Kako vam se sve posložilo?

[klto]

Muskarac sam i imam 27 godina. Upravo sam prekinuo fakultet zbog bolesti. Radi toga sam počeo previše razmišljati o budućnosti i relativno dobroj prošlosti. I zapitao sam se: Kako se drugima sve posložilo, a ja sam se toliko trudio?

Uvijek sam bio okružen prijateljima koji sada, čini se nestaju. Zapošljavaju se, žene se, završavaju studij. Meni niti jedno od toga ne polazi za rukom. Curu nemam, fakultet odustao, posao bolje da niti ne tražim u struci. Ljut sam na sebe i padam u očaj.

Stoga si postavljam pitanja: Što to u životu radim krivo? Što to nisam pročitao ili doživio? Fali li mi nekih talenata koji se ne uče u školi/fakultetu? ZAŠTO Drugi uspiju srediti svoj život? Odgovore nigdje ne nalazim. Stoga sam došao upitati ovdje o, nazovimo to tako, umijeću življenja.

[F.A.Q]

koncept dobra i zla sam davno pustio u kanalizaciju di mu je i mjesto .. individualac sam bez potrebe za natjecanjem a nikad se nisam usporedjivao sa drugima jer sam trazio nacine kako ostvariti SVOJE zelje i ispunim svoja ocekivanja .. nije da se hvalim samo se predstavljam ukratko da ti mozda moj post otvori oci prema mogucnostima .. koje su stvarne i realne!

e da .. ja sam nakon dugo vremena odustao od faksa i odlucio nauciti ono sto me stvarno zanima sto stvarno zelim raditi i biti .. a to je biti covjek i zivjeti sretno, spretno i nauciti sve vjestine koje god mi mogu olaksati i unaprijediti zivot u svakom pogledu .. naravno olaksati ne podrazumjeva ljencarenje .. upravo naprotiv .. unaprijediti produktivnost u zivotu

pranje mozga me nikad nije usrecivalo .. tak da je to bilo jedno od najvecih olaksanja .. kao i prekidanje ostalih veza koje su me iscrpljivale u zivotu

a velis bolest .. pai da zbog te bolesti ne uzgojis nove .. ja sam zbog odredjene bolesti u odredjenom periodu izgubio zdrav razum .. cak i osjecaje .. ukratko sve a trebale su godine dase vratim i dodjem sebi ..

ako bolest nije terminalna i mozes se izvuci planiraj zivot dalje .. naravno drugaciji ... sve ispocetka i ne zali za nicim .. sto je bilo bilo je .. probaj to sto brze prihvatiti kao cinjenicu da mozes iskreno krenuti dalje neopterecen

treba vremena ali ako mozes ne zadrzavaj se previse u tugovanju i zalovanju .. ode energija i vrijeme koja ce ti sigurno trebati za nove izazove

i ne zaboravi da imas iskustvo i iako prisilan novi pocetak je prilika za neke bolje odluke i ideje, planove i mogucnosti

[plavi-safir]

Mislim da realno ne postoji osoba koja je posložile život.
Onako po špagu,bez grešku,bez odricanja.
Kako ono kaže se: život ti da limune,napravi limunadu

Ja sam silno željela ići na Učiteljski.
Upisala,studirala i ostavila.
Otišla sam u svoju struku za koju sam.i završila srednju.
U početku sam malo i grotla sebe zbog te odluke.
Danas,skoro 12g poslije toga vidim da to uopće nije bio loš potez.
Što se tiče bolesti,uh dalo bi se i tu štošta reći.
Slažem s F.A.Q da više manje sa većinom bolesti da se živjeti i funkcionirati,ako ti nije ugrožen život ,radna sposobnost.
Laganim korakom.
Dan po dan.
Život koji je izašao z kolosijeka ne vraća se na tračnice za jedan dan..
Meni su dvije bolesti skoro ovladale potpuni životom a sa lošim ishodima i zbilja tko zna šta bi bilo da nisam doživjela jedan svojevrstan "tresak od pod" i tehnika se
Nadam se da ćeš i ti naći načina da ovladaš svojim životom

Poslano sa mog Lenovo A1000 koristeći Tapatalk

[Kymatica]

klto kaže:

Muskarac sam i imam 27 godina. Upravo sam prekinuo fakultet zbog bolesti. Radi toga sam počeo previše razmišljati o budućnosti i relativno dobroj prošlosti. I zapitao sam se: Kako se drugima sve posložilo, a ja sam se toliko trudio?

Uvijek sam bio okružen prijateljima koji sada, čini se nestaju. Zapošljavaju se, žene se, završavaju studij. Meni niti jedno od toga ne polazi za rukom. Curu nemam, fakultet odustao, posao bolje da niti ne tražim u struci. Ljut sam na sebe i padam u očaj.

Stoga si postavljam pitanja: Što to u životu radim krivo? Što to nisam pročitao ili doživio? Fali li mi nekih talenata koji se ne uče u školi/fakultetu? ZAŠTO Drugi uspiju srediti svoj život? Odgovore nigdje ne nalazim. Stoga sam došao upitati ovdje o, nazovimo to tako, umijeću življenja.

kakva ti je obiteljska situacija? odnosi u obitelji? dal su ti roditelji uspjesne osobe? da li su te poticali i hrabrili?

Sent from my NOA N2 using Tapatalk

[Notmylife]

klto kaže:

Muskarac sam i imam 27 godina. Upravo sam prekinuo fakultet zbog bolesti. Radi toga sam počeo previše razmišljati o budućnosti i relativno dobroj prošlosti. I zapitao sam se: Kako se drugima sve posložilo, a ja sam se toliko trudio?

Uvijek sam bio okružen prijateljima koji sada, čini se nestaju. Zapošljavaju se, žene se, završavaju studij. Meni niti jedno od toga ne polazi za rukom. Curu nemam, fakultet odustao, posao bolje da niti ne tražim u struci. Ljut sam na sebe i padam u očaj.

Stoga si postavljam pitanja: Što to u životu radim krivo? Što to nisam pročitao ili doživio? Fali li mi nekih talenata koji se ne uče u školi/fakultetu? ZAŠTO Drugi uspiju srediti svoj život? Odgovore nigdje ne nalazim. Stoga sam došao upitati ovdje o, nazovimo to tako, umijeću življenja.

Prije svega,želim što brže ozdravljanje i najbolji mogući ishod što se tiče zdravstvenih problema.

Ti čak na početku kažeš da si imao dobar život ? U kojem smislu?

Ja ga nikada nisam imao,godinu dana sam mlađi,i nisam se našao niti u jednoj grupi ljudi.

Niti da sam bio samo za školu,niti da sam bio dobar u tom javnom životu,a škola onako,niti ništa

I znam da te ubija sve to,jer i mene,kada vidiš da ljudi ipak žive bolje od tebe

[blort]

klto kaže:

Muskarac sam i imam 27 godina. Upravo sam prekinuo fakultet zbog bolesti. Radi toga sam počeo previše razmišljati o budućnosti i relativno dobroj prošlosti. I zapitao sam se: Kako se drugima sve posložilo, a ja sam se toliko trudio?

Uvijek sam bio okružen prijateljima koji sada, čini se nestaju. Zapošljavaju se, žene se, završavaju studij. Meni niti jedno od toga ne polazi za rukom. Curu nemam, fakultet odustao, posao bolje da niti ne tražim u struci. Ljut sam na sebe i padam u očaj.

Stoga si postavljam pitanja: Što to u životu radim krivo? Što to nisam pročitao ili doživio? Fali li mi nekih talenata koji se ne uče u školi/fakultetu? ZAŠTO Drugi uspiju srediti svoj život? Odgovore nigdje ne nalazim. Stoga sam došao upitati ovdje o, nazovimo to tako, umijeću življenja.

Ako tako lako nestaju onda ti ni nisu bili prijatelji.
I naravno mogu pretpostavit da ti nisu ni najmanje pomogli u vezi tvojih problema.

Ne radiš nužno ništa silno krivo samo ne možeš od govana pravit pitu, s tim da su tvoje okolnosti govna a pita život.
Uspjeh drugih, prividan ili stvaran je velikim dijelom stvar spleta okolnosti, inercije i određenih urođenih prednosti, ma koliko isti to relativizirali i prodavali priču o kretanju od nule, nikad to nije od nule.
Pročitaj knjigu od Malcolma Gladwella Izvan prosjeka, nakon toga će ti biti puno jasnije što stoji iza uspjeha, a samim time i neuspjeha.

[san.ja]

Nije se posložilo. Išlo je dok sam slijedila vanjske imperative, dok nije puklo. Očito se mora prvo nešto presložiti da bi se moglo posložiti. Ali nešto se ipak posložilo.

Zar prekidaš studij zbog bolesti? Pa imaš neka prava, neka ti iziđu ususret. Ako je to studij koji želiš. Oprosti ne znam o čemu je riječ, pa lupam.

Umijeće je da prestaneš tražiti navodne greške u sebi i da pronađeš načina da pomogneš sebi.

Moje osobno iskustvo je doduše da sam se i ja sve donedavno pitala ista ta pitanja, dok nisam shvatila da je moje iskustvo bolesti započelo puno ranije nego što sam toga bila svjesna, i da nije bilo realistično očekivati neke silne uspjehe (tj. bilo kakve) u razdoblju kad se trebam skoncentrirati na sebe i svoje zdravlje.

U stvari sam se previše fokusirala na ono što sam propustila postići, a nisam gledala to kakva sam osoba postala, što je puno važnije, zar ne?

[Orlandia]

Život se ispreslaguje cijeli život.
Ne vjerujem u neki statični konstrukt života u kojem se jednom sve posložilo i tako je ostalo do konca, samo je povremeno trebalo pobrisati prašinu. Težiti tome isto je kao da želiš uhvatiti atom za guzicu. Nema šanse da ćeš ga zašlatati.

Iz mojeg iskustva slijedi da kad god sam rekla, to je to, ovdje prestaje moje putovanje, sad ću zasjest k'o beg i ne mičem se, život bi me demantirao. Sad sam došla do toga da znatiželjno virim iza obzora i očekujem promjene s veseljem. Stari ljudi odlaze, novi dolaze. Kulise se mijenjaju.

Mlad si i nemaš razloga robovati nekoj posloženosti koja postoji samo kao riječ bez uporišta u realnosti. Fakultet? Možeš studirati i sa 35, sa 40, sa 50. Gledaj širu sliku, pusti mala, provincijalna utrkivanja tko se bolje i više posložio. Ne treba ti to.

[Notmylife]

Orlandia kaže:

Život se ispreslaguje cijeli život.
Ne vjerujem u neki statični konstrukt života u kojem se jednom sve posložilo i tako je ostalo do konca, samo je povremeno trebalo pobrisati prašinu. Težiti tome isto je kao da želiš uhvatiti atom za guzicu. Nema šanse da ćeš ga zašlatati.

Iz mojeg iskustva slijedi da kad god sam rekla, to je to, ovdje prestaje moje putovanje, sad ću zasjest k'o beg i ne mičem se, život bi me demantirao. Sad sam došla do toga da znatiželjno virim iza obzora i očekujem promjene s veseljem. Stari ljudi odlaze, novi dolaze. Kulise se mijenjaju.

Mlad si i nemaš razloga robovati nekoj posloženosti koja postoji samo kao riječ bez uporišta u realnosti. Fakultet? Možeš studirati i sa 35, sa 40, sa 50. Gledaj širu sliku, pusti mala, provincijalna utrkivanja tko se bolje i više posložio. Ne treba ti to.

Ne mogu reći da ne vjerujem u to-ili barem želim vjerovati.

Ali jednostavno,mnogi ljudi se prepoznaju jako rano i dobar dio njih ima sreće koja ih prati cijeli život.Ima tu veze i s odgojem,psihom.Ali ti ljudi da sve izgube,odigrali bi Loto i dobili.

Istodobno,mnogi se bore od početka života i stalno imaju prepreke na koje nailaze i na koje gube ogromnu energiju.

[Orlandia]

Notmylife kaže:

Ne mogu reći da ne vjerujem u to-ili barem želim vjerovati.

Ali jednostavno,mnogi ljudi se prepoznaju jako rano i dobar dio njih ima sreće koja ih prati cijeli život.Ima tu veze i s odgojem,psihom.Ali ti ljudi da sve izgube,odigrali bi Loto i dobili.

Istodobno,mnogi se bore od početka života i stalno imaju prepreke na koje nailaze i na koje gube ogromnu energiju.

Faktor sreće igra ulogu ali potpuno mi je iracionalan, na njega ne mogu utjecati pa se nekako i ne bavim time. Treba raditi na onome na što se može utjecati. Mene zanima o kakvoj se bolesti radi kod autora topica? Je li ta bolest izliječiva, koliko treba do izliječenja? Čini se da mu je žao što je ostavio fax zbog bolesti. Ako dođe do izliječenja izvjesno je da će moći nastaviti i fax. Vidiš, nema tu magije, sve je vrlo racionalno i posloživo.

Na prepreke nailazi svatko samo što nemamo uvid u to, vidimo samo glazuru, finalni produkt, sjaj završnice i medalju. I onda mislimo kako je nekom lako. Ali nismo bili uz njega u svim etapama puta, ne možemo znati.

[Notmylife]

Orlandia kaže:

Faktor sreće igra ulogu ali potpuno mi je iracionalan, na njega ne mogu utjecati pa se nekako i ne bavim time. Treba raditi na onome na što se može utjecati. Mene zanima o kakvoj se bolesti radi kod autora topica? Je li ta bolest izliječiva, koliko treba do izliječenja? Čini se da mu je žao što je ostavio fax zbog bolesti. Ako dođe do izliječenja izvjesno je da će moći nastaviti i fax. Vidiš, nema tu magije, sve je vrlo racionalno i posloživo.

Na prepreke nailazi svatko samo što nemamo uvid u to, vidimo samo glazuru, finalni produkt, sjaj završnice i medalju. I onda mislimo kako je nekom lako. Ali nismo bili uz njega u svim etapama puta, ne možemo znati.

Znam da nemožemo utjecati,ali nisam se nažalost pomirio s time svime.

Da vidimo samo finalni produkt,slažem se.Ali svejedoci smo da su mnogi od točke A do točke B došli mnogo lakšim putem nego ostali.A ipak su dobili na neki osmijeh,šarm,sreću,roditelje...

Što se tiče autora.

Nadam se da će bti sve ok,ali i da će dati mali update.Ali koliko sam ja shvatio,ta bolest je prelila čašu već ionako tmurnog i neostvarenog života.Možda je prekritičan prema sebi,ali nije on bio sretan i prije,a i ne očekuje nešto previše od samog faksa.

[klto]

Kymatica kaže:

kakva ti je obiteljska situacija? odnosi u obitelji? dal su ti roditelji uspjesne osobe? da li su te poticali i hrabrili?

Sent from my NOA N2 using Tapatalk

Situacija mi nije ponajbolja. Živim s majkom penzionerkom i bratom koji je u 40-ima, ima diplomu tehničkog fakulteta, a posao nikako da nađe. Izvlačio sam ga iz sranja dok je radio kod ogavnog privatnika. Sve je završilo na sudu, a onda su i počeli prvi simptomi moje bolesti. Odrastao sam bez oca, majka je bila obična službenica. Bilo je zapravo vrlo dobro dok nije otišla u penziju - brat je trebo naći posao i tako bi se financijski uzdržavali.

Poticaj za fakultet mi nije trebao pošto sam sve davao u roku zato što me sam izbor fakulteta vrlo interesirao - sve do bolesti. Sad sam upao u neku egzistencijalnu krizu u kojoj sam potpuno bezvoljan okrenut prema daljnjem pronalasku zaposlenja i kreiranju budućeg života. Zapravo, po prvi puta u životu, imam osjećaj da trebam odlučivati i djelovati. Prije je sve išlo nekako samo od sebe, bez prevelikog truda. To me vrlo straši i čini me pomalo bezpomoćnim.

[klto]

Notmylife kaže:

Prije svega,želim što brže ozdravljanje i najbolji mogući ishod što se tiče zdravstvenih problema.

Ti čak na početku kažeš da si imao dobar život ? U kojem smislu?

Ja ga nikada nisam imao,godinu dana sam mlađi,i nisam se našao niti u jednoj grupi ljudi.

Niti da sam bio samo za školu,niti da sam bio dobar u tom javnom životu,a škola onako,niti ništa

I znam da te ubija sve to,jer i mene,kada vidiš da ljudi ipak žive bolje od tebe

Hvala na dobrim željama!
Glede dobrog života: uvijek sam imao dovoljno za pristojan život. Imao sam i djevojku, prijatelje i dobru obitelj. Sada to sve, unazad par mjeseci, lagano kliže u provaliju - osjećam to. Volio bih da je barem jedan od navedenih aspekata dobar - to bi mi dalo nade.

Suosjećam s tvojom situacijom i duboko se nadam da će se popraviti nabolje.

[Notmylife]

klto kaže:

Hvala na dobrim željama!
Glede dobrog života: uvijek sam imao dovoljno za pristojan život. Imao sam i djevojku, prijatelje i dobru obitelj. Sada to sve, unazad par mjeseci, lagano kliže u provaliju - osjećam to. Volio bih da je barem jedan od navedenih aspekata dobar - to bi mi dalo nade.

Suosjećam s tvojom situacijom i duboko se nadam da će se popraviti nabolje.

Moram priznati da sam iz prvog posta shvatio da je to dugoročno sve,osim bolesti.Istina,osim bolesti.

Iako je i mene isto nešto uhvatilo,još radim pretrage,uz sve što ide krivo sad ću i zdravlje izgubiti.

Hvala,također

Mada ne vjerujem.

[klto]

Orlandia kaže:

Život se ispreslaguje cijeli život.
Ne vjerujem u neki statični konstrukt života u kojem se jednom sve posložilo i tako je ostalo do konca, samo je povremeno trebalo pobrisati prašinu. Težiti tome isto je kao da želiš uhvatiti atom za guzicu. Nema šanse da ćeš ga zašlatati.

Iz mojeg iskustva slijedi da kad god sam rekla, to je to, ovdje prestaje moje putovanje, sad ću zasjest k'o beg i ne mičem se, život bi me demantirao. Sad sam došla do toga da znatiželjno virim iza obzora i očekujem promjene s veseljem. Stari ljudi odlaze, novi dolaze. Kulise se mijenjaju.

Mlad si i nemaš razloga robovati nekoj posloženosti koja postoji samo kao riječ bez uporišta u realnosti. Fakultet? Možeš studirati i sa 35, sa 40, sa 50. Gledaj širu sliku, pusti mala, provincijalna utrkivanja tko se bolje i više posložio. Ne treba ti to.

Bio sam nekad optimist i idealist, ali su me onda dotukle stvari poput realne bolesti i pravosuđa naše zemlje. Tada sam počeo gledati stvari poput nekog egzistencijalista 20. st. To da moraš uzeti svoju egzistenciju u ruke, donositi radikalne odluke, stvarati svoju ličnost kroz cijeli život. To mi se nikako ne dopada i čini me potištenim. Do sada sam, mogu reći, bio vođen nekom nevidljivom rukom koja polako isčezava.

Zato sam se i počeo okretati životima drugih, zamjećivati kako oni postepeno kroje svoje živote, dok sam ja sa svojih 27 godina još uvijek živim s majkom. Prisjećam se godina koje su prošle, ugodnih iskustava koja se ne ponavljaju. Teško je to.

[F.A.Q]

klto kaže:

Bio sam ........... Teško je to.

bit ces opet .. nikad isti ali ako ti je to u karakteru vratit ces se na staro

depresija je bolest .. sjebano stanje iz kojeg se nemoguce pasivno izvuci .. moras aktivno raditi i boriti se protiv "nevidljivog neprijatelja" koji te zeli unistiti

jako je tesko .. tek kada uspijes ces moci u potpunosti ocijeniti .. a mozda ti bude lakse nego drugima .. borac si bio i do sada i jos uvijek jesi .. ovako vidjeti realno svoje stanje i prihvatiti ga i prezentirati nije samo tako

trazi LOMa psihoterapiju .. po mom misljenju bjezi od tableta .. samo prazgovor i uporni rad na istjerivanju depresije iz tvog psihickog stanja .. sve ce biti drugacije .. hebiga to iskustvo je zesce pa necu reci bit ce ko prije .. pogled ce biti .. ali iskustvo depresije ce ostati i dobro da ostane .. kako kazu .. "ne ponovilo se!"

[klto]

F.A.Q kaže:

bit ces opet .. nikad isti ali ako ti je to u karakteru vratit ces se na staro

depresija je bolest .. sjebano stanje iz kojeg se nemoguce pasivno izvuci .. moras aktivno raditi i boriti se protiv "nevidljivog neprijatelja" koji te zeli unistiti

jako je tesko .. tek kada uspijes ces moci u potpunosti ocijeniti .. a mozda ti bude lakse nego drugima .. borac si bio i do sada i jos uvijek jesi .. ovako vidjeti realno svoje stanje i prihvatiti ga i prezentirati nije samo tako

trazi LOMa psihoterapiju .. po mom misljenju bjezi od tableta .. samo prazgovor i uporni rad na istjerivanju depresije iz tvog psihickog stanja .. sve ce biti drugacije .. hebiga to iskustvo je zesce pa necu reci bit ce ko prije .. pogled ce biti .. ali iskustvo depresije ce ostati i dobro da ostane .. kako kazu .. "ne ponovilo se!"

Hvala na odgovoru. No, ne radi se kod mene o depresiji. Ja nemam takvih simptoma. Radi se o tome da sam izgubio fakultet, zdravlje, prijatelje i financije u veoma kratkom periodu. Ja i dalje imam volju raditi na tim stvarima - samo što to više nije tako jednostavno kao prije. Zato često odem sam na kavu i tamo sjedim i razmišljam. Razmišljam o tome kako dalje. Trebao bi sad opet sklapati nova prijateljstva i odnose, ali to nije tako lako kao što kad sam bio mlađi. Trebao bi raditi. Ne znam točno od kuda krenuti. Bojim se da sad više nema vremena za popravak. Gledam si brata koji s 40 godina i fakultetom još nema stalan posao. To me još dodatno deprimira...

Prije sam volio čitati knjige, no vremenom sam shvatio da zapravo niti jedna autor ne oslikava život kakvim ga sam pojedinac osobno doživljava (npr. Dostojevski, Šopenhauer, Hesse, Niče). Tako da se nemam baš na koga osloniti. Zato i naslov ove teme jest "Kako vam se sve posložilo". Jer očito nitko nema formulu za život, ali zato ima primjer koji mi može dati odgovor na pitanje o tome što da očekujem od života.

[Kymatica]

klto kaže:

Situacija mi nije ponajbolja. Živim s majkom penzionerkom i bratom koji je u 40-ima, ima diplomu tehničkog fakulteta, a posao nikako da nađe. Izvlačio sam ga iz sranja dok je radio kod ogavnog privatnika. Sve je završilo na sudu, a onda su i počeli prvi simptomi moje bolesti. Odrastao sam bez oca, majka je bila obična službenica. Bilo je zapravo vrlo dobro dok nije otišla u penziju - brat je trebo naći posao i tako bi se financijski uzdržavali.

Poticaj za fakultet mi nije trebao pošto sam sve davao u roku zato što me sam izbor fakulteta vrlo interesirao - sve do bolesti. Sad sam upao u neku egzistencijalnu krizu u kojoj sam potpuno bezvoljan okrenut prema daljnjem pronalasku zaposlenja i kreiranju budućeg života. Zapravo, po prvi puta u životu, imam osjećaj da trebam odlučivati i djelovati. Prije je sve išlo nekako samo od sebe, bez prevelikog truda. To me vrlo straši i čini me pomalo bezpomoćnim.

jel tebe sada brat izvlači? dal ti je majkaa sada support?
mislim da si se iscrpio, od svega. od svoje uloge. to je dobro.
sada češ morati sebe otkriti, tko si zbilja ti, a tko je uloga koju si preuzeo u obitelji. obzirom da nemaš oca, možda si bio preodgovoran, roditelj svojima?
a nisam shvatila o kakvoj se bolesti se radi?
bilo bi dobro da kreneš na pt, ali vidim da su financije problem, pa je to malo teže.
brat ako ima tehnički faks, pravac van, po iskustvo.
nekad mislim da je lakše onima koji nemaju krov nad glavom u hr, prije ih život natjera da odu van tražiti život, ovako imaš neki minimalni komfor, i nisi nigdje. niti ideš napred, posla nema, a glupo ti je van od nule.
posao fakat rješava puno toga, ja dan danas znam da to što sam našla siguran posao mi je spasilo život.

[Yuna]

Tak ti je pao grah u ovom životu.
Život je splet okolnosti i treba se nać u pravo vrijeme na pravom mjestu. Možda tvoj trenutak tek dolazi.

Nije mi se još niš posložilo kak spada. Bauljam po 20-ima i ne znam kam bi sama sa sobom. Ali vidim da ide u nekom smjeru.

[Leteća]

klto kaže:

Muskarac sam i imam 27 godina. Upravo sam prekinuo fakultet zbog bolesti. Radi toga sam počeo previše razmišljati o budućnosti i relativno dobroj prošlosti. I zapitao sam se: Kako se drugima sve posložilo, a ja sam se toliko trudio?

Uvijek sam bio okružen prijateljima koji sada, čini se nestaju. Zapošljavaju se, žene se, završavaju studij. Meni niti jedno od toga ne polazi za rukom. Curu nemam, fakultet odustao, posao bolje da niti ne tražim u struci. Ljut sam na sebe i padam u očaj.

Stoga si postavljam pitanja: Što to u životu radim krivo? Što to nisam pročitao ili doživio? Fali li mi nekih talenata koji se ne uče u školi/fakultetu? ZAŠTO Drugi uspiju srediti svoj život? Odgovore nigdje ne nalazim. Stoga sam došao upitati ovdje o, nazovimo to tako, umijeću življenja.

Ne možeš znati koliko se drugima dobro posložilo - to što netko ima diplomu, posao ili obitelj ne znači da je zadovoljan svojim izborima. Da se negdje iza staklenog smješka ne skriva osoba koja iznutra udara glavom o zid.

Nisi pročitao ono što nisi pročitao, nisi doživio ono što nisi doživio. Za sve još uvijek imaš vremena (osim ako opis tvoje bolesti ne uključuje umiranje za šest mjeseci). Nemoj se ljutiti na sebe, radije se ljuti na nekog drugog ako baš moraš... to je zdravije.