Možete li mi definirati istinu?

[Srebrni-medvjed]

Za koju tvrdnju možemo reći da je istinita, a za koju da nije istinia?

[kemik]

Naravno da ne.

To je daleko najstarije pitanje u povijesti filozofije i na njega ima doslovno stotine tisuća odgovora, a niti jedan nije sveobuhvatan, dovoljan, razumljiv niti 100% prihvatljiv.

Kada bi se moglo jednoznačno definirati istinu, cjelokupne discipline "filozofije" ne bi ni bilo

[Srebrni-medvjed]

kemik kaže:

Kada bi se moglo jednoznačno definirati istinu, cjelokupne discipline "filozofije" ne bi ni bilo

pa dobro, ali možemo izdvojiti empirizam i racionalizam kao dvije najdominantnije klasične teorije

[parsifal]

Srebrni-medvjed kaže:

Za koju tvrdnju možemo reći da je istinita, a za koju da nije istinia?

1) Nudim zreo plod sa stabla moje spoznaje

2) Istina je da je kupus listina !

3) Ovim dubokim metafizičkim uvodom osvojio sam prvu nagradu
na davnom natječaju ovog foruma za najbolji tekst koji otkriva tajnu što je to istina. Stručni žiri odabrao je moj tekst :klap:

To pokazuje da je žiri bio na visokoj razini teksta jer kako majstor Eckhart kaže - Da bi se razumjelo ono što sam napisao ,mora si biti u jednom duhu s tekstom.

4) Cijeli briljantni tekst :klap: pisan ruhom finog stila možete besplatno pročitati ovdje

https://www.forum.hr/showthread.php?t=16800

[Srebrni-medvjed]

parsifal kaže:

1) Nudim zreo plod sa stabla moje spoznaje

2) Istina je da je kupus listina !

3) Ovim dubokim metafizičkim uvodom osvojio sam prvu nagradu
na davnom natječaju ovog foruma za najbolji tekst koji otkriva tajnu što je to istina. Stručni žiri odabrao je moj tekst :klap:

To pokazuje da je žiri bio na visokoj razini teksta jer kako majstor Eckhart kaže - Da bi se razumjelo ono što sam napisao ,mora si biti u jednom duhu s tekstom.

4) Cijeli briljantni tekst :klap: pisan ruhom finog stila možete besplatno pročitati ovdje

https://www.forum.hr/showthread.php?t=16800

Drago mi je da si odabran za najbolji tekst, ali ja bi malo kraće.

Vidiš kako je kemik lijepo jezgrovito rekao da je to nemoguće definirati, mogao si i ti tako

[Sigmund]

Srebrni-medvjed kaže:

Za koju tvrdnju možemo reći da je istinita,

Za onu koja odgovara stvarnosti.

[mirandola]

Istinu se ne može definirati zato što ju nije moguće razložiti na neka druga "štostva". Istina je osebujno ništa!

[parsifal]

Srebrni-medvjed kaže:

Drago mi je da si odabran za najbolji tekst, ali ja bi malo kraće.

Vidiš kako je kemik lijepo jezgrovito rekao da je to nemoguće definirati, mogao si i ti tako

Postoji teorija nastanka univerzuma po kojoj je bog ustvari boginja i zove se ERIS i njoj je bilo dosadno večeravati samoj pa se posakrivala u 10 tisuća stvari
i pokrenula sav ovaj show.

(btw ta teorija univerzuma ruši bilo koji prigovor o patnji i zlu jer sve ovo što se događa bog čini samome sebi (samo što toga nije svjestan na ovom fizičkom planu )

dakle svako od nas je bog samo što to ne zna da bi nam bilo zabavnije i napetije.
kada umremo probuditi ćemo se i shvatiti da je sve ovo bio samo san.

ova teorija obara i bilo koji prigovor o patnji jer kada se probudiš iz sna koji ti je bio težak ne optužuješ susjeda preko puta što ti je u tvom snu pravio probleme.

eto to ti je istina :klap:

dakle, imaš dva stanja

nište se ne događa ,ali to je dosadno

pa je onda okinut ovaj show od života i univerzuma i svega ostalog, ali to je malo složenije pa traži dopunska objašnjenja

eto kud ćeš kraće od ovog

[parsifal]

Sigmund kaže:

Za onu koja odgovara stvarnosti.

Ali što je to stvarnost

Možeš li mi (nam) pokazati stvarnost

(btw stručnjaci hrvatskog stila kažu da je umjesto riječi stvarnost bolje upotrebljavati rječcu ZBILJA jer rječca stvarnost implicira da je stvarnost neka stvar a stvarnost ne mora uvijek biti stvar )

[iormas]

Istina je momenat zapravo a ljudska rec istina je ispoljavanje osobnog misljeja znanja.

[Jednostavko]

Istina bi se mogla definirati i kao savršenstvo. Što je nešto savršenije, što ima manje nedostataka, to je istinitije ili istinskije.

[Sigmund]

parsifal kaže:

Ali što je to stvarnost

Možeš li mi (nam) pokazati stvarnost

(btw stručnjaci hrvatskog stila kažu da je umjesto riječi stvarnost bolje upotrebljavati rječcu ZBILJA jer rječca stvarnost implicira da je stvarnost neka stvar a stvarnost ne mora uvijek biti stvar )

Štovani kolega Parsifal, ako želite jedriti tada morate naučiti ponešto o vjetrovima, o moru i o čvorovima. Od toga je lakše pjevati pjesme o moru i jedrenju, sanjariti o morskim čudovištima i bogovima, kao što je bio bog Eol koji je živio u pećini na nekom otoku i odande upravljao vjetrovima. Ili pak od drugih tražiti da vam "pokažu stvarnost". Je li spomenuti Eol bio sin Posejdona ili Hipota nije bilo jasno ni starim Grcima, ali čak i kad bismo to sa sigurnošću znali, to nam ne bi ništa pomoglo da naučimo jedriti. To je zato što su jedrenje i oni vjetrovi koji su nam za jedrenje nužni - stvarni, a ovo drugo nije. Pa dopustite mi da vas poučim ispravnoj terminologiji (čvorovima), kako biste ubuduće mogli zaista filozofirati (jedriti), a ne samo misliti da to radite dok se u stvarnosti bavite poezijom i mitologijom, ili pak bitnim sastavnicama identiteta hrvatskog naroda, kreacionizmom, i tko zna čime sve ne.

"Stručnjaci" koje vi navodite, ili nisu stručnjaci, ili se u vašoj glavi opet (po ne znam koji put) nešto pobrkalo. Zbilja nije isto što i stvarnost. Stvarnost (realnost, realitas) ima dva značenja: ona je ili svojstvo realnog ili totalitet svega realnog. A po definiciji je ontološka po-sebnost (ili "osebičnost"), dakle ono što je neovisno o mišljenju ili doživljavanju. Nadalje, možemo razlikovati fizičku i psihičku realnost, te objektivnu i subjektivnu realnost. Stvarnost, dakako, nije stvar, a nije ni bit stvari (res corporales) - ono što se na engleskom zove thinghood, na njemačkom Dingheit, a na hrvatskom se ne zove nikako (a ja to ponekad nazivam "stvar-nost" ili "stvarnosnost").

Istina je da realnost nema čvrsto određenu definiciju, pa zbog toga i nije logička kategorija, za razliku od njene bliske rođakinje aktualnosti (actualitas), koja jest logička kategorija. A upravo je aktualnost, kolega Parsifal, ono što na hrvatskom zovemo zbilja. U aktualnosti, ne slučajno, imamo i riječ "akt" ili čin. Zašto imamo riječ čin? (uočite, molim, kako sam suptilno prešao iz akroamatskog na erotematski diskurs). Evo zašto: actualitas je srednjovjekovni prijevod Aristotelove riječi energeia koja je suprotnost riječi dunamis (ili dynamis, izvorno δύναμις), koja znači potencijalnost, mogućnost. Nešto postiže energeiu, kad djeluje (riječ "akt", čin, prisutna u riječi "aktualnost") na takav način da realizira svoju dunamis. Dakle, da bi ideja bila aktualna, ona mora biti realizirana u svijetu (a ne samo u nečijoj glavi) - to vrijedi i za apsolutnu ideju koja nije ništa drugo nego logika kao totalitet, kao cjelina. I to je metafizički, racionalni razlog zašto postoji svemir. Prema tome, apsolutna ideja kao odvojena od prirode je nerealna (i nije aktualna). Tako se, hegelijanski rečeno, i za Platonove ideje može reći da su one funkcije realnih objekata, tj. da su one vječne mogućnosti. Aristotelovski gledano, stvar je čin postajanja svojom vlastitom esencijom. Hegelovski gledano, aktualnost prevladava dihotomiju unutarnje/vanjsko (subjekt/objekt) i anticipira apsolutnu ideju, s tim da aktualnosti nedostaje samo-relacija (samodistinktivnost) apsolutne ideje. Magee kaže da se, za Hegela, prava aktualnost (nasuprot parcijalnoj aktualnosti, koju vidimo u esenciji) sastoji u cjelini koja je za-sebe (ili svjesna sebe). Međutim, ovo se ne postiže čak ni u apsolutnoj ideji, nego tek u duhu.

[Sigmund]

Jednostavko kaže:

Istina bi se mogla definirati i kao savršenstvo. Što je nešto savršenije, što ima manje nedostataka, to je istinitije ili istinskije.

Kanio sam spomenuti nešto slično, ali sam mislio da bi to bila nepotrebna komplikacija u ovoj fazi rasprave (ako će se ista uopće nastaviti na neki suvislo artikulirani način). Jer to što ti kažeš vrijedi u Hegelovom shvaćanju istine koje je neka vrsta sinteze korespondencijske i koherencijske teorije istine. Naime, istinu u uobičajenom smislu riječi kojeg sam spomenuo - da je to poklapanje mišljenja ili propozicije sa svojim predmetom - Hegel ne smatra istinom u pravom smislu riječi, nego samo "točnošću" (Richtigkeit). Istinito je po Hegelu ono što se u potpunosti poklapa sa svojim pojmom, a naravno da niti jedna konkretna, konačna stvar ne zadovoljava taj kriterij.

[iormas]

Sigmund kaže:

Štovani kolega Parsifal, ako želite jedriti tada morate naučiti ponešto o vjetrovima, o moru i o čvorovima. Od toga je lakše pjevati pjesme o moru i jedrenju, sanjariti o morskim čudovištima i bogovima, kao što je bio bog Eol koji je živio u pećini na nekom otoku i odande upravljao vjetrovima. Ili pak od drugih tražiti da vam "pokažu stvarnost". Je li spomenuti Eol bio sin Posejdona ili Hipota nije bilo jasno ni starim Grcima, ali čak i kad bismo to sa sigurnošću znali, to nam ne bi ništa pomoglo da naučimo jedriti. To je zato što su jedrenje i oni vjetrovi koji su nam za jedrenje nužni - stvarni, a ovo drugo nije. Pa dopustite mi da vas poučim ispravnoj terminologiji (čvorovima), kako biste ubuduće mogli zaista filozofirati (jedriti), a ne samo misliti da to radite dok se u stvarnosti bavite poezijom i mitologijom, ili pak bitnim sastavnicama identiteta hrvatskog naroda, kreacionizmom, i tko zna čime sve ne.

"Stručnjaci" koje vi navodite, ili nisu stručnjaci, ili se u vašoj glavi opet (po ne znam koji put) nešto pobrkalo. Zbilja nije isto što i stvarnost. Stvarnost (realnost, realitas) ima dva značenja: ona je ili svojstvo realnog ili totalitet svega realnog. A po definiciji je ontološka po-sebnost (ili "osebičnost"), dakle ono što je neovisno o mišljenju ili doživljavanju. Nadalje, možemo razlikovati fizičku i psihičku realnost, te objektivnu i subjektivnu realnost. Stvarnost, dakako, nije stvar, a nije ni bit stvari (res corporales) - ono što se na engleskom zove thinghood, na njemačkom Dingheit, a na hrvatskom se ne zove nikako (a ja to ponekad nazivam "stvar-nost" ili "stvarnosnost").

Istina je da realnost nema čvrsto određenu definiciju, pa zbog toga i nije logička kategorija, za razliku od njene bliske rođakinje aktualnosti (actualitas), koja jest logička kategorija. A upravo je aktualnost, kolega Parsifal, ono što na hrvatskom zovemo zbilja. U aktualnosti, ne slučajno, imamo i riječ "akt" ili čin. Zašto imamo riječ čin? (uočite, molim, kako sam suptilno prešao iz akroamatskog na erotematski diskurs). Evo zašto: actualitas je srednjovjekovni prijevod Aristotelove riječi energeia koja je suprotnost riječi dunamis (ili dynamis, izvorno δύναμις), koja znači potencijalnost, mogućnost. Nešto postiže energeiu, kad djeluje (riječ "akt", čin, prisutna u riječi "aktualnost") na takav način da realizira svoju dunamis. Dakle, da bi ideja bila aktualna, ona mora biti realizirana u svijetu (a ne samo u nečijoj glavi) - to vrijedi i za apsolutnu ideju koja nije ništa drugo nego logika kao totalitet, kao cjelina. I to je metafizički, racionalni razlog zašto postoji svemir. Prema tome, apsolutna ideja kao odvojena od prirode je nerealna (i nije aktualna). Tako se, hegelijanski rečeno, i za Platonove ideje može reći da su one funkcije realnih objekata, tj. da su one vječne mogućnosti. Aristotelovski gledano, stvar je čin postajanja svojom vlastitom esencijom. Hegelovski gledano, aktualnost prevladava dihotomiju unutarnje/vanjsko (subjekt/objekt) i anticipira apsolutnu ideju, s tim da aktualnosti nedostaje samo-relacija (samodistinktivnost) apsolutne ideje. Magee kaže da se, za Hegela, prava aktualnost (nasuprot parcijalnoj aktualnosti, koju vidimo u esenciji) sastoji u cjelini koja je za-sebe (ili svjesna sebe). Međutim, ovo se ne postiže čak ni u apsolutnoj ideji, nego tek u duhu.

Trebao si covo otici za politicara.. tako profi biras na sta ces odgovoriti a na sta ne ..tolko teksta u prazno ..nikakva filozofija nije za tebe vec politika!

[Srebrni-medvjed]

Sigmund kaže:

Za onu koja odgovara stvarnosti.

jel stvarnost odvojiva od subjekta?

jel drvo u šumi palo na pod bez onoga koji je tome svjedočio?

[Sigmund]

iormas kaže:

Trebao si covo otici za politicara.. tako profi biras na sta ces odgovoriti a na sta ne ..tolko teksta u prazno ..nikakva filozofija nije za tebe vec politika!

Razmišljao sam o tome ali sam zaključio da su moje političke ideje znantno ispred vremena u kojem živim.

[Sigmund]

Srebrni-medvjed kaže:

jel stvarnost odvojiva od subjekta?

jel drvo u šumi palo na pod bez onoga koji je tome svjedočio?

To češ razmjerno lako zaključiti ako pročitaš post #12.

[ozus]

Srebrni-medvjed kaže:

jel stvarnost odvojiva od subjekta?

jel drvo u šumi palo na pod bez onoga koji je tome svjedočio?

Vidio sam kako automobil žurno prelazi preko šetalište a točno je naznačeno da je prolaz automobilima zabranjen, noć je i vjerojatno je netko malo više popio i nije baš primjetio gdje se nalazi.

Sutra mi je prijatelj rekao da je obližnja banka opljačkana sinoć i da je vidio kako automobil juri prema šetalištu, srećom nije bilo puno ljudi.

Hey pa ja sam vidio taj automobil, kažem ja njemu; projurio točno pored mene, ideš nisam znao da je bila riječ o pljačkašu banke, odgovori on meni; ja sam mislio da će on ravno na obilaznicu, to sam vidio u nekom filmu hehe uvijek oni idu na obilaznicu.

Ma nije, samo se provezao šetalištem i onda je vjerojatno izašao na cestu br. 32 koja tu blizu.

Da vjerojatno je tako, složio se on.

Gore na kaju šetališta stajao je automobil unutar izloga u koji se zabio sinoć.

Jer stvarnost odvojiva od subjekta?


A za drvo je odgovor da definitivno je palo, čak i ako nitko nikada ne primijeti ono je i dalje palo ako se odvio niz događaja koji doveli do njegovog padanja, oni se odvijaju neovisno o bilo čijem znanju tako da to nitko ne zna nema nikakvog utjecaja. Jednostavno ako je došlo do izmjena stanja na taj način da se u bilo koje slijedu izmjene tih stanja odvio proces padanja drveta ono je uistinu palo.

Sada nastavak

E sada za nekoga tko prvo uoči stoji uspravno a zatim recimo dan poslije leži na zemlji, odnosno nastane spoznaja o ovom aspektu stvarnosti mi smo svjesni i time znamo da je drvo palo. A znamo li? To je svakako najvjerojatnije objašnjenje jer pazi me ne znamo sve činjenice, ono što je sada poznato je da je drvo jučer stajalo a danas je položeno na tlo. Povezivanjem ovih činjenica mi stvaramo sliku padanja drveta. Ali dali je ono stvarno palo? Ovoj (naizgled jednostavnoj) istini ćemo se približiti koliko god možemo sa onoliko činjenica koliko možemo saznati i ovo će biti naša subjektivna slika, odnosno subjektivna istina. Padanje drveta (u ovom slučaju) je naš definirani objekt. Mi pokušavamo otkriti istinu ovog objekta saznavajući sve činjenice o njemu i na kraju ukupnost svih činjenica čini istinu ovog objekta a mi polako sa svakom od njih svoju subjektivnu sliku približavamo objektu. Što je činjenica više odnosno što više takvog znanja temeljenog na činjenicama posjedujemo naša pretpostavka o onome što se desilo će biti točnija. Ako nikada naša slika ne dosegne objekt nećemo znati istinu nego ćemo samo imati subjektivnu sliku koja je ima određenu vjerojatnost da bude istinita odnosno sinkrona je sa stvarnosti unutar određenog postotka.
Pa tako mi zapravo možda i ne znamo što se desilo sa drvetom. Ali hajde da pojednostavimo stvari pretpostavimo da je sinoć bila oluja. Iz onoga što smo vjerojatno puno puta saznali ili možda i sami proživjeli, često se desi da drvo padne za vrijeme oluje. Tada smo iz svih činjenica koje su nam dostupne stvorili pretpostavku koja ima vjerojatnost da bude najtočnija. Ovo će onda biti naša subjektivna istina.

Mi istinu znamo zapravo samo ako postoji spoznaja odnosno ako znamo činjenicu o onome o čemu istinu želimo znati. Tada postoji mogućnost da na neki način testiramo našu subjektivnu sliku i stvarno utvrdimo koliko je ona sinkrona sa neposrednom stvarnosti. Ukoliko je potpuno sinkrona odnosno naša slika o nečemu odgovara onome što saznamo ovim "testom" odnosno činjenici koju uočimo, onda znamo istinu.

A sada mali rezime, dakle ovisno o činjenicama koje znamo mi stvaramo vlastitu subjektivnu sliku stvarnosti ( ne nužno samo činjenicama jer ljudski um je puno kompleksini od ovoga ali za potrebe ovog teksta pretpostavimo da je riječ o činjenicama) stvaramo subjektivnu sliku stvarnosti i samim time definiramo našu subjektivnu istinu.

Inače subjektivna slika je zapravo je zapravo ukupnost svih elemenata svijesti u nekom trenutku a element svijesti može doslovno biti bilo što, uključujući i apstrakte odnosno obrasce koje stvori naš um a nemaju nikakve veze sa stvarnosti. Pa kada sve to smučkaš dobiješ neku subjektivnu sliku čije je odgovaranje stvarnosti van te slike zapravo relativno.

Istina je zapravo slika neposredne stvarnosti odnosno za bilo što, što bi smatralo istinom, mora joj odgovarati. Eh sada stvarnost zapravo može biti fizička i metafizička ali zbog jednostavnosti zadržimo se na onoj fizičkoj.

Neka fizička definicija istine bi mogla glasiti nekako ovako: Istina je ukupnost svih činjenica koje je čine. Odnosno istina odgovara trenutnom stanju stvarnosti. Naravno to će za nas uvijek biti unutar nekog definiranog objekta jer ukoliko promatramo vrlo vjerojatno ćemo instanciarati objekt. Mi aspekte ovog stanja stvarnosti definiramo kao činjenici odnosno doživljavamo kao činjenice. Na taj način potencijalna promatrana istina može zapravo biti samo jedna činjenica, samo jedan vrlo jednostavan aspekt stvarnosti, jedno stanje jedan entitet jedna mala osobina. Ali može biti i puno kompleksnije, za kompleksnije promatranje stvarnosti zapravo je nužno instanciranje objekta, koji je onda zapravo ukupnost svih činjenica istine koju tražimo dok je subjekt samo skup poznatih činjenica koje su onda podložne tumačenju naravno, odnosno ulaze u subjektivnu sliku.

E sada kakav je odnos ove subjektivne slike i stvarnosti? Ovo je zapravo pitanje svijesti i stvarnosti na neki način i također je podliježe sinkonicitetu. Njega sam objasnio na temi o postojanju(egzistenciji). Rijeć je o tome koliko je naša slika stvarnosti nečega sinkrona sa neposrednom stvarnosti, u ovom slučaju fizičkom. Ona može biti potpuno sinkrona što bi ujedno značilo i da znamo isitnu, potpuno asinkrona što bi zapravo značilo da uopće ne odgovara stvarnosti i bilo što između, što naše viđenje istine više odgovara stvarnosti to je stupanj sinkoniciteta viši, odnosno naša subjektivna slika, umni obrazac koji se manifestira metafizički, više odgovara promatranoj stvarnosti. A kao što sam već naveo ako je nešto istina to onda mora ogovarati stvarnosti, a to je između ostaloga spomenu i kolega Sigmund.

Ovo si možeš grafički zamisliti ( ako si više ono foto tip poput mene) ako dva recimo kruga koja se mogu preklapati. Jedan od njih je subjektivna slika stvarnosti a drugo je konkretna stvarnost. Ako se ta dva kruga potpuno poklapaju onda subjektivna slika potpuno sinkrona sa stvarnosti. Ako se ne poklapaju uopće onda su potpuno asinkrone. A sva poklapanja između definiraju određeni stupanj sinkoniciteta. I to ti je zapravo to. Ono područje na kojem se preklapaju zapravo u tom slučaju odgovara činjenicama, bilo da su one stvarno poznate ili pak konstruirane kao umni obrasci koji su sinkroni sa stvarnosti. Oni onda nisu apstrakti nego su i sami činjenice.

Inače gole činjenice ( činjenice koje nisu podlegle tumačenju) su uvijek istinite i ono što ih čini je uvijek istina. One su presjek bilo koje razine stvarnosti ( razine su definirane kao čovjekovo shvaćanje stvarnosti, sama stvarnost je jedinstvena) sa nesubjektivnom i neobjektivnom stvarnosti a to je zapravo stanje kakvo je, sve postoji kakvo je uključujući i sva međudjelovanja i samim time kontinuirano sve promjene stanja. Ova stvarnost je zapravo podloga na kojoj se instanciraju objekti i metaforički rečeno granica kojoj teži svaki subjekt ali je nikada ne može dostići, kažem granica metaforički jer je zapravo smiješno govoriti o bilo kakvoj granici ovdje

Dakle činjenice su powerful thing

Inače tvrdnja da ne možemo shvatiti ili vidjeti istinu ili bilo što tako je zapravo nonsense. Ali da istina može biti promijeniva to stoji. Jer i fizička stvarnost a i naša subjektivna stvarnost su dinamičke pojave, nisu statičke. Eh a ove promjene fizičke stvarnosti se zapravo očituju u promjeni činjenica, njihovog "obujma" odnosno nešto više nije činjenica a nešto drugo može biti. Tako se recimo i objekt može promijeniti. Ali opet i dalje može biti savršeno shvatljiva i dokučiva.

Mi smo zapravo potpuno sposobni u svakom trenutku i bilo kada shvatiti jednostavne istine, odnosno one koje se ne sastoje od puno činjenica ili ako instanciramo dovoljno male objekte, njih bez problema možemo shvatiti. Oni su trenutno shvatljivi, sada ovog trenutka. Probaj i sam

Što je objekt kompleksniji to postaje malo teže do granice kada je trenutno shvaćanje istine zapravo nemoguće. Ovo ovisi o našem iskustvu s onime što promatramo ili s čime se suočavamo. Jer je nešto što promatramo kompleksno ali i naše iskustvo je veliko ( odnosno stekli smo puno znanja o tome nečemu) mi to također u trenutku možemo shvatiti i sami time doseći i kompleksnije istine. Ali to ovisi koliko je to što znamo sinkrono sa onime što se događa. Ovo će stvoriti subjektivnu sliku i nećemo znati sve činjenice ali ako je ta slika sinkrona sa stvarnosti iako mi ne znamo sve činjenice onoga što se sada dešava nego vjerojatno, odnosno nužno, samo neke; mi svejedno znamo istinu jer je naša slika sinkrona sa stvarnosti i samim time odgovara istini. Najsmješnija stvar je da vjerojatno nikada nećemo saznati dali je tako. Dakle ovo je način na koji čovjek može dosegnuti i kompleksnije isitine, trenutno. Naravno do granice kada objekt ne postane previše kompleksan, tada ni ovo više nije moguće.

Ovo se može primijeniti na drvo s početka priče, mi ne znamo kako je drvo palo ali na temelju onoga što znamo pretpostavili smo da je palu u oluji, to je subjektivna istina koja je zapravo u potpunosti umni obrazac odnosno metafizička je pošto ne znamo odgovara li fizičkoj stvarnosti. Ali ako je drvo stvarno palo u oluji i to je proces koji se odvio sinkron sa onime što se desilo i mi znamo istinu iako to možda nikada nećemo spoznati.

Naše nam iskustvo omogućuje da dosegnemo i kompleksnije istine ali bez da to zapravo znamo, funny right?

Ok dosta od mene

[ozus]

Samo mali dodatak koji, nešto što sam zaboravio reći, silly me Ako je istina slika neposredne stvarnosti onda je sve što radimo zapravo uvijek istina jer odvija u toj stvarnosti. Ovo se često zaboravlja, svaka naša radnja je automatski istinita. Zato ako želiš da neka tvrdnja npr. bude istinita a trenutno nije, move your butt and make it true :P

[tabanšaban]

Ja bih, vrlo jednostavno, jednom izjavom definirao istinu; svi lažu