Tuđe "svete" stvari

[bobby-j]

Znam da je tema priglupa ali riskiram

Do prije par mjeseci igrom slučaja živjela sam u kući sa starijom ženskom osobom; nedjeljom je uredno odlazila u crkvu, noću je "do daske" puštala Katolički radio, krunicu nije puštala iz ruke.

Živjele smo zajedno nekih 8 godina i bilo je to dosta teško razdoblje jer je imala dijagnozu šizofrenije i često je spominjala sotonu, kojeg je kao više puta vidjela svojim očima i razgovarala sa njim a meni je više puta spomenula vatru i pakao koji me čeka jer sam u vanbračnoj zajednici ...što je po meni bilo totalno kontradiktorno svemu (kršćanstvu) ali u redu....

ne mogu reči da je bila zla ali nije bila ni previše dobra osoba, od nje smo zaista doživjeli svašta.

prije par mjeseci se odselila ali nije htjela ponijeti niti svoje knjige, niti krunice, niti neke svete privjeske. ostavila ih je posvuda po kući.

zanima me, što da ja napravim sa tim stvarima? ja u svom staklenom ormaru imam bakine i mamine krunice, sitnice iz Međugorja ali jednostavno prema njezinim stvarima zbog svega što smo od nje vidjeli/čuli imam veliki otpor.

treba li to baciti ili je to grijeh? jednostavno me te stvari nekako čudno smetaju a posvuda su...

[krena]

bobby-j kaže:

Znam da je tema priglupa ali riskiram

Do prije par mjeseci igrom slučaja živjela sam u kući sa starijom ženskom osobom; nedjeljom je uredno odlazila u crkvu, noću je "do daske" puštala Katolički radio, krunicu nije puštala iz ruke.

Živjele smo zajedno nekih 8 godina i bilo je to dosta teško razdoblje jer je imala dijagnozu šizofrenije i često je spominjala sotonu, kojeg je kao više puta vidjela svojim očima i razgovarala sa njim a meni je više puta spomenula vatru i pakao koji me čeka jer sam u vanbračnoj zajednici ...što je po meni bilo totalno kontradiktorno svemu (kršćanstvu) ali u redu....

ne mogu reči da je bila zla ali nije bila ni previše dobra osoba, od nje smo zaista doživjeli svašta.





prije par mjeseci se odselila ali nije htjela ponijeti niti svoje knjige, niti krunice, niti neke svete privjeske. ostavila ih je posvuda po kući.

zanima me, što da ja napravim sa tim stvarima? ja u svom staklenom ormaru imam bakine i mamine krunice, sitnice iz Međugorja ali jednostavno prema njezinim stvarima zbog svega što smo od nje vidjeli/čuli imam veliki otpor.

treba li to baciti ili je to grijeh? jednostavno me te stvari nekako čudno smetaju a posvuda su...

Daj ih Caritasu da ih podijeli babama u staračkim domovima !


p.s.

Kako to - velika vjernica, a nije uzela svoje svetinje !!???

[synderela]

Ja ih nebi bacila nego bi ih prije poklonila nekome ipak su to svete stvari!

[bobby-j]

krena kaže:

p.s.

Kako to - velika vjernica, a nije uzela svoje svetinje !!???

vjeruj mi, nemam pojma. ali opet, kakva to velika vjernica stalno trabunja o sotoni

među knjigama čak postoje njeni neki listovi dnevnika, gdje precizno opisuje taj dan kad ga je prvi put "srela", pa i one kasnije...meni je sve to užasno i nisam sigurna da li bi bilo pametno ikome to pokloniti...

[synderela]

bobby-j kaže:

vjeruj mi, nemam pojma. ali opet, kakva to velika vjernica stalno trabunja o sotoni

među knjigama čak postoje njeni neki listovi dnevnika, gdje precizno opisuje taj dan kad ga je prvi put "srela", pa i one kasnije...meni je sve to užasno i nisam sigurna da li bi bilo pametno ikome to pokloniti...

Te stvari baci u kojima spominje sotonu , naravno da bi to bilo glupo bilo kome poklonit a krunice i te druge svete stvari pokloni

[Kamelot]

bobby-j kaže:

vjeruj mi, nemam pojma. ali opet, kakva to velika vjernica stalno trabunja o sotoni

među knjigama čak postoje njeni neki listovi dnevnika, gdje precizno opisuje taj dan kad ga je prvi put "srela", pa i one kasnije...meni je sve to užasno i nisam sigurna da li bi bilo pametno ikome to pokloniti...

Ni sam nisam siguran koliko je to pametno pokloniti... A isto tako i baciti... Pojma nemam...

No, netko tko je redovito u kontaktu sa Sotonom je VRLO OPASNA stvar... Pokušaj si sama blagosloviti prostor u kojem živiš...

Kad je u pitanju ta "vjernica" tu te nam što čuditi, jer ako vjeruješ u Boga, vjeruješ i u Sotonu.

[Štrikalica]

Nisam vjernica, ali imam veliko poštovanje prema svim vjerama pa u to ulazi i poštivanje, kako veliš, "svetih stvari". Iz tog ih razloga ne bih bacila. Slažem se sa prijedlozima da ih daš Caritasu ili nekoj sličnoj dobrotvornoj udruzi. Možda čak i najbližoj crkvi - oni obično imaju programe za razne profile ljudi pa nek ih podijele onima za koje smatraju da im treba. Ili bolnici. Nekome će dobro doći, utješiti ih, razveseliti. A to svakako vrijedi malo truda.

Ničijim vjerskim simbolima nije mjesto u smeću. Nije stvar u tome za što ih je ona koristila, nego u tome što predstavljaju.

Lijepo je od tebe što razmišljaš o opcijama.. mnogi bi ih samo deknuli u smeće.

[bobby-j]

Kamelot kaže:

No, netko tko je redovito u kontaktu sa Sotonom je VRLO OPASNA stvar... Pokušaj si sama blagosloviti prostor u kojem živiš...

hvala ti na odgovoru...pod blagoslovom prostora misliš na svetu vodu?

[bobby-j]

Štrikalica kaže:

Ničijim vjerskim simbolima nije mjesto u smeću. Nije stvar u tome za što ih je ona koristila, nego u tome što predstavljaju.

Lijepo je od tebe što razmišljaš o opcijama.. mnogi bi ih samo deknuli u smeće.

Slažem se, zato sam i postavila pitanje ovdje...nikada ne bacam takve stvari, ja čuvam svete sličice svoje pokojne prabake koje su stare više od stotinu godina. Vjerujem u Boga ali ne odlazim u crkvu, to je neko moje pravo i neki moj stav.

ono što mene brine je ta "negativna" energija o kojoj ljudi puno govore/pišu i kako određeni predmeti "pokupe" energiju tih ljudi. pomalo te energije se još osjeća u kući, bez obzira što ona više nije tu. ne toliko kao ranije,ali opet se osjeća.

[kell]

Ja bih na tvom mjestu pitao svećenika za savijet. Pa dolaze mu ljudi sa puno glupljim pitanjima,možeš bez srama objasniti o čemu se radi.

[arna]

Stvari su samo stvari. Nisu "svete" ni nakon što ih neki, tobože "sveti" čovjek, "blagoslovi" ili "posveti". Tak da neka "svetost" ne mora biti razlog da ih se ne baci.
Ali pošto stvari zadržavaju energije ljudi koji se njima služe, osobno bih pobacala sve ono što znam da je korišteno s bilo kakvom negativnom svrhom, ako zbog ničeg drugog, ono zbog svoje mirne savjesti da nisam nekome dala nešto što bi on, na bilo koji način, mogao ev. osjetiti kao lošu energiju.

[Nemruth Dagi]

Skurit.

[Kikkolina]

Ja bih bacila.

[amary]

arna kaže:

Stvari su samo stvari. Nisu "svete" ni nakon što ih neki, tobože "sveti" čovjek, "blagoslovi" ili "posveti". Tak da neka "svetost" ne mora biti razlog da ih se ne baci.
Ali pošto stvari zadržavaju energije ljudi koji se njima služe, osobno bih pobacala sve ono što znam da je korišteno s bilo kakvom negativnom svrhom, ako zbog ničeg drugog, ono zbog svoje mirne savjesti da nisam nekome dala nešto što bi on, na bilo koji način, mogao ev. osjetiti kao lošu energiju.

tako je arna.
Nema svetih ni ljudi ni predmeta ni ničeg materijalnog.
Zna se,tko je Svet.
Ako autorica ove teme nije dala izričito obećanje da će napuštene predmete čuvati,nije ih dužna trpjeti u svom životnom prostoru.
Mogla bi,ako zna kuda je vlasnica odselila,uputiti istoj jedan tel poziv te je priupitati želi li doći po svoje stvari,pa prema tome odlučiti.Što se tu ima pitati bilo koga,uključujući i svećenike,koju su najveći propagatori kojekavih "svetinja".
Ako je vlasnica predmeta nedostupna,autorica teme mirne i čiste savjesti može s njima učiniti što želi uključujući i kantu za smeće,a ne da transpotira bilo što bilo kuda,ako je to već od vlasnika napušteno,što upućuje da istoj ti "sveti" predmeti nisu ni važni.

[bobby-j]

Pitao ju je moj suprug jednom prilikom kad su se čuli. Rekla je da ih je ostavila "nama". Uzela je puno nepotrebnije i bezveznije stvari sa sobom pa se ne može reči da ih nije mogla "ponijeti" sa sobom.

Hvala svima na odgovorima, mislim da ću ja to ipak sa nekim dužnim poštovanjem baciti jer taj osjećaj negativnosti stvarno ne bih htjela nekome drugome "predati"- da se tako izrazim...

[amary]

bobby-j kaže:

Slažem se, zato sam i postavila pitanje ovdje...nikada ne bacam takve stvari, ja čuvam svete sličice svoje pokojne prabake koje su stare više od stotinu godina. Vjerujem u Boga ali ne odlazim u crkvu, to je neko moje pravo i neki moj stav.

ono što mene brine je ta "negativna" energija o kojoj ljudi puno govore/pišu i kako određeni predmeti "pokupe" energiju tih ljudi. pomalo te energije se još osjeća u kući, bez obzira što ona više nije tu. ne toliko kao ranije,ali opet se osjeća.

Pretpostavljam da svi ti predmeti za tebe predstavljaju obiteljske uspomene,a nisu napušteni predmeti neke osobe,kao što slučaj te žene..
I ja sam u posjedu cijelog niza obiteljskih ostavština,generacija ispred mene,u čemu su uključeni i raspela,molitvenici,biblije,crkvene sličice itd.
Držim ih pohranjene u određenom prostoru,pogledam s vremena na vrijeme,ali pri dodiru nekih ne osječam se ugodno.Imam filing da još uvijek nešto struji iz njih,mada ja osobno nikad nisam upoznala sve prvobitne vlasnike(kao na primjer moji pra-pra djedovi i bake).
Jedan predmet,koji je po obiteljskoj predaji pripadao mom pretku tamo negdje oko AD 1880,toliko me iritirao,da sam ga na kraju kao povijesnu vrijednost poklonila jednom muzeju.

[Štrikalica]

bobby-j kaže:

ono što mene brine je ta "negativna" energija o kojoj ljudi puno govore/pišu i kako određeni predmeti "pokupe" energiju tih ljudi. pomalo te energije se još osjeća u kući, bez obzira što ona više nije tu. ne toliko kao ranije,ali opet se osjeća.

Ma razumijem, ali ako razgovaramo kao da svi vjerujemo u to, nekako mi je logično da svete stvari (ne znam zakaj mi fali riječ koja nije stvari ) imaju neku "božansku" zaštitu od takvih vrački. Pritom, ne znaš što je ta žena petljala i je li uopće petljala.

U svakom slučaju svećeniku objasniš o čemu je riječ, on će znati kako ih blagosloviti i očistiti od eventualnih negativnih attachmenta.

nemoj ih baciti, instinkt ti je bio ispravan što se vidi po otvaranju ovog topica. Znači, stalo ti je. Ako uložiš još malo dodatnog truda, i ti ćeš se osjećati bolje i nekome ćeš negdje pomoći na duhovnoj razini. Mislim da ti je stvarno najjednostavnije otići u najbližu crkvu i popričati sa svećenikom i zamoliti ga za savjet. Biti će ti drago ako to istjeraš do kraja. I svakako nekakav karmički plus.

Jako mi se sviđa ova tema.. ne znam zašto si ju odmah proglasila glupom. Lijepo je vidjeti da u današnje vrijeme ljudi (eto, poput tebe u ovom slučaju) mare.

[bobby-j]

amary kaže:

Pretpostavljam da svi ti predmeti za tebe predstavljaju obiteljske uspomene,a nisu napušteni predmeti neke osobe,kao što slučaj te žene..
I ja sam u posjedu cijelog niza obiteljskih ostavština,generacija ispred mene,u čemu su uključeni i raspela,molitvenici,biblije,crkvene sličice itd.

da, prabaka i baka su bile osobe jako bliske meni i pozitivne. te stvari čuvam iza stakla, to je kao neki mali hram.

jedino što još imam a da ne poznajem "osobno" je uokvirena slika prabakine djevojčice koja je preminula sa 10 godina. toliko sam se puta selila ali ta slika svaki put završi kod mene,mada se ne sjećam kako sam prvobitno i došla do te slike. moji su nakon prabakine smrti puno toga pobacali ali nekako je ta slika i dan danas kod mene.

[bobby-j]

Štrikalica kaže:

nemoj ih baciti, instinkt ti je bio ispravan što se vidi po otvaranju ovog topica. Znači, stalo ti je. Ako uložiš još malo dodatnog truda, i ti ćeš se osjećati bolje i nekome ćeš negdje pomoći na duhovnoj razini. Mislim da ti je stvarno najjednostavnije otići u najbližu crkvu i popričati sa svećenikom i zamoliti ga za savjet. Biti će ti drago ako to istjeraš do kraja. I svakako nekakav karmički plus.

Jako mi se sviđa ova tema.. ne znam zašto si ju odmah proglasila glupom. Lijepo je vidjeti da u današnje vrijeme ljudi (eto, poput tebe u ovom slučaju) mare.

Krunice sam maloprije zamotala u bijeli papir i bacila, ne znam što je radila sa njima ali bile su tako prljave kao da ih je držala u blatu. nemoj da sad moram kopati po kanti, molim te..

knjige i ove svete stvari danas idu u kutiju (osim one gdje su zapisi o sotoni) pa ću vidjeti dalje. susjeda nedjeljom ide u crkvu pa ću sa njom nešto dogovoriti.

malo nevezano uz temu ali kad si napisala "Lijepo je vidjeti da u današnje vrijeme ljudi (eto, poput tebe u ovom slučaju) mare" moram ti priznati da mi je nedavno suprug rekao da je moja soba-soba pokojnika i da moram krenuti dalje... slike pokojnog brata imam na svakom kutu, baka je umrla prije par godina, kutije sa njenom robom su tu (nešto sam već poklonila.)

Mama je preminula prije dvije godine, isto kompletno sve stvari su tu-odjeća,cipele,torba,jakne-sve..tata nije imao snage pa sam ih ja preuzela. vjeruj mi da nemam snage još uvijek baciti iz njezine torbe paketić papirnatih maramica. dosta njih mi to zamjera. ali ja jednostavno ne mogu

[Nemruth Dagi]

bobby-j kaže:

Mama je preminula prije dvije godine, isto kompletno sve stvari su tu-odjeća,cipele,torba,jakne-sve..tata nije imao snage pa sam ih ja preuzela. vjeruj mi da nemam snage još uvijek baciti iz njezine torbe paketić papirnatih maramica. dosta njih mi to zamjera. ali ja jednostavno ne mogu

Zadržavanjem stvari pridaješ značenje energije osobe koja ti je dala (ostavila). Kod smrti drage osobe sklanjanje osobnih stvari može biti bolan ali neminovan čin da se život pokrene i krene dalje. Svatko će sam odrediti vrijeme tog čišćenja jer će s time pospremiti i dio vlastitog života koji je ostao u neredu. Faza boli i tuge brže će proći ako svakodnevno ne gledamo stvari osobe koje je umrla jer nas ta materija svakodnevno podsjeća na nju. Podsjećanje ne mora uvijek biti dobro jer te baca u stari film, vraća tugu, drži te u prošlosti i koči.

U ovom slučaju sa "svetim" stvarima osobe koja nije umrla trebalo bi se svih stvari rještiti baš zbog nakupljene energije jer je dotična ostavila svoj pečat na njima - pogotovo ako imaš otpor prema tim stvarima što nije bez razloga ali mi dakako volimo racionalizirati...stoga odmah van s time iz kuće.
Jednom sam dobila stari kip Bude za van i stavila ga na jedno manje izraženo mjesto u vrtu, sva sretna zbog toga. Nakon tjedna dana završio je u smeću. Gušio je taj dio vrta, kao da je svojom prisutnošću smetao, zatvarao protočnost. Probala sam ga staviti negdje drugdje misleć da će biti bolje no opet bi se isto dogodilo. Kad sam ga zarotirala u kantu osjetila sam neko olakšanje...demoniako Buda...valjda ga je koji Cigo našao na Jakuševcu pa možda sada krasi nečiji dom