Panični napadaji - opća tema

[Swipe]

Uspio sam par puta uči u tramvaj i suočit se sa vlastitim strahom, i u busu sam normalno doputovao doma, usmjerio si misli na pozitivno i izdržao bez napada panike.

@Splicanka Da dosta slično kao i ja. Samo što ja nemam potrebu samoozljedit se ili ozljedit drugoga, ja samo u tom trenutku želim izaći van maknut se sa mjesta na kojem jesam i na kojem mi je neugodno. I pomisao da to realno ne mogu dobit isti tren mi izaziva dodatni strah i nelagodu, i tako u krug sve dok ne dođe do znojenja, ubrzanog rada srca itd. , ali zasad uvijek se nekako uspijem smiriti nakon nekog vremena i prođe me.

Mislim da imam neku vrstu klaustrofobije jer sad novi mini napadaj koji sam doživio je bio u malenom liftu u zgradi kad sam išao u posjet prijatelju.

[dorinne]

pozdrav svima! Vec sam 6 dana na terapiji xanaxom 0,25 g( 1-3) dnevno i osjecam se zadnjih dva dana , a posebice danas vrlo smireno.. dijagnosticiran mi je je f.41.panični poremećaj. ima li taj osjecaj smirenosti veze s kontinuiranom konzumacijom lijeka, ili je vezan uz nesto drugo, npr.prirodno smirivanje organizma jer trenutno nisam pod utjecajem stresora? Zapravo me zanima koliko dugo utjece jedna navedena doza ksanaksa na organizam, do ponovnog djelovanja druge doze?? I nakon koliko dana otprilike organizam stjece ovisnost o xanaxu… uz xanaxs mi je propisan i AD seroxat, a svakako ne bi htjela uci u pakao ovisnosti.. ima li netko iskustva sa ovakvom terapijom i koliko mu je pomogla..?

o da, sve znam.. osjecaj iznenadne vrtoglavice, mucnine, skorog gubitka svijesti, drhtanje ruku, a najgore od svega je osjecaj depersonalizacije-cini ti se da ludis, ili da te vise nema, nema onog starog tebe, paraliziran si u nelagodi i strahu i mislis da si gotov i da ce to trajati vjecito..meni takoder pomazu tehnike dugog disanja, i osvjestavanja predmeta i ljudi oko sebe, no ako je napad prejak organizam se smiri, ali depersonalizacija i derealizacija jos trajuuu i neko vrijeme bas trajuuu..

[Splicanka123]

Swipe kaže:

Uspio sam par puta uči u tramvaj i suočit se sa vlastitim strahom, i u busu sam normalno doputovao doma, usmjerio si misli na pozitivno i izdržao bez napada panike.

@Splicanka Da dosta slično kao i ja. Samo što ja nemam potrebu samoozljedit se ili ozljedit drugoga, ja samo u tom trenutku želim izaći van maknut se sa mjesta na kojem jesam i na kojem mi je neugodno. I pomisao da to realno ne mogu dobit isti tren mi izaziva dodatni strah i nelagodu, i tako u krug sve dok ne dođe do znojenja, ubrzanog rada srca itd. , ali zasad uvijek se nekako uspijem smiriti nakon nekog vremena i prođe me.

Mislim da imam neku vrstu klaustrofobije jer sad novi mini napadaj koji sam doživio je bio u malenom liftu u zgradi kad sam išao u posjet prijatelju.

Mislim da je najgore sta mi činimo a to je da dajemo dijagnoze, sebi i drugima...mislim da će ti samo pomoći ako odeš na razgovor sa psihologom.
Nisam pametna da li izbjegavati ono šta te plaši ili to forsirati da sebi dokažeš da je to iracionalan strah. Od srca ti želim da to pobijediš

[Zabranjeni]

dorinne kaže:

pozdrav svima! Vec sam 6 dana na terapiji xanaxom 0,25 g( 1-3) dnevno i osjecam se zadnjih dva dana , a posebice danas vrlo smireno.. dijagnosticiran mi je je f.41.panični poremećaj. ima li taj osjecaj smirenosti veze s kontinuiranom konzumacijom lijeka, ili je vezan uz nesto drugo, npr.prirodno smirivanje organizma jer trenutno nisam pod utjecajem stresora? Zapravo me zanima koliko dugo utjece jedna navedena doza ksanaksa na organizam, do ponovnog djelovanja druge doze?? I nakon koliko dana otprilike organizam stjece ovisnost o xanaxu… uz xanaxs mi je propisan i AD seroxat, a svakako ne bi htjela uci u pakao ovisnosti.. ima li netko iskustva sa ovakvom terapijom i koliko mu je pomogla..?

o da, sve znam.. osjecaj iznenadne vrtoglavice, mucnine, skorog gubitka svijesti, drhtanje ruku, a najgore od svega je osjecaj depersonalizacije-cini ti se da ludis, ili da te vise nema, nema onog starog tebe, paraliziran si u nelagodi i strahu i mislis da si gotov i da ce to trajati vjecito..meni takoder pomazu tehnike dugog disanja, i osvjestavanja predmeta i ljudi oko sebe, no ako je napad prejak organizam se smiri, ali depersonalizacija i derealizacija jos trajuuu i neko vrijeme bas trajuuu..

Imao sam tu dijagnozu krajem 11.mjeseca. Užas.
Ono što ti mogu reći je da će proći i da treba nekih 2-3 tjedna da AD počne djelovati. Također mi je bio propisan xanax 0,25.
Nakon 3-4 tjedna, xanax ti više neće biti potreban.
On je namjenjen za kratkoročno liječenje dok AD ne počme djelovati. Izdrži još koji dan i znaj: nemoj se opirati strahovima, oni su samo simptom tvoje anksioznosti. Proći će, vjeruj mi. Depersonalizacija i derealizacija su također jedan od simptoma. Promatraj to na taj način.
Što se više budeš opirao strahu, on će biti tu i biti uvod u novi napad panike.
Dobro je što radiš tehnike disanja, preporučio bih ti i da počneš sa tehnikom progresivne mišićne relaksacije. Imaš na yt. sretno
EDIT: tek sad vidim da je žensko u pitanju

[F.A.Q]

ja sam se naviknuo zivjeti sa tim i na neki nacin ublazio utjecaj tog iskustva ... nemoguce mi je bilo sprijeciti (PTSP) jedino kad sam stabilizirao misaone procese i uhvatio kakav takav ritam nakon 4 godine kad sam tek dobio pravo na psihoterapiju .. do tada sam lud ko puska .. nije se previse primjecivalo .. naucio sam od malena biti nevidljiv i ne isticati se da izbjegnem zlostavljace pa eto .. u svakom zlu nekog dobroga

nije da ti savjetujem da ignoriras problem .. nego kada ga dozivis .. da probas nauciti/istrenirati sebe (svoj mozak) da ne reagira tako intenzivno .. ok panika je pocela .. osjecaj je koma .. sad sam koma .. proci ce .. jebiga nije lako .. ja sam vecinu toga prosao bez tableta ... u pocetku sam pokusavao sa tabletama ali sam se osjecao zbog nekih svojih principa i pogelda na zivot katastrofalno .. cak ni za bolove ne pijem a lubanja mi je zdrobljena i bas enkidan zbog zuba popio par ketonala u par dana i lebdio sam no kao sto rekoh . izbjegavam tablete pa ti savjetujem ovo ovak da razmislis .. no mislim ak je "problem" odnosno simptom neukrotiv bolje drmaj po tabletama .. panika je pizdarija ozbiljna

meni je sa kako ih ja nazivam "epizodama" ptsp-a ili sta god je i kak god da se zove me zaboli .. mene je samo zanimalo kako da zivim sto normalnije ..

dakle picis i mantras .. jebiga icrpljujuce je tak i tak .. hvatas polako a ak nemres, pustis da proces odradi svoj posao i znas da ce proci .. pa cekas ..

mislim sigurno ti savjetujem strucnu pomoc pa da to rjesis u korijenu .. al do tad .. nemre skoditi probati malo razmisljati .. trenirati ..

hebiga sad znam da je problem kak je gore receno da samo razmisljanje o tome moze dovesti do sranja .. slicno je i meni bilo u pocetku .. ma i dan danas me sto jedna stvar na dan podsjeti na sto jedno sranje al sta ces ... picis .. ja radim masu projekta i pokusavam sto vise koristiti mozak u kreativnom i produktivnom smislu tak da to definitivno zaumima mjesto "sranjima" koja bi se nakotila ko lazni invalidi u hrvatskoj ako pustim kontrolu

drz se .. sve je to u tvojoj glavi a glava je tvoja i samo tvoja!

iskoristi iskustvo z

[caschpi]

samo ukratko

imao sam panične napade, prije 10 godina. uz to OCD, socijalnu anksioznost itd...
panike sam se riješio prve, nakon 2 mjeseca grčenja i plakanja.

kako? odi u sobu, sjedi i probaj imati panični napad. probaj ga izazvati, govori si u glavi: ajde panični, ajmo, idemo, paničari, strah, deri, spreman sam. (sto god)

ništa. nema ga. i onda skužiš kako funkcionira strah, kako se od straha stvara panika. ako se braniš od straha strah se pojačava. suoči se snjim (tako i onako je lažan (neces ti ništa biti (provjereno)), dapače, probaj ga izazvati.

eto, možda nekom pomogne, meni je pomoglo u eliminaciji paničnih napada. ostala je još anksioznost, ali u mjeri koja ne pravi nikakve probleme. 20 godina iskustva je učinilo svoje.

Lp

[My time]

caschpi kaže:

samo ukratko

imao sam panične napade, prije 10 godina. uz to OCD, socijalnu anksioznost itd...
panike sam se riješio prve, nakon 2 mjeseca grčenja i plakanja.

kako? odi u sobu, sjedi i probaj imati panični napad. probaj ga izazvati, govori si u glavi: ajde panični, ajmo, idemo, paničari, strah, deri, spreman sam. (sto god)

ništa. nema ga. i onda skužiš kako funkcionira strah, kako se od straha stvara panika. ako se braniš od straha strah se pojačava. suoči se snjim (tako i onako je lažan (neces ti ništa biti (provjereno)), dapače, probaj ga izazvati.

eto, možda nekom pomogne, meni je pomoglo u eliminaciji paničnih napada. ostala je još anksioznost, ali u mjeri koja ne pravi nikakve probleme. 20 godina iskustva je učinilo svoje.

Lp

Bravo. To je ustvari jedini način za rješevanje pn.
Treba se postaviti iznad straha i reći mu - ajde da te vidim, šta mi planiraš napraviti? Kad skužiš da si ustvari ti gazda, a ne strah, on odlazi. Samo vježba i ništa više.

[Logicus]

Ljudi, ukoliko neko treba pomoć vezano za panične napadaje i anksioznost (ja sam taj koji je i otvorio ovu temu davno izmeđuostalog), neka mi se slobodno javi.

[ray of light]

My time kaže:

Bravo. To je ustvari jedini način za rješevanje pn.
Treba se postaviti iznad straha i reći mu - ajde da te vidim, šta mi planiraš napraviti? Kad skužiš da si ustvari ti gazda, a ne strah, on odlazi. Samo vježba i ništa više.

kako to misliš jedini način? a što ako se ponavljaju i ponavljaju?

[caschpi]

rejoflajt kaže:

kako to misliš jedini način? a što ako se ponavljaju i ponavljaju?

ne mogu se oni ponavljati koliko ti mozes biti uporan i svaki put ih napasti (napasti strah i probati ga sam izazvati (nemoguce))

naravno da ce se ponavljati, da ce te iznenaditi, da neces uvijek imati rijesenje ali kad skuzis kako funkcionira cijeli taj koncept: misli > strah > obrana // jos vise misli > jos veci strah i na kraju panika pa vidis da to ne mozes postici svojevoljno, pa skuzis da je to sve laz i iluzija ponavljati ce se sve manje i na kraju ce nestati.

i da, pasti ce ti i misao na pamet, ja sam ga napao a on se opet ponavlja, ili ja sam ga napao sto ako se opet ponovi (buuuu). cista klasika. samo borba i s vremenom ce nestati kad ga shvatis.

danas, kad pomislim na paniku smijem se i kazem si, ooo yeah ajde paniko dodji. nikad ne dolazi hehehe...

lp

[ray of light]

caschpi kaže:

ne mogu se oni ponavljati koliko ti mozes biti uporan i svaki put ih napasti (napasti strah i probati ga sam izazvati (nemoguce))

naravno da ce se ponavljati, da ce te iznenaditi, da neces uvijek imati rijesenje ali kad skuzis kako funkcionira cijeli taj koncept: misli > strah > obrana // jos vise misli > jos veci strah i na kraju panika pa vidis da to ne mozes postici svojevoljno, pa skuzis da je to sve laz i iluzija ponavljati ce se sve manje i na kraju ce nestati.

i da, pasti ce ti i misao na pamet, ja sam ga napao a on se opet ponavlja, ili ja sam ga napao sto ako se opet ponovi (buuuu). cista klasika. samo borba i s vremenom ce nestati kad ga shvatis.

danas, kad pomislim na paniku smijem se i kazem si, ooo yeah ajde paniko dodji. nikad ne dolazi hehehe...

lp

glavno da to funkcionira kod tebe

[Ivana335]

meni se velika nelagoda (nalet tjeskobe) dogodila usred obrane diplomskog. i to 1 na 1, ne znam što bi bilo da je bila ''prava'' obrana;
onda sam lijepo rekla profesoru (jer su mi se tolko počele znojiti ruke i ono zujanje u glavi i potreba da pobjegnete) čujte ja imam panični napadaj (iako nije bio al šta ću sad objašnjavat razlike) i u zadnje vrijeme imam problema s tjeskobom. i onda je on reko aha, pa ok, hoćete malo izaći ili da otvorim prozor ili što bi vam bilo ugodno. i onda sam ja rekla da mi je baš neugodno, onda je on reko da je to danas normalno i da možemo uzeti stanku pa kad budem ja spremna nastavimo, i onda je meni već u tom razgovoru prošlo.

naravno , to nije bio panični napadaj, samo nadolazeći, odnosno da nisam tako reagirala onda bi bio. pravi panični su mi se dogodili par puta u životu, i bilo je kako svi opisujete- užasno. osjećaj da ćete umrijeti ili eksplodirati, lupanje srca i znojenje ruku. baš ono jako. onda to trajalo kojih 2oak minuta i prošlo kako došlo, samo od sebe.

imam faze kao i svi, ali u zadnje vrijeme nažalost splet životnih okolnosti (smrt bliske osobe, promjena posla -nenamjerna, već iz nužde; neki drugi profesionalni promašaji, odlazak -fizički-bliske osobe) mi je intenzivirao taj panic trigger; zapravo imam fobiju od novih situacija, one potiču da se ja kao prilagodim (ono odglumim), ali u nekom trenu puknem - npr odem na rodjendan di je 90% ljudi koje ne znam onda ja fino popričam prvo sa njima svima, ali u jednom trenu mi ta maska spadne uhvati me drhtavica, npr moram na wc (to obavezno), pa onda čim se vratim progovorim tri rečenice, opet isto i opet i opet i opet i onda izgubim živce i odem doma (doma naravno ništa), i obično je to u nekim situacijama iz kojih ne mogu van, koje su formalne, tipa kazalište (a inače sam voljela kazalište, i možda bih i mogla otić sama, ali u društvu - ne), pričesti, firme , vjenčanja (onaj dio kad se ne smijete micat previše), promocije, sastanci poslovni i slično. Jako sam opuštena u društvu prijatelja koji svi znaju moje probleme jer se ni ne obaziru ako mene nema u prostoriji.

Pa me zanima, jel nekom pomogao ovaj autogeni trening?

Nekad davno uzimala sam seroxat, koji je bio najbolji, ali kažu da se ne smije više od dve godine uzimati, ja sam ga oko godinu , godinu i pol uzimala, pa sam postupnp prestajala, i jedno vrijeme nisam ništa uzimala sad uzimam pola fevarina svaku večer. iako to mi dodje ko kamilica

sad mi je momentalno problem prilagodba na novom poslu. nije uopće stvar ni u poslu ni u šeficama, nego jednostavno mi dodje ta tjeskoba, pa lagana panika pa wc tri puta ujutro. to traje negdje do 11,12, pa prolazi lagano...ali umori me jako, fizički i psihički.

što vi radite ? (pročitala sam dosta al me zanima baš ako netko ima slične-smetnje).


ne znam u kakvoj su korelaciji psihoterapija i autogeni trening; probala bih oboje.

[Pigsy]

Ivana335 kaže:

što vi radite?

Racionaliziram iracionalne/katastrofične misli (unutrašnji monolog tipa: srce ti lupa od porasta tjeskobe, nije ništa strašno, proći će, imaš osjećaj nadolazeće nesvjestice jer prebrzo dišeš, proći će...), distrakcija (pokušavam se u nešto udubiti), usporavanje disanja (koncentriram se da udišem/izdišem što polakše).
Popijem anksiolitik ako se situacija ne smiri kroz koji sat.
Lakše mi se 'boriti' s tim naletima porasta simptoma (oni dođu i prođu, najčešće bez intervencije anksiolitikom), ali ona generalizirana tjeskoba i slabost kad drži kroz cijeli dan ili dio dana - to mi je najfuj.

[caschpi]

http://socijalnafobija.blogspot.hr/2...ansa-br-1.html

iz mog iskustva od anksioznosti i svega sto dolazi uz nju ne treba bjezati nego sto vise razmisljati o tome i shvatiti kako funckionira.
tableta ti blokira misli pa ti nestaje problem a to nije rijesenje kad si sutra bez tablete opet na početku.

na linku iznad je blog na kojem su prevedene sve seanse kognitivno bihevioralne psihoterapije i moze se dosta naučiti o samoj anksioznosti.

prošao sam ih sve i čak sam si napravio 10 word dokumenta di su izvucene ključne stvari i vjezbe s bloga...
zaista mi je pomoglo i naucio sam dosta o samoj anksioznosti.

[optimisticna]

Pozdrav. Borim se sa anks napadajima panike i hipohondrijom vec skoro 10 ak godina.
Na pocetku su napadaji bili strasni doslovno sam mislila da umirem da je to to i zavrsavala na hitnoj.
anks mi se manifestira uzasnim nemirom nelagodom iscekivanjem osjecajem kao da cu svaki cas umrijet, gumenim nogama zanosenjem nestabilnosti lupanjem srca mutnom glavom osjecajem kao da nisam u svom tijelu kao da mi je sve cudno nestvarno... ne idem na psihoterapiju a od ljekova uzimam samo helex koji me privremeno umiri. Najgora su mi jutra a evo vec sam danima u uzasnom stanju da visevne znam sto cu od sebe. Molim vas ima li tko kakav savjet. Ubijaju me crne misli o bolesti i smrti ubija me ovaj osjecaj derealizacije i ovi fizicki simptomi. Jos uz to imam neke cudne glavobolje kao dami slon sjedi na themenu i gnjeci i kao da mi sa strane netko steze i rasteze kozu glave kraj usiju i bude jako nelagodno ko da ce popucat. Jel i to simptom ili? Jer glava me rijetko boli inace

[Pigsy]

optimisticna kaže:

Pozdrav. Borim se sa anks napadajima panike i hipohondrijom vec skoro 10 ak godina.
... ne idem na psihoterapiju a od ljekova uzimam samo helex
Molim vas ima li tko kakav savjet.

Iskreno? Ja ti se divim. To što uspjevaš to trpiti već 10 godina. Ali smatram to čistim mazohizmom.
Savjet: traži uputnicu za šrinka, probaj s nekim antidepresivom (koji bi ti trebao umanjiti simptome najmanje za pola) i ako imaš prilike - kreni na psihoterapiju.
Helexom nećeš ništa riješiti, samo privremeno umanjiš simptome.

[jovajova]

Kod mene je prvo pocelo sa OKP. To me izludjivalo, i sada se nekad pojavi. Zatim sam postala jako veliki hipohondar i mislim da je to najveci uzrok mojim napadima panike.
Jedno jako ruzno iskustvo. Najvise mi se desava nocu, kada pocnu misli samo da naviru.
Za mene je noc nesto najgore. Imam osjecaj kao da sam potpuno drugacija osoba danju i nocu. Danju dosta manje mislim o hipohndriji, imam dosta pozitivnije misli.
Ali nocu samo ono najgore. I zato mrzim noc.
Najzalosnije od svega mi je sto su me ti napadi panike i anaksioznost sprijecili od uzivanja u ovim zivotu. Propustila sam mnoge lijepe prilike. Priliku da putujem za Ameriku! Mnogi mi govore da to nikako ne bi trebala propustiti, da bi svako normalan u danasnje vrijeme iskoristio tu priliku.
Ali ne znaju oni da je strah moj najveci neprijatelj.
Mislim da bi moj zivot bio potpuno drugaciji bez ovolikog straha i ovolike panike. Ko zna gdje bi mi bio kraj!

[jelena1777]

optimisticna kaže:

Pozdrav. Borim se sa anks napadajima panike i hipohondrijom vec skoro 10 ak godina.
Na pocetku su napadaji bili strasni doslovno sam mislila da umirem da je to to i zavrsavala na hitnoj.
anks mi se manifestira uzasnim nemirom nelagodom iscekivanjem osjecajem kao da cu svaki cas umrijet, gumenim nogama zanosenjem nestabilnosti lupanjem srca mutnom glavom osjecajem kao da nisam u svom tijelu kao da mi je sve cudno nestvarno... ne idem na psihoterapiju a od ljekova uzimam samo helex koji me privremeno umiri. Najgora su mi jutra a evo vec sam danima u uzasnom stanju da visevne znam sto cu od sebe. Molim vas ima li tko kakav savjet. Ubijaju me crne misli o bolesti i smrti ubija me ovaj osjecaj derealizacije i ovi fizicki simptomi. Jos uz to imam neke cudne glavobolje kao dami slon sjedi na themenu i gnjeci i kao da mi sa strane netko steze i rasteze kozu glave kraj usiju i bude jako nelagodno ko da ce popucat. Jel i to simptom ili? Jer glava me rijetko boli inace

Bolovi u glavi tj. stiskanje oko glave su tenzijske glavobolje. Vezane uz tjeskobu i eventualno poremećaj vratne kralježnice...one napetosti koja dolazi iz vrata i ramena, jer tamo se nakuplja sav stres.
I mene ubijaju crne misli...i vrti mi se u glavi i osjećam se ponekad užasno nemoćno, ali preživljavam.
Helex i idem na pt jer moram...taj psihić mi je jedino svjetlo ponekad u tami u kojoj živim rekla bih veći dio svog života.
Savjet...ako možeš uloviti kakvu pt bilo bi dobro...neće ti pomoći odmah, ali osjećaj da imaš nekoga tko zna sve tvoje probleme i tko je tu kada ga trebaš je velika sigurnost.
Paničarima fali sigurnost. Temeljno je uopće nemaju. I mislim da ju je jako teško dobiti u kasnijim godinama, ako je nismo dobili na vrijeme...jebiga.
I takvi kakvi jesmo sa istime živimo nažalost puno gore nego neki drugi, koji iste probleme nemaju, ali ne možemo biti nešto što nismo...svako od nas mora na neki način tražiti svoj način izlaska iz ovog zatvora. Pa makar to bio jedan dan i taj jedan dan puno znači.

[jelena1777]

jovajova kaže:

Kod mene je prvo pocelo sa OKP. To me izludjivalo, i sada se nekad pojavi. Zatim sam postala jako veliki hipohondar i mislim da je to najveci uzrok mojim napadima panike.
Jedno jako ruzno iskustvo. Najvise mi se desava nocu, kada pocnu misli samo da naviru.
Za mene je noc nesto najgore. Imam osjecaj kao da sam potpuno drugacija osoba danju i nocu. Danju dosta manje mislim o hipohndriji, imam dosta pozitivnije misli.
Ali nocu samo ono najgore. I zato mrzim noc.
Najzalosnije od svega mi je sto su me ti napadi panike i anaksioznost sprijecili od uzivanja u ovim zivotu. Propustila sam mnoge lijepe prilike. Priliku da putujem za Ameriku! Mnogi mi govore da to nikako ne bi trebala propustiti, da bi svako normalan u danasnje vrijeme iskoristio tu priliku.
Ali ne znaju oni da je strah moj najveci neprijatelj.
Mislim da bi moj zivot bio potpuno drugaciji bez ovolikog straha i ovolike panike. Ko zna gdje bi mi bio kraj!

Da uskraćeni smo za mnoge doživljaje koji normalni ljudi žive. Jebiga...nije baš utješno, ali to smo što smo i sa time se moramo svakodnevno suočavati kako znamo i umijemo.
Noć jest jedno od najgorih doba za paniku.

[chrissy]

Prije tri tjedna mi je umro otac što mi je poprilično narušilo zdravlje, tri mjeseca konstantnog stresa, loše prehrane koje je završilo ogromnim stresnim događajem ostavilo je posljedice... odmah sam potražila pomoć psihijatrice a otišla sam i kod svoje liječnice da me pošalje na pretrage čisto da se umirim... međutim neki nalazi su loši što mi nimalo ne pomaže. Ukratko panični napadaji koje imam, pogotovo noću su prestrašni. Pogotovo zato jer nikad nisam doživjela takvo nešto. Znam što se događa i znam da ne umirem ali podsvjest me tjera misliti drugačije. Danas sam samu sebe do sad vadila iz jednog. Cijeli dan! U trbuhu mi je grč, hrana mi se gadi i tjera me na povraćanje, a kad se natjeram pojesti mi više nije toliko zlo. Gušim se kao da mi slon sjedi na prsima. Sad me užasno strah za vlastito zdravlje i užasno loše spavam jer mislim da se neću više probuditi. Ne znam kako si pomoći imam skoro 40 godina i nisam nikad imala ovakvih problema...

Poslano sa mog B1-770 koristeći Tapatalk