Uletavanje u javnom prijevozu - da ili ne?

[phiber]

AnyOtherName kaže:

Zašto bi, pobogu, stajala na tramvajskoj stanici u donjem vešu?
Nije bilo nikakvog kršenja javnog reda ni ćudoređa.

Imas dobro tijelo i snimala si neki editorijal za donje rublje?

[AnyOtherName]

phiber kaže:

Imas dobro tijelo i snimala si neki editorijal za donje rublje?

U tom slučaju bi komentar na komad garderobe bio još čudniji. Onak, "imaš lijepe haltere"? Mrš!
Cipele. Obične jesenske ravne cipele. Zahvalila sam se i suptilno pogledala dolje, da provjerim jesam uopće obula iste dvije.

Doduše, sad mi pada na pamet da bi to mogao biti jedan od onih sirotih PUA koji imaju dnevnu kvotu žena kojima se moraju obratiti.

[andiswa]

Kada mi netko uleti u tramvaju ili na stanici bude mi dosta neugodno. Zbog takvih stvari maksimalno izbjegavam javni prijevoz i kad god mi vrijeme dopusti pičim okolo na biciklu pa nema tih problema

[ZgSash]

ja recimo razlikujem neki razgovor od uleta
nemam nista protiv s bilo kim popricati malo bilo gdje
ali, ne bih uletavao nekome u javnom prijevozu, jer ne zelim izazvati neugodnost ni sebi ni njoj, pogotovo ako se radi o redovnoj liniji i svakodnevnom koristenju

[Depeche E.]

Lord Byron kaže:

Svako uletavanje, neovisno o tome gdje se i kada zbilo, može biti creepy i može biti dobar pristup.

Nije poanta u vremenu i mjestu. Poanta je u načinu.

Ovako!

Imam ti ja jednu bus situaciju Prije cca 5-6 godina sam se vozila busom i tijekom vožnje primijetim dečka koji se zagledao u mene. Ali i ja volim promatrati ljude pa mi i nije bilo neobično. No kada sam izašla par trenutaka kasnije osjetila sam da me netko dotaknuo po ramenu Već sam pomislila da netko od ljudi s kolodvora traži kunu ili dv'je, a kad ono - dečko iz busa

Fotograf je i radio je portrete pa me zamolio za fotku Pristala sam, dala mu mejl.. još smo nešto sitno pričali i svatko svojim putem. Kasnije smo kroz mejlanje shvatili da smo susjedi A epilog priče je takav da mi je to danas jedna od najdražih osoba Eto! Bitan je pristup! Ali frend je dalmatinac, a većina njih ima tu nonšalantnu, vrckavu i simpatičnu vibru

Samo nemoj biti creep!

A u principu, ljudi i nisu neke babaroge. Većina je komunikativna. Ovo što je ZgSash rekao; većina ljudi je takva da će moćii htjeti popričati ovako usput, a sad hoće li se to razviti u neki razgovor pa eventualno kontakt.. ovisi! Sretno!!

[AliceInMess]

Zna biti fora u avionu. Predzadnji put sam zaspala I probudila se u narucju naocitog Sinjanina koji je sjedio do mene. Cesto mi se desi da se tako probudim na ramenu stranca ili strankinje. Uglavnom bude smijesno njima, neugodno meni.
Prosla sam sa Sinjaninom kontrolu putovnica, rastavila nas prtljaga. Moja je dosla brzo, njegova je kasnila.

[orhidej107]

AnyOtherName kaže:

Jednom mi je lik na stanici pohvalio komad garderobe. Osjećala sam se malo kao u nekom eksperimentu.

Nemoj obeshrabrivati momke Zasto si se osjecala kao u eksperimentu ?
I takav pristup je bolji nego recimo odmah u prvoj recenici trazenje broja, pozivanja na kafu, govorenja da ti se svidja nepoznata osoba i slicno

[Ertrinken]

phiber kaže:

Zapravo prije xyz godina sam dozivio ulet u tramvaju; Vozio sam se doma, citao neku RPG knjigu i uletjela mi sexy geekuša da pita kaj to čitam. Imali kratku avanturicu.

Ja stalno vučem knjige po prevozu jer inače imam naviku posmatrati druge ljude Pa neki pogrešno skuže...
Isto prije xyz godina čitam i prilazi tip sa " Tako lijepa, a čita" -prvo je dobio zabezeknut pogled, a onda sam umrla od smjeha. Odgovorila sam sa:"Teško sam se namučila dok nisam naučila", on se zbunio... nismo imali ni kratku avanturicu
U tramvaju i sl. Zbog kratkoće puta često ne stigneš nešto ni prozboriti, no vlakovi i autobusi na dužim relacijama su dušu dali za upoznavanje ljudi.

[Wayfaring S]

AliceInMess kaže:

Zna biti fora u avionu. Predzadnji put sam zaspala I probudila se u narucju naocitog Sinjanina koji je sjedio do mene. Cesto mi se desi da se tako probudim na ramenu stranca ili strankinje. Uglavnom bude smijesno njima, neugodno meni.
Prosla sam sa Sinjaninom kontrolu putovnica, rastavila nas prtljaga. Moja je dosla brzo, njegova je kasnila.

Nadam se da nikad neces sjesti pored mene. Jako ne volim kad se netko od nepoznatih suputnika rasiri preko svog sjedala, a jos da se nasloni na mene

[AliceInMess]

Wayfaring S kaže:

Nadam se da nikad neces sjesti pored mene. Jako ne volim kad se netko od nepoznatih suputnika rasiri preko svog sjedala, a jos da se nasloni na mene

Sutni me laktom pod rebra. To ce me probuditi I znat cu da si to ti
Sjedila sam jednom pored Josipe Lisac, ali na kratkom letu pa nisam zaspala. Ali sam uspjela istresti paketic bombona po njoj

[AngerMan]

AliceInMess kaže:

Cesto mi se desi da se tako probudim na ramenu stranca ili strankinje. Uglavnom bude smijesno njima, neugodno meni.

Nekad budem jedno od tih ramena. Sad će opet taj period, kad vani bude nula, a unutra nafrljeno grijanje. Umorni ljudi sam klonu u nekom trenu u toj atmosferi. Najčešće kad cesta zađe u šumsko zelenilo i stanovnici bace čini na sugestibilne putnike. Na određenoj razini me smeta to, jer nekakav osobni prostor je narušen, no pretrpim. Da je to povelo neku značajniju interakciju poslije, nije.

[ZgSash]

Ertrinken kaže:

Ja stalno vučem knjige po prevozu jer inače imam naviku posmatrati druge ljude Pa neki pogrešno skuže...
Isto prije xyz godina čitam i prilazi tip sa " Tako lijepa, a čita" -prvo je dobio zabezeknut pogled, a onda sam umrla od smjeha. Odgovorila sam sa:"Teško sam se namučila dok nisam naučila", on se zbunio... nismo imali ni kratku avanturicu
U tramvaju i sl. Zbog kratkoće puta često ne stigneš nešto ni prozboriti, no vlakovi i autobusi na dužim relacijama su dušu dali za upoznavanje ljudi.

meni su zanimljive reakcije ljudi kad ih pogledas
kod nas obicno ide spustanje pogleda ili okretanje, nekad i onaj "kaj hoces??!!" stav
po aziji, ljudi te sasvim normalno pogledaju natrag, najcesce se i nasmijese i/ili klimnu glavom
a neki su mi znali i prici i pitati je li sve u redu, trebam li pomoc, jesam li se mozda izgubio...

za razmisliti je koliko smo mi jadni i preplaseni i iskompleksirani

[Maybe_zero_cool]

ZgSash kaže:

ja recimo razlikujem neki razgovor od uleta
nemam nista protiv s bilo kim popricati malo bilo gdje
ali, ne bih uletavao nekome u javnom prijevozu, jer ne zelim izazvati neugodnost ni sebi ni njoj, pogotovo ako se radi o redovnoj liniji i svakodnevnom koristenju

nikako ne na redovitoj liniji npr. na posao-sa posla, ali mislim da treba probati ako stvarno osjetim ono nešto posebno kod te osobe, ne mislim na ništa creepy. u takvoj situaciji vrijedi probati jer čak i ako dobiješ odjeb, ljudi oko tebe te ne znaju tako da je po meni risk free

[Ertrinken]

ZgSash kaže:

meni su zanimljive reakcije ljudi kad ih pogledas
kod nas obicno ide spustanje pogleda ili okretanje, nekad i onaj "kaj hoces??!!" stav
po aziji, ljudi te sasvim normalno pogledaju natrag, najcesce se i nasmijese i/ili klimnu glavom
a neki su mi znali i prici i pitati je li sve u redu, trebam li pomoc, jesam li se mozda izgubio...

za razmisliti je koliko smo mi jadni i preplaseni i iskompleksirani

Ja redovito pričam sa ljudima u prevozu, čekaonicama, redovima ako me neko gleda, a ja primjetim, nasmjesicu se i pozdraviti. Kad su moji dečki bili mali, rijetko smo znali izaći iz trgovine da nam neka bakica ne uvali čokoladicu ili što slično što smo joj se javili. Ljudi su se jako otuđili... mislim da sam ja jedna od rijetkih koja se javljam "poznanicima" u kraju, uglavnom su to stari ljudi sa kojima sam razmjenila smjesak.

[Almalexia]

Imala sam nedavno takav ulet. Zapravo me skužio u javnom prijevozu, ali prišao kad smo izašli van. Bez ikakvih bezveznih upadica, vrlo jednostavno i direktno - Bok, ja sam xy. Svidjela si mi se i htio bi te pozvat na kavu.
Bilo je skroz simpa i nimalo creepy i iako nisam prihvatila poziv, ne bih rekla da se osramotio, nit je bio odjeban na ružan i bezobrazan način. Tako da se nemojte obeshrabrit dečki po pitanju ovakvih uleta

[AliceInMess]

AngerMan kaže:

Nekad budem jedno od tih ramena. Sad će opet taj period, kad vani bude nula, a unutra nafrljeno grijanje. Umorni ljudi sam klonu u nekom trenu u toj atmosferi. Najčešće kad cesta zađe u šumsko zelenilo i stanovnici bace čini na sugestibilne putnike. Na određenoj razini me smeta to, jer nekakav osobni prostor je narušen, no pretrpim. Da je to povelo neku značajniju interakciju poslije, nije.

Sto je najgore, znam da bi i meni smetalo vjerojatno
Ali ne mogu si pomoci, zaspim ko top cim se pocnem kretati. Lako jos u avionu, probudis se kad se pocne spustati, ali u vlaku... Jednom sam se probudila nekoliko stanica poslije moje. A bas je bila nedjelja i vlakovi rijetki

[qwerty86]

Nisam nikada uletio, ali sam razmišljao par puta. Uvijek sam pomislio da je to pomalo creepy, a tko zna možda se jednom odvažim ako me baš netko jako zaintrigira

Jednom sam vidio da je neki lik uletio u tramvaju nekoj curi i počeli su pričati, možda su putovali par stanica. Nakon par minuta je uspio dobiti njen broj i izašao je na nekoj stanici. Ona je ostala putovati i nakon što je tramvaj ponovno krenuo ona se počela vrtiti po štangi za koju se držiš u tramvaju. Moguće od sreće Tko zna kako je to prošlo na kraju

[Pegi B.]

Da meni netko uleti u javnom prijevozu pobjegla bi glavom bez obzira ili zvala policiju
Al to sam samo ja.
Koliko vidim po upisima, bilo je i uspjesnih uleta.
Sve zavisi na koga naletis i kakve si srece.

Poslano sa mog 2014811 koristeći Tapatalk

[rocket86]

Policiju za što točno?

[orhidej107]

pegg_bundy kaže:

Da meni netko uleti u javnom prijevozu pobjegla bi glavom bez obzira ili zvala policiju
Al to sam samo ja.

Srecom...