Metamorfoze

[terresy]

odgovor na drugom topicu me ponukao da otvorim svoj. dogadja li se vama da recimo sa cijelim svijetom, kolegama na poslu, uzom familijom komunicirate normalno, a kad je rijec o voljenom bicu ja sve uzimam k srcu, planem olako i stalno se osjecam napadnutom iako objektivno to nema veze s mozgom. (op.aut. nedavno se udadoh)

more li bit da iskaljujem stres samo na jednoj osobi ili sam u biti placljiva luzerka s cool fasadexom koja pukne kad dojde doma..

idem sebi sama na zivce, postoje li neke vjezbe, tablete, vracevi ili da brojim do deset pa onda otvorim usta?

[terresy]

ovo je trebao biti topic ali nekako se uklapa na ovo znanstveno istrazivanje pa se ispricavam na offu, krivi klik

[atlantis]

nikada ne mozesh znati hocete li na kraju puta zavrsiti na istoj strani svijeta...

i, u principu, bi se trebalo 'vidjeti' kada netko od partnera pocinje koracati u drugom smjeru...

no, ima stvari na koje ne mozesh utjecati (chiq je dobro rekla, mladost - odrastanje, izgradjivanje licnosti) ili koje ne vidish dok nije kasno, ili koje se jednostavno dogode u trenutku i ma koliko se ti trudio usporiti ih ili vratiti na staro, jednostavno ti druga osoba to ne dozvoli...

a tada je najpostenije (iako najteze) rechi dovidjenja...


varia: "Ako je kriza, podsjetis ga, sto bi kolega w. rekao, na ono sto je volio raditi, misliti, osjecati.... na ono sto je bio. I u najtupljoj svakodnevnici nesto od toga ostane, makar u tragovima. Ako je neceg bilo, moze se rekonstruirati."

ali, samo ako je i on toga svjestan, samo ako i on zeli povratak na staro...

[Winona]

nikada ne mozesh znati hocete li na kraju puta zavrsiti na istoj strani svijeta...

apsolutno tocno.

Ja ne kuzim ljude ( parove ) gdje se jedna strana naljuti ako mu druga nije spremna dati 100 % obecanje da ce sljedecih 50 godina biti skupa i voljeti ga/ju.

I moj partner se malo narogusio na moj odgovor. No pokusala sam mu objasniti da bi zapravo bas to, davanje neceg sto je izvan moje moci, bilo licemjerno.

Ovako sam krainje iskrena, super kad bi ostali cijeli zivot, ali hej otkud ja to mogu SAD znati ?

Mogu se ja pretvoriti u monstruma ( ako vec nisam ) moze se on ne znam povampiriti a ja ono dala obecanje prije ohoho godina da cu ga sigurno voljeti - i sto da nas patim oboje zbog nekog blesavog dogovora kad oboje vidimo da to vise nije to.

Meni je vise fer ne obacavati nista a ostati do kraja nego obecati brda i doline a napustiti ga na prvoj uzbrdici.

[diadora]

lucija kaže:


Al ja imam čist hipotetičko pitanje - što ako se probudiš jednoga dana, a ono drugo biće je napustilo sve bitne stvari o kojima smo pričali... Što onda?

Nemam pojma kako bih reagirala na takvu situaciju. Nadam se da nikad neću biti u prilici, ali me to intrigira onako općeljudski i filozovski.

A, slusaj nista se ne zbiva preko noci ( osim potresa..).
Mozes se ti jedno jutro probuditi i shvatiti da spavas pokraj papka i nije ti jasno kad i kako se to dogodilo..?
Ali nitko ne postaje nesto preko noci - sve se zbiva lagano, postepeno i gotovo neprimjetno. Sto ne znaci da nema malih naznaka tih promjena. Samo stvar je u tome da ih valja vidjeti i prepoznati prije no sto postane kasno. I ako na svemu tome ne radis postepeno onda je logicno za ocekivati da ces raditi duze i mukotrpnije ako si dopustis da se jedno jutro jednostavno "probudis". Ako onda uopce vise i zelis raditi na tome.

[Pink Lemon]

varia kaže:
A kad/ako se jednom probudis u toj situaciji, najprije provjeris radi li se o krizi ili o osobini. Vratis se malo u proslost.
Ako je kriza, podsjetis ga, sto bi kolega w. rekao, na ono sto je volio raditi, misliti, osjecati.... na ono sto je bio. I u najtupljoj svakodnevnici nesto od toga ostane, makar u tragovima. Ako je neceg bilo, moze se rekonstruirati.

A ako je osobina.... Zaboravis stvar. Tjeras dalje pa dokle ide (a ide kratko), testiras zivce i dobru volju....

Ali u oba slucaja, neizostavno (sto bi, opet, kolegica p. rekla): budes rospijetina ili u blazoj varijanti barem.... drska.

Slazem se s variom!
u mojoj se bivsoj vezi nekako tako odvijalo. moj je decko bio jedna od najpozitivnijih osoba kad smo se upoznali. to mi se najvise svidjalo na njemu. jednostavno - uvijek akcija, uvijek planovi, uvijek naprijed.
Nakon 4 godine postao je poprilicno cinican, nezadovoljan svime, zalio se stalno na sve.
nije se to desilo jedno jutro. i nismo to skuzili najednom jedan dan. Puta se desilo da je on bio nezadovoljan necim u vezi sa svojim faksom, roditeljima, hobijem (zadnjih godinu dana veze recimo) i onda sam mu ja odgovarala nervozom. I onda je on bio nezadovoljan i nasom vezom.
puno smo puta presijecali taj krug i nastojali ispocetka, podsjecali se na ono sto smo bili i sto zelimo biti. neke stvari smo rijesili neke ne.
na kraju, mogu reci samo da nismo imali vise volje za analize i rekonstrukcije, zakljucili smo da ce ipak biti bolje da svatko svoje frustrustracije rijesi sam za sebe (ili s nekim drugim). I presjekli jednom zauvijek.
Desilo se ono sto je netko rekao, upoznali se prerano da bi izdrzali skupa sve promjene koje su nam slijedile (ovo naravno se odnosi samo na nas dvoje, ne mislim da generalno postoji neka "prerana dob")

[..a unda]

"varia, walter, luca i svi ostali"... uz postovanje prema vasem iskustvu i vasim zeljama: skoro sam vas htio izgeneralizirati kao trtase..i trtasice. ali, na vrijeme sam odustao jer zaista ne mislim tako. samo sam osjetio neku strepnju iz postova. nesigurnost.

razumio sam dobar dio lucijinog pitanja kao pitanje o odgovornosti.

u nekoj vezi (hipotetickoj):

kad dajem, dajem zato jer je veza tolerancija, razumjevanje, strpljivost...blabla..
ako to radimo po inerciji moranja, onda je to kompromis. kojeg, gle, trazimo i od onog drugog. kompromis? u vezi? o cemu, naime, onda pricamo?

ponovit cu nesto sto je ovdje (i inace) dosta puta navedeno (zaista ne znam zasto nakon posta atlantis ovo pisem). ako se zajedno ne mijenja, nema srece. i ponovit cu opet da...svaki raskid veze..duze veze... jest razlicito odrastanje. u razlicitim smjerovima..mozda i razlicitim intezitetom. kad se "probudimo ujutro i ne prepoznamo osobu kraj sebe"..ko se promijenio? da nije onaj ko gleda? ako se, zaista promijenio onaj drugi, bit cu slobodan zapitati...a zasto smo to dopustili? ..koliko nam je bilo stalo?

zar ne bi trebali, pa i na pocetku veze, upitati se sto zelimo?..koje uloge zelimo preuzeti i koliko nam je ta veza vazna? odrediti prioritete i vidjeti mozemo li se ostvariti u toj vezi. naglasavam, zajedno s tom drugom osobom. ako su nam prioriteti bilo koje druge naravi, npr. profesionalne, mislim da ne mozemo. ako nam ne uspijeva napraviti kompromis..s nasim ulogama u vezi, pa jasno je da necemo prepoznati onog drugog, ili nas on nece prepoznati. ako smo odlucili stititi i boriti se za..vezu...onda ustupke treba traziti vani veze.
samo treba biti malo, malo prema sebi iskren i zapitati se: sto zelim? nakon toga svaka odluka je jednostavna. rekao bih, i opravdana. i cestita.

previse je. odustajem od komentiranja zapustanja, cinizma...
i sorry lucija. kazes da se radi cisto hipotetickoj situaciji. ne vjerujem bas.(ok, mozda ne sada, u tvojoj trenutnoj situaciji). sumnjam da o tome netko razmislja, a da mu se to nije dogodilo

p.s.

u svim postovima rijec ljubav je upotrebljena samo jednom. i to u uvodu. i rijec "ljubljeno" kao stilski nadomjestak. i onda sam ja trtas.

[Garovix]

ja sam se uvijek i samo i jedino pitao je li mi rekla istinu da imam najvećeg kojeg je vidla. mislim da stvar nije samo fizičke prirode. psiha je tu jako uključena. ak mi nije najveći, nemrem sad nekaj dijeliti s tom osobom. odma se udaljim. kila sim-tam, to je ok. ali ovo, gore rečeno.......uh....

inače, nemreš znati je li osoba plodno tlo il dude i tu su u prednosti ljudi koji imaju 'nos'. ja u to vjerujem i do sada me nije zajebalo. problem mi je bio samo početi vjerovati prvom filingu..ono, kaj ak griješim, kaj ak ovo, kaj ak ono..i nakon više uzastopnih zakašnjelih vjerovanja vlastitom njuhu, skužio sam da često fizički miris žene omete moždanu 'sluznicu'.

[Winona]

ja se samo nadam da ti bu zena skoro rodila jer se ovo vise ne da izdrzati

[luca]

..a unda kaže:
ako se zajedno ne mijenja, nema srece. i ponovit cu opet da...svaki raskid veze..duze veze... jest razlicito odrastanje. u razlicitim smjerovima..mozda i razlicitim intezitetom. kad se "probudimo ujutro i ne prepoznamo osobu kraj sebe"..ko se promijenio? da nije onaj ko gleda? ako se, zaista promijenio onaj drugi, bit cu slobodan zapitati...a zasto smo to dopustili? ..koliko nam je bilo stalo?

ja sam mislila da sam ovo rekla ocito nisam to mi je zato jer sam o svemu tome na forumu pisala vec toliko puta, da mislim da je sve svima jasno sto ja mislim, pa se ne trebam truditi objasnjavati (opet)

[FANCY]

Nemora značit da se netko mijenja na gore, što ako se mijenja na bolje, zašto uvijek sagledavamo samo negativne aspekte našeg ili tuđeg života. Postoji mnogo stvari u životu koje su tako lijepe a nitko ih nikada niti pomene niti ih se sjeti.
A ako se dogodi to što si opisala u svom topicu onda se treba zapitati gdje sam ja u tom događaju, koja je bila moja uloga itdd.
Za tako nešto kriv može biti način života, posao, odgovornost i još mnogo tog, ali mi amo ti koji te stvari mnogo puta vidimo i pravimo se ludi kao da će se to riješit samo od sebe kao što se i dogodi ali sa 99% negativnim ishodom.
A da smo reagirali na vrijeme i rekli svom ljubljenom, ljubljenoj,kolegi ili nekomu da to što radi nevalja ni za njega a ni za ljude koji ga svakodnevno okružuju a pogotovo za porodicu ili bračnog družbenika , sigurno se nebi dogodilo to što si opisala.
Znači pola pola je krivica u svakom slučaju a tko je više a tko manje kriv, koga je to još briga kad se ovako nešto dogodi i sve ode i tri labudova krila.
A ako se i dogodi ono najgore ti si našla način kako još dublje ukopati --->čitaj se::
Žena koja voli poljsko cvijeće, brzu vezu i ljeto, a ne voli papke, zimsku odjeću i orhideje.<----.
Život je ponekad težak ali ne za sve..

[..a unda]

luca kaže:
... to mi je zato jer sam o svemu tome na forumu pisala vec toliko puta, da mislim da je sve svima jasno sto ja mislim, pa se ne trebam truditi objasnjavati (opet)

..sorry luce..i svima ... sta ces..tipicna greska..desi mi se, eto, da ne (sa)slusam druge, nego cujem samo sebe

[plavva]

Winona kaže:
ja se samo nadam da ti bu zena skoro rodila jer se ovo vise ne da izdrzati

ne copraj, pa da se zbudim pored metamorfoziranog garovixa i umrem od dosade

[luca]

..a unda kaže:
..sorry luce..i svima ... sta ces..tipicna greska..desi mi se, eto, da ne (sa)slusam druge, nego cujem samo sebe

ma ne, ja sam kriva, nisam se dovoljno jasno izrazila

[Secundo]

Parasociolog kaže:
ne znam, ja mislim da ako si netko dopusti da se mentalno zapusti, ti kao njegov partner ga možeš pokušati iščupati iz toga ako ti je stalo, ili ga ne dirati, ili otići ako je postao agresivan, ciničan, zloban, naporan. a ako si to ustanovio nakon mnogo vremena nerazgovaranja, onda sumnjam da ćeš se sad jednog jutra probuditi pun poleta da iščupaš partnera iz letargije. jedino se može dogoditi da se probudiš u sunčano jutro i shvatiš da ti samog sebe želiš iščupati iz letargije i onda uletiš s idejom da ajmo u čateške.

Potpisujem. Moras pokusati iscupati ga, ali ako se drugi ne da iscupati, to je kraj veze.

Parasociolog kaže:
što ja znam, išli bi na tečaj padobranstva.

Moje najdraze rijesenje bracnih problema.

[lucija]

Čitala sam knjigu o bračnom paru - on se obogati, ona ode u antiglobaliste i njihova veza škripi iz dana u dan. Priča je ispričana iz perspektive oboje... VRLO BOLNO. To me je potaknulo na ovaj topic. Nije to neka realna situacija; znam kako stvari realno idu - il imaš
života il nemaš, il se trudiš il ne. Kako siješ tako ćeš i žeti, a kamo će druga osoba ići - to ovisi samo o njoj ili njemu.

Međutim, nisu svi pametni ko mi na forumu i pokušala sam se zamisliti u koži onoga para iz moje knjige. Doživjela sam strah do kostiju. BRRRRR....

[Secundo]

lucija kaže:
Međutim, nisu svi pametni ko mi na forumu i pokušala sam se zamisliti u koži onoga para iz moje knjige. Doživjela sam strah do kostiju. BRRRRR....

Ma daj, mogla si taman gledati "Deep impact" pa se bojati meteora. Ili "Airport", pa dobiti strah od letenja (ne onaj od E. Jong ). Nekad se desi nesreca premda smo sve radili po pravilima, i treba si priznati da je izvjesni rizik uvijek prisutan. Takav je zivot, pa sta onda?

[preatorian]

chiquita kaže:
znaš li koji je bio moj najveći strah kad sam prohodala sa svojim dragim?
ne da li se ja njemu sviđam, ne da li si pašemo...nego da li smo se prerano upoznali da bi mogli biti cijeli život skupa a da se ne promjenimo i volimo ono što nas je privuklo a što ne bih htjela da se ikad promjeni...
u prve dvije godine naše veze strašno sam se bojala što ako se naši karakteri toliko primjene dok se isformiramo u ljude da ćemo voljeti različite stvari, da ćemo steći neke druge afinitete koji nam nisu blisku, da ćemo steći neke druge kriterije....
i desilo se, razvili smo se, promjenili smo se, nismo isti ljudi ko od prije 10 godina...ali još smo uvijek skupa.
ne znam kako ali jesmo.

Naravno da se karakteri mjenjaju. Pa bilo bi žalosno da smo isti sa 18,28 ili 38 godina.
Bit je u zajedničkom razvoju.
Zajedničkom smjeru i približnom tempu.
Ukoliko se jedan od partnera samo pravi da određene stvari voli ili rado želi i radi (kako bi udovoljio drugom partneru), a svoju pravu prirodu skriva i ne pokazuje je prije ili kasnije će ta veza pući.

[Parasociolog]

Mislim da ne mora veza nužno puknuti ako se oboje ne razvijaju istim tempom i zajedno, nego baš naprotiv, ako jedno počne prislijavati drugo da se razvija kako on/a svira. Ako recimo njemu puhne u glavu da želi ići u lov, a meni je to fuj, ja bih radije ostala doma u toploj sobi, to samo po sebi nije bed ako međusobno to uvažimo.

Naporno je i zamorno kad moraš glumiti da dijeliš neki interes koji te ostavlja ravnodušnim, a još napornije ako se krenemo nadjebavati tko je gazda. Nadjebavanje je isto jedan od stečenih ukusa kod mnogih ljudi, mene je to srećom zaobišlo, nemam ja za to previše volje ni strpljenja, osobito kad se treba svađati oko nečega do čega mi nije stalo, samo radi svađanja, uvijek s istim pitanjima i argumentima. Umori me to, znajući da ima toliko zanimljivih i ljepših stvari koje bih radije radila od dokazivanja same sebe i svoje slobode biranja sadržaja u životu.

Na sreću, moj dragi je to shvatio, pa se oboje možemo mijenjati koliko skoro koliko želimo i puštati se međusobno na miru. Ne bi to svatko mogao shvatiti, tako da ja jako cijenim taj svoj teško stečeni mir.

[cabon]

onda si nades novu zensku, mladu 10 -15 godina od ove stare i na miru si jedno vrijeme... jednostavno