Zaljubila sam se u drugoga

[HHmischko]

harderfaster kaže:

Ti si dijete rastavljenih roditelja?

Ne. Eno su proslavili neki dan 44 godišnjicu braka. Sretnu. Bez nekih svađa, burnih perioda, ljubomore, a imali su bome i lošijih situacija i boljih situacija.

Pa i u situacijama duljih bolesti i čak i u neslaganjima su si bili jedno drugome oslonac. A stari ima razne kronične zdravstvene probleme zadnjih 20 godina. Čak i teže. I šta sad?

[2+2=3]

šta je bilo, nisam čitao
jel se pukla s ovim mlađim?

asti gospe, ovo je ka sapunica

[jelena1777]

harderfaster kaže:

Zasto je tako tesko shvatiti ili prihvatiti da nisu svi brakovi koji su okoncani....greske?

Zato što postoje i ljudi bez greške, kužiš?

HHmischko kaže:

Ne. Eno su proslavili neki dan 44 godišnjicu braka. Sretnu. Bez nekih svađa, burnih perioda, ljubomore, a imali su bome i lošijih situacija i boljih situacija.

Pa i u situacijama duljih bolesti i čak i u neslaganjima su si bili jedno drugome oslonac. A stari ima razne kronične zdravstvene probleme zadnjih 20 godina. Čak i teže. I šta sad?

Baš lijepo.
Ljudi nisu počinili grešku. Sretno im i dalje

[JOHABI]

jelena1777 kaže:

Zato što postoje i ljudi bez greške, kužiš?

jelena1777 kaže:

Baš lijepo.
Ljudi nisu počinili grešku. Sretno im i dalje

Postoje - ne postoje, nebitno je.

Bitno je da postoje ljudi koji će kada pokleknu i popuste, prepuste se emocijama koje ih odvedu van bračne ložnice znati i moći držati ih pod kontrolom kako ne bi napravili štetu svojoj obitelji.
Djeca, kada zbog takve "greške" do kraha dođe najviše pate, i to onda zaista i je greška.
Brakovi pucaju svakodnevno iz bezbroj razloga, ali prirediti djeci raspad obitelji na način da ona postanu svijesna da je mami ili tati bilo bitnije osobno zadovoljstvo nego njima ostvariti mirno i sretno djetinjstvo je dno ljudske sebičnosti, pogotovo dok takav roditelj ulazi iz braka u brak prije nego dijete odraste i dobije temelj i mogućnost samostalnog života, pa ga se povlači i prisiljava na stalne psihološke i emotivne prilagodbe.

[Nighttrain]

JOHABI kaže:

Postoje - ne postoje, nebitno je.

Bitno je da postoje ljudi koji će kada pokleknu i popuste, prepuste se emocijama koje ih odvedu van bračne ložnice znati i moći držati ih pod kontrolom kako ne bi napravili štetu svojoj obitelji.
Djeca, kada zbog takve "greške" do kraha dođe najviše pate, i to onda zaista i je greška.
Brakovi pucaju svakodnevno iz bezbroj razloga, ali prirediti djeci raspad obitelji na način da ona postanu svijesna da je mami ili tati bilo bitnije osobno zadovoljstvo nego njima ostvariti mirno i sretno djetinjstvo je dno ljudske sebičnosti, pogotovo dok takav roditelj ulazi iz braka u brak prije nego dijete odraste i dobije temelj i mogućnost samostalnog života, pa ga se povlači i prisiljava na stalne psihološke i emotivne prilagodbe.

Sta jedino su strah i nelagoda dovoljno dobri i ispravni razlozi za otici iz nekog braka? Pa onda su oni koji ostaju u usranim brakovima u najmanju ruku sveci ili nesto slicno.
Svi spominjete tu neku sebicnost kao nesto najgore na svijetu. Zadovoljiti sebe i svoje potrebe se ovdje naprosto prezire i covjek bi valjda trebao osjecati griznju savjest ako mu padne na pamet otici iz braka.
Ja sam siguran da ce djeca razumjeti ako im se ispravno prezentira a ne demonizira onu kurvetinu/kurvisa radi koje je netko otisao iz braka. Meni su moja djeca sama rekla da je ok da imam nekog i da ne vide tu neki veliki problem sto to nije njihova mama. Rekle su da su i one sretne ako sam ja sretan i da znaju da s mamom vise nije islo. To su mala djeca jos u osnovnoj skoli da ne mislite da pricam o odraslim osobama.

[baja]

Mamekica kaže:

...
Okolnosti su se promijenile. Drastično. Ljudi sve teže prihvaćaju ograničenu perspektivu za zadovoljstvo. Naprosto jer nema više toliko borbe za fizički opstanak i sličnih tegoba koje smo nadam se ostavili koje desetljeće za nama. Niko više nikoga ne treba očajnički. I nije to tako loše, kako se prikazuje.
....

mda, zato se i godinama nakon razvoda kolju oko alimentacije

Mamekica kaže:

...
Brak je bio u startu prije svega bio ekonomsko partnerstvo i način opstanka. ...

brak još uvijek jest, između ostalog, i ekonomska zajednica i svojom stabilnošću doprinosi stabilnosti šire zajednice
koje su posljedice, po širu društvenu sliku, iznenadnog porasta razvoda tek ćemo vidjeti

Danas smatramo kako imamo pravo tražiti individualnu sreću.

svako pravo podrazumijeva i pripadajuću dozu odgovornosti, a takvu odgovornost rijetko viđam
onima koji su zajedno s pravima prigrlili i odgovornost, skidam kapu i želim svaku sreću
one druge nabijem na instant karmu

[plavi-safir]

My time kaže:

Zašto neki na ovoj temi (uglavnom žene) zaključuju da se nekada nije rastajalo jer su žene bile kućanice, a danas rade, pa si eto to mogu dozvoliti?
Ne znam o kojem periodu pričate, ali sudeći po tome ispada da se radi o 50 tim godinama prošlog stoljeća.
Već su 70. i 80. godina većina žena bile zaposlene i nisu se rastajale za svako sranje kao danas, tako da vam to ne drži vodu.
Btw moja baka je radila i imala mirovinu, a ja sam 50+.
Imam dojam da danas ima sve više žena koje žele samo muškarca kao donora sperme.

Moja se rastala,s troje djece.
Zaposlila i zaradila mirovinu..

Johabi,kako je moguce mirno&sretno djetinjstvo djeteta kraj dvoje koji su medjusobno nesretni?
Opet parola "ne rastajemo se radi dhece"..
Svi su siti i tih tema i tog izgovora..

[JOHABI]

Nighttrain kaže:

Sta jedino su strah i nelagoda dovoljno dobri i ispravni razlozi za otici iz nekog braka? Pa onda su oni koji ostaju u usranim brakovima u najmanju ruku sveci ili nesto slicno.

Naravno da ne.
Ali razlika je iz lošega braka izaći pa pa nakon toga naći nekoga za ispunjenje emotivnih potreba ili početak novoga, ili imati vabračne afere zbog kojih se brak raspadne, pa zbog toga djeca moraju prolaziti kroz sve popratne probleme zbog toga.


Svi spominjete tu neku sebicnost kao nesto najgore na svijetu.

Naravno da je sebičnost ako svoje potrebe predpostaviš potrebama djeteta - njegove su uvijek preče jer dijete ovisi o roditelju.

Zadovoljiti sebe i svoje potrebe se ovdje naprosto prezire i covjek bi valjda trebao osjecati griznju savjest ako mu padne na pamet otici iz braka.

Znam nekoliko majki koje su razvedene, imaju emotivne veze, ali ne pada im na pamet dovoditi novoga prtnera u obitelj dok djeca ne odrastu.
Zadovoljavaju svoje emotivne potrebe, ali su im potrebe djece iznad njihovih.


Ja sam siguran da ce djeca razumjeti ako im se ispravno prezentira a ne demonizira onu kurvetinu/kurvisa radi koje je netko otisao iz braka. Meni su moja djeca sama rekla da je ok da imam nekog i da ne vide tu neki veliki problem sto to nije njihova mama. Rekle su da su i one sretne ako sam ja sretan i da znaju da s mamom vise nije islo. To su mala djeca jos u osnovnoj skoli da ne mislite da pricam o odraslim osobama.

Djeca reagiraju različito - neka prihvaćju novoga partnera svoga roditelja, neka ne. Lakše prihvaćaju onoga sa kojim ne moraju zajednički živjeti.

plavi-safir kaže:

Moja se rastala,s troje djece.
Zaposlila i zaradila mirovinu..

Johabi,kako je moguce mirno&sretno djetinjstvo djeteta kraj dvoje koji su medjusobno nesretni?
Opet parola "ne rastajemo se radi dhece"..
Svi su siti i tih tema i tog izgovora..

Ma ne - "ne rastanimo se radi djece".
Ne kurvajmo se radi djece dok smo u braku naokolo zbog nezadovoljstva i ispunjenja svojih emotivnih potreba koje u braku nedostaju. Prvo razvod, a onda dalje.
Jer kada radiš po onoj prvoj špranjci redovito stradaju djeca.
A i to "kurvanje" - ma grda je to riječ, rekli budemo seksanje sa strane - ima isto različitu težinu na ljestvici - jedno je kurvakluk zbog pohote, a drugo kada emocije izmaknu kontroli.
Suma sumarum - u braku sa djecom nikada ti i tvoje potrebe nisu na prvome mjestu tako dugo dok roditeljstvo ne odradiš.

[SubSV]

jelena1777 kaže:

A onda opet dođemo do činjenice da tamo negdje gdje su ljudi gladni, u Africi vidiš na ljudima puno više osmjeha i nade nego kod ljudi koji žive u relativno sređenim društvima.

Afrika je ogroman kontinent, utipkaj africa smile u google tražilicu i reci dal ti bilo koje od te djece izgleda neuhranjeno ili gladno. Nakon toga utipkaj somalia hunger pa mi nađi jedno nasmijano lice.

To je generaliziranje. Slično onome da je nekad ženama bilo puno gore. Jer nije svim ženama bilo loše. Slično kao što nije svim ženama danas super jer eto na nekoj općoj razini su se iskristalizirala nekakva zagarantirana prava.

Neke stvari se ne mijenjaju već stoljećima, ako imaš kapital neke stvari su lakše između ostalog i to da sam odgajaš svoju djecu. Ako nemaš opet si u govnima, neovisno o tome što više ne živimo u srednjem vijeku.

Pitanje je baš u ovome što veli baja, posljedice tog povećanog broja razvoda će se tek vidjeti, po meni opet bolji safety net ipak pruža obitelj nego to da se pouzdaš da će ti u slučaju da ti zaštekaju zdravlje ili financije biti pružena potpora od strane institucija. Socijalna država brine za svoje građane bla bla a onda u novinama grune vijest o tome da se u dječjim domovima zanemaruju i zlostavljaju djeca ili nešto slično tome.

[hardy]

JOHABI kaže:

Suma sumarum - u braku sa djecom nikada ti i tvoje potrebe nisu na prvome mjestu tako dugo dok roditeljstvo ne odradiš.

Ma naravno...jer kad postaneš roditelj valjda se pretvoriš u robota ili što???
Stvar je samo doziranja u svemu...djeca neće patiti ako se roditelji znaju pobrinuti za svoju sreću usprkos njihovom postojanju sve dok to rade tako da ne zanemaruju niti jedan spektar svoga života, pa naravno ni djecu.
Roditelj kojima su samo djeca na prvom i jedinom mjestu...je tužan roditelj.
Roditelj nije stvar koju ćemo programirati da zanemari svoje potrebe dok i najmanje dijete ne napuni ..koliko???...26??
Neostvaren i nesretan (zarobljen) roditelj je najlošiji roditelj.

[Azz]

kako zasigurno svi ovdje znamo, djeca najviše uče iz primjera - gledajući, promatrajući kako se nosimo sa životnim izazovima. ako im pokažemo da se znamo izboriti za sebe, da smo važni i da naše potrebe nisu uvijek iza svih ostalih, onda ćemo i tom djetetu prenijeti važnu lekciju kako se izboriti za sebe u životu. sretan i ispunjen roditelj je djetetu najbolji roditelj. a kako će se i što konkretno odvijati od same tematike tijekom tog života, te kako će to isto biti prihvaćeno od strane djeteta (kao trauma ili poučna lekcija), sve ovisi o odraslima u toj priči.

[Mamekica]

Naravno da je razvod, uz emotivan, ujedno i ekonomski krah. Popriličan. Za obje strane. I za imućnije i za one siromašne. Svi gube, ali u jednom momentu odlučiš da je taj gubitak manji od onog koji će generirati ostanak. Ali je taj ekonomski moment kudikamo lakši danas, nego prije sto godina, a to je život samo neke tri generacije.

Brak nije nastao prije dvije generacije u vremena naših baba, jer eto do tud mi pamtimo. A propo baba, moja se rastala i otišla od muža zlostavljača. S dvoje djece, jer je mogla. Jer je imala zanimanje koje ju je moglo prehraniti, iako ju njena obitelj nije htjela primiti nazad. Majka joj je umrla, otac se ponovno oženio, ćao đaci. Mogla je računati na socijalnu skrb, jedno vrijeme, zdravstvenu skrb, dočekala je mirovinu. Školovanje njene djece je bilo besplatno uz stipendiju jer su bili vrijedni. Pazi mirovinski sustav je star kakvih sto godina. O čemu pričamo. Njena majka nije imala taj bekap, jel tako?

Zar se vama, ponekima, zbilja čini da se ljudi rastaju zbog sitnica, kurvanja, razmaženosti, jer ti mladi ništa ne kuže, mi smo blabla,.. Od kad pratim pojedine teme ovdje, dogodila mi se promjena u razmišljanju, manje se gordo tapšam po leđima i čestitam si, manje osuđujem, više razumijem, svjesna sam krhkosti pojedinih odnosa, pa i onog što imam. Dosta sam naučila, pogotovo od muškaraca, pa makar se u datom momentu s njima nisam slagala. Onako, desila se promjena i hrpu toga vidiš jednim sasvim drugim očima. I mirniji si zato. Valjda sam analogni tip. Ne idem na pokušaje, već moram razumjeti da bi povukla potez.

[jelena1777]

JOHABI kaže:

Postoje - ne postoje, nebitno je.

Bitno je da postoje ljudi koji će kada pokleknu i popuste, prepuste se emocijama koje ih odvedu van bračne ložnice znati i moći držati ih pod kontrolom kako ne bi napravili štetu svojoj obitelji.
Djeca, kada zbog takve "greške" do kraha dođe najviše pate, i to onda zaista i je greška.
Brakovi pucaju svakodnevno iz bezbroj razloga, ali prirediti djeci raspad obitelji na način da ona postanu svijesna da je mami ili tati bilo bitnije osobno zadovoljstvo nego njima ostvariti mirno i sretno djetinjstvo je dno ljudske sebičnosti, pogotovo dok takav roditelj ulazi iz braka u brak prije nego dijete odraste i dobije temelj i mogućnost samostalnog života, pa ga se povlači i prisiljava na stalne psihološke i emotivne prilagodbe.

Što bi u prijevodu značilo da treba lagati. Djecu. Naravno. Kako bi djeca imala idealnu sliku idealnih roditelja.
Pa kad tamo negdje odrastu,a govna tj. tajne isplivaju na površinu i kada im se ista slika nepovratno uništi, onda????

Nema veze...bitno je da smo 20 godina uspijeli održati "idealan privid"...moš mislit koliko je to dobro za bilo koga...jeste za one kojima je i inače svaka dobra laž uvijek puno bolja od realne i loše istine.

Mislim, odrasla sam u obitelji gdje se takve stvari pokušalo prikriti...a govna su na kraju ipak isplivala na površinu...da ne kažem da sam smrad tih govana osjećala i u djetinjstvu, unatoč trudu da se smrad zakamuflira

[baja]

Mamekica kaže:

....

Zar se vama, ponekima, zbilja čini da se ljudi rastaju zbog sitnica, kurvanja, razmaženosti, jer ti mladi ništa ne kuže, mi smo blabla,.. ....

s obzirom da se raspada svaki treći brak, mislim da ih je dobar dio produkt nezrelog i ishitrenog traženja individualne sreće, odnosno previše gledanja holivudskih romantičnih komedija, pa se u razvod krene i prije nego su se sagledali svi aspekti istog
dovoljno je virnuti teme gore na razvodima - razvod pokrenut, ratuje se punom parom, a onda se na forum dolazi po osnovne informacije u vezi procedure...

ponavljam, svatko ima pravo na sreću, pa tako i tražiti je izvan braka, ali mislim da će do sreće doći samo odgovorni
lepa sela lepo gore i tako to

[Loonie.]

harderfaster kaže:

Ma naravno...jer kad postaneš roditelj valjda se pretvoriš u robota ili što???

joj, da bar u robota! Pretvaraš se u žrtvu. Patnja i odricanje, sve u ime djece ... koja ti to onda, jasno, sve moraju vratiti. S kamatama.

[hardy]

Loonie. kaže:

joj, da bar u robota! Pretvaraš se u žrtvu. Patnja i odricanje, sve u ime djece ... koja ti to onda, jasno, sve moraju vratiti. S kamatama.

Jooj da i to. Po mogućnosti da im kroz cijeli život suptilno nabacuješ koliko si se samo žrtvovala da oni eto imaju "sretno" djetinjstvo

[JOHABI]

harderfaster kaže:

Ma naravno...jer kad postaneš roditelj valjda se pretvoriš u robota ili što???
Stvar je samo doziranja u svemu...djeca neće patiti ako se roditelji znaju pobrinuti za svoju sreću usprkos njihovom postojanju sve dok to rade tako da ne zanemaruju niti jedan spektar svoga života, pa naravno ni djecu.
Roditelj kojima su samo djeca na prvom i jedinom mjestu...je tužan roditelj.
Roditelj nije stvar koju ćemo programirati da zanemari svoje potrebe dok i najmanje dijete ne napuni ..koliko???...26??
Neostvaren i nesretan (zarobljen) roditelj je najlošiji roditelj.

Nije stvar, nego odgovorna osoba koja je zbog svog izbora imanja potomstva dužna ostvariti mu uvjete odrastanja čim manje stresne za njega.
U koleraciji osobnog ljudskog prava i dužnosti, dužnost je tu primarna.

Dokle će to trajati individualno je i ovisi o mogućnosti djeteta za za njega besstresnog prihvaćnja nove obiteljske situacije - neka mogu sa pet godina, neka deset, a neka nikada. Što naravno ne znači da roditelj "djeteta nikada" mora cijeli svoj život podrediti njemu. Dok postane sposobno samostalno se nositi sa potrebama života - uloga roditelja je završena.
Upravo zbog na silu nametnutih preslagivanja članova obitelji većina takve djece razvija asocijalno ponašanje u adolescentskoj dobi.

jelena1777 kaže:

Što bi u prijevodu značilo da treba lagati. Djecu. Naravno. Kako bi djeca imala idealnu sliku idealnih roditelja.
Pa kad tamo negdje odrastu,a govna tj. tajne isplivaju na površinu i kada im se ista slika nepovratno uništi, onda????

Nema veze...bitno je da smo 20 godina uspijeli održati "idealan privid"...moš mislit koliko je to dobro za bilo koga...jeste za one kojima je i inače svaka dobra laž uvijek puno bolja od realne i loše istine.

Mislim, odrasla sam u obitelji gdje se takve stvari pokušalo prikriti...a govna su na kraju ipak isplivala na površinu...da ne kažem da sam smrad tih govana osjećala i u djetinjstvu, unatoč trudu da se smrad zakamuflira

Nisi ubola poantu upisa koji se je nadvezao na prijašnji.

Moram pojasniti?
Brak relativno dobar, među nogama zasvrbi jer su tu na par metara divne crne oke i prekrasan smiješak, pa da se žudnja ugasi......i o tome nitko ništa poslije ne zna.
Vrijedi li zbog trenutnog hira razbucati relativno dobar brak?

Vrijedi li ne uložiti malo truda i takvih potreba se odreći i zanemariti ih jer doma imaš dijete koje te treba - i tebe i oca.

[hardy]

JOHABI kaže:

Nije stvar, nego odgovorna osoba koja je zbog svog izbora imanja potomstva dužna ostvariti mu uvjete odrastanja čim manje stresne za njega.
U koleraciji osobnog ljudskog prava i dužnosti, dužnost je tu primarna.

Dokle će to trajati individualno je i ovisi o mogućnosti djeteta za za njega besstresnog prihvaćnja nove obiteljske situacije - neka mogu sa pet godina, neka deset, a neka nikada. Što naravno ne znači da roditelj "djeteta nikada" mora cijeli svoj život podrediti njemu. Dok postane sposobno samostalno se nositi sa potrebama života - uloga roditelja je završena.
Upravo zbog na silu nametnutih preslagivanja članova obitelji većina takve djece razvija asocijalno ponašanje u adolescentskoj dobi.

Imaš li vlastitih iskustava u vezi ove tvrdnje? Ili pričaš napamet.
Ja imam i mogu ti reći da ti to baš ne drži vodu.
Više problematičnih ponašanja sam vidjela kod djece koja žive u disfunkcionalnim obiteljima sa oba roditelja (gdje se roditelji doslovno kolju i preziru na dnevnoj bazi) nego kod djece koji žive sa rastavljenim roditeljima. Nerijetko takva djeca uživaju čak i više pažnje jer se oba roditelja više trude nadomjestiti taj "gubitak". Ima izuzetaka naravno, ali nisu pravilo.

[Ertrinken]

JOHABI kaže:

Nije stvar, nego odgovorna osoba koja je zbog svog izbora imanja potomstva dužna ostvariti mu uvjete odrastanja čim manje stresne za njega.
U koleraciji osobnog ljudskog prava i dužnosti, dužnost je tu primarna.

Dokle će to trajati individualno je i ovisi o mogućnosti djeteta za za njega besstresnog prihvaćnja nove obiteljske situacije - neka mogu sa pet godina, neka deset, a neka nikada. Što naravno ne znači da roditelj "djeteta nikada" mora cijeli svoj život podrediti njemu. Dok postane sposobno samostalno se nositi sa potrebama života - uloga roditelja je završena.
Upravo zbog na silu nametnutih preslagivanja članova obitelji većina takve djece razvija asocijalno ponašanje u adolescentskoj dobi.

Johabi, uz duzno postovanje, ali ja mislim da si ti imala poprilicno sretan brak, bez nekih posebno velikih problema ili nestajanja emocija, te ne mozes shvatiti da postoje i drugaciji slucajevi. Moja mama ne moze skuziti neke stvari-jer ona nije imala takve probleme. Lupam-njena svekrva joj je skakala po zivcima, ali je stari uvijek bio na njenoj strani i postavljao svoju majku na mjesto, dan danas prica kad ju je prvi put vidio, pa sta je sve poduzeo da joj pridje i slicno...
I iskreno-ja kao dijete sam cak i najmanje svadje prihvatala kao smak svijeta(ono-njihovo je bila proljecna kisica u odnosu na nase uragane)
Da li je bolje ostati u braku koji utice lose i na partnere i na dijecu? Ja znam poprilican broj adolescenata koji su bili problematicni- a mama i tata su zivjeli zajedno, samo nisu komunicirali, a ni voljeli se.Mislim-to je bila ljubav kao prema vazi, ono tu je, ne svidja mi se vise previse, zamjenila bih je, ali eto..tu je vec deset godina, ne znam sta bi vise tu stavila.
Meni je vise sebicno ostajati u braku "zbog djece" jer djeca sve skuze, svaki dan zapinju na te silne probleme zgurane ispod tepiha i proviruju na TV preko slona u dnevnom dok ih svi uvjeravaju da slon ni ne postoji

[Azz]

JOHABI kaže:

Vrijedi li zbog trenutnog hira razbucati relativno dobar brak?

sumnjam u "dobar brak" kojeg uspijeva razbucati trenutni hir.
a kad bi i bilo tako, svakako je bolje otvoriti oči kad bilo da bilo, nego živjeti s nekim tko niti nema kapacitet razmišljanja, već mu hirovitost određuje pravac životnog kretanja.