Majka otišla - raspala se cijela obitelj

[Svjetlosni]

Zahebano
Meni se to nekad dogodi s bratom
Tj. on me uvlaci u svoja sranja verbalnom i neverbalnom komunikaciiom
Pa iz mene pocne izbijat neka cudna agresiva.

[My time]

Svjetlosni kaže:

Zahebano
Meni se to nekad dogodi s bratom
Tj. on me uvlaci u svoja sranja verbalnom i neverbalnom komunikaciiom
Pa iz mene pocne izbijat neka cudna agresiva.

To možeš riješiti jedino ako ignoriraš ponašanje svog brata.
Danas ima dosta ljudi sa takvim ponašanjem. Zbog svojih sranja žele uvući druge u svoj ponor. Jedino što vam preostaje je IGNORIRANJe.

[Splićankaa]

Prekini kontakt.

Mislila sam i ja da ima mater samo mene i da ce se ubit ako odem i tko zna sto.

Ne da se nije ubila, nego sad sa susjedom sere po meni.

Snac ce se i slizat sa susjedima kad prekines kontakt - taj scenarij ti je 100-100 da ce se dogoditi.

Nek ide psihologu il doktorici opce prakse plakat i nek njima prica o dusevnoj patnji, ti imas pravo zabavljat se, nisi specijalizirana za takve slucajeve, nit si duzna.

"Ako me neces ti slusati, tko ce drugi" - ako ti to kaze, reci da ode psihijatru a da ti ides lakirat nokte. Nakon tog ce te opsovati, onda reci da ides i na masazu.

Ko ga sljivi. Ne razmislja on kako je tebi, istu pricu ce pricat bilo kome, babi na salteru, zeni na trznici, susjedu u liftu.
Presebican je da bi se ubio. Nece se to desit. Previse misli da je bitan.
Njegov propali brak njegov problem.

[Splićankaa]

monkeybusiness kaže:

Pozdrav,

Imam 25 godina i živim u Zagrebu, imam svoj posao i svoj život, ali nerijetko se vikendom vraćam u rodni grad jer mi tamo živi otac kojeg je ljetos napustila majka. Otac nikada nije bio neka osjećajna i srdačna osoba, ali znam da je uvijek volio moje sestre i mene - a mene posebno jer sam najmlađa. Kako su se sestre davno udale i imaju svoju obitelj, ja sam mu praktički ostala jedini oslonac. Uvijek sam bila više vezana za oca nego za majku i čuli smo se svaki dan. Sada, otkako je majka otišla, zove po više puta dnevno i zamara me svojim pričama i teorijama zavjere. Svi su se urotili protiv njega i često meni predbacuje da sam i ja mamina " igračica". Puno puta se dogodi da me izbaci iz takta toliko da počnem vrištati i razbijati predmete oko sebe, onda mi se ispričava i obećava kako se neće više ponoviti, ali to naravno nikada nije istina. Najkraće rečeno - psihički me zlostavlja i više nisam sigurna kako se postaviti jer sve što sam do sada probala nije pomoglo. Trenutno zbog cijele obiteljske situacije nemam volju za životom i samo želim nestati. To sam mu isto rekla. Danas je petak i opet sam imala scene odmah na ulazu u kuću. Znam da bih možda trebala prestati dolaziti kući, ali previše se brinem da mu se nešto ne dogodi.
Je li netko imao sličnih iskustava, molim savjet...hvala

Poslano sa mog SM-G930F koristeći Tapatalk

Jel se brines za sebe?
Ko ce se za tebe pobrinuti?
Kreten koji ti govori da nece vise, pa te opet zlostavlja psihicki.
Prekini kontakt kazem ti, meni je mater rekla "mogu ti to rec jer sam ti mama"
E pa ne mozes- idi susjedi ili svojoj doktorici govoriti uvrede= njima nece, isprid njih glumata, ja nisam kanta za smece, hvala sto si me rodila, ali maltretirat me neces.

Imas pravo uzivat s deckom i zivit zivot, a ne glumit njemu psihologa jer ti to nisi, a i vrijeda te, bacas biserje u blato.

[Alienica]

Soul sister kaže:

Za njega jeste bolje, ali nju truje svojim gnojem. Potrebno joj je jasno reći da ona nije dužna biti njegova "posuda" za skupljanje gnoja bez obzira na to što joj je to voljeni otac. I ona je u jako lošem stanju, nije ona profesionalac koji mu može pomoći. I ne smatram da je bolje da se iživljava na njoj nego da ode u kafanu, jer eto, postat će alkos. Ima i drugih opcija, kao npr. potražiti stručnu pomoć ili potražiti pomoć sestara, pa zajedno uvidjeti koji je način da mu pomognu.

Ili neće, ako je i ranije imao sličnih problema pa ga je i žena napustila zbog toga.
On jeste toksična osoba u odnosu prema njoj, a ona to ne može sama riješiti jer je i ona loše.

Slažem se sa ostatkom, ništa se njemu neće desiti i strah od toga da će se njemu desiti nešto loše ako nije uz njega ne treba da joj bude razlog da se makne na neko vrijeme dok sebe ne dovede u red.

Btw, daleko od toga da mislim da je suosjećanje loše, ali ponekad pretjerano suosjećanje dovede do toga da drugi tu osobu koriste kao "vreću za istresanje".

Pa nitko joj ovdje nije rekao da je dužna biti ta posuda, i ja sam joj to isto jasno naglasila.

Ja sam samo htjela približiti situaciju iz njegovog ugla jer kad nekog možeš razumijeti, onda imaš više suosjećanja i manje te ljuti pa i manje gorčine ostaje u tebi.

Ovdje mi se čini da ste svi imali takvih problema s nekom osobom pa svi drvlje i kamenje po njemu. Tip je u najvećem mogućem bedu, žena ga je ostavila i otišla s drugim, a ovdje mu dijelite kreten, sebičan, toksičan, sigurno je takav bio i prije, zato ga je i ostavila i slično.

Meni to djeluje kao projekcije i ne fer u najmanju ruku jer ne znamo kakva je situacija.
Autorica je napisala da su se ranije lijepo slagali i da su bili povezani.

Ajmo se svi slagati i biti super kad nam je lijepo i sve ide od ruke, ako se nekome nešto tragično dogodi i treba osobi malo duže da se povrati (hello, žena ga je ostavila na ljeto - dakle, nije prošlo 6 mjeseci od tada) - bježi što dalje od te toksične i sebične osobe koja ne misli na nikog nego na sebe.

Pa da, ne misli na nikog jer je u samoj definiciji nemogućnosti oporavka od traume to da ne možeš mislit o ničem drugom nego o tome. Ne radi to osoba namjerno.

Ne znam, ne bih voljela imati takve prijatelje. Svakome se nešto može dogoditi u životu i svi ćemo se naći u situaciji kad ne možemo više i kad nam ni drugi ne mogu nikako pomoći osim svojim bivanjem tu za nas.

Kad sam jednom davno prekinula sa "ljubavi srca svoga" frendica je godinu dana sa mnom pričala po cijele noći, kad god je trebalo, doslovno do 5 ujutro bi pričale tolike noći. Ja sam imala potrebu sve sitnice i nevažne detalje iz te veze ponovno prepričavati i tko zna što sam toliko pričala i o čemu i što smo analizirale, tko bi se sjećao. Isto bih učinila i ja za nju. Ali prijatelje biraš, članove obitelji ne.

Još jednom naglašavam, autorici je to previše i ona se treba maknuti od njega. I također, to što će se on naći "sam na svijetu" nije loše i neće spriječiti njegov oporavak. Za oporavak samo treba vrijeme, što god ljudi oko njega govorili i činili i bili uopće u blizini ili se distancirali - svejedno za oporavak treba vrijeme.


EDIT: sad sam se sjetila da je i moja sestra tako kad sam imala taj spomenuti prekid me odmah otkantala - da što je meni, da ja brijem, da nek shvatim da je to još jedno iskustvo i nek zaboravim na to i krenem dalje, a kad je vidjela da sam i dalje u tome - nek potražim stručnu pomoć. I danas mi kaže da ona misli da sam ja previše zabrijala oko tog lika i cijele te situacije. I sad nedavno nešto mi je bilo s poslom i ja sam bila malo izvan sebe jer sam trebala donijeti neke važne odluke, rekla mi je da što mi je, da se svaki dan žalim, nek odem s nekim na kavu i razonodim se, da ona ima svoje brige i da joj se ne da o tome razgovarati. Tako da da, nisi dužan nešto prema svojim članovima obitelji samo zato jer si se rodio u toj obitelji, slažem se.

[Splićankaa]

Alienica kaže:

Pa nitko joj ovdje nije rekao da je dužna biti ta posuda, i ja sam joj to isto jasno naglasila.

Ja sam samo htjela približiti situaciju iz njegovog ugla jer kad nekog možeš razumijeti, onda imaš više suosjećanja i manje te ljuti pa i manje gorčine ostaje u tebi.

Ovdje mi se čini da ste svi imali takvih problema s nekom osobom pa svi drvlje i kamenje po njemu. Tip je u najvećem mogućem bedu, žena ga je ostavila i otišla s drugim, a ovdje mu dijelite kreten, sebičan, toksičan, sigurno je takav bio i prije, zato ga je i ostavila i slično.

Meni to djeluje kao projekcije i ne fer u najmanju ruku jer ne znamo kakva je situacija.
Autorica je napisala da su se ranije lijepo slagali i da su bili povezani.

Ajmo se svi slagati i biti super kad nam je lijepo i sve ide od ruke, ako se nekome nešto tragično dogodi i treba osobi malo duže da se povrati (hello, žena ga je ostavila na ljeto - dakle, nije prošlo 6 mjeseci od tada) - bježi što dalje od te toksične i sebične osobe koja ne misli na nikog nego na sebe.

Pa da, ne misli na nikog jer je u samoj definiciji nemogućnosti oporavka od traume to da ne možeš mislit o ničem drugom nego o tome. Ne radi to osoba namjerno.

Ne znam, ne bih voljela imati takve prijatelje. Svakome se nešto može dogoditi u životu i svi ćemo se naći u situaciji kad ne možemo više i kad nam ni drugi ne mogu nikako pomoći osim svojim bivanjem tu za nas.

Kad sam jednom davno prekinula sa "ljubavi srca svoga" frendica je godinu dana sa mnom pričala po cijele noći, kad god je trebalo, doslovno do 5 ujutro bi pričale tolike noći. Ja sam imala potrebu sve sitnice i nevažne detalje iz te veze ponovno prepričavati i tko zna što sam toliko pričala i o čemu i što smo analizirale, tko bi se sjećao. Isto bih učinila i ja za nju. Ali prijatelje biraš, članove obitelji ne.

Još jednom naglašavam, autorici je to previše i ona se treba maknuti od njega. I također, to što će se on naći "sam na svijetu" nije loše i neće spriječiti njegov oporavak. Za oporavak samo treba vrijeme, što god ljudi oko njega govorili i činili i bili uopće u blizini ili se distancirali - svejedno za oporavak treba vrijeme.


EDIT: sad sam se sjetila da je i moja sestra tako kad sam imala taj spomenuti prekid me odmah otkantala - da što je meni, da ja brijem, da nek shvatim da je to još jedno iskustvo i nek zaboravim na to i krenem dalje, a kad je vidjela da sam i dalje u tome - nek potražim stručnu pomoć. I danas mi kaže da ona misli da sam ja previše zabrijala oko tog lika i cijele te situacije. I sad nedavno nešto mi je bilo s poslom i ja sam bila malo izvan sebe jer sam trebala donijeti neke važne odluke, rekla mi je da što mi je, da se svaki dan žalim, nek odem s nekim na kavu i razonodim se, da ona ima svoje brige i da joj se ne da o tome razgovarati. Tako da da, nisi dužan nešto prema svojim članovima obitelji samo zato jer si se rodio u toj obitelji, slažem se.

Svasta, to nije normalno, nego si iscijedila frendicu cendranjem. Kako mozes do 5 ujutro mlatit praznu slamu i nekome remetit san i njegove obaveze? Neki red mora bit.

Pa dobro ti je rekla sestra rekla, njoj se nije dalo slusat tvoje cendranje i pustila te da se sama snalazis, onda kad te "zlocesta" sestra otkantala, nakacila si se na frendicu i nju cijedila, isto tako ce i od autorice otac, kad ga ona otkanta, nac nekog novog. Eto kad si tako dobra, nek te autorica teme spoji sa svojim ocem, pa onda iducih godinu dana razgovaraj s njime svaki dan, po nekoliko puta dnevno, a nekad i do 5 ujutro, sigurna sam da ces ti naci pravu rijec i rijesenje za njegov problem, sto mislis?
Sta mislis za sta se svi oni psiholozi trude godinama.
Oni sjede nad knjigom da bi kasnije ljudima radili pedikuru ili pomagali pri rjesavanju problema?

Ovo je skrooo situacija da taj covijek ode u psihologa.
Ne idu psiholozima psihicki bolesni ljudi, vec i zdravi kojih zadesi problem, a ne znaju se nositii.

NIKAD TI FRENDICA ILI CLAN OBITELJI nece moc bolje pomoc od psihologa, jer su oni EMOTIVNO ukljuceni u odnos sa tobom, cijedis ih na racun "prijateljstva, clan si obitelji pa me moras slusat".
Da mi frendica polomi nogu poslala bih ju da ode u bolnicu, ne bih isla presavijat sama pa da jos vise stete ucinim.

Ova cura prica s njime on ju vrijeda da je materina igracica, cas je normalan cas lud.
Ko tu koga jeb...

Posalji ga pravac psihologu i iskljuci telefon, nisi duzna to slusat.
Kad dodje sebi i bude opet normalan i ne bude te vrijedao, onda nastavi pricu.

Ovako je on navijen ko pokvarena ploca, tebi kvari raspolozenje, vec si napisala da bi tila da nestanes, alooo imas 25 godina, jel on razmislja kako se ti psihicki osjecas, misli samo na sebe i cendra ko da mu je 5 godina, on je probleme u braku trebao rijesavati davnih dana, ako nije, sta se desilo desilo se, nek izvoli psihicu na ispovijed a tebe pusti na miru da uzivas u mladosti.

[Leteća]

Splićankaa kaže:

Prekini kontakt.

To je i meni prvo palo na pamet. Barem na neko vrijeme, dok čovjek ne shvati da njegovo ponašanje ima svoje posljedice. Alternativa je da ne ide njemu sama nego sa sestrama, tako bi trebalo biti lakše. Jest da se sestrama vjerojatno ne da, ali red bi bio da se odgovornost brige za oca malo podijeli.

[Alienica]

Splićankaa kaže:

Svasta, to nije normalno, nego si iscijedila frendicu cendranjem. Kako mozes do 5 ujutro mlatit praznu slamu i nekome remetit san i njegove obaveze? Neki red mora bit.

Pa dobro ti je rekla sestra rekla, njoj se nije dalo slusat tvoje cendranje i pustila te da se sama snalazis, onda kad te "zlocesta" sestra otkantala, nakacila si se na frendicu i nju cijedila, isto tako ce i od autorice otac, kad ga ona otkanta, nac nekog novog. Eto kad si tako dobra, nek te autorica teme spoji sa svojim ocem, pa onda iducih godinu dana razgovaraj s njime svaki dan, po nekoliko puta dnevno, a nekad i do 5 ujutro, sigurna sam da ces ti naci pravu rijec i rijesenje za njegov problem, sto mislis?
Sta mislis za sta se svi oni psiholozi trude godinama.
Oni sjede nad knjigom da bi kasnije ljudima radili pedikuru ili pomagali pri rjesavanju problema?

Ovo je skrooo situacija da taj covijek ode u psihologa.
Ne idu psiholozima psihicki bolesni ljudi, vec i zdravi kojih zadesi problem, a ne znaju se nositii.

NIKAD TI FRENDICA ILI CLAN OBITELJI nece moc bolje pomoc od psihologa, jer su oni EMOTIVNO ukljuceni u odnos sa tobom, cijedis ih na racun "prijateljstva, clan si obitelji pa me moras slusat".
Da mi frendica polomi nogu poslala bih ju da ode u bolnicu, ne bih isla presavijat sama pa da jos vise stete ucinim.

Ova cura prica s njime on ju vrijeda da je materina igracica, cas je normalan cas lud.
Ko tu koga jeb...

Posalji ga pravac psihologu i iskljuci telefon, nisi duzna to slusat.
Kad dodje sebi i bude opet normalan i ne bude te vrijedao, onda nastavi pricu.

Ovako je on navijen ko pokvarena ploca, tebi kvari raspolozenje, vec si napisala da bi tila da nestanes, alooo imas 25 godina, jel on razmislja kako se ti psihicki osjecas, misli samo na sebe i cendra ko da mu je 5 godina, on je probleme u braku trebao rijesavati davnih dana, ako nije, sta se desilo desilo se, nek izvoli psihicu na ispovijed a tebe pusti na miru da uzivas u mladosti.

Pa dobro, ti i ja nismo frendice, niti ćemo biti, niti isto gledamo na te stvari i u redu stvar, dobro meni, dobro tebi. Ali ipak mislim da malo pretjeruješ ovdje ili u najmanju ruku da uopće nisi shvatila dosta toga što sam napisala.

Što je tebi cendranje i cijeđenje i vrijeđanje, meni je bivanje tu za osobu do koje mi je stalo. Ali zaista stalo, ne da je "odrađujem" jer je red. Kad zaista osjećam osjećaje prema toj osobi, mene takav "rad" ne cijedi, nego me puni energijom. I uostalom nikad ne bih gradila nijedan odnos (osim sa članovima obitelji na koje sam na neki način "osuđena") s figom u džepu - dok ti je sve u životu u redu, tu sam, možemo se zabavljati, kad naiđu teška vremena i ti više nisi "normalan" - ko te šljivi.

Osim toga, kad osoba osjeti bezuvjetnu podršku, smirenost i ljubav s druge strane, ona se i sama smiri i nema potrebu više toliko histerizirati. Ima naravno i imat će još puno puta, ali s vremenom (mjesecima i godinama) će se to smanjivati.

To je jedini način koji ja vidim da se nekome može "pomoći" (recimo to da pomogne sam sebi), ovo što si napisala da ja samtram da ću reći prave riječi i naći pravo rješenje - to si me totalno krivo shvatila, jer ja upravo govorim da toga nema i da je to nemoguće. Ići nuditi nekom tko je u takvoj situaciji rješenje jer nešto najpogrešnije što možeš napraviti. (a to radi većina psihologa koji nemaju pojma svoj posao)

Isto tako ne znam gdje sam ja napisala da mislim da je moja sestra zločesta zbog toga što me otkantala? Nije ona ništa dužna samo zato jer smo se rodile u istoj obitelji - kao što sam jasno napisala.

Na poslu sam radila sličan posao, ali sam otišla, ne zato jer mi je bilo naporno, baš naprotiv, bilo mi je baš lijepo i nikad me nije opteretilo, nego jer nisam mogla gledati kako se kolegice i šefica bezobrazno odnose prema tim ljudima (a još imaju završene psihoterapijske pravce). Oni nisu imali osjećaj za to, njih to nije punilo, i s vremenom su se iscijedile tj. sagorile. I sad im taj posao jedino služi za novce i liječenje frustracija, tj. zadobivanje nekakve bolesne moći nad tim jadnim ljudima nad kojim jedino mogu izigravati šerifa.

Dobrog psihologa je teško naći. Ja još nisam upoznala takvog. I skupi su. Pa onda bacaš lovu da ti netko nudi direktivne pristupe i gotova rješenja koja se njima čine vrlo logična, a nemaju nikakve veze s tobom. Nije ni to rješenje. Barem za mene sigurno ne bi bilo.

Zato se ne slažem s tobom da ti netko tko te iskreno voli i tko ima puno ljubavi u sebi općenito neće moć bolje pomoći od psihologa - nema šanse! Jedino takve osobe, koje prenose na druge svoj mir i ljubav, smirenost i strpljivost, su uopće u stanju nekome pomoći.

[Soul sister]

Alienica kaže:

Meni to djeluje kao projekcije i ne fer u najmanju ruku jer ne znamo kakva je situacija.

Ne misliš li da ti imaš neke projekcije s obzirom na to da je tebi njegov ugao gledanja bliži? Ljudi koji su ovdje napisali svoja iskustva imaju loša iskustva s manipulacijom najbližih i vjerovatno znaju prepoznati obrazac takvog ponašanja.

Autorica je napisala da su se ranije lijepo slagali i da su bili povezani.

Isto tako napisala je da je ovo što njen otac radi sada psihičko zlostavljanje.

Ajmo se svi slagati i biti super kad nam je lijepo i sve ide od ruke, ako se nekome nešto tragično dogodi i treba osobi malo duže da se povrati (hello, žena ga je ostavila na ljeto - dakle, nije prošlo 6 mjeseci od tada) - bježi što dalje od te toksične i sebične osobe koja ne misli na nikog nego na sebe.

Pažljivo pročitaj temu i vidjet ćeš da niko nije napisao da treba pobjeći na prvi znak nevolje, ali da, svi su napisali da se treba izmaći od sebične i toksične osobe koja misli isključivo na sebe i uopće je nije briga šta će biti sa ostalima, a to su napisali kako bi autorica pomogla sebi. Jer, ako nisi primijetila, nije samo njen otac loše i ona je veoma loše i treba joj pomoć.

Pa da, ne misli na nikog jer je u samoj definiciji nemogućnosti oporavka od traume to da ne možeš mislit o ničem drugom nego o tome. Ne radi to osoba namjerno.

Niko nije ni tvrdio da radi namjerno. Ali, autorica mu ne može pomoći, može mu pomoći stručna osoba.

Ne znam, ne bih voljela imati takve prijatelje.

Kakve? One koji će ti pomoći tako što će te poslati stučnoj osobi ako vide da si suviše zabrazdila u psihozu?

Svakome se nešto može dogoditi u životu i svi ćemo se naći u situaciji kad ne možemo više i kad nam ni drugi ne mogu nikako pomoći osim svojim bivanjem tu za nas.

Slažem se, ali svaka pomoć ima svoje granice. Ako osoba iskorištava suosjećanje i odbija pomoć bilo kakve druge vrste, onda se takvoj osobi ne može pomoći. Niko nikoga nije spasio od samog sebe. A ovo stanje njenog oca meni se ne čini kao nešto što traje od napuštanja njene majke. To jeste bio okidač, ali vjerujem da ovo stanje traje mnogo duže (a to je i autorica napisala).

Kad sam jednom davno prekinula sa "ljubavi srca svoga" frendica je godinu dana sa mnom pričala po cijele noći, kad god je trebalo, doslovno do 5 ujutro bi pričale tolike noći. Ja sam imala potrebu sve sitnice i nevažne detalje iz te veze ponovno prepričavati i tko zna što sam toliko pričala i o čemu i što smo analizirale, tko bi se sjećao. Isto bih učinila i ja za nju. Ali prijatelje biraš, članove obitelji ne.

Ovo nije ista situacija. Njen otac psihičke probleme vjerovatno vuče duže vrijeme, a napuštanjem majke i ona je jako pogođena i ne može podnijeti sve to što se desilo. Ovdje je njoj prvenstveno potrebna pomoć, a on ako ne uviđa da je i njemu, ona nije kriva za to.

rekla mi je da što mi je, da se svaki dan žalim, nek odem s nekim na kavu i razonodim se, da ona ima svoje brige i da joj se ne da o tome razgovarati.

A jesi li pomislila da možda tvoja sestra ima veće probleme od tebe samo se ne žali već ih pokušava riješiti? Meni njen odgovor liči na to kao da joj je pukao film od tvoje kuknjave. Naravno, ostavljam mogućnost da moj dojam nije ispravan (ne poznajem vas niti znam išta o vašim međusobnim odnosima).

[Kymatica]

Alienica kaže:

Pa dobro, ti i ja nismo frendice, niti ćemo biti, niti isto gledamo na te stvari i u redu stvar, dobro meni, dobro tebi. Ali ipak mislim da malo pretjeruješ ovdje ili u najmanju ruku da uopće nisi shvatila dosta toga što sam napisala.

Što je tebi cendranje i cijeđenje i vrijeđanje, meni je bivanje tu za osobu do koje mi je stalo. Ali zaista stalo, ne da je "odrađujem" jer je red. Kad zaista osjećam osjećaje prema toj osobi, mene takav "rad" ne cijedi, nego me puni energijom. I uostalom nikad ne bih gradila nijedan odnos (osim sa članovima obitelji na koje sam na neki način "osuđena") s figom u džepu - dok ti je sve u životu u redu, tu sam, možemo se zabavljati, kad naiđu teška vremena i ti više nisi "normalan" - ko te šljivi.

Osim toga, kad osoba osjeti bezuvjetnu podršku, smirenost i ljubav s druge strane, ona se i sama smiri i nema potrebu više toliko histerizirati. Ima naravno i imat će još puno puta, ali s vremenom (mjesecima i godinama) će se to smanjivati.

To je jedini način koji ja vidim da se nekome može "pomoći" (recimo to da pomogne sam sebi), ovo što si napisala da ja samtram da ću reći prave riječi i naći pravo rješenje - to si me totalno krivo shvatila, jer ja upravo govorim da toga nema i da je to nemoguće. Ići nuditi nekom tko je u takvoj situaciji rješenje jer nešto najpogrešnije što možeš napraviti. (a to radi većina psihologa koji nemaju pojma svoj posao)

Isto tako ne znam gdje sam ja napisala da mislim da je moja sestra zločesta zbog toga što me otkantala? Nije ona ništa dužna samo zato jer smo se rodile u istoj obitelji - kao što sam jasno napisala.

Na poslu sam radila sličan posao, ali sam otišla, ne zato jer mi je bilo naporno, baš naprotiv, bilo mi je baš lijepo i nikad me nije opteretilo, nego jer nisam mogla gledati kako se kolegice i šefica bezobrazno odnose prema tim ljudima (a još imaju završene psihoterapijske pravce). Oni nisu imali osjećaj za to, njih to nije punilo, i s vremenom su se iscijedile tj. sagorile. I sad im taj posao jedino služi za novce i liječenje frustracija, tj. zadobivanje nekakve bolesne moći nad tim jadnim ljudima nad kojim jedino mogu izigravati šerifa.

Dobrog psihologa je teško naći. Ja još nisam upoznala takvog. I skupi su. Pa onda bacaš lovu da ti netko nudi direktivne pristupe i gotova rješenja koja se njima čine vrlo logična, a nemaju nikakve veze s tobom. Nije ni to rješenje. Barem za mene sigurno ne bi bilo.

Zato se ne slažem s tobom da ti netko tko te iskreno voli i tko ima puno ljubavi u sebi općenito neće moć bolje pomoći od psihologa - nema šanse! Jedino takve osobe, koje prenose na druge svoj mir i ljubav, smirenost i strpljivost, su uopće u stanju nekome pomoći.

ovo jednostavno nije istina. ti si imala epizodu prekida ljubavne veze, i bila si mlada i nezrela.
da kukaš godinama o lošem braku, a da te prijateljica godinama iz "ljubavi " sluša do pet ujutro, znači da ti radi medvjeđu uslugu, a zadovoljava kod sebe neku patologiju. jer se ti ne mjenjaš dok god ima netko tko će ti klimati glavom da si ti u pravu a eto svijet je nepraveden, muž ne kuži, bla..
psiholog je školovan i nije emotivno upleten i može ocjeniti kada ti treba reči istinu a kada ti dopustiti da se ispucaš. i psiholog zna postaviti granicu da ne postane kanta za smeće. i da se ne vrtite u krug.