Pomoć nakon poroda

[zvrkasta]

Pozdrav,
otvorila sam temu na Roditelji&djeca, iako još nisam 'zapravo' roditelj i do dana poroda me čeka još cca pola godine. Prvorotkinja sam, imam 28 godina.

Kako dani trudnoće lete tako me lagano hvata panika zbog svega što me čeka nakon dolaska iz bolnice, pročitala sam hrpu teorije o tome, al mene zanimaju stvarna iskustva.

Naime, i mama i svekrva su udaljene od mjesta gdje živim, a nažalost baš negdje nakon poroda mama odlazi na more poslom, a i svekrva ima hrpu drugih obaveza, a i, kao što rekoh, nije u prilici svako malo letit k meni. Sestra isto radi, a što je najgore, MM će baš tada imati najviše posla, u tom periodu godine radi doslovno po cijele dane i to nikako ne može izbjeći ili promijeniti. Znači, ostajem sama u stanu sa svojom malom bebom skoro po cijele dane.

Zanima me, drage mame, kako ste se vi snašle neposredno nakon poroda, prvih mjesec-dva? Tko vam je pomagao i savjetovao vas oko svega vezano za bebu, prematanje, dojenje, eventualne probleme... tko vam je pomogao oko kućanskih poslova, kuhanja?? I, da li vam je pomoć uopće bila potrebna? Da li se precjenjujem kad mislim da ću većinu toga moći ishendlati sama? Ili da ipak budem kod MM-ovih staraca dok se ne priučim novim obavezama, makar su tamo uvjeti života jako skučeni??

[perilica]

zvrkasta kaže:

Zanima me, drage mame, kako ste se vi snašle neposredno nakon poroda, prvih mjesec-dva? Tko vam je pomagao i savjetovao vas oko svega vezano za bebu, prematanje, dojenje, eventualne probleme... tko vam je pomogao oko kućanskih poslova, kuhanja?? I, da li vam je pomoć uopće bila potrebna? Da li se precjenjujem kad mislim da ću većinu toga moći ishendlati sama? Ili da ipak budem kod MM-ovih staraca dok se ne priučim novim obavezama, makar su tamo uvjeti života jako skučeni??

MM je tada uzeo tjedan dana dopusta da može uživati u bebi, a i da može nešto skuhati da ne moram ja. Svekrva nije mogla, a mama je radila, tako da.
Sami smo se snašli oko prematanja ( nije to znanstvena fantastika ) oko dojenja su mi pokazali još u rodilištu, a i dežurna sestra ti dodje doma pomoći i da ti sve savjete oko dojenja, ukoliko je potrebno, prematanja pupka i sl,.sve što te zanima.

[Ani O]

mi isto zivimo kilometrima i kilometrima od prve rodbine. i opcije su bile ili biti sam, ili da nam netko dodje i bude stalno s nama. ja sam na ovu drugu opciju zarezala, i tako smo mm i ja odlucili bit sami i vidit kako cemo to moc savladat. nasa L se rodila kratko nakon sto smo preselili u drugi grad, tako da je i sredina bila nova. srecom je moj porod bio lagan i ja sam odmah bila fit, nisam morala lezat, nisam imala nikakvih smetnji/bolova, prvih dana je dolazila babica. ostalo su bili savjeti od frendova, rodice s kojom sam se cula na skype, mala je bila dobra, noci su bile podnosljive, a mm je bio doma prvih tjedan dana. prije termina smo obavili veeeeeliku spizu, za slucaj da negdi zapne pa ne mozemo u shopping (to se pokazalo nepotrebnim ali nije bilo na odmet), dosta toga sam bila skuhala prije i smrzla, a i susjede su se nudile skuhat donit pomoc. kucne radove sam minimalizirala, i tako isto nakon druge bebe. kad ti netko moze pomoc, sigurno da je lakse. ali i ako si sam nije nemoguce. ako ti netko ponudi doc i pomoc tipa skuhat, ispeglat, ili samo popit kavu zahvali se i prihvati. meni je pasao mir i tisina nakon sto je beba dosla, posjete su zaredale nakon 2-3 mjeseca. ja osobno nikad ne bi isla iz svoga doma, ali nismo svi isti.

[sandrić]

teško je sad išta logično i pametno reć na tu temu jer nitko od nas nije vidovit ka ni ti sama da bi mogle predvidjet kakav će biti tvoj porod i kako ćeš se osjećat nakon njega što je zapravo najvažnije.......mogu ti reć jedino iz osobnog iskustva da sam se ja dosta loše osjećala i pomoć mi je bila iznimno bitna jer su me bolili šavovi i sve šta može bolit ''dolje'' i to je trajalo kojih 2-3tj,tako da sam ja preko dana preuzela većinom brigu za malog a muž tokom cijele noći ( hranio ga je i previjao ) .Mama mi je bila kod mene 10-ak dana došla iz Dalmacije i pomogla mi oko kućanskih poslova manje oko bebe,a svekrva ( s kojom živim ) mi nije pomagala jer joj nisam dozvolila da se petlja iz osobnih razloga....ma kako god okreneš ko god da je u pitanju:muža,mama,svekrva...pomoć mi je bila neophodna.

Ja bih na tvom mjestu otišla kod njegovih ne vidim ničeg loše u tome jer koliko sam skužila to je jedina pomoć na koju možeš računati jel tako?
Ja sam ih imala 3 pa sam odabrala meni najdražu opciju Al u svakom slučaju bez pomoći...teško bi bilo,jako.....!

[annaaa]

meni je trebala pomoć oko kuhanja i to sam i imala od svekrve i mame koje su mi donosile ručak ukupno mjesec dana (svaki drugi dan jedna). drugo ništa mi nije trebalo, pranje veša, peglanje i čišćenje kupaone sam ja obavljala. mm ostalo (suđe, sauganje, prašina). ne samo da je moja beba bila zahtjevna tj. nije samo papala i spavala nego je non stop visila na cici i spavala bi kad bi je spustila cca 10 minuta, nego su kod mene i hormoni napravili svoje pa sam bila dosta tužnjikava i općenito ko zombi. da sam znala da neću imat skuhane ručkove, definitivno bi prije poroda pripremila poveće količine hrane i zamrznula.

[ančica11]

Meni je bila mama nekih 10ak dana i sve radila, a onda smo se ja i mm sami snalazili. On je tada bio na godišnjem pa je to bila olakotna okolnost. Ali kad je počeo raditi nakon 3 tjedna sve sam sama. Treba prihvatiti pomoć koja se pruži jer vrijedi. Teško je na početku dok se ne oporaviš i dok se na uhodaš. Poslije je lakše

[Gala]

zvrkasta kaže:

Pozdrav,
otvorila sam temu na Roditelji&djeca, iako još nisam 'zapravo' roditelj i do dana poroda me čeka još cca pola godine. Prvorotkinja sam, imam 28 godina.

Kako dani trudnoće lete tako me lagano hvata panika zbog svega što me čeka nakon dolaska iz bolnice, pročitala sam hrpu teorije o tome, al mene zanimaju stvarna iskustva.

Naime, i mama i svekrva su udaljene od mjesta gdje živim, a nažalost baš negdje nakon poroda mama odlazi na more poslom, a i svekrva ima hrpu drugih obaveza, a i, kao što rekoh, nije u prilici svako malo letit k meni. Sestra isto radi, a što je najgore, MM će baš tada imati najviše posla, u tom periodu godine radi doslovno po cijele dane i to nikako ne može izbjeći ili promijeniti. Znači, ostajem sama u stanu sa svojom malom bebom skoro po cijele dane.

Zanima me, drage mame, kako ste se vi snašle neposredno nakon poroda, prvih mjesec-dva? Tko vam je pomagao i savjetovao vas oko svega vezano za bebu, prematanje, dojenje, eventualne probleme... tko vam je pomogao oko kućanskih poslova, kuhanja?? I, da li vam je pomoć uopće bila potrebna? Da li se precjenjujem kad mislim da ću većinu toga moći ishendlati sama? Ili da ipak budem kod MM-ovih staraca dok se ne priučim novim obavezama, makar su tamo uvjeti života jako skučeni??

Stvarno ti dosta toga ovisi o tome kakav ćeš porod imati, ali ako je nužno kako god bude izgurat ćeš to i sama. Meni je stvarno bilo dosta teško. Imala sam puno šavova a što se pomoći tiče mama mi je bila samo na par dana, muž je radio skoro po cijele dane tako da smo ja i bebač veći dio vremena proveli sami. Nisam se baš bavila pretjerano kućanskim poslovima jer nisam ni mogla (ono najosnovnije bi nekako napravila a pomogao bi i muž navečer). Kad pogledam unatrag vjerojatno mi nije nikad bilo teže u životu (a imala sam kojekakvih teških situacija) ali prođe i preživiš i sve nekako sjedne na svoje mjesto. Što se tiče savjeta vezano uz bebu neke informacije dobiješ u bolnici (pokažu ti i prematanje i recimo donekle te upute o dojenju), možeš sve naravno pitati i patronažnu sestru (moja je bila jako pristupačna i dolazila je jako često prvi mjesec zbog problema s dojenjem), vjerojatno imaš i neku prijateljicu koja je rodila pa možeš pitati i sl.

[La_LuNa]

tesko je reci, svaki porod je drugaciji, svaka beba je drugacija; neke su zahtjevne od prvog dana a neke samo papaju i spavaju, svaki oporavak je individualan..

osobno sam imala lagan porod, oporavak mi nije trebao, i iako zivimo u kuci s mojima, nikakva pomoc nam nije trebala. muz je bio doma na GO 2 tjedna, ali i da nije, mislim da mi ne bi falio
ja sam si to slozila u glavi da je beba prioritet a sve ostalo se stigne.
ako je beba bila razdrazljiva i nisam stigla skuhati rucak, nije bed, kupit ce se nesto za pojesti.
nije smak svijeta ako kupaonica ostane prljava jedan dan duze niti ako se vesmasina ne odvrti odmah sada odmah.
bilo je dana koje sam prakticki citave provela lezeci i dojeci je. sto je problem i frustracija ako majka misli da treba napraviti nesto po kuci a zbog bebe ne moze, pa je sva u grcu, pa beba osjeti nemir, pa se sve to odrazi na blokadu let downa mlijeka, pa tako ukrug.. ja sam si pustila film na laptopu ili sam citala knjigu u te dane beskrajnog cicanja, a sve ostalo pustila kvragu. i bilo mi je bas super!! dok su frendici ti dani bili uzasni, ona ih je provela placuci i ne bi mogla bez pomoci svekrve/mame. meni sad, kad je mala porasla, bome fale ti dani izlezavanja na kreveu, uzvanja u njoj i u filmovima na laptopu

inace, dobar savjet je da se prije poroda skuha pokoje jelo koje se sibne u duboko, a kasnije se samo izvadi i zagrije

obzirom na tvoju situaciju, rekla bih ti da pokusas sama, a ako nece ici iz nekog razloga, uvijek mozes otici k svekijima.

[paprenjak]

Iz osobnog iskustva mogu reći da je to stvar prilike/neprilike. Imala sam dosta težak porod,vanjske i unutarnje šavove,i nisam mogla sjediti prvih mjesec dva kako spada,uz ostale nedaće..no,međutim,pomoći nisam imala jer mi je mama umrla,a sveki nije htjela doći,muž je morao raditi,tako da sam morala sama. I nitko nije pitao kako sam ni pomagao,pa čak ni savjetom. Puno mi je pomogao Forum i internet..
I dojila sam,još uvijek,i već je godinu dana neprospavanih(nijedne)noći iza mene i kažem da je to moguće. Sve možeš sam kad moraš,kad imaš izbora onda ti treba pomoć ako ju hoćeš...i još mogu reći da mi je drago što je tako jer nemoram biti nikome zahvalna i na često nepotrebnim i glupim savjetima,kako sam znala tako sam napravila,moja princeza nije nijednom bila bubana,nijednom nije imala crvenu guzu ni osip,eto,divno je i veselo dijete,jedino što smo previše vezane jedna za drugu jer smo 24h skupa same,uz muža kad ne radi,pa mi je to problem jer sad kad će krenuti u vrtić neznam što će biti. Bilo je teških dana,ali još više veselih.
Eto,bez straha,ti si mama,a mame sve mogu!

[winnerica]

Potpisujem sve što su ti cure rekle. Mi smo sva tri puta obavili sve sami. Ranije sam znala (prije poroda) skuhati više hrane i zamrznuti nam, pa smo si vadili po potrebi (tu su bili npr. saftići i skuhaš friško tijesto, variva, juhice i sl., a bome i kolače). MM je radio cijelo vrijeme, a drugog nikog nemam (jer ja još pomažem nepokretnu mamu i bolesnog brata), tak da su oni još dobili pomoć i od nas. Ma ide to polako, i oporavak i posao oko bebe i po kući... Sve se da organizirati. Sretno!

[minory]

sva ta potreba za pomoći je prenapuhana, malo dijete većinu vremena spava, trebas samo znati premotat i nahranit što nije neka mudrost...stici ces i roman napsiat tih prvih mjesec dva...preseravanja su to da ti netko mora doc kuhat, pospremat, ma gluposti...ja imam blizance, prvih mjesec dana sam i kolace pekla, a kamoli da nisam radila druge stvari po kući...tako da, bez panike, žene preuveličavaju...

[La_LuNa]

minory kaže:

sva ta potreba za pomoći je prenapuhana, malo dijete većinu vremena spava, trebas samo znati premotat i nahranit što nije neka mudrost...stici ces i roman napsiat tih prvih mjesec dva...preseravanja su to da ti netko mora doc kuhat, pospremat, ma gluposti...ja imam blizance, prvih mjesec dana sam i kolace pekla, a kamoli da nisam radila druge stvari po kući...tako da, bez panike, žene preuveličavaju...

cuj, ja to ne bih tako kategoricki tvrdila.. vidis, ti si imala blizance koji su super spavali, a ja sam imala jedno jedino koje nije skoro uopce spavalo preko dana i koje je svako malo trazilo cicu.

ima zena koje zbog carskog ne smiju nista tesko raditi niti dizati.

ima zena koje imaju gro savova i koje se oporavljaju mjesecima, kao i onih koje je porod strasno izmucio i koje su izgubile hrpu krvi i zeljeza te su, jos uz bebu koja slabije spavam skorz izmozdene i doslovce se ne mogu ustati iz kreveta.

a to su sve stvari koje unaprijed ne mozes znati..
da si imala grozno tezak porod i oporavak, ili da su ti djeca bila mali nespavaci i cendravci, sumnjam da bi uspjela bez pomoci, a kamoli da bi jos i kolace pekla..

[SummerNight]

najpametnije je reci
ne znam oce li mi pomoc trebati, ako zatreba, zvati cu vas

[anonymous_13]

točno je što svi kažu, ovisi dosta o porodu i djetetu ja sam imala relativno lak porod (pod lak mislim bez kasnijih zdravstvenih komplikacija sa mnom ili s djetetom) i premda nisam mogla sjediti dva-tri tjedna radi vanjskog šava, dobro sam se osjećala. s druge strane, jebala me činjenica da je bebija strašno mučilo podrigivanje, podrigivao bi po pola sata i opet nisam bila sigurna jel izbacio sav zrak a ako ne bi izbacio sav zrak, budio se za 10ak minuta nakon što bih ga stavila u kinderbet; zbog toga sam bila stalno umorna i neispavana. i skokovi u razvoju koji su prvih mjesec i pol dana česti, nama su svi trajali i po tjedan dana svaki i on bi samo visio na sisi po cijeli dan.

meni je došla moja mama prvih mjesec dana kod nas, međutim i ona je imala ovdje poslovnih obaveza za puno radno vrijeme i pomogla bi na način da skuha ručak i opere suđe npr. i savjetima praktične prirode, tipa oko prematanja i kupanja, uspavljivanja. i dosta toga mi je zapravo pomogao i internet, između ostalog i forum, savjeti frendica i poznanica koje i same imaju djecu.. ali što se ovako pomaganja od strane roditelja/rodbine tiče, pitanje je zbilja kakav odnos ti imaš sa svekijima i kakvi su oni kao ljudi, jer koliko mogu pomoći mogu i odmoći, ubijati te u pojam i živcirati na svakom koraku. u mom slučaju, mama i ja inače imamo super odnos i ona je tip koji poštuje mene i moje odluke, pa mi je zbilja bila od velike pomoći, što kao moralna što kao logistička podrška ali velim, da je bilo suprotno, lakše bih bila radila sve sama i s mužem koliko bude doma nego da me još netko davi 24/7.

[mrva5]

I ja se slažem da ovisi o porodu i djetetu. Npr. ja i moja prijateljica smo rodile otprilike u isto vrijeme, ona je sa svojim bebačem uspjela uz sve ostalo i pripremit hrpu zimnice (btw ta beba od svog 4.mjeseca spava u komadu od 20 do 7), a ja nisam stigla ni do wc-a, a da ova moja nije urlalala,a o nespavanju (i dan danas) neću ni pričat. Sva sreća imala sam pomoć mame i muža tak da mi se nije bilo teško posvetit bebi. Sretno!

[Perazg]

La_LuNa kaže:

cuj, ja to ne bih tako kategoricki tvrdila.. vidis, ti si imala blizance koji su super spavali, a ja sam imala jedno jedino koje nije skoro uopce spavalo preko dana i koje je svako malo trazilo cicu.

ima zena koje zbog carskog ne smiju nista tesko raditi niti dizati.

ima zena koje imaju gro savova i koje se oporavljaju mjesecima, kao i onih koje je porod strasno izmucio i koje su izgubile hrpu krvi i zeljeza te su, jos uz bebu koja slabije spavam skorz izmozdene i doslovce se ne mogu ustati iz kreveta.

a to su sve stvari koje unaprijed ne mozes znati..
da si imala grozno tezak porod i oporavak, ili da su ti djeca bila mali nespavaci i cendravci, sumnjam da bi uspjela bez pomoci, a kamoli da bi jos i kolace pekla..

Potpuno se slažem...moj je prvih mjesec dana spavao SAMO na cici...ostatak dana je plakao..Tako da nisam ni jela a kamoli nešto kuhala.
I da, porod je nakraju završio carskim rezom ali bila sam odmah na nogama, morala sam biti.
Meni je stara puno pomogla, dolazila mi je svaki drugi-treći dan po par sati. Bez nje bi iskreno prošvikala od silnog plača.
Mislim da bi bilo dobro da imaš opciju da ti netko pomogne malo.

[hera86]

Imala sam dobar porod, 2 mala šavića, super sam se osjećala.
MM je taman bio na godišnjem, tak da mi nije trebala ničija pomoć, super smo se snašli.
a da mm nije bio na g.o, kuhala bih nešto na brzaka, a i tako sam ja kuhala jer mm nije baš neki u kuhinji.
mala nije bila od spavanja nešto, ali preživjeli smo. nisam se opterečivala previše čišćenjem, podjelili smo poslove i uspjeli.

[zvrkasta]

hvala svima na odgovorima. Problem i jest u tome što ne znam što me čeka na porodu,kad bi znala da će sve proći relativno ok i da ću bit sposobna obavljat osnovne stvari nakon toga i snać se s bebom - ne bi se dvoumila. Ovako planiram uskoro kupit i krevetić i stol za prematanje, a ne znam kamo smjestit i sve organizirat - kod sebe u stanu ili u 'momačkoj' sobi MM-a.

[bambi123]

ja sam se isto snašla sama,rodila sam na carski rez i maleni je ubrzo krenuo sa jakim grčevima i nije bio baš mirna beba..ali neznam ,nekako nije bilo tako teško. u trenu kad bi napokon zaspao brz bi skuhala nešto za sebe,ostatak dana sam bila s njim,dojila ga,nosila,ili bi spavao na meni pa bi tad i ja malo odspavala..bio je sitna beba (ispočetka) pa mi rez nije smetao da ga držim od samog početka. Mm je radio skoro po cijele dane,al ono malo vremena što je bio doma trknuo bi u spizu, napravio par stvari po stanu tek toliko da nije svinjac-al neka veća čišćenja i spremanja smo odgodili za neko vrijeme.
uglavnom, moja sveki je super i ponudila se da dođe kad god treba-al meni je više pasalo da budem sama i da beba i ja imamo mir. i sve je bilo ok. Za savjet bih pitala patronažnu, surfala il zvala frendice.
Sna je falilo normalno,tako je svima koji imaju bebača bili sami il imali pomagača-al mogu rei da je bez obzira na umor i bolove od poroda za mene to bio poseban period.Kao da je svijet stao i postojimo beba i ja samo.
ničim drugim se nisam opterećivala-osim ručkom i da je veš opran.
Mislim da je najbolje da napraviš kao što je netko napisao-kažeš da ćeš pokušati sama al ako bude preteško da ćeš prihvatit pomoć.

[Ani O]

zvrkasta kaže:

hvala svima na odgovorima. Problem i jest u tome što ne znam što me čeka na porodu,kad bi znala da će sve proći relativno ok i da ću bit sposobna obavljat osnovne stvari nakon toga i snać se s bebom - ne bi se dvoumila. Ovako planiram uskoro kupit i krevetić i stol za prematanje, a ne znam kamo smjestit i sve organizirat - kod sebe u stanu ili u 'momačkoj' sobi MM-a.

gdje god da stavis, sve se to da promijenit. ja bi stavila kod sebe, jer se lako moze desit da ce bebac ionako spavat pored tebe u krevetu tako da je svejdeno gdje ti spavas (kod sebe doma ili kod svekija). a prematat mozes i na stolu, i na krevetu i na podu, to je isto sve flexibilno.