Povijest Bosne i Hercegovine

[Wikiceha]

Tulkas kaže:

U cemu je problem?? Zar ti nije poznato da su dugo nakon upada Turaka jos zivjele Jajacka i Srebrenicka banovina. Jos kasnije okupirana je turska Hrvatska..

Zato jer je njegova povijest s druge strane, pa mu ne odgovara rušenje mitova...

[Dubrovčanin]

http://www.klix.ba/vijesti/bih/velik...ource=facebook

Veliko arheološko otkriće: U nekropoli kod Ilijaša pronađen skelet bez glave sa zlatnim plaštom

U nekropoli u Kopošiću blizu Ilijaša kod Sarajeva pronađen je skelet sa brokatnim plaštom od teške svile protkane nitima zlata i srebra, za koji se pretpostavlja da je pripadao Mirku Radojeviću, ocu Velikog kneza bosanskog Batića, koji je bio knez bosanskog kralja Tvrtka I.

Nekropola u Kopošiću datira od kraja 14. i početka 15. stoljeća, a u njoj su bili sahranjeni pripadnici visokog sloja srednjovjekovne vlastele. Ona se nalazi u blizini srednjovjekovnog bosanskog grada Dubrovnika, sa kojim čini jednu značajnu kulturno-historijsku cjelinu, a 2003. godine je proglašena i nacionalnim spomenikom.

Grupa entuzijasta sa područja Ilijaša predvođena Pericom Mijatovićem i Jozom Jozićem već dugo radi na promociji izuzetno značajne i reprezentativne nekropole Velikog kneza bosanskog Batića, jer ona sadrži jedan od najljepših stećaka u Bosni i Hercegovini.

Tim istraživača, predvođen Edinom Bujakom, magistrom arheologije i asistentom na katedri za arheologiju u sklopu Odsjeka za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, već nekoliko dana vrijedno radi na iskopavanju nekropole u Kopošiću, gdje su došli do vrijednih i značajnih iskopina za bosansku srednjovjekovnu historiju i arheologiju.


Raskošni kneževski stećci: Dva opljačkana još 1891. godine


"Đoko Mazalić ove stećke, poslije onog iz Zgošće kod Kaknja, naziva najljepšim bosanskim stećcima i oni to zaista i jesu, budući da je njihova izrada reprezentativna. Ovo su stećci veoma značajnih ljudi, obični ljudi nisu mogli imati ovako raskošne stećke, u pitanju je tzv. oblik kneževskih stećaka", kazao je u razgovoru za Klix.ba Edin Bujak.

On je pojasnio kako postoje zabilježeni podaci o tome kako je stećak kneza Batića već ranije bio pomjeran, kada je opljačkan još 1891. godine.

"Ipak, nismo znali da je jedan pored njega, moguća grobnica njegove supruge Vukave, također opljačkan i to smo saznali tek kad smo ga pomjerili. Pokazalo se da su ušli sa strane, tako da je stećak ostao na mjestu", pojasnio je prof. Bujak.

Srećom, jedan od stećaka je ostao na svom mjestu i nije bio pomjeran, a u njemu su došli do spektakularnog otkrića veoma važnog za srednjovjekovnu bosansku historiju i arheologiju, a to je skelet sa brokatnim plaštom, protkanim zlatnim i srebrnim nitima.

"Prošlo je 600 i više godina i ovo je iznimno rijedak slučaj da se jedan takav plašt sačuvao kroz toliki vremenski period, što ga čini izuzetno vrijednim nalazom. Izrađen je od brokata, to je teška svila koja je protkana nitima zlata i srebra, što govori o visokom rangu i značaju osobe koja je tu bila sahranjena", kazao je Bujak za Klix.ba.


Posmrtni ostaci kneza bosanskog kralja Tvrtka I?


Još jedan kuriozitet je da je ta osoba sahranjena bez glave, što znači da je ili poginuo u nekoj borbi, pa je njegovo tijelo ovdje dopremljeno bez glave, ili je pak po kazni izgubio glavu.

"To su dvije najlogičnije pretpostavke, a mi ćemo kroz historijske izvore pokušati provjeriti koja je ličnost iz ovog roda tako stradala i pokušati doći do njegovog imena. Ranije se pretpostavljalo da je ovo grob Mirka Radojevića, tj. oca kneza Batića, a sada treba provjeriti da li je to tako. On je bio značajnija ličnost i od samog kneza Batića jer je bio knez bosanskog kralja Tvrtka I, što samo još više svjedoči o značaju i rangu osoba koje su ovdje sahranjene", pojasnio je Edin Bujak.

Arheološka istraživanja za cilj imaju provjeriti odnos grobova sa stećcima, te savremenim genetičkim analizama pokušati ustanoviti njihovo srodstvo, kao i njihove eventualne veze sa drugim pripadnicima srednjovjekovne bosanske vlastele. Pored toga, pokušat će se utvrditi precizna starost grobova, a uz pomoć analiza izotopa i njihov način prehrane.

"Svi stećci su bili potonuli u zemlju, a sada se vide i ukrasni detalji koji se ranije nisu vidjeli. Kad se završe iskopavanja, sav teren će biti nivelisan i oni će doći na površinu onakvi kakvi su bili u trenutku kada su postavljeni, a svi posjetioci će imati priliku da ih vide u punom sjaju", naveo je Bujak za Klix.ba.


Rad na konzervaciji ostataka u Zemaljskom muzeju


Čim je istraživačka ekipa pronašla plašt, kontaktirala je konzervatoricu iz Zemaljskog muzeja, magistricu Azru Bečević Šarenkapu, stručnjakinju za zaštitu tekstila.

Ostaci plašta se trenutno nalaze u Zemaljskom muzeju u Sarajevu i radi se na njihovoj konzervaciji koja će trajati nekoliko mjeseci, nakon čega će biti prezentirani javnosti.

"Plašt je napravljen od srme, vlakna koje ima jezgru od svile ili pamuka, u zavisnosti od toga iz kojeg je perioda. Oko njega se spiralno motaju lamele od zlata, odnosno legura zlata u različitim postocima i možda ćemo na osnovu daljih analiza moći doći do tačnijeg perioda iz kojeg potječe", pojasnila je za Klix.ba konzervatorica Azra Bečević Šarenkapa.

Zlato kao plemeniti materijal ne korodira i čuva tkaninu, a pretpostavlja se da je u ovom slučaju u pitanju vjerovatno veći postotak zlata. Ipak, tkanina je poprilično mekana i oštećena, jer se ipak radi o periodu od oko 600 godina.

"Ovo je jedan od većih fragmenata koji je pronađen u BiH, pogotovo u uslovima u kojima se našao. Tekstil kao organski materijal može da se zadrži u nekim ekstremnim uslovima, ali ovo je specifična situacija. Sudjelovati u jednom ovakvom projektu je neopisiv, savršen i neponovljiv osjećaj", kazala nam je Bečević Šarenkapa, koja je dva i po dana provela u grobnici pod zemljom iskopavajući ovu delikatnu tkaninu.


Izvrsna prilika i velika čast za studente arheologije iz Sarajeva


Sticajem okolnosti, priliku da sudjeluju u ovom projektu dobili su i studenti sa Katedre za arheologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.

"Nešto poput ovog plašta se u mnogo slučajeva za arheologe nalazi jednom u životu. Na ovaj način, studenti će steći praksu koja će im biti veoma korisna za njihov dalji profesionalni razvoj, a veoma je važno da su i oni sudionici ovog čina koji će sigurno ostati duboko zapisan u historiju srednjovjekovne Bosne", kaže magistar arheologije Edin Bujak.

"Najljepše je kad se nešto nauči i onda imamo priliku to primijeniti i vidjeti uživo. Posebna nam je čast da radimo sa ovako važnim ličnostima koje su bili najviše pozicionirane u srednjovjekovnom gradu Dubrovniku", kazale su nam studentice Emina Smajić, Ivana Mirković i Jasmina Ferhatović i dodale kako jedna od njihovih kolegica radi i diplomski rad o ovoj temi.

I iako rad na iskopavanju zna biti fizički naporan, dodaju kako boravak u prirodi u dobrom društvu i uz pozitivnu atmosferu daje posebnu draž arheologiji.

Osim studenata iz Sarajeva, podršku projektu pružili su i radnici iz Civilne zaštite Ilijaš, kao i brojni stučnjaci iz oblasti antropologije i genetike koji će doći na scenu kad počnu detaljnije analize ovog otkrića.

Projekat finansira Općina Ilijaš, a već je napravljen kompletan plan uređenja ove nekropole koji podrazumijeva arheološka istraživanja, kao prvi korak u revitalizaciji ove nekropole, nakon čega slijedi uređenje staza kada će ova nekropola dobiti svoj puni sjaj.

Nažalost, sluh države, kada je riječ o finansiranju ovog projekta je izostao.

"Da je ovakav nalaz pronađen u Engleskoj ili Njemačkoj, država bi sigurno odmah stala iza toga, osigurala ogromna sredstva da se to zaštiti. Ipak, mi i s minimalnim sredstvima radimo zaista ogromne stvari za našu historiju i arheologiju", kazao nam je Edin Bujak.

Isto nam je potvrdila i Azra Bečević Šarenkapa, koja, kao jedna od zaposlenica Zemaljskog muzeja koji je zatvoren od 2012. godine, nije dobila čak 40 plata.

Na upit o tome zašto onda radi ovo, kroz smijeh je odgovorila:

"Zato što sam budala" i dodala:

"Zato što volim. Ovo je nešto što se dešava jednom u životu."

[Dubrovčanin]

http://posusje-online.com/?p=2630

‘Ni prije, ni poslije, nije bilo većega junaka na duvanjskom polju od Mijata Tomića”, uvod je objavljenog trailera za igrani film, koji prema istinitom događaju govori o ovom narodnom junaku, a autori su Mara i Branko Perić iz Tomislavgrada.

”Tomić je ličnost koju svaki Duvnjak donekle poznaje, a malo se o njemu piše i pomalo se to zaboravlja, pa smo mi odlučili to približiti ljudima. Dugo smo planirali snimiti ovaj film, ideja svakako ne nedostaje dok smo financijama ipak ograničeni”, govori za Bljesak.info autorica ovog projekta Mara Perić te ističe kako je ovo prvi igrani film koji govori o ovom junaku i povijesti duvanjskog kraja.

Ulogu glavnoga junaka filma – Mijata Tomića igra Nikola Šarac, turčina Murata glumi Šemsudin Seferović-Pećo, a Mijatovu djevojku Matijana Ćurčić, koja se, prije par dana u Tomislavgradu natjecala za najljepšu Hrvaticu u narodnoj nošnji izvan RH.

Režiju, scenarij, kompletnu produkciju potpisuje Studio Perić, a filmu su namijenili i festivalsku budućnost.

”Planiramo projekt završiti do Velike Gospe, premijeru ćemo imati u Tomislavgradu, a film planiramo prijaviti i na neke od Festivala u regiji”, govori autorica o ovom uzbudljivom projektu i dodaje kako su jako zadovoljni odvijanjem snimanja te ponosni na suradnju svih ljudi uključenih u ovaj projekt.

[Heero]

Dubrovčanin kaže:

http://posusje-online.com/?p=2630

‘Ni prije, ni poslije, nije bilo većega junaka na duvanjskom polju od Mijata Tomića”, uvod je objavljenog trailera za igrani film, koji prema istinitom događaju govori o ovom narodnom junaku, a autori su Mara i Branko Perić iz Tomislavgrada.

”Tomić je ličnost koju svaki Duvnjak donekle poznaje, a malo se o njemu piše i pomalo se to zaboravlja, pa smo mi odlučili to približiti ljudima. Dugo smo planirali snimiti ovaj film, ideja svakako ne nedostaje dok smo financijama ipak ograničeni”, govori za Bljesak.info autorica ovog projekta Mara Perić te ističe kako je ovo prvi igrani film koji govori o ovom junaku i povijesti duvanjskog kraja.

Ulogu glavnoga junaka filma – Mijata Tomića igra Nikola Šarac, turčina Murata glumi Šemsudin Seferović-Pećo, a Mijatovu djevojku Matijana Ćurčić, koja se, prije par dana u Tomislavgradu natjecala za najljepšu Hrvaticu u narodnoj nošnji izvan RH.

Režiju, scenarij, kompletnu produkciju potpisuje Studio Perić, a filmu su namijenili i festivalsku budućnost.

”Planiramo projekt završiti do Velike Gospe, premijeru ćemo imati u Tomislavgradu, a film planiramo prijaviti i na neke od Festivala u regiji”, govori autorica o ovom uzbudljivom projektu i dodaje kako su jako zadovoljni odvijanjem snimanja te ponosni na suradnju svih ljudi uključenih u ovaj projekt.

jedan moj prijatelj Tomić ima doma neki stari barjak kako kaze od Tomića na njemu neki kojnanik drzi glavu od turcina


hahhaha bosanski grad dubrovnik a konjeva ahahah

[Dubrovčanin]

Heero kaže:

jedan moj prijatelj Tomić ima doma neki stari barjak kako kaze od Tomića na njemu neki kojnanik drzi glavu od turcina


hahhaha bosanski grad dubrovnik a konjeva ahahah

Da, Tomić je najpoznatiji hrvatski hajduk. Za tri legendarna opjevana hajduka sigurno je da su bili Hrvati katolici. Mijat Tomić iz Brišnika kraj Tomislavgrada, Šimica Karamatić iz Posušja i Andrijica Šimić iz Alagovca kraj Gruda.

Mislili su na srednjovjekovni bosanski grad Dubrovnik nedaleko od Ilijaša.

[Heero]

Dubrovčanin kaže:

Da, Tomić je najpoznatiji hrvatski hajduk. Za tri legendarna opjevana hajduka sigurno je da su bili Hrvati katolici. Mijat Tomić iz Brišnika kraj Tomislavgrada, Šimica Karamatić iz Posušja i Andrijica Šimić iz Alagovca kraj Gruda.

Mislili su na srednjovjekovni bosanski grad Dubrovnik nedaleko od Ilijaša.

hahah ima dubrovnik i u bosni

[Dubrovčanin]

Heero kaže:

hahah ima dubrovnik i u bosni

Točnije bio je, a osnovali su ga dubrovački trgovci rudama. Jedno mjestašce u Bjelorusiji zove se Dubrovnik. U biti nije to tako neobičan toponim, dub je stara slavenska riječ za hrast (dubrava je hrastova šuma). Čudi me da nema više od 3 Dubrovnika na svijetu.

Stari bosanski grad Dubrovnik

O postanku ilijaškog Dubrovnika postoje dvije inačice priče, ali obje podrazumijevaju rudnike i Dubrovčane. Po jednoj, sagradila su ga dva Dubrovčanina koji su uzeli u zakup bosanske rudnike od Kulina bana, a po drugoj je kralj Grubeša nagovorio neke Dubrovčane tu sagraditi grad. Po nekim izvorima Dubrovčani su od Kulina bana uzeli u zakup sve rudnike, a u ovom je gradu bila njihova kolonija gdje su talili srebrnu i željeznu rudu. Obje inačice priče iznosi dr. Milenko Filipović pozivajući se na Jirečeka i fra Jukića. Više pojedinosti o osnutku grada nalazi Filipović u nedovršenoj Povijesti Bosne muvekita Saliha efendije, gdje se spominje da je "Kulin ban (1197./98. godine); našao srebrne majdane u planini Jagotinu, pa je, nemajući vještih rudara, dao majdane pod zakup Dubrovčanima koji su tu napravili tvrđavu te u njoj čuvali oruđe i iskopanu rudu. Po ovom istraživaču logično je da je "grad" i dobio ime Dubrovnik po svojim osnivačima, iako se u narodu a i drugim izvorima spominju imena Dabronik ili Dobronik, te Tisovik ili Nabožić. Bilo je tvrdnji da se ovaj Dubrovnik ne spominje u dubrovačkim arhivima. M. Dinić je 1937. u Jugoslovenskom istorijskom časopisu objavio podatak iz dubrovačkih arhiva koji spominju bosanski Dubrovnik 1404. godine.

S obzirom na vrijeme njegovoga nastanka, blizinu Kopošića s nekropolom kneza Batića, te da je bio politički centar župe, a zatim nahije Dubrovnik, ovaj grad je vjerojatno pripadao rodu Mirkovića kome je pripadao i knez Batić.

Nema preciznih podataka o nastanku grada. Fra Ivan Jukić također spominje Dubrovčane koji su ovdje topili srebrnu i željeznu rudu i podigli grad uz odobrenje Kulina bana. (Filipović, 1924., 103.)

Stari grad Dubrovnik je sagrađen na strmom, uskom i krševitom izdanku brda Huma, iznad Sastavaka, tj. ušća potoka Zenika u rijeku Misoču. Grad se nalazi na prirodno terasastom terenu koji se pruža od sjeveroistoka, tj. brda Huma prema jugozapadu i završava se strminom koja pada ka Sastavcima, gdje se već od 1972. godine vadi kamen u kamenolomu na 9. km rijeke Misoče.

Lakši pristup gradu je iz sela Kopošić udaljenog 1 km, lijepim kaldrmisanim putem koji vodi između podnožja brda Nabožića i Tisovika. U Kopošiću je nekropola kneza Batića. Danas je taj put zarastao, a njim je vodila crta razdvajanja u ratu 1992.-1995. godine i to područje je još pod minama. Drugi pristup gradu moguć je velikom strminom od 10-og kilometra od korita rijeke Misoče ili s kamenoloma na Sastavcima. Od Ilijaša je udaljen oko 10 km.

Ljudi kazuju da je i Dubrovnik, kao i Bobovac, pao varkom. ”Navali neki paša na grad, ali džabe... I pet je paša sultan iz Stambula promijenio, dok je grad pridobio. Dugo je tukao grad strijelama i topovima i pobio sve vojnike po planinama, ali grada nije posvojio. Nu belaja, nađe se jedna baba pa veli paši: grad ti bio da bio, osvojiti nećeš, dok mu izvir vodu ne zatvoriš. Paša joj obeća kesu dukata, a ona njemu veli: tri dana svog konja hrani i timari, a vode mu nedaj, a onda ga pusti, nek sam traži vodu. Tako i bi. Paša konja hranio i timario, ali već treći dan konj ne može jesti, jer se pusto žito u njemu upalilo i on ga pusti, a konj trkom na Čemersku planinu pa nađe vrelo i čunkove. Paša potrga čunkove, a kad u gradu ponesta vode, onda kraljica – predade grad, ama da ona ode slobodna i njeni podajnici da ne izginu”. Po ovoj priči zove se ovaj grad u narodu i ”Kraljičin grad”. Priča se da je u gradu boravila i Marija Terezija i imala posebnu sobu. Zove ga narod i ”Dubravnik”, a to je ime obronku Brezovaša. Zovu ga i “Tisov-grad”. Nedaleko od grada, na južnoj strani, nalazi se selo Tisovik, prozvano valjda po dragocjenom ”tisovom” drvetu, kojeg danas nema ni u selu ni u okolici, ali starci pričaju da ga je bilo prije kojih sto pedeset ljeta.

[ĐakaNG]

Izvori za sve ovo što si napisao?

I najjači ste mi vi koji govorite da je Tvrtko Srbin jer je na prvom mjestu bila titula "kralj Srbljem". Vama je teško upotrijebiti mozak i shvatiti da je Tvrtku tada bila potrebna legalnost da bi mogao biti kralj. On nije mogao biti kralj Bosne jer mu to nitko nebi priznao jer ta titula de iure tada nije postojala. A pošto je imao Nemanjićkih korijena i uzeo titulu "kralj Srbljem", on je tada postao legitimni vladar koji ima titulu kralja. Čista logika.
Što se tiče povelje Mateja Ninoslava. To je prijepis iz Dubrovnika, vjerojatno nekog pisara iz Srbije. Ti trebaš znati da u svim svojim poveljama između Dubrovnika i Bosne, bosanski vladari Dubrovčane nikada nisu nazivali Vlasima.

1. Laonik Halkokondyles kaže da je Stjepan Tomašević kralj Ilira. Srbe on naziva Tribalima. On isto tako kaže da te Ilire nekad nazivaju i Bošnjanima jer je u Bosni stolovao kralj koji je imao većinu Ilira u svojoj državi.

2. Flavije Biondo kaže da su Bosna i Raška dijelovi Hrvatskog kraljevstva.

3. U svom djelu Razgovor ugodni naroda slovinskog, Andrija Kačić Miošić kaže da je Hrvatsko kraljevstvo obuhvaćalo Bosnu i da su svi stanovnici kraljevstva zvali Hrvati.

4. Fra Nikola Lasvanin u svom "Ljetopisu" zove Bosnu gornjom hrvatskom zemljom:
"Bela, drugi toga imena kralj ugarski, Slip(i) imenovan, sin Alme hercega, komu je stric njegov Koloman ucinio oci izvaditi, sveto i pravedno vlada.On i zadobi Ramu u gornjoj harvatskoj zemlji,koja se sada Bosna imenuje, i zato svi njegovi namisnici zovu se kralji Rame to jest Bosne"

5. Toma Arhiđakon kaže - "To su bile granice kraljevstva njihova [Hrvata]: od istoka Duvanjska (župa), gdje je bio grad Duvno... Od zapada Kranjska, prema moru do Stridona, koji je danas granica Dalmacije i Istre; od sjevera pak rijeka Dunav (i odatle) do mora Jadranskoga sa cijelom Primorskom i kneževinom Humom". Valjda ti je jasno da ovdje i Bosna spada.

6. 1626 g. - Ivan Tomko Mrnavić Bosnjanin, bosanski biskup, u svom djelu "Život Magdalene Budrišića" pise:
"Biše roda svoga zator jur vidila,
Puka Harvatskoga razutje slišala,
Pod Turci Bosnu svu biše oplakala, …
Hercega daržavu zgubljenu jadala;
Kralja bosanskoga sime zatarveno,
Ime gospodskoga plemena zgubljeno"

7. Çelebi pise u svom djelu "Künhü'l-Ahbâr" o Hrvatima koji se nalaze uz rijeku Bosnu.

8. Sarajlija Augustin Vlastelinovic ispjevao je pjesmu koja se nalazi u djelu "Pisanka".
"Još odkad Banovo pomanjka kraljevstvo,
Razsu se Stipanovo herceško gospodstvo.
Moguće vladarstvo kralja bosanskoga
Zatr se hrabrenstvo puka harvatskoga"

[ĐakaNG]

Dobri Bošnjanin kaže:

Sve ove povelje mogu se naći u sledećim zbornicima:

Građa o prošlosti Bosne 1-7, Banja Luka; Stari Srpski Arhiv 1-13, Beograd; Monumenta Serbika; itd.

Mislio sam da su ove povelje opšte poznate.

Ovo što ste naveli nisu domaće bosanske povelje, nego ili strani izvori ili stihovi kasnijeg perioda, tako da se ne mogu mjeriti sa izvornom građom prvog reda kao što su povelje samih Bosanaca i Hercegovaca.

Nema potrebe da se meni govori "vi".
Svi ti strani izvori su jako dobro poznavali prilike na ovim prostorima, a isto tako Toma Arhiđakon nije strani izvor. Čovjek je živio u Splitu.
A i zanima me ako su svi ti silni plemići u Bosni bili Srbi, zašto su oni nakon što su prešli na islam i dalje govorili hrvatskim jezikom, a neki su u svoje ime dodavali i "Hirvat".

[ĐakaNG]

Dobri Bošnjanin kaže:

Da li su ti strani izvori bolje informisani od samih Bosanaca i Hercegovaca? Bosansko-hercegovački muslimani su govorili i govore štokavicom, dakle srpskim jezikom, a srpski jezik bio je jedan od diplomatskih jezika u Osmanskoj imperiji. Kada već se spominju rimokatolički fratri, imamo Filipa Lastrića rođenog Bosanca, koji je pisao da je Bosna posebna provincija i da ne pripada Hrvatskoj.

Ovo su žestoke gluposti. Štokavica srpski jezik?

Jel možeš dati neki izvor koji spominje srpski jezik u Osmanskom Carstvu?

1) Primoz Trubar pise u svom djelu "Ta prvi dejl tiga Noviga testamenta":
"Hrvatski jezik se piše, kakor veste, z dvojnimi hrvatskimi črkami, a govori se ne samo po vsej Hrvatski in Dalmaciji, ampak govore ga tudi mnogi Turki. Sam sem slišal od mnogih da ga govore in pišejo v Carigradu na dvoru turškega cesarja" (Rupel 1966: 72).

2) Bečki poslanik Marko Antun Pigafetta u svom putopisu (izdanje 1585 g.) pise:
"Et cio usassi parimente a Constantinopoli . . Crovata lingua parlavano, la quale e familiare a tutti quasi Turchi, et specialmente a gli huomini di guerra" / "U Carigradu je običaj da govore hrvatski, koji jezik poznaju gotovo svi Turci (službenici), a posebno ljudi ratnici".

3) Fernand Braudel kaze u svom djelu "El Mediterraneo y el mundo mediterráneo en la época de Felipe II" da su u pregovorima koristili su hrvatski jezik:
"I rezultat je bio taj da su u decembre iste godine imperijalni ambasadori ispunjavajuci svoje naredbe da se dodje sto prije do zakljucenja primirja, ponudili da katolicki kralj udje u pregovore, i da se za vecu diskreciju sa Mehemetom Sokobijem pregovara na hrvatskom jeziku".

E sad, mene zanima kako Mehmed Paša Sokolović, inače srpskog porijekla, govori hrvatskim jezikom?

[Heero]

Dobri Bošnjanin kaže:

...
Čovjek je bio rođen u Šibeniku ne u Bosni, i iz te perspektive je i pisao i djelovao, dakle nije bio rođeni Bosanac.

ne nego je tamo odselio!

[Heero]

Dobri Bošnjanin kaže:

Evo ga o srpskom jeziku u Osmanskoj imperiji.
http://www.politika.rs/rubrike/Magaz...ioteci.lt.html

noup taj jezik su i turci i zapadnjaci zvali hrvatski

1) 1557 g. - Znameniti slovenski protestantski reformator i knjizevnik Primoz Trubar (1508-1586) pise u svom djelu "Ta prvi dejl tiga Noviga testamenta":
"Hrvatski jezik se piše, kakor veste, z dvojnimi hrvatskimi črkami, a govori se ne samo po vsej Hrvatski in Dalmaciji, ampak govore ga tudi mnogi Turki. Sam sem slišal od mnogih da ga govore in pišejo v Carigradu na dvoru turškega cesarja" (Rupel 1966: 72).
2) 1567 g. - bečki poslanik Marko Antun Pigafetta u svom putopisu (izdanje 1585 g.) pise:
"Et cio usassi parimente a Constantinopoli . . Crovata lingua parlavano, la quale e familiare a tutti quasi Turchi, et specialmente a gli huomini di guerra" / "U Carigradu je običaj da govore hrvatski, koji jezik poznaju gotovo svi Turci (službenici), a posebno ljudi ratnici".
(Pigafetta M. Antonio, Itinerario, London, 1585. Starine Jugosl. Akademije, XXII)
3) Fernand Braudel (1902-1985), poznati francuski povjesnicar, govoreci o odnosima izmedju Filipa II i visoke Porte, kaze u svom djelu "El Mediterraneo y el mundo mediterráneo en la época de Felipe II" (na spanjolskom jeziku) u 1953 g. da Europljani i Turci u pregovorima koristili su hrvatski jezik:
"I rezultat je bio taj da su u decembre iste godine imperijalni ambasadori ispunjavajuci svoje naredbe da se dodje sto prije do zakljucenja primirja, ponudili da katolicki kralj udje u pregovore, i da se za vecu diskreciju sa Mehemetom Sokobijem pregovara na hrvatskom jeziku".
Original: "El resultado fue que, en diciembre de este mismo año, los embajadores imperiales, en cumplimiento de sus instrucciones y para lograr cuanto antes la conclusión de una tregua, ofrecieron que el Rey Católico entraría en negociación, tema que para mayor discreción trataron con Mehemet Sokobi en lengua croata"
IZVOR: Fernand Braudel, El Mediterraneo y el mundo mediterráneo en la época de Felipe II, Ed.Fondo de Cultura Económica, México-Buenos Aires 1953, p. 304.
P.S. Mehemet Sokobi je Mehmet-pasa Sokolovic (na slici), turski vezir srpskog porijekla i srodnik srpskog patrijarha Makarija Sokolovica.

[Heero]

Dobri Bošnjanin kaže:

Ovo su domaći bosansko-humski istorijski izvori iz srednjeg vijeka u kojima se direktno spominju Srbi kao stanovnici srednjovjekovne bosanske države. Sa druge strane nemamo sličnih izvora u kojim se spominju Bošnjaci ili Hrvati.

1.Nаjstаriji domаći izvor koji govori o identiteti bosаnskog stаnovništvа u srednjem vijeku, i to još dok se bosаnskа držаvа nije proširilа nа Hum i Južni Dаlmаciju, а nа Zаpаd se nije prostirаlа dаlje od izvorištа rijeke Sаne, jesu povelje bаnа Mаtije Ninoslаvа (1232-1250). Nаime u tri bаnove povelje, pisаne 1234, 1240 i 1249, kаo njegovi podаnici spominju se Srbi. Ove su povelje ugovori između bosаnskog bаnа i Dubrovnikа, а tiču se slobode trgovаnjа dubrovаčkih trgovаcа po bosаnskoj držаvi. Dijelovi tekstа bаnovih poveljа po kojimа vidimo dа Ninoslаv svoje podаnike smаtrа Srbimа u prevodu nа sаvremeni srpski jezik glаse ovаko: „Ako tuži Srbin Vlаhа dа se pаrniči pred knezom; аko tuži Vlаh Srbinа dа se pаrniči pred bаnom“.

2.Prvi koji jаsno identifikuje jezik u bosаnskoj držаvi jeste bаn Stefаn II Kotromаnić u svojoj povelji Dubrovniku iz 1333. godine. Nаprаvljenа su četri primjerkа povelje, po dvа primjerkа zа bosаnskog bаnа i Dubrovnik i to dve lаtinski а dve srpski. Lаtinski jezik tаdа je bio glаvni u Dubrovniku, а srpski jezik kаko vidimo u srednjovjekovnoj Bosni.

3.Nаkon krunisаnjа krаljevskom krunom Nemаnjićа 1377. godine, Tvrtko I Kotromаnić se u svojoj tituli nаzivа „krаlj Srbljem, Bosne , Pomorjа itd“. Tvrtko je u svoju novu krаljevsku titulu nа prvo mjesto stаvio „Srblje“, zа rаzliku od npr. Dušаnа, koji u svojoj cаrskoj tituli nа prvom mjestu ostаvljа „Srblje“ iz svoje krаljevske titule, jer je osjetio potrebu dа tu strаnu, uzurpirаnu titulu donekle srbizirа, proglаšаvаjući se u prvom redu zа cаrа „Srbljem“. Između Bosаnаcа i Rаšаnа nije postojаlа onа etničkа rаzlikа, kojа je djelilа Srbe od Grkа, te s togа Tvrtko nije imаo rаzlogа dа potiskuje u pozаdinu novu titulu i dа ističe Bosnu nа prvom mjestu, а i Bosnа je bilа sаmo jednа od nekoliko držаvа nа Bаlkаnu u kojimа su živjeli Srbi kаo njen držаvotvorni nаrod, i bilo je logično dа geogrаfsko-politički nаziv teritorije Bosne u tituli kаljа Tvrtkа ustupi prvo mjesto zаjedničkom nаrodnom imenu Bosаnаcа i Rаšаnа. Drugаčije rečeno, vlаdаru Srbа ili „srpske zemlje“ od dаvninа pripаdа legitimno prаvo dа nosi krаljevsko dostojаnstvo i krаljevsku krunu.

4.Od člаnа ugledne humske vlаstelinske porodice Nikolićа, kojа je bilа u srodstvu sа Nemаnjićimа i Kotromаnićimа, Grgurа Nikolićа, u vrijeme kаdа je Hum priznаvаo vrhovnu vlаst Kotromаnićа i bio u sаstаvu srednjovjekovne bosаnske držаve, imаmo pomen Srbа kаo njegovih podаnikа. Grgur Nikolić 6. julа 1418, izdаje povelju kojom ukidа cаrinu pred Stonom nа Zаblаtku svаkom tko godi grede u Ston ili Dubrovčаnin ili Vlаh ili Srblin ili tko ini i tаkođe iz Stonа. Dаkle, Vlаsi (stočаri srpskog ili romаnskog porijeklа) i Srbi nаseljаvаku teritoriju koju drže Nikolići, odnosno zаleđe Dubrovnikа i Stonа, аli svаkаko su se nаlаzili i nа teritorijаmа Stonа i Dubrovnikа.

5.Vojvodа Donjih Krаjа, Đurаđ Voisаlić, sinovаc i nаslednik hercegа Hrvojа Vukčićа Hrvаtinićа, svojom poveljom iz 1434, potvrđuje bаštinske posjede brаći Đurđevićimа. Ti posjedi nаlаzili su se između ušćа Neretve i Cetine i pripаdаli su srednjovjekovnoj bosаnskoj držаvi. Kаo stаnovnici tih krаjevа nаvode se Srbi i Vlаsi i to ovаko: „i u svemu u čemu ih nаđošmo dа drže, bilo dа je Srbin ili Vlаh“. Trebа nаpomenuti dа se iz povelje jаsno vidi dа je stаnovništvo togа krаjа rimokаtoličko, аli je bez obzirа nа to srpskog i vlаškog porijeklа. I ovdje pod Vlаsimа trebа podrаzumjevаto stočаre srpskog ili romаnskog porijeklа.

6.Pribisаvа Pohvаlićа, poslаnikа velikog bosаnskog vojvode Sаndаljа Hrаnićа i njegove žene Kаtаrine koji su vlаdаli Humskom zemljom, u svojoj potvrdi iz 1407. godine identifikuje jezik nа kojem je nаpisаn tаj dokument kаo srpski i to ovаko:“s drugim listom srpskim, srpski pisаn“; i u drugoj potvrdi Pribislаvа od istog dаtumа: „zаpisа ere ovi list srpski“, zаtim dаlje „u drugom listu srpskom“ i još „u prvom listu srpskom“. Isti Pribisаv u svojoj potvrdi od 15. mаrtа 1411. nаzivа svoj jezik srpskim: „ere ovi list srpski“; i u drugoj potvrdi od istog dаtumа: „ere ovi listu srpski, i z drugim listom srpskim“.

7.Nаsljednik vojvode Sаndаljа, Stefаn Vukčić Kosаčа, koji je nosio titulu hercegа od sv. Sаve i po kojem je Hercegovinа dobilа nаziv, tаkođe je svoje podаnike nаzivаo Srbimа. Tаko herceg Stefаn, 1450. godine u ugovoru sа Dubrovnikom o miru gаrаntuje dа dubrovаčke trgovce i njihov teret ne smiju ometаti ili preuzimаti sаmovoljno „ni Vlаh ni Srbin“, koji su njegovi podаnici

8.Godinu dаnа kаsnije njegov sin knez Vlаdislаv, u ugovoru sа Dubrovnikom kаže: „obаvezujem se dа niti hoću niti smem ikаdа zаbrаniti niti zаustаviti ni jedne moje ljude ni Vlаhe ni Srbe, dа trgovine rаdi slobodno u Dubrovnik idu“.

9.Mireći se ponovo sа Dubrovnikom 1454. godine i dopuštаjući im dа slobodno trguju po njegovoj zemlji, knez Vlаdislаv opet kаo svoje ljude spominje Vlаhe i Srbe.

NE to nepise u povelji! ta povelja je falsifikat koju si citao,ima 3 primjerka povelje i samo jedna ima dodatak(list papira naljepljen na povelju) na kojem dubrovcane naziva vlasima a bosance srbima,taj kasniji dodatak nije pisan onako kako su bosanci ili dubrovcani pisali dokumente,pisma,povelje(misljenje vecine strucnjaka) nego odgovara raškoj izradi a dubrovcani su angazirali i raske pisare!

POSTOJE 200 SACUVANIH PISAMA IZMEDJU DUBROVNIKA I BOSNE

ni u jednoj bosance nezovu srbima niti dubrovcani sebe vlasima,vlah je za dubrovcane bio uvreda!!! iz njihove knjizevnosti se vidi da su sebe nazivali hrvatima a jezik hrvatski tako da ta ninoslavljeva krpica NETOCNA!!


sto se tice krune! pa i normandijci su se krunili engleskom krunom jer nije postojala normandijska kruna,franci kojima niko nista nije mogao nametnut jerbo su imali cijelu europu u svojim rukama nisu imali franacku krunu u svom kraljevstvu neg se vladar obavio titulom rimskog cara!

njemci su imali titulu sveti rimski car!! takodjer su se krunili burgundijskom krunom a burgundija je francuska zemlja,zapravo je to bio i preduvjet za postat s. rimski car,prvo moras pribavit sebi burgundijsku krunu!

da nepricam o onom ceho madjaro kumanu koji je na svoje cesko podrijetlo izvukao titulu sv rimskog cara jerbo je ceska bila pod sv carstvom,on zapravo ni nije vladao ceskom neg je bio madjarski i hrvatski kralj odnosno imao je pravo na te krune,nemos ti to razumit to je tako u katolickom svjetu kruna koju da papa je kruna u svim drugim zemljama makar imao tamo hektar zemlje njome ces upravljat suvereno ili bar imas pravo na to

[Heero]

Dobri Bošnjanin kaže:

Evo ga o srpskom jeziku u Osmanskoj imperiji.
http://www.politika.rs/rubrike/Magaz...ioteci.lt.html

hahha izvor koji govori u prilog srbskoj tezi dolazi sa srbske staranice hahaha kakvo iznenadjenje,kakako si jadan mi samo strane citate koristimo iili one od samih bosanaca kad se njih tice,aj nadji mi nekog filozofa,znanstvenika,poznavatelja karata i stanovnistva,putopisca,mletackog izvidnika ,stranca koji je nasao srbe u bosni??????????????????????aj molim te

[Heero]

Dobri Bošnjanin kaže:

...

ako pisu domoljubne i rodoljubne pjesme o hrvatskoj i hrvatima ako se u svojoj litereturi sami broje hrvatima sta to znaci? da su serbi?
https://scontent-vie1-1.xx.fbcdn.net...11456632_o.jpg

evo ti strani izvori a naci cu i dubrovcane di pjevaju o banovima hrvatskimi svojem hrvatstvu

usput,ovo sa raskim pisarima je cinjenica a ne predpostavka

[Heero]

EVO:

Dubrovacki benediktinac i pjesnik Mavro Vetranovic-Cavcic (1482-1576). U pjesmi Vetranovica Cavcica "Lovac i vila" (1527 g.) ima poziv dubrovackoj vlasteli. Poziv veli :

"Još neka da znate, po svijetu svak pravi,
da ste sve Dalmate natekli u slavi,
Ne samo Dalmate, gospodo pridraga,
neg još sve Hrvate* skupivši jednaga".

U 1539 g. Vetranovic u poslanici pjesniku i vlastelinu s Hvara Petaru Hektorovicu kaze:

"a navlaš kud jezik hrvatski* prohodi,
neumrla po vas vik tuj vrijednos da hodi...."

AHA
Dubrovacki hrvatski renesansni pjesnik Dinko Zlataric (1558-1613), izdao u 1597 g. zbirku svojih prijevoda pod naslovom:

"Elektra, trađedija, Ljubmir, pripovijes pastijerska te Ljubav i smrt Pirama i Tizbe, iz veće tuđijeh jezika u hrvacki složene"

Ivan Gundulic (1589-1638), veliki dubrovacki barokni pjesnik.

Najstariji prijepisi "Osmana" Ivana Gundulica od Miha Martellini (1667 g.) i Stjepana Gradica (1683 g.) nalazi se u Vatikanskoj kniznici, u kodeksu XVII stoljeca pod opcim signaturom:

"XVI. Chart. Const. foliis 221, alt. m. 0 20, lat. m. o'18, Lingua Chroatica*, literis latinis. Continet Osman Johannis Francisci Gundulic"

"Lingua Chroatica, literis latinis" = "Jezik hrvatski, slovi latinski".


U 1670 g. pukovnik Fran Gundulić (1633-1700), sin Ivana Gundulica, ponudio francuzkomu poslaniku Gremovnillu, da će poći, ako poslanik želi, "u svoju zemlju, koja je Dubrovnik", da ondje skupi 3000 Hrvata i Albanaca za službu francuzkoga kralja:

"d'aller leuver en son pays, qui est #Raguse, un regiment de trois milles #Cravates et Albanois pour le service de Vostre Majesté, ainsy que je luy promis d'en escrire (comme je le fais)"

Prema izvoru: Starine: na sviet izdaje Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Knjiga 41. 1948. Str. 15.

1810 g. - Joakim Stulli Raguseo (1730-1817) - poznati dubrovacki leksikograf, autor rjercnika "Vocabolario italiano–*illyrico–latino", koji je bio tiskan u Dubrovniku u 1810 g.

U str. 731-732 kaze za "ilirski" jezik, kojim pricali i pisali Dubrovcani:

"Illyrice - Slovinski, harvatski, hrovatski, horvatski*"

AKO SU PAK TURCI UNISTI IZVORE U BOSNI NISU U DUBROVNIKU KEVU VAM VELIKOSRBSKU!!

https://scontent-vie1-1.xx.fbcdn.net...02828624_o.png

https://scontent-vie1-1.xx.fbcdn.net...66670390_o.png

ANSELM KATIĆ DUBROVCANIN 1754

nije lova gdje nije sokola,sve siruje gdje raste topola,nije brata sto nerodi majka,nad hervata i nije junaka

[hrvat222]

Heero kaže:

hahha izvor koji govori u prilog srbskoj tezi dolazi sa srbske staranice hahaha kakvo iznenadjenje,kakako si jadan mi samo strane citate koristimo iili one od samih bosanaca kad se njih tice,

odlično, onda dajte povelju u kojoj neki bosanac kaže za sebe da je Hrvat? Dakle, ne pjesme pjesnika koji su rođeni u Hrvatskoj ili su tamo živjeli. Valjda ban Ninoslav kad spominje Srbe u Bosni ima veću vjerodostojnost od stranih izvora. Kad smo kod stranaca, šta je sa Ajnhardomj, Porfirogenitom, Kinamom koji Srbe vide na prostoru Bosne i Hercegovine. Dajte mi bar jedan pomen hrvatskog jezika na štokavskom području u srednjem vijeku? I ovo oko povelje bana Stjepana gdje se spominje "dvije srpski, dvije latinski", vi tvrdite da je u pitanju pismo, znači po vašoj logici Hrvati su pisali srpskim pismom i to su javno nekad isticali, a danas se table sa tim pismom lome po Vukovaru? Opet vas pitam da mi date podatak ima li hrvatskog pisara u Dubrovniku?

porfirogenet...10 st

hrvati naseljavaju ilirik, dalmaciju i panoniju..

pop dukljanin..12 st

Opisujući Crvenu Hrvatsku, Dukljanin kaže, da su se u njoj nalazili ovi gradovi: Kotor, Budva, Bar, Ulcinj, Skadar, Trebinje, Pilot i dr., a također i ove oblasti: Hum, Trebinje, Podgorje i Zeta

toma arhiđakon 13 st..

On ipak Bosnu uključuje u hrvatski narodni prostor, jer on vuče istočnu granicu hrvatske države od Dunava na Dubrovnik tako, da u hrvatske zemlje spadaju: Bosna, Zahumlje i neretvansko Primorje. Za ove dvije pokrajine u navedenom odlomku Toma izričito spominje, da čine sastavni dio kraljevstva hrvatskoga.

Nikifor Brienije (1062-1137)
..-Hrvati i Dukljani, opet odmetnuvši se (1073. god.), pustošahu čitav Ilirik..
.-Kad Hrvati i Dukljani pustošahu Ilirik", Brijenijev otac skupi vojsku po .
naređenju cara Mihajla VII,(1071-1078) te je povede "na Dukljane i Hrvate"

Nikita Honijat (grč. Νικήτας ὁ Χωνιάτης, oko 1155–1217), poznat i kao Nikita Akominat
..-govoreći o Stefanu Nemanji i njegovu djelovanju između 1160. i 1173. god., kaže za nj: "Ne znajući pravu meru, poče osvajati Hrvatsku i sebi prisvajati vlast nad Kotorom"

Theodore Skoutariotes..
Teodor Skutariota o osvajanju Duklje od strane Stefana Nemanje:
I čuo je, da je srpski vladar Nemanja Stjepan postao drzak više nego se pristoji, da se lukavo miješa u poslove u stvari okolnih zemalja, da istorasne narode [Slavene] tlači i oružjem napada te da nastoji Hrvate sebi podvrći i skučiti pod svoju vlast oblast Kotor.

Kinamos, koji je s carem Emanuelom Komnen-com (1143.—1180.) više puta osobno bio u Raši kaže...Bosna nije potčinjena arhižupanu Srba nego narod u njoj ima poseban način života i upravljanja..

popis Bosanske vojske pred bitku na Mohaču iz 1526 i velika većina vojnika se izjašnjavaju kao Hrvati kojih čak tada ima i na području Rasa u južnoj Srbiji srcu srednjovjekovne Srbije, Nikšića, podrinja itd

http://www.scribd.com/doc/132776360/...Du-1526-godine

Osmanskoturski povjestnik Aali (1542.-1599.), rodom iz Galipolja
Što se tiče plemena Hrvata, koji se pripisuje rijeci Bosni, njihov se značaj odrazuje u veseloj naravi; oni su po Bosni poznati i po tekućoj rijeci prozvati.
Bez sumnje Bošnjaci, koji se pribrajaju hrvatskom narodu, odlikuju se kao prosti vojnici dobrotom i pobožnosti, kao age i zapovjednici obrazovanošću i vrlinom

Mehmed-paša Sokolović, veliki vezir Osmanskoga Carstva, izdaje 1566. naredbu u povodu harzaula (obtužbi) grčkoga patriarha, u kojoj kaže: "Car daj eferman, da rimski fratri po Budimu, Temišavaru i Dubrovniku i uopće od naroda hrvatskoga ne pitaju milostinju, ako taj narod spada na grčkog patrijara

Evlija Čelebi (Čelebija), glasoviti turski putopisac XVII. st 1660. i 1661
U neposrednoj blizini Foče na Drini, u starom gradu Prači, njemu (Čelebiji)
"dadoše 50 hrvatskih momaka pod oružjem za pratioce". Na Gatačkomu polju "dobi 300 lijepih po izbor hrvatskih gazija (junaka)". Pridjevak gazija (junak) mogao se dati jedino muslimanima...
U svomu putopisu više puta spominje Hrvate u Bosni. Tako kaže, da je "jezik bosanskog i hrvatskog naroda" čist. Njemu je dakle jezik Bošnjaka i Hrvata jedan te isti, hrvatski. Livno i Bihać su mu hrvatski gradovi. Hrvate on nalazi i u Boki Kotorskoj. Navodi, da su stanovnici Herceg-Novoga Arnauti, Bošnjaci i Hrvati.
Iz grada Risna pošla je tada vojska da pokori odmetnike po planinama Pive i Nikšića, kojoj se priključio i Evlija. Najprije su stigli u nahiju Pivu. Tu kaže, da su to sve čisti, pravi Hrvati, kojima daje i pridjevak dušmani..

Hodavendija, čauš (pobočnik) bosanskoga paše Sofi Mehmeda, musliman iz Bosne, piše 20. rujna 1589. mletačkomu providuru (poglavaru) u Zadar po dva pisma turskom jazijom (pismom) i bosančicom. Na kraju pisma veli: "Zato mi, rečeni Hodavendi čauš, hotismo učiniti viru od toga posla i dvoje knjige pisati turske, a dvoje hrvatske, rukom Ali čehaja"

Šejh Jujo (1650.-1707.) - "Bio je na daleko poznat u islamskom svijetu po narodnom tevatru (predaji), kao evlija (dobri). On je poznat i pod imenom Hadži Juja efendija. I ovaj dakle islamski muverihh, koji je cijeloga svoga vijeka ibadet (bogosluženje) Bogu činio, izrično nazivlje u svojim spisima Hercegovce i Bošnjake Nam-Hrvatima, dakle porijeklom, koljenom Hrvatima.

Putopis ruskog grofa Petra Tolstog, lipanj 1698 g.
Tolstoj naziva u svom djelu stanovnike Dubrovacke Republike Hervatima.
"Oko tog samostana po gradovima zive Ragusani - pomorski kapetani, mornari i astronomi (...) govore svi slavenskim jezikom, a talijanski znaju svi i nazivaju se Hervati, vjeru drze rimsku".


1433 g. - Sudionici Sabora u svicarskom gradu Baselu, porijeklom Cesi ("Gestis Bohemorum"), kazu za teologa Baselskog Sabora i kardinala, Dubrovcanina Ivana Stojkovica da je iz Raguse, koja je grad u Hrvatskoj:
"Johannes de Ragusia, (quae est civitas in Carvatia)"

1486-1487 g. - Njemacki plemic i hodocasnik iz Konstanze (regija Bavarija) Conrad von Grünenberg ostavio puno vaznjih svjedocanstva za srednjovjekovni Dubrovnik. Uradio je sliku Dubrovnika, na kojoj savucana crvena natpis u gornjem lijevom kutu, koja kaze:
"Ragusa hobstat in kunglich Croatie" ili "Dubrovnik je glavni grad u Hrvatskoj Kraljevini". Takodjer kaze da Dubrovnik da je "ist die kunglich hobstat in Croattyen" (1) ili "kraljevski glavni grad u Hrvatskoj" i "Erizbistum, und hat och das gantz kungrich Croatyen" (2) ili "nadbiskupija, cija jurisdikcija obuhvaca cijelo hrvatsko kraljevstvo".

[hrvat222]

genetički ljudi ovog prostora barem glavnim haplotipom dolaze iz bijele hrvatske...i tu je kristalno jasno da su dijelom srbi porijeklom hrvati...velikim dijelom su porijeklom vlasi odnosno albanci...to je genetika i tu nema skrivanja....prema tome genetika je potvrdila svaki ovaj spis ili povijesni zapis....kod serva je to vrlo teško za dokazati kada su umjetna nacija stvorena od okolnih naroda...

[Heero]

Dobri Bošnjanin kaže:

odlično, onda dajte povelju u kojoj neki bosanac kaže za sebe da je Hrvat? Dakle, ne pjesme pjesnika koji su rođeni u Hrvatskoj ili su tamo živjeli. Valjda ban Ninoslav kad spominje Srbe u Bosni ima veću vjerodostojnost od stranih izvora. Kad smo kod stranaca, šta je sa Ajnhardomj, Porfirogenitom, Kinamom koji Srbe vide na prostoru Bosne i Hercegovine. Dajte mi bar jedan pomen hrvatskog jezika na štokavskom području u srednjem vijeku? I ovo oko povelje bana Stjepana gdje se spominje "dvije srpski, dvije latinski", vi tvrdite da je u pitanju pismo, znači po vašoj logici Hrvati su pisali srpskim pismom i to su javno nekad isticali, a danas se table sa tim pismom lome po Vukovaru? Opet vas pitam da mi date podatak ima li hrvatskog pisara u Dubrovniku?

al to nije njeova povelja neg list dodatak koji neodgovara niti bosanskoj niti dubrovackoj izradi,kinam ih nevidi,porfi ih vidi tamo??? porfi navodi vlast al nevidi srbe u bosni di je to reka aj?

[IgorIngva]

ĐakaNG kaže:

E sad, mene zanima kako Mehmed Paša Sokolović, inače srpskog porijekla, govori hrvatskim jezikom?

Pismo Mehmed-paše Sokolovića Andreju Batoriju — Oktobar 1551. godine

Bog jedin. Božijom pomoćom romanijski beglerbeg i Mehemed paša pišu slavno uhrabrenomu vitezu bratu mojemu, Batori Andrejašu. Dođe tvoj čovek velikoga kralja Ferenduša sa listova (!) čestitoga, i svetloga, nad kralji i nad cari cara i slavnoga Rustam-paše. I mi u taj čas poslasmo ka čestitomu caru smoga (!) prava istina človeka. Ali ne za ono malo ima zemlju čestiti car, nu ovaja zemlja sabljom uzeta i telosna je bila čestitoga cara, i kralj Ferenduš imaše čestitem carom veru, a čestiti car na Vojsce pod Slnьčne bivši, a vi na carevu zemlju i skelu Parkan sagradiste. Tako li trebaše prema bogopomazana cara činiti? Nu ako vi hoćete, ja pake kralja u čestitoga cara da udvorim i mir da je, nu vojsku donde nesmo tamo poveli, ot vaše hotenije sami vi Parkan nam mirom dajte, a drugo uzaman da je mir. A ovde ja od moje volje nesьm došьl, nu poveljenijem čestitiga cara proteriti nekoliko, ako da Bog, lotrova iz zemlji careve. A eto i sam ide čestiti car mnogo beščeslьnom (!) vojskom, za ono jako mnogo čestitoga cara razjariste i razgneviste. Ali evo što doće list kraljev, poslah ga i caru rekoh, da stane gde ga list obrete, a ja ću biti ovde dondeže mi dođe glas ot česitoga i naročita cara. Ako li mi se nešto smujasam (!), a ja ću ako da Bog ovde zimuvati u našu zemlju Erdelsu (!), kon babae (!) starca Đurđa Barata. Naša je vera uzaman krepka, ne vidiš li ? Pomoćom Božijom uzehmo Bečaj, a porkolaba mu Fegedi Gabra i ot lubarde ostali junaci i aračka i galatska porkolabova i junake pustihmo, gde oni hote da idu. A toko uzeh carevi gradova, zano je besputsvo ot vas, ulezoste u carevu zemlju i carevi gradova. I rek si: "Držiš mi moga čoveka, ja ga sam Stojana odavna odaslao". Po sih molil mi se si, i tvoj i moj čovek, ot tebe mene, ot mene tebe, bez zabave slobodno da hodi. Tako mi Boga jedinoga i tako mi moje vere, tako da je. Ne boj se, posilaj list što hoćeš i čoveka.

U Tamišvar Batori Andrejašu. I što mi posilaš listova i sve mi srpskem jezikom posilaj, a ne fruški.

http://i.imgur.com/Mfj7aq7.png
http://i.imgur.com/thziPYh.png
Aleksa Ivić - Nune cyrillische Urkunden aus den Wiener Archven, Archiv für slavische Philologie, XXX, Berlin 1909, 210-211