Kada djeca maltretiraju vasu djecu u skoli

[ADEX]

Kako vi rijesavate te probleme.

Ono, dodje dijete uplakano iz skole i kaze da ga zadirkuju, tuku ili sta vec zato sto je ._________(stavite sami).
Nece da ide u skolu jer zna sta ga ceka tamo. Pocinje polako i da zaostaje u skoli.

Znam da bi kod nas mogao hladno otici u skolu i lijepo zaprijetiti dijetetu koje mi maltretira.
Ovdje to ne mogu. Ovdje su druga pravila, svi su fini ali u sustini nemocni u borbi protiv toga.

Neznam da li sam se dobro izrazio ali mala mi treba uskoro u skolu i to je jedna od stvari koja mi se trenutno motaju po glavi.

[Daleka_Obala]

Pogledaj, nadam se da ce ti pomoci.

http://www.dest.gov.au/schools/publi...g/Croatian.pdf

[ADEX]

Ma obicno bla bla bla.... lici na brosuru o seksualnom zlostavljanju na radnom mjestu koja ima svaka firma. Pa opet seksualnog zlostavljanja na poslu koliko hoces.

Zao mi je ali nevjerujem u efikasnost skole po tom pitanju.
Prije ili poslije mora doci do konfrontacije.
Sta onda kada dodje do konfrontacije?



PS: Ti to negdje radis kao prevodilac.

[Daleka_Obala]

Ponekad radim kao prevodilac, ali to je za dzeparac, ne zivim od toga
I nisam prevela tu brosuru, tako ne preuzimam nikakvu odgovornost ako je prijevod slampav.

Skole su dobile teski samar nedavno, kad je jedna djevojcica izvrsila samoubojstvo zbog tog bullying. I zato se provodi clamp-down protiv toga u skolama, a kako i koliko efikasno ce to biti - ne znam.

Ako i kad dodje do konfrontacije, toplo ti preporucujem da ne radis nista na svoju ruku, jer ces nahebati ti. Prvo bi morao prijaviti skoli (bez obzira da li vjerujes ili ne da oni ista mogu po tom pitanju napraviti), a ako nisi zadovoljan reakcijom, mislim da mozes prijaviti policiji. U svakom slucaju, uvijek zatrazi da ti skola ili policija dadu napismeno da si ti to prijavio, opis incidenta i datum, tako ako ikada dodje do suda, da pokrijes vlastito dupe.

Znam da kad se radi o djeci, ne mozes tako klinicki hladno razmisljati o zakonski propisanim koracima. Nazalost Au se pretvara u malu US po svim tim sudakanjima, uvijek drzi na pameti da ako se roditelju djeteta koje maltretira tvoje prijetis - u stvari, ne moras se niti prijetiti, nego samo kontaktiras, a da oni ne zele taj kontakt - oni tebe I skolu mogu dati na sud dok trepnes okom. I ako nemas nikakvih dokaza da si pokusa problem rijesiti prvo kroz skolu, onda si u velikim problemima.

[ADEX]

Sve to ide jako sporo. Ono, ti zabiljezis i pokusas uganjati datume. Pa onda predas u skolu pa onda oni u proces otkrivanja i sredjivanja problema. Pa onda obavljaju razgovore sa ucesnicima i dotle dijete i dalje ide u skolu.

Moji prijatelji su promjenili tri skole dok nisu nasli neku koja je imala bolju "klimu"

Sistem je spor. A djeca su okrutna.

[Daleka_Obala]

Nazalost, drugog savjeta nemam Cuj, lako meni blebletat kad nemam djece, ali da mi neko psu takne dlaku na glavi, mislim da bi se pretvorila u zapjenjeno cudoviste.. sta bi tek bilo da imam djecu???

[diadora]

hobbit kaže:
Sve to ide jako sporo. Ono, ti zabiljezis i pokusas uganjati datume. Pa onda predas u skolu pa onda oni u proces otkrivanja i sredjivanja problema. Pa onda obavljaju razgovore sa ucesnicima i dotle dijete i dalje ide u skolu.

Moji prijatelji su promjenili tri skole dok nisu nasli neku koja je imala bolju "klimu"

Sistem je spor. A djeca su okrutna.

Ja sam iz neugodnog iskustva sa prvim sinom naucila da je lakse sprijeciti nego lijeciti. Zato sam sa drugim sinom postala puno aktivnija u skolskom zivotu, upoznala nastavnike, administraciju, volontirala kad god i gdje sam mogla, na izletima, zabavama, ( po ovdasnjim mjerilima volontirala sam relativno malo). Mogu ti reci da je to vrlo pomaze jer sama prisutnost roditelja u skolskom zivotu sprijecava drugu djecu da od tvoga djeteta ucine metu.

[Issa]

bila je jednom emisija na Oprah o tome
di je ona posjela jednu i drugu stranu. Najcesce roditelji pojma nisu imali sto se sa djecom dogadja i najcesce su djeca koja su izazivala probleme dolazila iz problematicnih "obitelji".
To sve nije nista novo, novo je ono sto sam ja otkrila u toj emisiji, a to je da ti nitko ne moze pomoci i jedini je izlaz stalan razgovor sa dijetetom. Ako ti ne zastitis svoje dijete nitko to nece napraviti. Sad sam zaboravila, ali mislim da se jedan isto razmisljao da se ubije zbog zadirkivanja.
U potpunosti razumijem tvoju zabrinutost i slazem se sa tim da su skole spore i nemocne.

Sve u svemu Oprah je skrenula pozornost na razmjer tog problema, rjesenja nema, napadaci su se kajali i plakali, ali posljedice po zlostavljane su trajne.

[ADEX]

Issa kaže:
bila je jednom emisija na Oprah o tome
di je ona posjela jednu i drugu stranu. Najcesce roditelji pojma nisu imali sto se sa djecom dogadja i najcesce su djeca koja su izazivala probleme dolazila iz problematicnih "obitelji".
To sve nije nista novo, novo je ono sto sam ja otkrila u toj emisiji, a to je da ti nitko ne moze pomoci i jedini je izlaz stalan razgovor sa dijetetom. Ako ti ne zastitis svoje dijete nitko to nece napraviti. Sad sam zaboravila, ali mislim da se jedan isto razmisljao da se ubije zbog zadirkivanja.
U potpunosti razumijem tvoju zabrinutost i slazem se sa tim da su skole spore i nemocne.

Sve u svemu Oprah je skrenula pozornost na razmjer tog problema, rjesenja nema, napadaci su se kajali i plakali, ali posljedice po zlostavljane su trajne.

Pa ne vidim sada nacina da ti dijete zastitis svojom stalnom paznjom ili pricanjem.

Volio bih to da vidim kako to izgleda u stvarnosti. Pusti Oprah, kod Oprah-e je sve prica. I citava amerika prica a nema socijalno sjebanije zemlje.

Koliko se sjecam iz svojih skolskih dana. Djeca imaju jako istancan njuh za one koji su "slabi". I povod za maltretiranje je obicno banalan u ocima odrastlih. Ako ovaj nosi naocale, previse pametna, predobro obucena ili lose odjeven ....i tako sve sto je pre.
Ne mozes ti sada pricati djetetu "ignorisi", "oni su zlocesti i neznaju sta pricaju.".....Stalan razgovor, prakticno bi izgledao ovako, da mi dijete redovno govori sta se desava ko je maltretira i sta misli o svemu tome. Kakav savjet da joj dam?
Dok predam imena u skoli, oni dobiju opomene ili sta li vec, mogu komotno nastaviti jer je "progovorila"

Gledam neki dan u parku grupu petogodisnjaka ukljucujuci i moju malu.
Lijepo su se igrali dok nekoj maloj nije palo na pamet da ovoj jednoj kaze da "smrdi" i zacepi nos pred njom. To su prihvatili svi i mala je oplakala govoreci da to nije istina, sto se vise mala branila to su ovi bili okrutniji.
Izdvojio sam svoju malu i odrzao joj bukvicu, ali znam da ce to vrijediti samo dok sam ja tu.

Ma znam da nema rjesenja, da mozes boga moliti da ce mala bit "Inn" u drustvu.

[ADEX]

diadora kaže:
Ja sam iz neugodnog iskustva sa prvim sinom naucila da je lakse sprijeciti nego lijeciti. Zato sam sa drugim sinom postala puno aktivnija u skolskom zivotu, upoznala nastavnike, administraciju, volontirala kad god i gdje sam mogla, na izletima, zabavama, ( po ovdasnjim mjerilima volontirala sam relativno malo). Mogu ti reci da je to vrlo pomaze jer sama prisutnost roditelja u skolskom zivotu sprijecava drugu djecu da od tvoga djeteta ucine metu.

Mislis na to da te ono, sva djeca znaju? I cim te znaju da je percipcija djeteta u drustvu drugacija??

[AFRODITA69]

da..bilo je lako kod nas doci pred skolu i opaliti sljagu klincu koji je maltretirao tvog klinca...ovde zavrsis u zatvoru.neznam...treba uciti djecu od malena da si nedaju srat po glavi i ko tebe ti i njega...jedino tak ce se sami obraniti.treba biti tough...

[Issa]

hobbit kaže:
Pa ne vidim sada nacina da ti dijete zastitis svojom stalnom paznjom ili pricanjem.

Volio bih to da vidim kako to izgleda u stvarnosti. Pusti Oprah, kod Oprah-e je sve prica. I citava amerika prica a nema socijalno sjebanije zemlje.

nije ona to rekla, nego to ja kazem
to sam uzela kao primjer jer se osobno nikad nisam sa time susrela nego sam samo o tome cula i vidjela to u njenoj emisiji.
A do zakljucka da sam dosla sama jer sma vidjela kao zastita skole funkcionira, tj. nikako.
Djetetu pomazes stalnim razgovorom da se zna prema tome postaviti ako se nadje u toj situaciji. Ne mozes nista tom klincu, ne mozes nista skoli, ne mozes nista nikome, mozes samo pomoci svojem dijetetu.

[diadora]

hobbit kaže:
Pa ne vidim sada nacina da ti dijete zastitis svojom stalnom paznjom ili pricanjem.

Volio bih to da vidim kako to izgleda u stvarnosti.

Koliko se sjecam iz svojih skolskih dana. Djeca imaju jako istancan njuh za one koji su "slabi". I povod za maltretiranje je obicno banalan u ocima odrastlih. Ako ovaj nosi naocale, previse pametna, predobro obucena ili lose odjeven ....i tako sve sto je pre.
Ne mozes ti sada pricati djetetu "ignorisi", "oni su zlocesti i neznaju sta pricaju.".....Stalan razgovor, prakticno bi izgledao ovako, da mi dijete redovno govori sta se desava ko je maltretira i sta misli o svemu tome. Kakav savjet da joj dam?
Dok predam imena u skoli, oni dobiju opomene ili sta li vec, mogu komotno nastaviti jer je "progovorila"
.............

Ma znam da nema rjesenja, da mozes boga moliti da ce mala bit "Inn" u drustvu.

Pa evo neka ti jekazem kakoto izgleda u stvarnosti i u socijalno sjebanoj zemlji
Posve si u pravu kad kazes da djeca znaju odabrati "zrtvu" - pitam se ponekad sto je to "Lord of the flies " instinkti ili sto?
Moj je sin spadao u grupu pametnih. Nije bio sportas,nije bio sljedbenik grupe, nije imao veliku grupu prijatelja, ukratko - nije bio cool po mjerilima osmogodisnjaka. I dolazio kuci natabacen i nesretan. Sto smo cinili? Tipicno - govorili da ignorira, da ne obraca paznju na dvojicu najgorih ( za koje sam znala da jedan dolazi iz vrlonestabilne obitelji , a drugom roditelji prolaze kroz jako ruzan razvod - pa ka' ono - jadna djeca treba i njih razumjeti... ) Onda smo ga ucili da se bori rijecima - jer nismo pobornici rjesavanja problema sakama. ( to nam se sad ponekad obije o glavu jer mu jezik zna biti "sablja junacka") ) I tako dvije godine. Rjesenje direktorice i pedagoga i ostalih je bilo da ga ukljucimo u sport , da ga ucinimo popularnijim...
Ali to nije bio njegov "stil" i mi smo to odbili.
Nasa greska je bila sto nismo bili grublji i glasniji i pitali sto se cini da se zastiti "zrtvu" uimjesto da se nalaze razni razlozi zasto su " napadaci " takvi kakvi su. Onda je posao u 5. razred i dosao u skolu gdj eja radim. Na prvi inciden sam razgovarala sa razrednicom i objasnila "povijest bolesti" jer su ista djeca bila u pitanju. Ona je odmah reagirala odlucno i ostro i daljnih incidenata nije bilo. Ne dvojim da je cinjenica sto ja radim tamo pomogla da se potencijalni problemi suzbiju u zacetku.
Moj sin je dobio prostora za disanje i lagano razvio prijateljstva sa djecom koja imaju interese slicne njegovima. Danas je to srednjoskolac na kojega smo ponosni, ima svoj krug prijatelja koji cesto vise u nasoj kuci i koji su uvjek dobrodosli.
I biti "inn" ne znaci puno jer kako si lako in tako si lako "out" .
Sjecam se kad je sin isao u 8. razred i pitam ga za jednog frenda koji mu je bio kao najbolji prijatelj, a vidim ne dolazi vise, niti se cuju telefonom. Veli sin - on ti je sad u "popular crowd" Pitam ga ja - a, jel' tebi zao sto i ti nisi? On - ma, da . Znas li ti mamo koliko je to naporno i koliko tesko moras raditi da bi bio popularan? Ja - on - samo jednom dodes u krivim patikama ili majici i puuuf - sav trud padne u vodu. nemam ja vremana za to. Ja

[diadora]

hobbit kaže:
Mislis na to da te ono, sva djeca znaju? I cim te znaju da je percipcija djeteta u drustvu drugacija??

Prvo
To sto te sva djeca znaju dace "napadacima " dva puta za razmisliti prije no sto krenu jer znaju da si uvjek tu negdje , uglavnom kad se oni najmanje nadaju, a ako nisi tu sad postoji sansa da budes za pola sat kad ce ti nastavnica odmah reci sto se dogodilo. Biti ukljucen u PTA ( parent - teacher association) znaci uglavno raditi nesto sa djecom i za djecu. Za svaki praznik nesto se priprema. A djeca to vole...Ali ne samo to - djeca jako brzo osjete jesi li iskren prema njima i volis li ih, a meni su oni svi dragi,svaki od njih na svoj nacin.
Drugo
Percepcija djeteta nije drugacija zato sto tebe znaju, drugacija je percepcija odraslih - nastavnika, pedagoga, direktora, administracije. Recimo da si aktivan u PTA , volontiras i s vremenom upoznas te ljude i oni tebe i vjeruj mi da ce prije maknuti pozadinu da bi nesto ucinili ako je tvoje dijete u pitanju.

[Hana_]

ja imam malo iskustva kaj se tog tice jer su se meni takve stavri dogadjale cesto u prvih 4. razreda osnovne skole..mozda je moja prica drugacija al ipak cu rec..ž


..bila sam dosta vezana uz mamu i tatu..i uvijek su oni rjesavali moje probleme..sama se NISAM znala obranit...cesto su me zezali u skoli da sma mamina maza..decki su me znali primit za vrat pa tak gusit..a neke cure su se za to vrijeme smijale..one koje su cak bile dobre sa mnom i igrale se s menom po odmorom

..dosla sam cesto doma placuci...uciteljica me nije bas voljela ni marila za mene..jednom sam tuzila decke i ona im je smao malo ocitala bukvicu tak da bi poslije skole ovi mene opet zajebavali..

..mama je sito ibla u ksoli..ali onda kad je ona rjesavala stvari..ja sam bila tuzi baba..

...danas mi je zao kaj su me moji tak pazili..ja sam inace jako osjetljiva i dan danas..al ko mala sam se uvijek znala rasplakat...mrzila sam uvrede..i uvijek sam s epitala zasto si svi nemozemo bit dobri..

..cesto sam doma i nosila zivotinjice..jednu macku koju su decki iz razreda izmlatili..i opet su se oni meni rugali..

..na tjelesnom sam bila nespretna jako..a takvu djecu su svi mrzili...

..vazno je kak roditelji odgajaju djecu..al isto tak dijete ak je naivno dodje pod utjecaj drugih iz razreda..

..treba naucit dijete da se zna smao obranit..ne ga previse razmazit..reci mu kakve sve ima djece..ja sma uvijek znala da ce moje probleme rijesit mama i tata..al to nije islo..to je bilo jos gore..

..uzasno sam se osjecala u toj skoli..nekad smo se svi znali lijepo igrat ..al bilo je vis eonih dana kad sam bila tuzna i nije mi se dalo ici u skolu...

..uciteljice se neznaju uopce postavit u tom trenutku..pogotovo u 8 razredu kad su djeca starija....jer se one pocnu bojat ucenika..i njihovih prijetnji..tak da uvijek bilo onih problematicnih deckiju ..koji su radili sranja dr ucenicima ..al eto nikakvi ukori ni nista nije pomagalo..

..nedavno je jedan problematican djecak bacio petardu decku u invalidskim kolicima..njegova seka da ga obrani ..isla je vikat na tog decka..da bi ju ovaj pretukao..gorzne se stavri desavaju...djeca znaju bit grozna..uzasna..

[Mil@]

Propisi su teoretski jako lijepi ali cinjenica je i to da ucitelji (ne svi) prilicno rutinski rade svoj posao i najcesce "nisu vidjeli" exces. Zapravo ga gotovo nikad ne vide nego tek za njega cuju pa onda imaju razgovore sa "zrtvom" jer cesto puta dalje od toga ne dodju.
Ne znam hoce li pomoci ali evo sto sam ja uradila u slicnoj situaciji.
Bila sam uzasno ljuta i sutra ujutro se fino zaputila u skolu pa s klincem od razreda do razreda. Lijepo sam prekinula nastavu izvinuvsi se i rekavsi da imam nesto vazno za reci i uciteljicama i djeci u razredu. Ove su ostale totalno zbunjene i nisu protestirale tako da sam ja pred razredom lijepo ispricala sto se to mom malom jucer dogodilo , da je to prilika da svi o tome ozbiljno porazgovaraju zajedno sa uciteljicama a da ja zelim razgovarati i sa krivcima i sa rektorom. Onda sam jos rekla kako , kao i njihove mame, ni ja ne dozvoljavavam da itko udara moje dijete a kao najvaznije od svega podvukla sam da ja nisam uciteljica koja jednako voli sve, vec mama mom klincu kojeg volim najvise . Ovaj posljednji dio je i recen s namjerom da ih "uplasim" kako nemam namjeru biti mlaka i da nece tako lako proci.
Sve to je proslo vrlo stalozeno ali odlucno s moje strane. Bez povisenog tona ali autoritativno. Onda je pocela diskusija, zajedno sa uciteljicom i djecom, pitala sam da li je netko vidio dogadjaj i da li zna koji su to decki bili ... i tako su djeca ispricala i neke svoje dogadjaje.
Na kraju sam se zahvalila i rekla da idem od razreda do razreda , a ukoliko ne nadjemo i krivce sa kojima treba razgovarati potrazit cemo ih u skolskom katalogu . ( da se malo zamisle a mozda i prenesu pociniocima)
Da skratim, interesantno je bilo to da sam ovime izgleda dobila velike poene kod ucitelja koji su mi vrlo jasno, sto otvoreno a sto izmedju redova stavili do znanja da vise nego odobravaju nastup (nisam presla granicu ali sam podvukla jasnu liniju) jer se cesto osjecaju nemocni . Narocito jer su manje vise uvijek isti likovi ti koji kinje i kod kojih razgovori i mlak roditeljski angazman nemaju efekta.
S druge strane, roditelji zrtava se postave tako da cekaju rezultat umjesto da i sami reagiraju a uciteljima su ruke "vezane" jer moraju biti neutralni .
Ne znam moze li ti pomoci ova prica ali poanta je ne boj se biti roditelj Ucitelj mora uvijek biti smiren a od tebe kao roditelja cije dijete je na neki nacin stradalo nerealno je ocekivati da budes toalno objektivan jer kao roditelj emocije ne mozes iskljuciti i oni to znaju.

P.S. Da dodam da ovdje pomalo i cvikaju od nas "sa strane" zarad temperamenta . Istina ili ne, ponekad dobro dodje naznaciti da smo temperamentni

[diadora]

Mil@ kaže:
......
Narocito jer su manje vise uvijek isti likovi ti koji kinje i kod kojih razgovori i mlak roditeljski angazman nemaju efekta.
S druge strane, roditelji zrtava se postave tako da cekaju rezultat umjesto da i sami reagiraju a uciteljima su ruke "vezane" jer moraju biti neutralni .
.......

Apsolutno.
Moj suprug i ja smo primjer takvih roditelja jer nismo htjeli ispasti histericni mama i tata koji trce u skolu radi svake grube rijeci.
nakon sto sam malo upoznala skolsku politiku i okruzje postalo mi je jasno k'o dan sto mi je ciniti - biti stalozen, ali cvrst i odlucan u onome sto zelis da se poduzme i sto ces ti poduzeti ukoliko oni sto trebaju nesto poduzeti ne poduzmu nista.

[diadora]

Hana_ kaže:

............
..mama je sito ibla u ksoli..ali onda kad je ona rjesavala stvari..ja sam bila tuzi baba..

...danas mi je zao kaj su me moji tak pazili..

.......

..vazno je kak roditelji odgajaju djecu..al isto tak dijete ak je naivno dodje pod utjecaj drugih iz razreda..

..treba naucit dijete da se zna smao obranit..ne ga previse razmazit..reci mu kakve sve ima djece..ja sma uvijek znala da ce moje probleme rijesit mama i tata..al to nije islo..to je bilo jos gore..

....

Eto , upravo radi ovakvih razloga ja sam bila "nevidljiva" kad je stariji sin bio u pitanju.
Nismo nikada rjesavali njegove probleme ali ponekad nam se cinilo da mu bas niti ne cinimo uslugu kad ga ucimo da bude individualista, da radi onako kako on misli da treba, da nosi odjecu koja njemu pase , a ne ono sto drugi misle da je "cool"

Nama je kasnije bilo zao sto ga nismo naucili da se zna junacki potuci - ne da zapocinje tucu ali da onome ko ga udari odvrati istom mjerom. To je zapravo jednom i ucinio u 6 razredu i na tome je sve stalo. Ali dijete valjda samo mora osjetiti kad je za to spremno, kad zna kako igrati svoje karte.

S druge strane mladi nikada nije imao nikakvih problema - valjda nije od one djece na kojima pise " meta" . Za njega me vise bilo strah da ce on terorizirati druge ali srecom nsta takvoga se nije dogodilo. I on je individualista ali na neki svoj , drugaciji nacin i majko moja, strogo pazi sto ce obuci i ni u ludilu nece obuci nesto za sto postoji i najudaljenija mogucnost da ce ga netko za to zezati. Ne da mi se to svida ali je mala cijena za platiti ...

[Mil@]

Slazem se u potpunosti diadora, narocito onaj dio gdje si govorila o angazmanu u skoli. Ucitelji vape za tim sudjelovanjem roditelja a djeca jos vise.
Moj mali je tek prvi razred, ovaj dogadjaj se zbio lani dok je jos bio predskolski razred ali ja se vec sada osjecam komotno u skoli. Za razliku od drugih roditelja koji su uglavnom nezadovoljni uciteljima i kontakt im se svodi samo na prijavljivanje problema ili komentare o tempu rada ja gotovo sve u skoli znam.
Kad dodjem po klinca , svaki dan mi barem po pola sata prodje da odsjedim u dnevnom boravku sa uciteljima i djecom. Odrasli vole privatniji kontakt a ne samo da pokupis dijete kao kofer iz garderobe a klinci uzivaju da pokazu sto rade, da pitaju da...
Ni sama ne znam koliko sam lancica i privjezaka dobila koje klinci rade , koliko crteza , koliko puta su mi "prvili frizuru"...
Isto tako, napraviti im kolace ponekad , donijeti kokice u skolu ( sve u dogovoru s uciteljima , koji dan i u koje vrijeme) ... klinci su zeljni kontakta s odraslima. Upravo su mi danas dvije curice napomenule da su bas bili fini oni kolaci sa duhovima (za haloween) i da im se opet jedu
Cesto puta dok su na dvoristu kada odem po klinca zamole me ako mogu pripaziti djecu dok odu na wc ili telefon i slicno i beskrajno su zahvalni sto mogu biti komotni. Pa oni vode brigu o nasoj djeci .
Problem je nastao samo kad je moj klinac jedno vrijeme bio ljubomoran vicuci kako ja nisam njihova vec njegova mama a sad je zadovoljan .
I da, vazna stvar , skoro svi roditelji u skoli imaju "titule" kao "Viktorova mama", "Hannin tata" i slicno dok mene svi zovu po imenu. Iako je za njih stranjsko ali znaju i to puno znaci.

[Mayflower]

Oprostite ako malo skrecem s teme, no mislim da je ovo sto cu napisati povezano s vec recenim. Netko je spomenuo kako se ucitelji boje disciplinirati ucenike u starijim razredima osnovne. Ne znam je li to razlog, ali znam da je u mojoj osnovnoj, skoli kojom sam bila opcenito zadovoljna, "slatanje" curica u sestom, sedmom razredu bilo tolerirano. Mislim da je to bio slucaj u vecini skola. Nadam se da se vremenom promijenilo - ja sam osnovnu zavrsila 1990.

Ucitelji su morali znati sto se desava ali doslovno godinama se stanje nije mijenjalo. Pod odmorom, kad bismo hodali od ucionice do ucionice, copor djecaka bi stao na obje strane hodnika i pipao svaku curu koja je prolazila. A drugog puta nije bilo. Jesu li ucitelji mislili da je to normalno? Ili im se jednostavno nije dalo nista napraviti po tom pitanju jer su mislili da je takav oblik ponasanja previse ukorijenjen? Reda radi bi ocitali neku bukvicu ali nikakvih disciplinskih mjera nije bilo.

Najteze je bilo najrazvijenijim curama koje nisu bile popularne. Jednu su zvali "Zagrebacka mljekara", druga je redovno plakala nakon takvih napada. Ja svojim roditeljima nisam govorila sto se desava jer me bilo sram - sram sto se fizicki razvijam, nisam znala kako da zapocnem pricu. Na srecu, nisam bila glavna meta ali nema cure - barem u mojoj skoli - koja nije dobila svoju porciju slatanja.

Inace, osobno mi je bilo teze u visim razredima osnovne ne zbog slatanja, nego zbog toga sto nisam pripadala grupi, nisam se ispravno oblacila, bila sam "streberica". Stvari vremenom dodju na svoje ali tih se dana ne volim sjecati.