Zabrana na odrastanje

[san.ja]

unaprijed isprika jer trenutno nisam toliko lucidna da razaberem tko je što rekao nego odgovaram svima odjednom, kao jednom velikom i mudrom biću kao što jeste, a uboli ste neke jako dobre momente.

meni je jučer palo na um da uopće tu nije riječ o nama. riječ je o tome da ona veže svoj identitet za ulogu majke malog djeteta i da ne zna drugačije. uopće nije upereno protiv nas. zapravo nisu stvari nikad crno-bijele i ne vjerujem da bi ijedan roditelj od navedenih priča htio namjerno nanositi zlo. ako se osobi objasni na normalan način bez optuživanja ako je mentalne dobi veće od 20 onda postoji vjerojatnost da se nešto čak i pomakne. inače je mentalna dob od 24 optimalna te niti ja ne kanim ići dalje od toga.

hahaha moram samo spomenuti - nebitno ali fora je - u jednom času mi se učinilo da netko mene spominje i moj dječji glas... ali poslije sam skužila da je drukčija priča... pobjegla sam od staraca na fax, a i ja sam u dugogodišnjoj vezi.

znači hoću reći da mi je sinulo ovo: nemojte to shvaćati osobno. (ne mogu to primijeniti u praksi jer nemam više mamu. ali upozorenje - tko je govorio kako nema života dok starci ne odapnu - to je zavaravanje jer oni s*bu stvar i posthumno. sj*nost ostane premda njih/nje više nema. ja znam da je tako a i znam nekoga kome je isto tako.)

dakle da se vratim na glavnu poantu: riječ je o njoj i isključivo njoj. o njenoj nedoraslosti. o njenoj izgubljenosti. ona nema pojma što čini i koju štetu nanosi pritom. doduše trebalo bi je to zanimati, ali nebitno zanima li je ili ne, na nama je da povučemo granice. riječ je o njenoj nesposobnosti za život a ne našoj, premda to tako izgleda. to je projekcija. mi samo osmozom asimiliramo njenu vlastitu sliku o sebi samoj. preobajte se toga sjetit kad slijedeći put posegne rezat kruh umjesto tebe, nije poanta u tome da bi ona mislila da ne možeš narezat kruh. poanta je da ona ne može ne narezat ga jer je u suprotnom potpuno izgubljena. mi nismo uračunati u tu jednadžbu. dakle ako je samo tako nešto, pa neka ga nareže! ali ako je toksična i ide popravljat nešto, e to ne bu išlo.

dakle birati bitke. i ona je samo čovjek. dakle izvidjeti je li nešto baš toliki bed, u svjetlu toga da u stvari nije mišljeno osobno. u stvari nismo mi bitni njima. bitni su oni sami sebi, ali na pogrešan način. pa što onda ako nas tetoše i ako je to jedini način na koji oni znaju pokazati svoju naklonost. (ne kažem ljubav jer za dati ljubav potrebno je biti zrela osoba.) nije to bitno. bitno je da prozremo tu priču i da primimo naklonost u svim oblicima, a premažemo se teflonom za sve drugo. bitno je što mi mislimo o sebi. osjećamo li mi potrebu oslanjati se o nekoga i da netko drugi rješava probleme i ispunjava obrasce i donosi odluke i donosi sendviče na pladnju. eeeee to je pitanje.

a ovi roditelji koji se brinu samo o sebi, to po definiciji nisu roditelji. dakle ono što oni misle nije uopće bitno ni najmanje. ali ponavljam, nije to osobno mišljeno kao osobna uvreda, jer nas niti nema u toj slici nego samo njih. ljudska glupost i tupavost je naprosto hodajuća uvreda za sve oko sebe.

oooo koliko puta sam se osjećala prozirnija od sjene na zidu. kao lik izrezan iz kartona u prirodnoj veličini. međutim kad sam pokušala nešto reći, i ona je pokušala nešto čuti i nešto reći.

[Pjegavi poriluk]

Slažem se, baš to, trebamo nekako to prihvatiti i pritom ne shvatiti osobno.
Oni nam ne znaju drugačije pokazati ljubav niti ju dati jer ju vjerojatno ni sami nikad nisu primili.
Oni znaju samo prigovarati i brinuti misleći da nas tako "vole". Moja mama ne zna drugačije razgovarati sa mnom osim da mi uvijek nabaci da sam sigurno gladna ili da mi je sigurno hladno i jesam li uvukla potkušulju u hlače.
Prije sam se jako ljutila na to, ali sad kad sam u procesu sazrijevanja samo pustim da te riječi prolaze kroz mene ne dotičući me.

Ona ne zna biti majka odraslom djetetu i ja ju sada mogu zamrziti zbog toga ili ju prihvatiti. Mijenjati ju ne mogu jer je to pretvrd orah, a i ona je samo pokupila te obrasce od svoje mame misleći da je to ispravan odgoj i da mama mora do smrti dijete ispitivati jel gladno.

Mi nismo odgovorni za njihovu sreću, ali nisu ni oni za našu. Nekoć su bili dok smo bili mali i nemoćni, ali sada je naš život naša odgovornost.

[mik-mik]

Pjegavi poriluk kaže:

Slažem se, baš to, trebamo nekako to prihvatiti i pritom ne shvatiti osobno.
Oni nam ne znaju drugačije pokazati ljubav niti ju dati jer ju vjerojatno ni sami nikad nisu primili.
Oni znaju samo prigovarati i brinuti misleći da nas tako "vole". Moja mama ne zna drugačije razgovarati sa mnom osim da mi uvijek nabaci da sam sigurno gladna ili da mi je sigurno hladno i jesam li uvukla potkušulju u hlače.
Prije sam se jako ljutila na to, ali sad kad sam u procesu sazrijevanja samo pustim da te riječi prolaze kroz mene ne dotičući me.

Ona ne zna biti majka odraslom djetetu i ja ju sada mogu zamrziti zbog toga ili ju prihvatiti. Mijenjati ju ne mogu jer je to pretvrd orah, a i ona je samo pokupila te obrasce od svoje mame misleći da je to ispravan odgoj i da mama mora do smrti dijete ispitivati jel gladno.

Mi nismo odgovorni za njihovu sreću, ali nisu ni oni za našu. Nekoć su bili dok smo bili mali i nemoćni, ali sada je naš život naša odgovornost.

Svako ima drugačije roditelje, ti si imala prebriznu majku ja sam pak prehladnu.

Kad sam bila dijete dok sam imala temperaturu, nikad mi je nebi skidala jer je mislila da to nije nista strasno, kad je otac imao velike bolove oko srca isto je rekla da to nije nista pa se ispostavilo da je to ipak nesto jer je dobio infarkt a i jedva osta o ziv. Mislim da je moja majka zakinuta za emocije, cak mislim i da ima neke elemente psihopatije...ona jednostavno ne razumije potrebe drugih , jako slabo kuzi emocije, cak mislim da ih ni ne razumije, to mi zna jako tesko padati jer sam po prirodi senzibilnija, ali nastojim joj nekako oprostiti na ogromnim ranama koje mi je nanijela, a priznam da mi to jak tesko ide,,... Najpametnije je oprostiti i maknuti se sto vise, ja se poslje razgovora sa majkom osjecam ko da me neko izmlatio....kao da sve dobro izsise iz mene, rijetko ko me moze toliko izcjediti i izzivcirati kao vlastita majka, pa nastojim da to bude sto je moguće manje...

[Orlandia]

mik-mik, mama ti je dementor.

[petrafeeling]

mik-mik kaže:

Najpametnije je oprostiti i maknuti se sto vise, ja se poslje razgovora sa majkom osjecam ko da me neko izmlatio....kao da sve dobro izsise iz mene, rijetko ko me moze toliko izcjediti i izzivcirati kao vlastita majka, pa nastojim da to bude sto je moguće manje...

Prepoznajem se u ovome što si napisala i u osnovi se slažem - maknuti se što više i što dalje je moguće, jer je to jedino rješenje.

Sva objašnjavanja i razumjevanja i ljubav i oprosti meni su u ovoj priči suvišni - jedino bijeg jest neko rješenje. I mogu ti reći kad se ne vidimo i nečujemo da se ja prilično "unormalim", što je živi dokaz da bih bez te žene bila normalna.

No, ono što jest problem u mom slučaju je to što ona ne podnosi udaljavanje - kad se to dogodi kreće u akciju, ove ili one vrste...i tako će biti dok ne krepa. Moje je da nađem način kako da se nosim s time, iako je to sve teže i sve gore...

[mik-mik]

Orlandia kaže:

mik-mik, mama ti je dementor.

Ona je to radila jer sam bila preosjetljiva kao dijete, valjda me htjela na taj način ocvrsnuti, tako da nije imala losu namjeru , mislim da je bila svjesna sto mi je radila da nikad nebi tako radila , jednostavno neki ljudi nesto cine iz neznanja, i ona je imala strozi odgoj pa je smatrala da je to normalno...

Sta je tu je, svako ima neku svoju priču, mislim da ona ni sada pola toga nije svjesna

[mik-mik]

petrafeeling kaže:

Prepoznajem se u ovome što si napisala i u osnovi se slažem - maknuti se što više i što dalje je moguće, jer je to jedino rješenje.

Sva objašnjavanja i razumjevanja i ljubav i oprosti meni su u ovoj priči suvišni - jedino bijeg jest neko rješenje. I mogu ti reći kad se ne vidimo i nečujemo da se ja prilično "unormalim", što je živi dokaz da bih bez te žene bila normalna.

No, ono što jest problem u mom slučaju je to što ona ne podnosi udaljavanje - kad se to dogodi kreće u akciju, ove ili one vrste...i tako će biti dok ne krepa. Moje je da nađem način kako da se nosim s time, iako je to sve teže i sve gore...

Kuzim kao da je ovisna o tebi, pokusaj je onda na pametan način nekako nadmudriti, biti pametnija od nje, ja palamudim o oprostu al daleko sam od toga, nastojim joj neke stvari oprostiti jer mislim da pol toga nije bila svjesna

[san.ja]

Ne vjerujem u oprost (u nekom trenutku nakon što sam pisala prethodni upis palo mi je na um da bi moglo izgledati da se zalažem za oprost ali mi se nije dalo editirati).
Meni jest teoretski jasno da ja svojim zamjeranjem samo trujem sebe i nikoga više (s obzirom da nisam s tim ljudima u kontaktu) i da bi bilo pametnije oprostiti, ali mi se čini besmisleno glumiti da opraštam ako ne opraštam.
Ono u što vjerujem, to je razumijevanje zašto se neka osoba tako ponaša. Barem se ne žderem zbog toga, nego shvaćam da je tako.
Mami sam oprostila zato što sam s vremenom shvatila da je tata bio generator cijele situacije a ne ona. Sve skupa užasno žalosno. Najžalosnije je da u stvari nije bila tako loša, i da mi je na određeni način ipak usadila neko samopouzdanje, nego je bila užasno slabih živaca pa me stalno stavljala u neugodne situacije. Bila je previše brižna; a kako je bila slabih živaca sve je moralo biti po njenom pa me pretvorila u robota.

Petra, znam da nije nimalo ugodno praviti se da nisi kod kuće, skupa s dečkom, dok te vlastita majka doziva ispod prozora ispred zgrade.... ali ponekad je tako. Žao mi je što je moralo biti tako. Nije ugodno ni vlastitu sestru izbjegavati na godišnjem jer ako je sretnem, javit će mami da sam tamo. Ali alternativa tome je još neugodnija. Been there, done that. Grozomorno.

[devaa]

@petra kontrola sta god smatram da se njima tesko pomiriti sa cinjenicom da mi iako smo njihova djeca vise nismo bas djeca vec odrasli ljudi, i kako su navikli pomagati nam 20tak god cca. tako im se valjda i tesko pomiriti sa time da mi ne trebamo bas uvijek i u svakoj situaciji njihovu pomoc..

E sada zasto je to tako ne znam, ja najvise dobim po svome galamom kad vide da me zaista i naljuti njihovo cici mici. Ono pa daj mi se skini s kurca, evo primjer od jucer dosao kod mame ( zivi sa svojima, moji su rastavljeni ) i baki nije dobro ali mi zeli dati jesti, okej lijepo unuk sam ti bla bla. I vidim joj na licu da se ne osjeca dobro, pitam ju sto ti je ? Kaze glava nanana.. Okej, odi gledaj ti s mamom seriju speci cu si ja sam jaja. A kaj sad nije njoj to problem da ne budem ja bio gladan imam i sunke i sira ako zelim tost. Ja onak reko dobro je bako uzet cu si sam odi gledat seriju u miru, pa znam si spec jaja ili napravit tost.

To je valjda jednostavno navika, nagon da nam se pomaze unatoc tome sto vise i nismo djeca, no malo tko shvati da time zapravo radi kontra efekt.

@kradljivac tudijicu actually sam pokupio nedavno od osobe sa kojom se vidam i koja mi je u kratkom vremenu postala jako draga i bitna. I meni osobno ne smeta sto sam to pokupio od nje meni osobno samo dokaz koliko mi je sjela.

E sad zadnje sto se ja sjecam da ovdje tema nije bila hrv/eng govor u pismu niti da je ovo pdf kroatistike stoga ne vidim razlog iz kojeg je to tebi uzas.

Kako to izgovaram ? Pa actually imam C1 certifikat iz engleskog pa eto dajem tebi na prosudbu kako ja to izgovaram.. 😋
A ti od cijele teme i upita autora posta iskomentiras moj ( actually ), to je uzas prijatelju puno veci nego moje koristenje te tudjice.

[Kymatica]

devaa kaže:

@petra kontrola sta god smatram da se njima tesko pomiriti sa cinjenicom da mi iako smo njihova djeca vise nismo bas djeca vec odrasli ljudi, i kako su navikli pomagati nam 20tak god cca. tako im se valjda i tesko pomiriti sa time da mi ne trebamo bas uvijek i u svakoj situaciji njihovu pomoc..

E sada zasto je to tako ne znam, ja najvise dobim po svome galamom kad vide da me zaista i naljuti njihovo cici mici. Ono pa daj mi se skini s kurca, evo primjer od jucer dosao kod mame ( zivi sa svojima, moji su rastavljeni ) i baki nije dobro ali mi zeli dati jesti, okej lijepo unuk sam ti bla bla. I vidim joj na licu da se ne osjeca dobro, pitam ju sto ti je ? Kaze glava nanana.. Okej, odi gledaj ti s mamom seriju speci cu si ja sam jaja. A kaj sad nije njoj to problem da ne budem ja bio gladan imam i sunke i sira ako zelim tost. Ja onak reko dobro je bako uzet cu si sam odi gledat seriju u miru, pa znam si spec jaja ili napravit tost.

To je valjda jednostavno navika, nagon da nam se pomaze unatoc tome sto vise i nismo djeca, no malo tko shvati da time zapravo radi kontra efekt.

@kradljivac tudijicu actually sam pokupio nedavno od osobe sa kojom se vidam i koja mi je u kratkom vremenu postala jako draga i bitna. I meni osobno ne smeta sto sam to pokupio od nje meni osobno samo dokaz koliko mi je sjela.

E sad zadnje sto se ja sjecam da ovdje tema nije bila hrv/eng govor u pismu niti da je ovo pdf kroatistike stoga ne vidim razlog iz kojeg je to tebi uzas.

Kako to izgovaram ? Pa actually imam C1 certifikat iz engleskog pa eto dajem tebi na prosudbu kako ja to izgovaram.. 😋
A ti od cijele teme i upita autora posta iskomentiras moj ( actually ), to je uzas prijatelju puno veci nego moje koristenje te tudjice.

o kome ti pišeš ovo za jaja?o baki?
uglavnom, ako je baka, shvati da je to jedini način na pokazuje ti ljubav, da te voli, ona ne zna riječima, ali joj dopusti da će joj više pomoći da ti bolesna spremi jaja, nego da sjedi pred televizorom u bolovima.
dopusti joj da pokazuje ljubav. to je oke. nije uvjek izječenje u ležanju.
ali kada to prerasta u manipulacije, kada ti netko ne dozvoljava da si napraviš ništa a s druge strane te kritizira da si nesposoban, lijen, da se raspada od poslova jer sve mora sama, a neda nikome da bilo što preuzme (kontrola!) e to je druga priča, i protiv toga se treba boriti.

[devaa]

Ma da, ma znam ja to kymatica. Ali nema potrebe da se muci kad joj nije dobro.
Jasno je to sve meni. Ali znas meni je jos gore kad ja vidim da ona sa 60+ god se muci, a ja sa 25 u punoj energiji si znam sam uzeti za jesti.. Nema potreve da ju gnjavim. 😊

[bijelatama]

Pjegavi poriluk kaže:

U tome i je problem, većina ljudi ima djecu da ne bi bili usamljeni, a djeca tu klauzulu ugovora prekrše kad odluče imati svoj život i odvojiti se. Tu nastaju sranja.
Drugi razlog imanja djeteta je upravo to, da netko brine o tebi, da ti dijete vrati sve ono uloženo-
To je naravno, nemoguće, jer nikako roditelju ne možeš to sve vratiti, možeš se samo uništiti pokušavajući.

pjegavi poriluk, volimcitati tvoje postove, podrzavajuci su
ovdje se ne mogu sloziti
imanje djece najmanje ima veze sa nekim+planom, razlogom koji navodis
usamljenost ili da neko brine o nama kad ostarimo.
to je spoj prirodnih i drustvenih uvjetovanosti i jedinka nije ta koja odlucuje nego upija okolnosti i uvjerenja iz fiziologije i drustvenih obicaja
nazalist zivot traje prekratko i tek mnogo godina kasnije uvidjamo kako nase odluke nisu samo nase.

[Kymatica]

devaa kaže:

Ma da, ma znam ja to kymatica. Ali nema potrebe da se muci kad joj nije dobro.
Jasno je to sve meni. Ali znas meni je jos gore kad ja vidim da ona sa 60+ god se muci, a ja sa 25 u punoj energiji si znam sam uzeti za jesti.. Nema potreve da ju gnjavim. 😊

al to je, ne gnjaviš ju, ljubav je nekad to, da ju pokažeš i daješ i to te puni.
to kad shvatiš i dopustiš joj, si odrastao/la.
al i ne dopustiti manipulacije, gdje te netko time veže za sebe, npr majke ili žene kada rade invalidima sinove i muževe, da se osiguraju da su "potrebne" pa ih nikad neće napustiti.
to je otrov.

[Leteća]

mik-mik kaže:

Ona je to radila jer sam bila preosjetljiva kao dijete, valjda me htjela na taj način ocvrsnuti, tako da nije imala losu namjeru , mislim da je bila svjesna sto mi je radila da nikad nebi tako radila , jednostavno neki ljudi nesto cine iz neznanja, i ona je imala strozi odgoj pa je smatrala da je to normalno...

Sta je tu je, svako ima neku svoju priču, mislim da ona ni sada pola toga nije svjesna

Joj, nemoj je opravdavat pliz. Preosjetljivost nije karakterna mana koju treba silom ispravljati, a boležljivost kod djece vrlo je često posljedica emotivnog zanemarivanja od strane majke (tzv. somatizacija). Nisi kriva za njezin "stroži odgoj", nisi kriva što se je tuka odlučila na djecu prije nego što se potrudila informirati o tome što je djeci potrebno, a najmanje si kriva za njezin poremećaj ličnosti. Forsiranje nekakve dobrote, opraštanja i duhovne uzvišenosti u tvojoj je situaciji kontraproduktivno, čak i štetno. Nemoj si to raditi, nisi više dijete pa da ovisiš o njezinoj milosti.

[mik-mik]

Leteća kaže:

Joj, nemoj je opravdavat pliz. Preosjetljivost nije karakterna mana koju treba silom ispravljati, a boležljivost kod djece vrlo je često posljedica emotivnog zanemarivanja od strane majke (tzv. somatizacija). Nisi kriva za njezin "stroži odgoj", nisi kriva što se je tuka odlučila na djecu prije nego što se potrudila informirati o tome što je djeci potrebno, a najmanje si kriva za njezin poremećaj ličnosti. Forsiranje nekakve dobrote, opraštanja i duhovne uzvišenosti u tvojoj je situaciji kontraproduktivno, čak i štetno. Nemoj si to raditi, nisi više dijete pa da ovisiš o njezinoj milosti.

krivo si me svatila ili se ja neznam izraziti, vj ovo drugo. Ja njoj još nisam oprostila, samo smatram da bi oprost bio najbolje rješenje. Zašto? Zato što smatram da se oprostom brišu neke rane i nesulasice koje su bile prije.

Današnja komunikacija između mene i nje je 90 posto svađa, kad prićamo svaka vuće na svoju stranu, ona dokazuje da je ona u pravu a ja dokazujem da sam ja, i umjesto da se posvetim nećem konstruktivnom ja njoj pokušavam objasniti neke stvari a naravno da nemogu, radim sizifov posao, a da se povućem ili da je pustim da misli da je u pravu bilo bi i meni i njoj lakše...Borim se sa vjetrenjaćama, bolesno tvrdoglavoj osobi idem nešto objašnjavati a to je nemoguće jer ona od nikoga ne prihvaća mišljenja kako će od mene.zato mislim da je oprost najbolje rješenje, jer smiruje neke rane i neke stvari koje su se prije trebale razrješiti...

[Pjegavi poriluk]

bijelatama kaže:

pjegavi poriluk, volimcitati tvoje postove, podrzavajuci su
ovdje se ne mogu sloziti
imanje djece najmanje ima veze sa nekim+planom, razlogom koji navodis
usamljenost ili da neko brine o nama kad ostarimo.
to je spoj prirodnih i drustvenih uvjetovanosti i jedinka nije ta koja odlucuje nego upija okolnosti i uvjerenja iz fiziologije i drustvenih obicaja
nazalist zivot traje prekratko i tek mnogo godina kasnije uvidjamo kako nase odluke nisu samo nase.

Imanje djece je nekoć davno bilo isključivo biološki uvjetovano, ali s razvojem svijesti je postalo vrlo društveno uvjetovano, a i kalkulirano.
Nekoć su se djeca ciljano rađala kao radna snaga. Danas je to postalo manje bitno pa se djeca rađaju iz neke egzistencijalne krize kao što je potraga za smislom. Naravno da nije kod svih razlog isti, ali ovo je jedan od razloga.
U dosta slučajeva je samo zanesenost, ljepota malih nožica i ručica i slatkoća dječje odjeće.

Nijedna mama neće ciljano raditi djecu jer je usamljena, to je ono podsvjesno u njoj, ona to ni sama ne razumije, ali shvati to tek kada njena djeca odrastaju i odlaze i onda im ona to ne dopušta jer će ju njihov odlazak opet baciti u besmisao i samoću. Onda kreću pitanja kad će unuci...

[bijelatama]

kad sam prvi puta ugledala djetesce koje sam rodila nekim unutarnjim glasom sam mu rekla, ti nisi moj ,dat si mi da ti pomognem da rastes i ucis o svemu sto trebas znati
dio ci ti dati ja
dio ces nositi sam i uciti
tako otpocetka znam da je on na svom putu
odvajanje nije lako ali treba stisnuti zube
i pustati i dopustiti, napokon, i sebi da zivim svoj zivot bez fiksacije na zivotni put svog sina
nije mi dosadno i nemam nikakva prava razmisljati i htjeti unuke
dalje je njegovo i samo mu zelim sto manje gresaka i poteza koji ce ga oslabiti. .
no, odgovornost je njegova i minimaliziram uplive.

[Leteća]

mik-mik kaže:

krivo si me svatila ili se ja neznam izraziti, vj ovo drugo. Ja njoj još nisam oprostila, samo smatram da bi oprost bio najbolje rješenje. Zašto? Zato što smatram da se oprostom brišu neke rane i nesulasice koje su bile prije.

Današnja komunikacija između mene i nje je 90 posto svađa, kad prićamo svaka vuće na svoju stranu, ona dokazuje da je ona u pravu a ja dokazujem da sam ja, i umjesto da se posvetim nećem konstruktivnom ja njoj pokušavam objasniti neke stvari a naravno da nemogu, radim sizifov posao, a da se povućem ili da je pustim da misli da je u pravu bilo bi i meni i njoj lakše...Borim se sa vjetrenjaćama, bolesno tvrdoglavoj osobi idem nešto objašnjavati a to je nemoguće jer ona od nikoga ne prihvaća mišljenja kako će od mene.zato mislim da je oprost najbolje rješenje, jer smiruje neke rane i neke stvari koje su se prije trebale razrješiti...

Nema ti u životu nikakve gumice za brisanje. Nekakvi maksimum koji se iz toga može izvući je prihvatiti da su se stvari dogodile tako kako jesu jer nisu mogle drugačije. Jest da zvuči tupavo kad ovako napišem, ali bolje ne ide - neko se vrijeme baviš svojim traumama, liječiš ih kako znaš i umiješ, istresaš negativne emocije gdje već stigneš, pričaš svoju priču onima koji je žele slušati... i onda ti sve skupa dopizdi. Ništa nije izbrisano, sve se je dogodilo kako jest, ali prošlost te više jednostavno ne dira.

A svađanje, objašnjavanje, nadjebavanje... od toga nema nikakve koristi, s tim se slažem. Iscrpljujuće je, a pomaka nema jer ga ni ne može biti. Možete se složiti da se ne slažete i to je sve. Tvoj život je tvoj, njen je njen, svatko na svoju stranu i ćao.

[mik-mik]

Leteća kaže:

Nema ti u životu nikakve gumice za brisanje. Nekakvi maksimum koji se iz toga može izvući je prihvatiti da su se stvari dogodile tako kako jesu jer nisu mogle drugačije. Jest da zvuči tupavo kad ovako napišem, ali bolje ne ide - neko se vrijeme baviš svojim traumama, liječiš ih kako znaš i umiješ, istresaš negativne emocije gdje već stigneš, pričaš svoju priču onima koji je žele slušati... i onda ti sve skupa dopizdi. Ništa nije izbrisano, sve se je dogodilo kako jest, ali prošlost te više jednostavno ne dira.

A svađanje, objašnjavanje, nadjebavanje... od toga nema nikakve koristi, s tim se slažem. Iscrpljujuće je, a pomaka nema jer ga ni ne može biti. Možete se složiti da se ne slažete i to je sve. Tvoj život je tvoj, njen je njen, svatko na svoju stranu i ćao.

Slazem se

[Kymatica]

mik-mik kaže:

krivo si me svatila ili se ja neznam izraziti, vj ovo drugo. Ja njoj još nisam oprostila, samo smatram da bi oprost bio najbolje rješenje. Zašto? Zato što smatram da se oprostom brišu neke rane i nesulasice koje su bile prije.

Današnja komunikacija između mene i nje je 90 posto svađa, kad prićamo svaka vuće na svoju stranu, ona dokazuje da je ona u pravu a ja dokazujem da sam ja, i umjesto da se posvetim nećem konstruktivnom ja njoj pokušavam objasniti neke stvari a naravno da nemogu, radim sizifov posao, a da se povućem ili da je pustim da misli da je u pravu bilo bi i meni i njoj lakše...Borim se sa vjetrenjaćama, bolesno tvrdoglavoj osobi idem nešto objašnjavati a to je nemoguće jer ona od nikoga ne prihvaća mišljenja kako će od mene.zato mislim da je oprost najbolje rješenje, jer smiruje neke rane i neke stvari koje su se prije trebale razrješiti...

probaj shvatiti ovo, svadjaš se sa zidom. u tebi je rana, otvorena koju ona nesvjesno kopa, kad si blizu, a ti od boli i želiš da ona prestane. a stojiš pred njom, otvorene rane, i svaki put tvrdoglavo želiš "pravu mamu" koja će proći test, da te ne povrjedi. i svaki put ona padne test. i ti si još više razočarana.
moraš se povuči, i shvatiti da se svadjaš sa zidom. i da ona ima mačetu kojom maše, ali ti se svaki put dodješ do nje, i namjestiš se pred nju. i budeš naravno povrjeđena. jer ne možeš, ne želiš prihvatiti da te majka možda ne voli. jednostavno nema taj kapacitet. da je nesvjesno biće koje ne zna šta radi.