Bratska/sestrinska ljubomora

[dolma]

Nasa desetomjesecna bebica je pocela da izlazi u parkice na ljuljaske i tobogane .To je njenom trogodisnjem braci jako zasmetalo, jer je dosada samo mama s njim provodila vrijeme u parkicu
Zadnje tri sedmice je nemoguc .Poceo je bebicu da tuce cak i nogom u stomak
Djecu svu oko sebe udara ,ukratko nesto strasno ,samo gleda kad ja ne gledam ,da nekog udari
Neke su me prijateljice pocela izbjegavati, jer sklanjaju svoju djecicu dalje od mog bandita.Ja sam inace blizu njega i otvorim cetvore oci .Vjecito sam u pokretu malo sa bebom malo s njim
Sta da radim ?? Imali neko iskustva ?
Zaboravih reci da mu posvecujemo jako puno svog vremena ali ovo je stvarno uzasno ponasanje.Umirem od stida u parkicu....
.
Zaboravih napisati da je poceo da puze i ispusta krikove kao beba
Pomoc molim Vas

[tequila]

normalna pojava kod malisana

za pocetak bi trebala davati vise paznje njemu nego bebi
npr. beba dobije nesto slatko ...on dobije 2 slatkisa
beba dobije poklon/odjecu...on dobije poklon+odjecu
beba u park...on u park na duze vrijeme+po ure na vrtuljku
nahranis bebu...pitas njega hoce li da ga nahranis kao i bebu
beba u krevetac...pitas hoce li i on u krevetac
malo pomalo i vratice se u normalu a poslije mu naravno vise nije potrebno davati prednost jer ce beba da skuzi

puzanje i urlikanje...ne obracati paznju i ne braniti i prestace sam od sebe

usput trebas popricati s malenim i objasniti mu kako je beba puno mala i da je nikako ne smije tuci jer joj moze nauditi..sve ovo ne ozbiljno i ljutito nego kroz igru i salu...cak pomaze ako mu kupis vlastitu lutku za koju se mora brinuti...kucni ljubimci su isto dobar izbor.

[dolma]

Ono sa lutkom cisto sumnjam da bi pomoglo al sam ga ukljucila u brigu o bebi.
Nadam se da ce pomoci

[IlBo]

dolma,to je super ideja(briga o bebi),jer mu time ukazujes povjerenje.ali naravno,ne skidaj oci s njega dok je uz bebu.
ja ne bih isla s duplim poklonima,jer ne treba da dobije poruku da je vazniji,nego jednako vazan,ali da bebe zahtijevaju vise paznje jer su ovisne o drugima,i da je i on dobio istu paznju kad je bio beba.i tu nema pregovora.
opet,tesko je procjenjivati ovako,ali cini mi se da si postena osoba i da ti je procjena dobra.ako je sve bas kao u prvom postu,ja bih trazila profesionalnu pomoc.mora se u njemu izgraditi saosjecanje(a ne ljutiti se na njega jer udari bebu ili drugo dijete,iako naravno,mora se dati do znanja i njemu i drugim roditeljima da ti to ne dozvoljavas,nego ste u kriznoj situaciji).
ignorisati losa ponasanja koja nisu stetna,kao to puzanje,moonlighttekila je u pravu,bi trebalo dati odlicne rezultate,jer on samo pokusava da skrene paznju na sebe,kao sto i sama znas.i ako ne uspije,odustace.
normalno je da je ljubomoran,osobito jer je naviknut na mnogo paznje i ljubavi,ali meni se cini iz tvog posta da je malo vise ljut nego sto bi trebalo da bude.ovo je vjerovatno njegov ocajnicki pokusaj da se s tim bijesom nosi.njegov bijes treba kanalisati,i ako osjecas da ti stvari izmicu kontroli,moras traziti pomoc,za tvoje i njegovo mentalno zdravlje,ili biste mogli biti na putu ka dugorocnim nesuglasicama i problemima.posebno trebas biti pazljiva jer psiholozi kazu da su tri razdoblja posebno osjetljiva,i djeca u njima znaju podivljati,a to je 2-3 godine,5 godina i pubertet.ako ima problem sa kontrolom (ljutnje),bolje da trazite odgovor sad,nego u pubertetu.
evo ti par primjera kako to moze izaci na dobro ili na lose.jedna moja prijatreljica je bila toliko ljubomorna da je jednom mladu sestru ugrizla za obraz do krvi kad su bile male,a danas su najbolje prijateljice.prosle godine sam srela mamu sa 2 djece,djecak od 10 i djevojcica od 4 godine.majka trvdi da je on pokazivao od prvog dana ogromnu ljubomoru prema njoj,i ona cak misli da je njegov dijabetes koji je otkriven par godina kasnije,uzrokovan time.konacno ga je pocela voditi psihijatru,kad je odustala od nada da ce se situacija sama popraviti,i stanje se pocelo popravljati.
ja obicno kad osjetim da gubim tlo pod nogama odem u biblioteku i nadem knjige o tome,a i internet search moze pomoci.a trazila sam i profesionalnu pomoc kad me muz uvjeravao da nesto nije bilo u redu,iako je bilo.ali sam se osjecala sigurnije i bolje jer sam znala nakon toga da nemamo razloga za brigu.

[mimi2003]

Draga Dolma možda imamo slične probleme!ja imam bebu (curicu 2mj. i 7 dana i dečka 5,5 godina on nije ljubomoran na nju kada bi gledao čovjek ponašanje prema njoj, tepa joj ljubičica moja, lutkica, ljubi, grli, mazi, pere, ujutro kada se digne odmah prvo nju ljubi, jedino ga ljuti kada plače pa ima zadatak stavljati dudu jer ona jako voli dudu, a on se onda ne može igrati. nego ako ja nešto radim hladim flašicu onda joj mora staviti dudu, čak joj je i ime izabrao Petra itd. Međutim, ipak je on ljubomorko jer traži pažnju da se igramo s njim, moramo se maziti, a kad mu kažemo sada mama ili tata moraju to i to napraviti budemo poslije, mali razmaženko se nađe uvrijeđen i onda bi se i potuko..Ja mu kažem budi tiho seka spava , a on onda nekad baš voli malo prkositi...Naviše me brine njegova tzvrdoglavost što uvijek misli da mora biti po njegovom, a već 3 mj. ne ide u vrtić, jer prvo sam rodila, pa je vladao bakterijski meningitis pa kozice pa se malo i opustio, sad će on od 8mj.No mislim da će se sve to stabilizirati , jer i njima je to novo, pogotovo mojem klipanu koji ima pet godina i razmazili smo ga do ibera, a sada bi htjeli da on se promjeni. Njima treba samo puno puno pažnje i razgovora tako ja radim prema svojem i mic po mic bit će rezultata.

[nologo385]

Nije baš da ima veze s ovim što pišete, ali se definitivno uklapa u naslov - je li se događa da otac postane ljubomoran na prvu bebu, nakon što sva pažnja i ljubav njegove ljubljene sada preko noći idu nekom drugom...

[putnica]

nologo385 kaže:
Nije baš da ima veze s ovim što pišete, ali se definitivno uklapa u naslov - je li se događa da otac postane ljubomoran na prvu bebu, nakon što sva pažnja i ljubav njegove ljubljene sada preko noći idu nekom drugom...

nije nuzno, ali se dogadja, naravno...osobito ako je tatica bio jednom davno starije dijete koje je dobilo malog bracu ili seku, pa je morao biti "dobar i fin i jako voljeti bebicu".

naravno ima i nekih bioloskih preduvjeta-ne moze tata u potpunosti nikada shvatiti mamu i njezine postporodjajne musice
kad hormoni caruju, pa se osjeca izoliran, zatim, opet bioloski-mama je doslovno povezana s bebom kroz trudnocu i povezaniji su kroz prvih par godina zivota ("tatin glas" ipak uglavnom radi, "mamin glas" se odaziva na glad, zedj i bol, pa je beba prepoznaje i vise je na nju vezana. )

naputak:dragoj zenici ponuditi pomoc, preuzeti dio obaveza, ali i slusati ju-pustiti s lanca da nema osjecaj da je rodila zatvorsku kuglu, a muz se pretvorio u tamnicara, pa cete se ti i bebac brze i bolje povezati, a mamica ce ti biti zahvalna sto ce pokazati na mnogo zanimljivih nacina

[nologo385]

putnica kaže:
naputak:dragoj zenici ponuditi pomoc, preuzeti dio obaveza, ali i slusati ju-pustiti s lanca da nema osjecaj da je rodila zatvorsku kuglu, a muz se pretvorio u tamnicara, pa cete se ti i bebac brze i bolje povezati, a mamica ce ti biti zahvalna sto ce pokazati na mnogo zanimljivih nacina

Prva rečenica ti je
Znači - muškarac pomaže ženi tako što preuzima svoj dio kućanskih obveza? !?! ?!
Ha ha ha ha ha
Koje su to gluposti? Gdje to piše da je žena ta koja mora prat, peglat, kuhat, spremati.... Nije ni čudo da muškarci ne rade ništa kad i žene razmišjaju kao ti!
A što ako ja već sada - i bez djece, koja će (ako i kada) uglavnom biti na njen zahtjev, preuzimam svoj dio odgovornosti? Onda kada dođe to dijete na svijet - to što ću ja izvjesit veš ili oprat duđe neće biti nikakva promjena! Jebeš takav brak/zajednicu gdi muž kuha i pere suđe samo kad je žena bolesna ili trudna - te još k tome oboje smatraju da on njoj pomaže.

Vjeruj mi, nikad u X godina zajedničkog života, pa ni nakon pola boce pelinkovca, nije mi sinulo da ustvari, ja njoj pomažem tako što obavim svoj dio kućnih poslova, jer smatram da je to moja dužnost podjednako kao i njena....

I baš me briga za povezivanje bebača i mene, osim u kontekstu dobrobiti djeteta. Neka se ono zacopa u mamu koliko hoće - ne dira me. Ako se želi zacopati u mene - ista stvar. Ono što mene brine, poznavajući svoju taštinu, da ću se nakon dolaska prinove osjećati zapostavljen (emotivno naravno) i ne znam kako ću reagirati na to.
Sad, ako netko ima TAKVIH iskustava, a ne s kućanskim poslovima, neka mi se slobodno javi!

[putnica]

no, problem, nologo!

vidim da si ti jedna zrela osoba koja se ne da lako izbaciti iz takta

uopce nisam mislila na kucanske poslove kao takve-to je stvar tvoja i njena kako rjesavate i ne zanima me perete li uopce ves i peglate, a kamoli tko to radi.

sudeci po tome koliko ti je trebalo da planes, neko mali i ljut cuci u tebi i vristi i bolje ti je da odmah pocnes razmisljat o tome, jer ce taj sigurno biti ljubomoran.

nema ti tu pomoci, osim grow up !!!!

inace bu ti dobro doslo kaj peglas i peres ves, ako Ona bude morala i tebe odgajati.

have a nice life

[nologo385]

E putnice, Imaj i ti lijepi život. Nadam se da te moj post doista nasmijao, jer je i tvoj mene. Nisi me izbacila iz takta niti sam planuo. Tvoj post bio mi je smiješan, i ja sam ga još malo dodatno ismijao, isto kao ti moj sada. Mislim da smo odrasli ljudi i da smo upravo zbog ovog na forumu. Konačno, nesporazumi poput ovog su neizbježni u pisanoj komunikaciji jer se niti vidimo niti čujemo, a emocije i kontekst izvodimo iz teksta.

Inače, ona bi mene odgajala od prvog dana, ali joj ja ne dam! Zato nam i je tako lijepo zajedno
Što se čučanja tiče, u meni doista s vremena na vrijeme čuči jedan mali demon. bude mi teško od njega, stešće me u želucu, ali onda odem na vece i pustim ga van, pa sam miran pola dana...

čitamo se!

[dolma]

Polako stani malo jos prinova nije ni stigla .To stanje ce brzo proci ukoliko ti preuzmes malo obaveza oko bebe, jer cete se tako povezati emotivno-to je putnica zeljela reci .
Te ljubomore obicno traju jako kratko ,dok malo ne upoznas i ne zavolis svog bebca.
Kad mozemo da ocekujemo novitet kod Vas?
:

[bigblue2010]

Nisam sigurna da je to bas ljubomora kod oceva u pitanju. Prije bih rekla da su malo zbunjeni, pogotovo kod prve bebe, jer odjednom svoju partnericu vide u posve drugacijoj ulozi i drugacijem emocionalnom stanju, a tu je i ta beba koju nerazumno vole, a jos ju ne poznaju. Muskarci vecinom vole racionalizirati, a ljubav za dijete se ne da izracionalizirati, pa ih to malo zbunjuje.
Onda ta pikulica postaje sve veca, pa dobaci tati prvi osmjeh - i kao da zivot nikada nije ni bio drugaciji.

[nologo385]

dolma kaže:
Polako stani malo jos prinova nije ni stigla .To stanje ce brzo proci ukoliko ti preuzmes malo obaveza oko bebe, jer cete se tako povezati emotivno-to je putnica zeljela reci .
Te ljubomore obicno traju jako kratko ,dok malo ne upoznas i ne zavolis svog bebca.
Kad mozemo da ocekujemo novitet kod Vas?
:

Prinova? heh... još nije planirano kada ćemo početi planirati.... Još smo na barem 2-3 mjeseca prije ikakvog razgovora o tome...
Obaveze prema bebi ću preuzeti baš kao i svaku drugu obavezu. Općenito volim vjerovati kako od obaveza kao i zaslužene kazne za svoja sranja nikad nisam bježao.
No, ja za djecom baš nisam lud. Kada i ako (još niti ne znam je li sve OK s nama) dođu na pameti će mi biti samo njihova dobrobit. Iz te perspektive gledam i svoj odnos prema njima. Osobno vjerujem da ću ih voljeti, ali ne u mjeri koliko volim nju. Nadam se da ćemo ih dobro odgojiti, da ćemo biti u dobrim odnosima cijeli život, no već sada jedva čekam trenutak kada će se osamostaliti i otići od kuće. Ona želi djecu - ja želim neke druge stvari. Ja nisam protiv djece, niti ona protiv onih stvari koje ja želim od života. Mislim da ćemo do 50 i ona i ja biti zadovoljni postignutim, s time da će se njena želja početi ispunjavati ranije...
Fak! Ali ovo je off-topic, i nikog ne zanima. Sorry svima, ali dolma je pitala...

[IlBo]

jeste off topic,sorry dolma,ali vidis,nologo,grijesis(da nikog ne zanima).ja sam pratila temu,ali tek sad te razumijem.podsjetio si me na muza,kojeg mnogo volim.
on ne govori cesto o osjecanjima.ne boji ih se,ne prikriva,nego ima previse tema u svijetu primjene nauke i muzike,da bi imao vremena biti zaokupljen svojim emocijama(imamo stabilan zivot,pa nema zasto).ali kad se mali tek bio rodio,rekao je dovoljno puta da bih ja to zapamtila,da on vidi da ja malog vise volim nego njega,ali da zeli da znam da sam njemu ja na prvom mjestu.tako je bilo dok je sin bio jako mali.ali kako se on razvija u djecacica,tati to vise ne pada na pamet.sad njih dvojica imaju tu posebnu vezu,i on se iskreno najprije zeli igrati sa sinom kad dode kuci s posla.on ga mnogo bolje uci nego ja.igrama,prakticnoj upotrebi stvari,brojevima....ja vise radim na odgoju,i dogovorno je tako(kad on primijeti gresku,prodiskutujemo,i cesto je u pravu).on radi na golicanju i grubom gurkanju,ja na mazenju.sad vise nema prvog i drugog mjesta.
moj muz je imao ne bas bogzna kakvo djetinjstvo,otisao od kuce sa 18,zivio sam do 26 kad smo se sreli i vjencali.ja sam bila ljubav njegovog zivota(i nadam se bicemo to uvijek jedno drugom),i mazila sam ga kao bebu,a to je nesto sto mu je dugo trebalo i nedostajalo.on jos emocionalno nije bio spreman da ne samo to podijeli,nego i da pocne davati sve od sebe na isti nacin.trebalo mu je malo vise vremena nego meni,i dobro je da je tako,obrnuto ili nikad ne bi valjalo.i evo danas je ponovo sve na svom mjestu,i uz to smo pomogli donijeti na svijet jedno po meni sjajno stvorenje.
kad bi me neko pitao sta sam to vrijedno u svom zivotu uradila,jedino sigurno na sta,tj koga,mogu uprijeti prstom je ovo dijete.sve ostalo je nesigurno.dobro koje das djetetu je dobro koje se vraca kroz generacije.jednog dana kad nas nestane sta ce ostati iza nas?nikakva materijalna dobra nece biti ni od kakvog znacaja,mozda nesto od ostvarenja kroz posao( a samo rijetki,moras priznat daju taj doprinos koji bi bio upamcen generacijama).zasigurno ostaje svaka dobra rijec,ljubav i paznja i razumijevanje i srecno djetinjstvo koji das svome djetetu na poklon da ponese svojoj ili tudoj djeci u buducnost.
mislim da se mi nismo mogli svjesno odluciti da radimo na djetetu(ja sam prestala koristiti pilule zbog zdravlja,i onda smo precutno odlucili da se "ne brinemo" za posljedice,drugim rijecima odlucili da okusamo srecu),jer je odgovornost tog posla je ogromna.i pri tome ne mislim na strah od davanja.mislim vise na ono da je svijet tesko mjesto.takode me prije nego sto sam imala svoje dijete uzasno plasilo to sto sam poznavala neke roditelje koji mi se nisu cinili kao nekvalitetni ljudi,a imali su uzasnu djecu.danas mislim da takva ne postoje kad se rode,nego da negdje dode do kratkog spoja u sklopu genetike,osobina i zivotnih okolnosti,i da razuman i zreo roditelj treba na prvom drugom i trecem mjestu po potrebi da se zalozi za to dijete,da njusi i trazi sto ne stima kad i zasto,i da to neminovno dovodi do sigurnijeg odrastanja,do djece koja imaju i suosjecanja i osmijeh na licu.
mozda ti na to nisi spreman sad,ali mozda nikad ili predugo za tvoju dragu(kao sto znas zenska plodnost ima rok trajanja) neces ni biti.ali ako je iskreno i potpuno volis,a ona je spremna i zrela za inicijativu,onda je moguce da ce se ona nositi s tim pocetnim problemima dobro,a tebi ce ,vjeruj, ostalo samo doci vremenom.znas,danas kazu da i tate prolaze kroz trudnocu(hormonske promjene).svi normalni muskarci koje ja znam su prosli kroz promjene kroz ocinstvo.(pod normalnim podrazumijevam u ovom slucaju one koji nisu totalno emocionalno retardirani.)vjerovatno ces i ti.i ko zna,mozda ces umjesto oduska kad budu odlazili od kuce osjetiti kako ti suze zapinju u grlu.
:

[dolma]

Ja sve redovno citam kad uhvatim vremena..
Pozdravljam vas

[nologo385]

Ilbo: lijepi post - dijelili smo mnoge pogelde i strahove! Kad bi samo više ljudi tako razmišljalo.
Jedino se ne slažem s time da činimo nešto važno za čovječanstvo time što imamo djecu. Nemam nikakvih ambicija oko "Ostavljanja traga iza sebe" - bilo materijalnog (kuća, spomenik, biznis) bilo kulturnog, znansvenog...
Djecu nipošto ne bih svrstao u to. Svi smo mi nečija djeca, pa ako sam ja najbolje što su moji starci napravili - onda uzalud im život. Ja gledam dijete ne samo dok je malo. Nedavno sam imao priliku gledati polagano umiranje jednog člana obitelji. Dobro naživio se kvalitetnog života (90+) ali dok je ležao onako mlitav, napušten od razuma i tjelesne snage slažući rečenice koje su na granici logičke korektnosti - ja sam mislio samo na jedno - E jesu ga starci zajebali. Tako da, čak i ako misliš da čovjek treba ostaviti nešto iza sebe, to dijete ne mora, i najvjerojatnije neće biti ništa posebno kada odraste. Za roditelje - svakako. Uvijek. Ali za čovječanstvo... i sama si rekla - "rijetki daju doprinos koji ostaje upamćen generacijama".
I što se tiče teme ovog topica - ljubavi. Ja volim svoju partnericu, i koliko god to zvučilo melodratski i iz meksičkih sapunica, ja ne želim nikog voljeti više od nje. Djeca trebaju ljubav - i dobit će je. Ja ne želim voljeti djecu više od nje, no boim se da s njene strane neće biti isti slučaj. Ali to nema veze - jer ja ću je voljeti bez obizira! "Ljubav ne traži svoje!" (iz hvalospjeva Ljubavi)

[putnica]

ajd probaj ne shvatiti ovo kao provokaciju niti kao podilazenje...

My humble opinion:
ljudi (parovi, prijatelji, supruznici, partneri-nazovi emotivni odnos kako hoces) su darovani jedni drugima za uzajamni rast, ispravljanje krivih drina i "programa" koje, htjeli oni to ili ne, roditelji ili skrbnici uvaljuju djeci u najranijim danima (prema nekim teorijama vec od trenutka zaceca). To uvaljivanje nije samo ono sto danas nazivamo zlostavljanjem i obespravljivanjem djece, vec u svojoj bezgranicnoj ljubavi i brizi roditelji, ponekad i pretjeraju, pa vezu djecu za sebe ispunjavajuci svoje vlastite potrebe za bezuvjetnom ljubavlju.

Djeca jednoga dana moraju postati slobodni i samosvjesni ljudi, e da bi jednog dana mozda odgajali jos slobodniju generaciju klinaca.

Daklemto prije "odrastemo" u tom odnosu i ispunimo vlastite potrebe za ljubavlju, to cemo biti slobodniji roditelji. Slobodniji da djecu odgajamo u samopouzdane ljude koji ce voljeti ljude.

Eto, zato sam reagirala prethodnim postovima, jer iz tvojih recenica izbija na povrsinu ono "bojim se", strah zna biti izvor aktiviranja obrambenih mehanizama koji onda ugrozavaju i sam partnerski odnos.

Sad mi se cini da sam krivo reagirala. Samim postavljanjem tih pitanja u fazi kad jos ni ne planirate prinovu, ti si zapravo dobar korak ispred roditelja koji se to nikad ne zapitaju.

[Vera Pavladoljska]

Meni mama kazhe da me sister izvrnula iz kolica, kao sluchajno u omanji žbun Starija je šest godina i uvijek me morala čuvat pa je pizdila, a poslije sam joj komade otimala (shala - nisam)

Stvarno je imala chudne manifestacije kada sam se rodila dan danas mi mama to prepričava no,kada su joj ukazali na to i nastavili se podjednako ponašati prema njoj i dalje - malo je ohladila

Inače,tukla me k'o luda, ali nisam ni ja bila za bacit' .Smjestila bi joj svaki put neku spačku,pa bi ona dobila po njonji, a ja sam bila mali plavi andjeo.

Mislim da treba biti veliki diplomat i mudar u dijeljenju pažnje,da klinci ne osjete jako taj novi mali svijet koji se rodio i izgurao njih kao, u drugi plan.:-)

[Prijatelj]

Ovo mi je -sada- jako zgodna tema. Naime potatih se po drugi put prije par dana. Nekako je puno lakše s drugim. Ženu pustim na miru kad god je moguće. Maknem se sa starijim (3god). Stariji je ljubomoran ali baš neće priznati - kaže - dragi moj braco, dok mimika govori nešto drugo. Starijem sad treba puno pažnje - on je sada, u stvari, u šoku. Cijeli (njegov) svijet se promijenio. Više nema mamu/tatu samo za sebe. Veliki dio pažnje ide na mlađeg. Dolaze rođaci i dive se novoj bebi, etc, etc. A imam tek 3 godine!

[putnica]

Trebat ce mu puuuuno ljubavi i paznje, to znas. Ljubi ga, ljubi, ljubi, mislim da jako dobro radis sto ides samo s njim van-ne samo da zena ima malo manju buku oko sebe, nego i da se vi veliki povezete, tako da ce vidjeti da dobiva sasvim jednu novu dimenziju druzenja.

Kad bebica malo poodraste, stasa, onda i mamu pustit s velikim djetetom povremeno nasamo, naci neke samo njemu i vama znane guste (sami u kino, kazaliste, slagalice, utakmice) da skuzi da ima trenutaka kad ce imati i nepodiljeljenu paznju roditelja, samo za sebe.

...i c e s t i t a m !!!!! :klap: