je to ok kad netko hoce pomoci, ali ugl ljudi nemaju osjecaj za tudji prostor. Ima ljudi koji su kao dobre vile. pomognu tiho, nenapadno, kvalitetno.

S druge strane imas tornada od ljudi koji kao dodju, hoce pomoci, ali uvijek dodaj ovo, dodaj ono, a zasto to radis ovako, zasto onako. I na kraju kad bi covjek stvarno zbrojio koliko te osobe pomognu, a koliko odmognu, ta njihova pomoc nije zapravo uopce pomoc. Takvim ljudima fino objasnim da ne treba nis uraditi. Cak i kad hoce oprati prozore dok mene nema ili i kad sam tu, kazem da ne treba. Mi imamo svoj ritam i funkcioniramo na svoj nacin. Jednostavno mi je nasa rutina previse bitna da bih riskirala. Kazem im da gledaju TV, da izadju setati ako hoce ili tako nesto. Kucu nek ne diraju jer mi je jako bitno da sve znam gdje je i u kojem je stanju. Nije ovako uvijek bilo, ali nakon 2-3 posjete sam napravila rez. Rekla sam im svima da ja shvacam dobre namjere (iako znam da nekad to samo egoizam prica iz ljudi i zelja da se hvale okolo kako kao nesto pomazu...), ali da mi je bitnije da imamo svoj sustav funkcioniranja. I da su svakako rijetko tu i da ostatak godine moramo zivjeti bez icije pomoci.

Shvatila sam da je bitnije kako nesto reci nego sto reci i onda sam topla, umiljata, ali tjeram svoje i nema alternative.

[Nježnik81]

Ms_Manners kaže:

kemik, točno to, i da nije stvar u lovi, sad da zamolim ljude da spavaju drugdje, čak i da sve platimo, neće shvatiti.
I ovi koji nisu bili, i ovi koji jesu, a više ne mogu, ispast će "ako ti smetam, ne moram dolaziti" jer prvo im je "pa mi možemo i na podu spavati" kad spomenem da nema baš mjesta.

Prva bi im reakcija trebala bit "nećemo se nametati i stvarati vam gužvu s malim djetetom"

Druga stvar - vidim jako si opterećena nekim dugovima prema roditeljima. Jebemu mater, a koja je njihova uloga u životu nego da ti pomažu kad ti je teškoo?

Ovo što ti radiš nije nikakvo pomaganje niti je njima nužno vas totalno inkomodirati, trebali bi to shvatiti. Ako nemogu, ako povlače oni sami nekakve vaše dugove, u toksičnim ste odnosima i to treba rješavat, ali to je druga tema..


Treće - ne kontam ono sa stalvjanjem nogu na podlogu za bebu, a pas od 20 kila pretpostavljam može hodati okolo? Ne sudim, samo mi nije jasno, noge kakve jesu da jjesu, ipak bi trebale bit malo higijenskije od jednog psa

[Nježnik81]

majjica kaže:

Sve je to ok kad netko hoce pomoci, ali ugl ljudi nemaju osjecaj za tudji prostor. Ima ljudi koji su kao dobre vile. pomognu tiho, nenapadno, kvalitetno.

S druge strane imas tornada od ljudi koji kao dodju, hoce pomoci, ali uvijek dodaj ovo, dodaj ono, a zasto to radis ovako, zasto onako. I na kraju kad bi covjek stvarno zbrojio koliko te osobe pomognu, a koliko odmognu, ta njihova pomoc nije zapravo uopce pomoc. Takvim ljudima fino objasnim da ne treba nis uraditi. Cak i kad hoce oprati prozore dok mene nema ili i kad sam tu, kazem da ne treba. Mi imamo svoj ritam i funkcioniramo na svoj nacin. Jednostavno mi je nasa rutina previse bitna da bih riskirala. Kazem im da gledaju TV, da izadju setati ako hoce ili tako nesto. Kucu nek ne diraju jer mi je jako bitno da sve znam gdje je i u kojem je stanju. Nije ovako uvijek bilo, ali nakon 2-3 posjete sam napravila rez. Rekla sam im svima da ja shvacam dobre namjere (iako znam da nekad to samo egoizam prica iz ljudi i zelja da se hvale okolo kako kao nesto pomazu...), ali da mi je bitnije da imamo svoj sustav funkcioniranja. I da su svakako rijetko tu i da ostatak godine moramo zivjeti bez icije pomoci.

Shvatila sam da je bitnije kako nesto reci nego sto reci i onda sam topla, umiljata, ali tjeram svoje i nema alternative.

Da
Mi smo imali jednu sličnu situaciju kad nam se rodila beba. Njena mama i sestra su taj isti dan se nacrtale kod nas u mali stan, iako smo jasno svima dali do znanja da nam daju dan-dva lufta nakon njihovog povratka iz rodilišta.

I to nije bilo to, nego su gljivle tamo do 10 sati navečer bez ikakvog osjećaja za trenutak i išta, i što je najgore, njena mama je imala plan ostati tamo spavati i kao pomagati nam, bez da je ikome išta dano do znanja?!?!

Istjerao sam ih na finjaka, ali nakon toga su se par tjedana povlačili repovi, njena sestra se smrtno uvrijedila (??!), meni pisala neke nabrijane mailove, s njenom mamom sam ja vodio razgovore preko telefona u kojima sam joj pokušao dočarati koliki je pritisak sada napraivla sa svojom drugom kćeri na svoju netom porođenu kćer koja se već par tjedana zbog njih doma svakodnevno nervira i plače?!?!


Pa jel to normalno ponašanje, kakvi su to ljudi kooji su toliko cijepljeni od empatije u takvim situacijama, i to prema svojim bližnjima!??

[zuba-tac]

nemam bebu, imam muža

i bijah u situaciji na obadva kraja jer smo odselili živjeti van

Naravno, svi koji odu van (valjda? ) vele familiji ''ako budete ikad prolazil javite se, možete kod nas ostati'' jer uglavnom znamo da niko nejde 1500km usput svratiti kod nekoga
Što u nekoj mojoj idelanoj viziji svijeta ne izgleda kao ''kuc kuc mi došli s koferima, primite nas'' negov više kao ''ej zdravo imamo par dana godišnjega pa bi možda došli na 2-3-4-5 dana kod vas ako imate prostora i ako nemate nikaj protiv''...ispada da sam bila u krivu

uglavnom, moja draga familija je mog dragog brata odlučila ''poslati malo kod nas da si proba naći posel i da se malo opusti jer je završil faks pa kao jel možemo uskočiti sa lovom za njegovu kartu jer oni nemaju''
jer kao, on mora malo odmoriti sad od faksa a mi gore oboje radimo i familija smo si i kak ne bi pa ipak ti je brat...
halo molim zemlja zove atlantidu?!!!
Zakaj bi ja morala prihvatiti da meni moj brat dođe živeti kod mene BEZ da smo se prethodno IKAJ dogovorili?
jel ikome ovde normalno da vam braća/sestre/bilotko dođe živjeti bez dogovora samo zato jer spada u 'familiju'?
odselih se jer sam se udala i jer ne planiram živjeti u takvim 'aranžmanima' i sad odjednom imam punu familiju 'dugih noseva' kojima je glavni argument (pazi sad) ''pa i vi ste bili kod nas''
je, bili smo-od 26.12-28.12 i svi smo svima išli na živce-moj MUŽ (zakoniti) nije smel spavati samnom u mojoj staroj sobi jer ''nije red'' nego je spaval s mojim burazom jer je tak bilo lakše (bilo ej lakše okrenuti cijelu kuću naopačke is taviti madrac u sobu umjesto da spavamo skupa ko što uvijek spavamo skupa jer smo faking ubračeni) i jer moja stara nije kužila ''zakaj se MM ne obrije jer mu brada totalno loše stoji (?!!) i da kak ovo, zakaj ono, zakaj si nije stvari izvadil van zakaj imamo zajednički kofer etc etc etc



uglavnom
situacija koja nema puno veze sa autoričinom temom/prvim postom ali gađa u sridu...


IMHO-roditelji, dede,bake, sestre, braća, ini razni 'članovi familije' nemaju kaj radit u 'gostima' dulje od 3-4 dana jer to zbilja postane muka za domaćina. Kužim ja da bi svi oni da im guzice malo vide puta i da bi malo guštali, i jebiga, nemreš biti pizda kad ti neko dođe i sao sebi skuhat jesti nego uvijek moraju biti nekakve kerefeke, ili se taj xy neko ponudi (nedo bog) da sami skhaju nekaj...pa ti ujebu suđe, pa umjesto u suđericu peru na ruke i voda teće do besvijesti, pa krenu 'preslagivati' stvari po stanu ili ormaru
ili isto tak guraju nos u frižider, ili ti zasjednu na kauč i zaljepe se za tv iako znaju da nas dvoje spavamo na kauču sad kad su nam oni u posjeti i ne vide problem (osim kaj se oboje dižemo u šest ujutro ) kaj smo malo dulje budni (iza ponoći)
i uvrijede se kad im veliš da su nepoželjni


fakit frende, jesi, nepoželjan si
to kaj smo familija ne daje ni tebi ni meni ni ikome ikad za pravo ulazit u osobni prostor, tim više kaj te niko ne ZOVE....i tak...
my two cents


autorice-nedaj se jebati, ne živiš sa njima, ne duguješ im (ako im i duguješ pare to su pare, ne duša ) i tvoja beba i tvoj muž su tvoja odnosno vaša stvar

(i na nečije pitanje koja je razlika čarapa i pasjih capa na dječjoj podlogi-čarape smrde i xy osoba koja ih zna baciti na pod ih može komotno baciti u zmazani veš ili u svoj vlastiti kofer, a pas je pas i ako je član obitelji ne smatram ga prljavim(kaj nemogu reći i za ljude))

(i ne kužim zakaj ne bi platili kartu samo za dva dana? jeftinije je platit duple karte nego gubit živce!! )

[majjica]

Netko ce ovu temu nazvati skupom egoisticnih ljudi, ali meni je tako drago da sam naisla na istomisljenike. Kao prvo, ja ne govorim ljudima da dodju kad god mogu. Kad usput kao potegnu pricu kako dijaspora uvijek govori da im se dodje sve dok netko zaista ne odluci doci, ja odgovorim da svi rade i vani i da im zivot nije nista laksi i da imaju svoje obaveze. To je isto kad se nekome tu nacrtaju gosti koji ne rade i misle da svi trebaju sad samo setati i imati godisnji. Ljudima ugl ne bude pravo... I posto imam tamo i dosta ljudi koji ne rade, fino im kazem kako mi moramo biti 9 sati na poslu + puto do tamo, vrtic, nije to kao kad ljudi ne rade... Onda gledaju u mene kao u vanzemaljca.

I uvijek kazem da se za posjete treba unaprijed dogovoriti. Ja imam nekih ljudi (ne s moje strane...) koji kad god su dosli nisu znali kad imaju bus nazad i koliko bi ostali. Pa covjece, ne mozes mi doci na neodredjeno. I krenu s filozofskom pricom, eto nas skupa, kako nam je lijepo... a nece da jedu moju hranu, pa moram kuhati ono sto je dijete naucilo i nesto za njih ili jos gore oni kuhaju pa polome sudje, ostave trajne fleke na stolu... poremete mi sve zivo. I sad sam stavila veto na to.

[Ms_Manners]

zuba-tac kaže:

(i na nečije pitanje koja je razlika čarapa i pasjih capa na dječjoj podlogi-čarape smrde i xy osoba koja ih zna baciti na pod ih može komotno baciti u zmazani veš ili u svoj vlastiti kofer, a pas je pas i ako je član obitelji ne smatram ga prljavim(kaj nemogu reći i za ljude))

Da ne spominjem da pas pere noge nekoliko puta dnevno, a neki ljudi smatraju da im ni svaki dan nije potrebno. Kupili smo kadicu posebno za šape, a lako ih je i u veliku ubaciti.

[Nunna]

Ms_Manners kaže:

Najviše nisam bila sigurna je li to opet moja asocijalnost ili je ipak bar donekle normalno to što želim da budu drugdje. Ne da nikad ne dolaze, samo da ne moramo 24 sata dnevno biti zajedno kad dođu. Umjesto da budem usamljena ovako, naviknula sam se na to i sviđa mi se, čak i to što moram sve sama mi ne smeta toliko, pa sad više nisam sigurna kad je što u pitanju, a o tome ovisi kako pristupam tim slučajevima.

Iskreno?Ja mislim da si ti tip koji, ma kakvi uvjeti bili, ne trpiš previše bilo kog.
Onak...
Nije to ništa patološki. Ti si jednostavno asocijalna, i koegzistenciju s drugim ljudima smatraš užasnim naporom.
Također, htjela bi i da stisneš, i da pustiš vjetar jelte... Valjda ti je jasno da je to i praktički i teoretski nemoguće.

Jedine dvije opcije koje imaš su ili da "pregoriš" sebe i svoje potrebe, ili da pregoriš njihove i budeš iskrena.
Što si ti očekivala od strane forumaša?Sugestiju, prijedlog?Kakav kad veliš da je ili to ili to. Valjda je jasno da je izbor isključivo tvoj.

Ali velim, mislimda ti ne bi osjećala bitno drugačije niti da imate stan od 120 kvadrata. I dalje bi ti smetalo zabadanje nosa u tvoj biznis, "pametovanje", puste sugestije, primjedbe...To je nešto što dolazi po defoltu kad si u kuću pustiš svekiće.

Meni moja majka dođe, pa smo prva tri dana super, a već me treći dan zna naživcirati, ili ja njoj dignem tlak. ALI mene to ne dira do te mjere da ću pizditi toliko da otvaram teme na forumu. Zna ostati i po 2 mjeseca(i mi živimo daleko). Mnogo mi pomogne u smislu čuvanja djece ponekad jer drugu pomoć nemamo i kad nje nema, ostatak godine uglavnom smo sami ja i muž. Kad je tu ponekad odemo i u kino, na večeru. To je inače nemoguće...
Anyways...isto smo u stanu od 50 kvadrata(s dvoje male djece), i kad je mama tu spava na kauču na razvlačenje u dnevnom boravku. Dakle, nema večernjeg gledanja telke, maženja na kauču, ovog-onog...Nema. Ali to ne vidim smakom svijeta.

Ono što želim reći je to da ima nešto jako pogođeno u onoj staroj kada čeljad nije bijesna kuća nije tijesna.
Ti si sama sebi dovoljna, i ne bi da vidiš bilo kog drugog prek sat, dva...Bilo bi idealno da ti dođu na kavu i pokupe se nakon ispijenog zadnjeg srka. No, eto...nisi u situaciji u kojoj je to izvedivo.Već u situaciji u kojoj se moraš izjasniti i napraviti izbor.
Obje strane zadovoljiti nećeš. Sama si sebi, valjda, bitnija...stoga ti savjetujem da im fino kažeš kako vam je stan sad kad ga je i dijete "okupiralo"i nije više novorođenče naprosto pretijesan za bilo kog. Reci da se teško uspavljuje, da je jako lakog sna, budi ga svaki šum...da se ne možete naspavati ni ti ni ono niti kad ste sami, kamoli s nekim tko će šuškati, šaputat, lupkat itd... Žali se, kukaj...Izvedi to na način da te shvate i da im te još bude žao.
Reci da ćete doći vi k njima kad bude prilike i to je to.
To je sve što možeš.

E da, i tu si spomenula one vaše pse radi kojih ne možete vi njima u posjet...Zar ne postoji hotel za pse koji ostaju kada ljudi idu na godišnji?Koliko ja znam postoje takva mjesta. Ili frendovi koji bi ih pričuvali vikend?
E sad, ako ti njih ne želiš ostavljati(čini mi se da si rekla kako ti je nemoguće odvajati se od njih ) onda mislim da doista pretjeruješ. Al ono, totalno...I mislim da bi se onda vaši imali svako moguće pravo naljutiti na tebe. Stavljati pse ispred majke, oca, rodbine za mene je ipak malo too much. Pogotovo kad se radi o nekoliko dana...Pa ljudi ostave djecu na 4-5 dana kad otputuju a vi da niste u stanju ostaviti pse?

C'mon.

Ako je situacija takva, opet ok. Tvoje pravo. Ali ne možeš ni u kojem slučaju izvesti da ti to nitko ne zamjeri jer bi to za 102% ljudi bila ogromna pljuska i uvreda. Ono, ne možete doći k meni jer nema mjesta (aj...i nekako ), a ja ne mogu k vama jer imam pse od kojih mi se ne odvaja...Zbog kojih moje dijete neće viđati baku i djeda osim na slikama ...Pfff, whatever.

Zankovito je i to da ti ogromni psi koje imaš ne predstavljaju ni mrvu napora, niti te na bilo koji način opterećuju. A od bilo kog drugog (ljudskog ) sa strane ispaljuješ na živce...To definitivno ide u prilog tvojoj asocijalnosti jer su asocijalni ljudi mnogo bolji i komotniji sa životinjama nego sa drugim ljudskim bićima.
Velim, i to je ok. Svi smo različiti.

Ali neke posljedice zbog toga moraš očekivati.
Nadati se da ćeš se izvuć iz svega netaknuta je holivudski.

Bake i djedovi imaju pravo viđati svoje unuke jer je to prvenstveno u dječjem interesu. A na roditeljima je da im to omoguće. Tako bar ja smatram da bi bilo u redu, ukoliko su ti isti baka i djed normalni ljudi i pozitivno utječu na to dijete.

[Ms_Manners]

Nunna kaže:

Iskreno?Ja mislim da si ti tip koji, ma kakvi uvjeti bili, ne trpiš previše bilo kog.
Onak...
Nije to ništa patološki. Ti si jednostavno asocijalna, i koegzistenciju s drugim ljudima smatraš užasnim naporom.

Nije ti baš neko otkriće, to sam i otvoreno rekla u postu koji si citirala i na par drugih mjesta.

Promaknule su ti neke stvari u mojim postovima, zato možda neke dijelove ne shvaćaš.
Vrati se na dijelove o mom odnosu s roditeljima i nekim stvarima koje su se među nama događale.
Neke stvari sam pisala i nakon tog posta, dogovor do kojeg smo MM i ja došli po tom pitanju, malo si još mogla čitati.

Nunna kaže:

Žali se, kukaj...Izvedi to na način da te shvate i da im te još bude žao.

Ja nisam žrtva svog djeteta, bilo bi zaista ružno na nju svaljivati takve stvari.
I ne treba mi da me žale.

Nunna kaže:

E da, i tu si spomenula one vaše pse radi kojih ne možete vi njima u posjet...

Hoteli za pse su nekima ok, ali za pse koji su bili zlostavljani i napušteni, a nakon toga nisu se odvajali od obitelji ni dana u 10 godina, mogu biti izuzetno traumatični. Pas ne može shvatiti zašto ga se ostavlja u potpuno nepoznatom okruženju, neće poželjeti par dana s nekom bakom ili tetkom (poput eventualno djeteta).
Čisto objektivno, moj pas ima 13 godina, ne voli ljude (zakonska definicija opasnog psa) i gluh je. Postoji svega par ljudi koji se mogu brinuti za njega, a od njih je zaista sretan samo s MM, dok ostali mogu uskočiti za koju šetnju, ali ne bih ga s njima ostavljala duže od toga. (Ali nije ogroman, po veličini zapravo spadaju u srednje pse.)

[Nunna]

Ms_Manners kaže:

Nije ti baš neko otkriće, to sam i otvoreno rekla u postu koji si citirala i na par drugih mjesta.

Nije ni trebalo biti "otkriće"...To je samo moje mišljenje koje se eto, slučajno poklapa i s tvojim poimanjem sebe....

Ms_Manners kaže:

Promaknule su ti neke stvari u mojim postovima, zato možda neke dijelove ne shvaćaš.
Vrati se na dijelove o mom odnosu s roditeljima i nekim stvarima koje su se među nama događale.

Ne, nisu. Vidjela sam što si napisala.
Ali mi nije jasno što bi ti sad htjela?
Da ih "kazniš" za sve ono što su u prošlosti uradili krivo, a istodobno ih ne uvrijediš dok to činiš??
I, ako je već tako, i ako si procijenila da oni nisu otac i majka koji zaslužuju odnos sa tobom(prisniji) da li to znači da oni ne zaslužuju niti kontakt sa svojim unučićem?

Totalno si nejasna. S jedne strane ne bi da ih vrijeđaš i htjela bi biti "blaga" jer ti je tobože stalo do njihovih osjećaja...a onda se(kada čovjek uzme u obzir to da ste sad to donekle izgladili dok su ti sve te stvari sad ponovo bitne)izvlačiš na to kako su oni u prošlosti zaslužili sve ove sankcije....
Pa dobro, tko je onda lud?

Ms_Manners kaže:

Ja nisam žrtva svog djeteta, bilo bi zaista ružno na nju svaljivati takve stvari.
I ne treba mi da me žale.

Ok, onda nemaš problem. Ne zapravo.
Kad si takva frajerica reci ono što misliš.

Ms_Manners kaže:

Hoteli za pse su nekima ok, ali za pse koji su bili zlostavljani i napušteni, a nakon toga nisu se odvajali od obitelji ni dana u 10 godina, mogu biti izuzetno traumatični. Pas ne može shvatiti zašto ga se ostavlja u potpuno nepoznatom okruženju, neće poželjeti par dana s nekom bakom ili tetkom (poput eventualno djeteta).
Čisto objektivno, moj pas ima 13 godina, ne voli ljude (zakonska definicija opasnog psa) i gluh je. Postoji svega par ljudi koji se mogu brinuti za njega, a od njih je zaista sretan samo s MM, dok ostali mogu uskočiti za koju šetnju, ali ne bih ga s njima ostavljala duže od toga. (Ali nije ogroman, po veličini zapravo spadaju u srednje pse.)

Nakon što si sve ono poviše napisala ovo za pse doista nije bitno...
To je samo jedan od trideset izgovora zbog kojih si već odlučila ne imati posla s starcima. Budi "muško" pa nazovi stvari svojim imenom.
Puna si gorčine iz prošlosti. Zamjeraš im. Možda bih tako i ja na tvom mjestu(da me netko psihofizički maltretirao svakako bih), ali bih za razliku od tebe imala petlje podvući crtu, i odnos s njima postaviti na mjesto za koje smatram da mu pripada.

Ili ih želiš u svom životu ili ne. Simple as that.

Pusti priče ove, one...psi ovakvi, onakvi...mali stan, ovo ono...
Sve se svede na to da su oni tebe maltretirali i očito smatraš da nisu zaslužili biti dio tvog života i života tvog djeteta.
Sitaucija je takva kakva jest.
Da ste bliže i mogla bi to nekako zamagljivati. Istolerirati koju kavu, prividnog odnosa radi....Ali u ovoj situaciji ti doista moraš biti dorečena.

Veliš da se ne želiš izvlačiti na dijete.

Nemoj onda ni na stan.
Ni na pse...

[Ms_Manners]

Ok, možda si čitala, ali nisi shvatila.

U originalu me zanimalo može li u određenim okolnostima biti opravdano zamoliti posjetitelje da budu u drugom smještaju, jer u hrvatskoj kulturi se to tretira kao smrtni grijeh i prema daljem rodu i stričevim susjedima.

Nunna kaže:

Da ih "kazniš" za sve ono što su u prošlosti uradili krivo, a istodobno ih ne uvrijediš dok to činiš??

Nema to veze s kažnjavanjem ili sankcijama. Jednostavno nedostaje mi želja za nekim pretjeranim druženjem.
Ne znam možeš li shvatiti razliku između prisutnosti negativnih osjećaja i nedostatka određene vrste pozitivnih.
To se ne odnosi samo na određene ljude, nego na sve.
Dakle...

Nunna kaže:

Ili ih želiš u svom životu ili ne. Simple as that.

Koji dio onog "Pale sam na svijetu" nije bio dovoljno jasan? Pa doslovno sam napisala da bih najradije bila potpuno sama.
Osim MM i djeteta, nikog ne želim baš previše u svom životu. U ovom trenu mogu najiskrenije reći da nemam niti jednog jedinog bliskog prijatelja i da mi to odgovara.
Ali shvaćam da to nije prosječno funkcioniranje, i u određenim stvarima se ipak pokušavam prilagoditi nečemu što bi se smatralo normalnijim.
Samo vidim da tu i normalniji, koji nisu imali mojih iskustava, ipak nekad žele drukčiji aranžman za druženje.

[plavi-safir]

Ms_Manners kaže:

Meni smeta i čestitka za rođendan, ali ipak zahvalim onima koji se sjete i popričam s njima, jer to bi bilo donekle normalno.
Tako da - da, do neke točke se prilagodim "normalnim" očekivanjima.

Ti si osoba kao ja.
Zelis sve te posjete svesti na minimum..
Ja sam takva.
Teska sam.
Asocijalna.
Ne volim puno ici u goste,a jos manje volim goste,suprug mi je slican.


Mi nemamo zato neke goste na duze,a ni vrijeme da im se posvetimo.

Mislim da ne bi trebala se povoditi pod "moraju" biti kod vas..
Ne moraju ako je tjesno,usko i ako vam nije ugodno kad su tu..

Bas kao ti,osim muta i djeteta,nije da mi je zivotno vazno jos imsti puno bliskih prijatelja.
Ne miskim da sam zato nenormalna..

[Salammbo]

Autorice, nemam pametan savjet jer zapravo ono što bi trebala napraviti, reći izravno da ti smetaju, oštar je rez na koji nisi spremna.

Zapravo sam htjela napisati da nas ima još asocijalnih koji baš ne vole goste na dulji rok i da te u potpunosti razumijem. Plus ovo s ostavljanjem psa u hotelu također.

[Ms_Manners]

Zapravo ne želim oštre rezove, više je stvar u tome što bi oni spavanje drugdje doživjeli kao oštar rez.

Ne želim ih ni izbaciti iz života unuke (Nunna, fulala si spol, toliko o tvom čitanju), jer s njom su ok, uz nešto smjernica. Skype radi, vide ju, ona ih prepoznaje, veseli im se. Rade neke stvari koje su naporne, ali nije zasad ništa štetno, nema razloga da se tu potpuno sprječava kontakt.

Ja samo nemam baš kapaciteta za produženo druženje s ikim i potrebno mi je da to u nekom trenu završi i da se mogu opustiti. Društveni način rada mi je užasno naporan i kad je sve savršeno.

[ema1]

Moram priznati da te ni ja baš ne razumijem...

Po svom priznanju si asocijalna, dovoljni su ti tvoja beba i muž, a brineš se što tko govori o tebi, što se o tebi priča kakve su ti gaće ili štoveć...
Ako ih ne želiš u svom stanu- reci im, u čemu je problem?

Što te boli briga što se u Hr kulturi smatra smrtnim grijehom molba da odu spavati u hotel? Zašto je tebi to toliki problem njima reći?

Mislim, ti bi radila rezove ali ne bi, ne želiš nikoga u svojoj blizini, ali bi ... ono, odlučite se i recite starcima šta ste se dogovorili.