Prva dva zasjedanja AVNOJ-a (1942. i 1943.)

[E-Absynthe]

Prvi tajnik britanske ambasade William Deakin posjetio je Zagreb u srpnju 1945.

Po njemu Maček je za vrijeme rata bio pod strogom stražom UNS-a i da se zaista nije smio kretati nigdje van određenog kućnog pritvora. Svoje kontakte sa suradnicima je ostvarivao preko svog zubara. Prvih dana svibnja 1945. posjetio ga je nadbiskup A.Stepinac nudeći mu da preuzme vlast u Hrvatskoj prije dolaska NOVJ-a. Navodno je Pavelić isto ponudio Stepincu što je ovaj odbio i upitao Mačeka.

Prije samog odlaska, tj.napuštanja Hrvatske pred dolaskom NOVJ-a ocjenio je sa svojim suradnicima da će Saveznici povući svoju podršku Brozu te da je potrebnije što prije domoći se Angloamerikanaca i uvjeriti u priznanje samostalne Hrvatske.

Maček je na samog Stepinca ostavio dojam neodlučnosti, ali je opet navodno Maček htio ostati na svom imanju ili otići u Zagreb i čekati razvoj događaja pred dolazak NVOJ-a. U međuvremenu ga je posjetio bliski prijatelj, francuski konzul u Zagrebu Andre Gaillard koji je shvatio da je Maček u biti do krajnosti uznemiren i prestrašen.
U dugom je razgovoru izložio svoje čvrsto nepovjerenje u AVNOJ i KPJ te objasnio da će njegova buduća pozicija biti sasvim nemoćna. Drugi dan su dogovorili sastanak, ali je Maček, kako kaže njegov tajnik Boris Urbić koji je prisustvao evakuaciji, bio prisiljen napustiti imanje ili bio bio likvidiran, vjerojatno od strane časnika UNS-a.

Ipak, te su se procjene pokazale pogrešnim.

Britanska Vlada je potkraj prosinca 1945. priznala FNRJ i time kralju Petru II i rojalistima odmah ukinula sve diplomatske nadležnosti i pomoć.
Time je prekinuta i dotadašnja vojna aktivnost prema JKV.

Komunisti su tumačili FNRJ kako kaže Kardelj;

FNRJ je izrasla iz dobrovoljnog udruživanja naših naroda u skladu s načelima samoodređenja i ravnopravnosti..Time su ostvareni svi uvjeti za likvidaciju nacionalnog pitanja, koje je potreslo i potkopavalo K.Jugoslaviju.

Izvor; Kako su komunisti osvojili vlast

[E-Absynthe]

Predsjednik kraljeve Vlade g.Šubašić predlagao je kralju Petru II da je za Jugoslaviju kobno potencirati spor sa NOP-om jer se riskira građanski rat.

Stoga je predložio kompromis odnosno ujedinjavanje svih političkih i zaraćenih snaga u zemlji. To je bila predodžba uravnotežene politike s jednakim odnosom prema svim narodima Kraljevine Jugoslavije.

Kralj Petar II je odbio i nije prihvatio te ocjene o čemu je obavijestio g.Churchilla još 17.studenog 1944. koji ga je također savjetovao da se ne protivi sporazumu.
Nijedan pregovor neće mu omogućiti donjeti vlast već je posljedni napor u očuvanju Krune i uređene parlamentarne monarhije.
29.prosinca 1944. kralj Petar II poslao je drugo pismo g.Churchillu. Svakako da je Šubašić čekao odobrenje kralja da može otići u Beograd na pregovore.

Nema sumnje da je OZN-a bila svijesna tih pregovora i upoznavala g.Broza sa aktualnostima.

Vlada KJ i K.Grčke u emigraciji potpisale su 15.siječnja 1942. Sporazum o Balkanskoj Uniji, kojoj bi kasnije pristupalo toj konfederaciji. Ovdje se nije priznavalo makedonsko pitanje.

[E-Absynthe]

Churchill je također 1944. razmišljao i o južnonjemačkoj federaciji sa sjedištem u Beču. Tada su cirkulirale i ideje o rimokatoličkoj podunavskoj federaciji. Takav su prijedlog Vatikanu poslali i HSS i slovenski SLS ( Slovenska ljudska stranka ).
Ta federacija bi uključivala Hrvatsku, Sloveniju, Italiju, Bavarsku, Austriju, Slovačku i Madžarsku. Tu je ideju iznjela i jedna manja skupina na zasjedanju ZAVNOH-a u svibnju 1944. jer su se protivili zajedičkoj državi sa Srbima. Hebrang je to energično odbacio.

[Zoran Oštrić]

E-Absynthe kaže:

Naglasio sam bojazan u količinu cenzure i nedostatak samokritike i time neobjektivnosti u rečene spise i zapise.
Naravno da postoji vrijedan materijal koji navodi događaje koji su jedino tamo napisani, ali zar nije potrebno svemu pristupati sa oprezom sumnje, pogotovo kada znamo da se radi o sustavu isključivosti.

Naravno da svim izvorima treba pristupati sa zdravom skepsom. Kritika povjesnih izvora (ili, termin koji preferiram zbog jasnoće, jer "izvor" ima šire značenje: vrela) je osnovni postupak znanosti o povijesti - također, i svakog amaterskog, ali trezvenog prilaza povijesti.

Međutim, jednako pažljiv treba biti i prema vlastitim predrasudama.

Vrela u svakom slučaju treba čitati. Spomenuo sam ti knjigu, u kojoj su sakupljeni svi dokumenti 1. i 2. zasjedanja AVNOJ-a, stenogrami sjednica, popisi sudionika i dr.. Malo je vjerovatno da je tu nešto falsificirano. Eventualno je nešto izostavljeno. A tu su onda i tri knjige sjećanja sudionika. To jednostavno treba pročitati, pa onda kritizirati.

Spomenuh ti ranije: pogledaj npr. popise sudionika, potraži njihova imena u raznim drugim izvorima, izdvoji koji sve nisu bili članovi KPJ ili SKOJ-a, pa onda potraži podatke o njihovim daljim sudbinama. To bi mogao biti zanimljiv prilog našem poznavanju prošle stvarnosti.

Ja sam to započeo, sa sudionicima 1. zasjedanja, izdvojio one one za koje piše ili je na prvi pogled jasno, da nisu članovi KP, a svakako takvih ima još, jer nikome ne piše "član KP" nego samo "seljak", "učitelj" isl..

[Zoran Oštrić]

E-Absynthe kaže:

Postoji li izvor za ovu tvrdnju ?

Napisao sam "koliko sam čitao". Ne sjećam se gdje. Moglo bi se potražiti, sigurno ima tih prikaza. U svakom slučaju, koliko znam, nije bilo nekih velikih protesta iz svijeta, bar ne službeno. Svi su službeno priznali legalnost novog republikanskog i jednostranačkog režima. Dakako, kako je sve to išlo, moglo bi se sigurno puno detalja istraživati.

[Zoran Oštrić]

kako spomenuh gore, malo sam pogledao knjigu "1 i 2. zasedanje AVNOJ-a", Zagreb: Stvarnost, 1963., te potražio podatke o nekim nekomunistima.

Malo sam surfao, da nađem podatke iz raznih izvora. To je IMHO način, kako treba raditi ako želimo spoznati prošlu stvarnost, a ne samo čitati i citirati jednu knjigu. Pogledao sam podatke na wikipedijama ZZB (Zapadnog Zapadnog Balkana), te druge stranice, koje izbacuje google. Naravno, o nekima znam ponešto otprije.

Na 1. zasedanju izabran je Izvršni odbor. Kratki podaci o članovima na str. 128..

Predsjednik:
- dr. Ivan Ribar

Potpredsjednici:

- Prof.dr. Pavle Savić
- Nurija Pozderac

Kasnije je kooptiran kao potpredsjednik također

- Edvard Kocbek

Članovi

- Mile Peruničić
- Ivan Milutinović
- prof. dr. Sima Milošević
- pop Vlada Zečević
- dr. Mladen Iveković
- Veselin Masleša

Deset ljudi. Od toga su samo četvorica bili predratni članovi KPJ: Pavle Savić, vrhunski eksperimentalni fizičar i kasnije kandidat za Nobelovu nagradu, postao je član KPJ 1939.; Ivan Milutinović je bio član Politbiroa izabranog 1940.; te Mladen Iveković i Veselin Masleša.

Dvojica su bili članovi Demokratske stranke; jedan Jugoslavenske muslimanske organizacije; trojica su bili politički aktivni ali nisu bili članovi stranaka.

Zanimljivo je međutim da su i većina ostalih, ljudi koji su imali značajne karijere i ranije bili visokopozicionirani članovi "građanskih" stranaka, Tijekom rata postali članovi KPJ.

Sima Milošević i Vlada Zečević su u doba održavanja 1. zasjedanja AVNOJ-a vjerojatno već bili članovi KPJ, jer piše u biografijama da su primljeni 1942.. Možda i Mile Peruničić i Nurija Pozderac - nisam našao podatak o članstvu u KPJ. Ivan Ribar je primljen u članstvo 1943.. Jedino Edvard Kocbek sigurno nije postao član KPJ (što je bila prednost kasnije kad je upao u probleme s vlastima: nisu ga mogli izbaciti).

IVAN RIBAR

zastupnik u Hrvatskom saboru od 1913.. Nakon stvaranja Kraljevine SHS Predsjednik Privremenog narodnog predstavništva SHS 1919.-1920. i Ustavotvorne skupštine 1920.-1922.. Jedan od osnivača (Jugoslavenske) Demokratske stranke. Zastupa sporazum i suradnju s HSS-om. Nakon uvođenja diktature, radi s grupom intelektualaca na osnivanju Narodnog fronta slobode. Zatim aktivan član Udružene opozicije, zbog čega je bio isključeni iz Demokratske stranke. Za vrijeme diktature kao odvjetnik brani komuniste. Vodi grupu "Demokratska ljevica", koja od 1937. surađuje s Narodnim frontom, osnovanim na inicijativu KPJ. Članom KPJ postat će tek 1943.. (Vjerujem da svi znate za njegovog sina Ivu Lolu, a možda i za Juricu; obojica su bili komunisti i poginuli u razmaku od nekoliko dana 1943..)

SIMA MILOŠEVIĆ

R. 1896. u selu Kamenari u Boki Kotorskoj. Doktor medicine, specijalizirao bakteriologiju u Hamburgu i Parizu, profesor na Medicinskom fakultetu Beogradskog univerzitata. Podržavao studentski revolucionarni pokret 1930-ih, dvaput hapšen. Sudionik NOB od 1941., član KPJ od 1942.. Godine 1943. zarobljen i ubijen od četnika zajedno s Ivanom Goranom Kovačićem.

MILE PERUNIČIĆ

Nisam našao njegovu biografiju na netu. Predratni član i zastupnik Demokratske stranke. Vrlo vjerojatno je postao član KPJ, možda prije 1. zasjedanja AVNOJ-a, a možda i kasnije.

U selu Maoče u Crnoj Gori postoji Osnovna škola "Mile Peruničić", osnovana 1946..

https://www.facebook.com/JU-Osnovna-...9882112476597/

http://pvportal.me/2016/06/obiljezen...icic-iz-maoca/

Na izborima za Narodnu skupštinu Kraljevine SHS 1925. bio je nosioc liste DS za okrug pljevaljski, prijepoljski, beranski i bjelopoljski. Na izborima 3.12.1937. Mile Peruničić je pobijedio kao kandidat Udružene opozicije, s 1865 glasova, ispred kandidata JRZ Šefkije Selmanovića s 1722. ((Vojkan T.Bojović: "Političke prilike u Pljevljima", https://mostovikulture.wordpress.com...-u-pljevljima/ ))

Njegov je nećak dr. Branko Peruničić, čija kćerka priča da je imao problema u vrijeme sukoba s Informbiroom, pa kaže: »Mnogo su mu tada pomogli Moša Pijade i Mile Peruničić, njegov stric (…)« ("Kruna istraživanja istorije Balkana", Politika, 20.5.2013., http://www.politika.co.rs/sr/clanak/...torije-Balkana )

NURIJA POZDERAC

Nurija Pozderac je iz Cazina. Član Glavnog odbora Jugoslavenske muslimanske organizacije. na izborima za Narodnu skupštinu KJ 1935. izabran za poslanika na listi udružene opozicije. Pridružio se NOP-u 1941.. Poginuo je u lipnju 1943..

Izraelski "Jad Vašem" je 2012. njega i njegovu suprugu priznao za "Pravednike među narodima", jer su spasili grupu Židova koji su pobjegli iz logora Jasenovac (https://www.nezavisne.com/novosti/bi...arodima/184638).

Hamdija i Hakija Podzerac, koji su bili na visokim položajima u SFRJ, njegovi su nećaci.

Srpski političar i diplomat Vuk Jeremić je njegov praunuk. Evo, nema više veze s Nurijom, ali usput prenosim, zabavno je, kaže Jeremić: »Bilo je u familiji diplomata, narodnih heroja, ali ja se uvek vraćam na pretka moga, premudrog krajiškog agu Murata Pozderca, koji je pre sto pedeset godina rođen i ceo život je proveo u islamskoj veri i šerijatu... Eee, da mi je danas jedan takav u vladi Srbije, ne bi mi imali muke ni sa Kosovom ni sa Bosnom. Sve bi bilo naše!"« (iz gornjeg članka na nezavisne.com).

VLADA ZEČEVIĆ

Bio svećenik u Krupnju i prije rata je bio politički aktivan kao opoziconar. Sudjelovao je u dizanju ustanka u Srbiji i bio na čelu jedne četničke čete. Ubrzo je prešao partizanima. Godine 1942. postaje član KPJ. Bio je na najvišim funkcijama za vrijeme rata i kasnije.

O njemu je pisao Fitzroy Maclean:

»Upitao sam ga [Tita, op. Z.O.] da li su neki četnici dobrovoljno prešli partizanima? — Mnogi — odgovorio je. — Pop Vlado će vam pričati o njima — i on dade znak jednom čoveku sa upadljivo riđom bradom i čitavom zbirkom pištolja, redenika i ručnih granata, koji je izgledao duša i srce male grupe oficira koja je sedela na drugom kraju stola.
Kad nam se pridružio, primetio sam da pored uobičajene crvene zvezde, ovaj pokretni arsenal ima i zlatan krst na svojoj kapi. Ovo je bio srpski pravoslavni sveštenik koji je u trenutku nemačke okupacije pokupio sve za borbu sposobne parohijane i poveo ih u šumu. Prvo se pridružio Mihailoviću i postao komandant jedne četničke jedinice. Ubrzo je, međutim, napustio četnike i prišao partizanima. Ovo je uradio, objasnio nam je, zato što kod Mihailovića nije imao dovoljno prilike da se bori. Kod partizana, s druge strane, mogao je da se bori koliko hoće, a istovremeno da i dalje zadovoljava duhovne potrebe Srba u Titovim jedinicama.« ("Rat na Balkanu", http://www.znaci.net/00001/1.htm, str. 6w - to je prevod dijela Macleanovih memoarsih zapisa iz 2SR "Eastern Aproach", original je također dostupan na netu.)

[Zoran Oštrić]

E-Absynthe kaže:

Churchill je također 1944. razmišljao i o južnonjemačkoj federaciji sa sjedištem u Beču. Tada su cirkulirale i ideje o rimokatoličkoj podunavskoj federaciji. Takav su prijedlog Vatikanu poslali i HSS i slovenski SLS ( Slovenska ljudska stranka ).
Ta federacija bi uključivala Hrvatsku, Sloveniju, Italiju, Bavarsku, Austriju, Slovačku i Madžarsku. Tu je ideju iznjela i jedna manja skupina na zasjedanju ZAVNOH-a u svibnju 1944. jer su se protivili zajedičkoj državi sa Srbima. Hebrang je to energično odbacio.

Opet zatrpavaš topic svaštarijama, umjesto da se držiš teme koju si sam postavio, kao što sam npr. ja u prethodnom komentaru napravio. Ovo više stvarno nema baš nikakve veze s našom temom. O djelatnostima Vladka Mačeka 1945. i o djelatnosti Ivana Šubašića ima raznih izvora, i to se može obrađivati na drugim topicima.

[denijama]

tnx...zanimljivo se prisjetiti..

Zoran Oštrić kaže:

kako spomenuh gore, malo sam pogledao knjigu "1 i 2. zasedanje AVNOJ-a", Zagreb: Stvarnost, 1963., te potražio podatke o nekim nekomunistima.

za ovu poveznicu sa Vukom Jeremicem zaista nisam znao, ali vrlo zanimljivo u svakom slucaju. Nekako mi se ne cini da je na politickoj liniji svojih predaka...ali to je neka druga tema.


vezano za Zecevica - zaista mi nije jasno kako je to tocno funkcioniralo i kako je on pristupio KP-u. Iskljucivo mi je to cudno s obzirom da je zavrsio teologiju, bio svecenik, itd. - i ne kuzim kako je tocno pomirio to sa samom komunistickom doktrinom...ali zanimljiv slucaj svakako.

[Zoran Oštrić]

denijama kaže:

za ovu poveznicu sa Vukom Jeremicem zaista nisam znao, ali vrlo zanimljivo u svakom slucaju. Nekako mi se ne cini da je na politickoj liniji svojih predaka...ali to je neka druga tema.

Pa da, to je ono fascinantno kad se trudiš pogledati razne izvore, pa naiđeš na nove zanimljive i neočekivane podatke. Svemrežje, naravno, to osobito potencira, jer omogućava vrlo brzo pretraživanje.

Utipkao sam u google "Nurija Pozderac", našao u članku na jednoj od ZZB wikipedija da se spominje Vuk Jeremić, pa onda u drugom članku kojeg mi je google izbacio na prvoj stranici taj citat.

Fora! Naravno, opasnost je onda da se raspadneš na puno zanimljivi stvari, a neminovno je u životu i fokusirati se.

Porodica Pozderac je bila stara i utjecajna i netko bi bez problema mogao na njenom istraživanju diplomirati, možda i doktorirati!

vezano za Zecevica - zaista mi nije jasno kako je to tocno funkcioniralo i kako je on pristupio KP-u.

Evo, znao sam naravno za njega kao pitoreksnu figuru, kako je opisuje Maclean, odavno, ali sam sada prvi put, kad sam malo proguglao, naletio na taj podatak da je i službeno postao član KPJ. Pa se može dalje tragati, na netu, i van njega, ima li nešto više o tome. I opet može biti tema nekog rada…

Jedan video: https://www.youtube.com/watch?v=tTATUuk4n90

Ovdje ima jedan fragment njegove priče, vjerojatno iz 1943., a također i jedna dobra fotografija:
http://www.yugopapir.com/2015/11/sec...o-zecevic.html

Evo, ovdje je njegova podulja priča o ustanku u Srbiji, preneseno iz "Dnevnika" Vladimira Dedijera, te još jedna dobra fotografija:Pričanja popa Vlade Zečevića o ustanku u Srbiji

Na znaci.net serija dokumenata o njemu:
http://znaci.net/damjan/pojam.php?br=1552

Međutim, iz ovog dokumenta: http://znaci.net/zb/4_14_1.pdf#page=563 vidim da je postojao i neki četnik Vladimir Zečević, očito druga osoba!

Među članovima AVNOJ-a (u spomenutoj knjizi na str. 128-129) bilo je još pravoslavnih klerika:

Karamatijević prota Jevstatija, predsjednik NOO iz Nove Varoši.

Marković Blažo, sveštenik i sudija Crkvenog suda sa Cetinja, verski referent I proleterske NOU brigade

Simović Jagoš, protojerej iz Kolašina, verski referent IV crnogorske brigade

[Zoran Oštrić]

Zoran Oštrić kaže:

IVAN RIBAR (…) Članom KPJ postat će tek 1943..

Ovo sam prenio s wikipedije. Međutim, u knjizi Stevo Reljić i Đurto Miahljčić: "Dr4 Ivan Ribar i sinovi : Život i djela", Zagreb: Progres, 1974. (2. izd.), str. 240 navodi se da je primljen u KPJ odmah nakon dolaska u partizane, to bilo ljeti 1942.. Tako je doživio »jedno od najvećih zadovolsjtqava u svom dugogodišnjewm političkom životu«.

Knjiga je hagiografski pisana, ne mora sve biti točno, ali pretpostavljam da je ipak vjerojatnije da to jest istinito nego godina s wikipedije. Tako bi dakle on bio također već u doba 1. zasjedanja AVNOJ-a član KPJ. Dakle, od šestorice izabrranih članova IO AVNOJ-a, koji nisu bili predratni članovi KPJ, trojica su već postali članovi 1942., a možda i petorica. Sad bi dalje trebalo vidjeti delegate na 1. zasjedanju koji su predratni političari, može li se o njima naći taj podatak (kao i ona trojica pravoslavnih popova koju spomenuh gore!), a onda i za 2. zasjedanje, gdje je bilo i dosta HSS-ovaca, nekoliko iz Zemljoradničke stranke idr..

Iz Demokratske stranke je bio isključen 1938.. s grupom bliskih suradnika i istomišljenika stranačke ljevice, zbog toga što je zastupao »politiku koncentracije svih demokratskih snaga u okviru Narodnog fronta«. (isto, str. 202).

[Zoran Oštrić]

Skenirao sam i stavio na net gore spomenuti zbornik "Prvo i drugo zasjedanje AVNOJ-a", izdanje iz 1963, pripremili i uredili Moša Pijade i Slobodan Nešović. Sadrži zapisnike sjednica, prihvaćene dokumente, popise sudionika i razne druge priloge.

https://www.scribd.com/document/3762...e-AVNOJ-a-1963

Naknadna bilješka: Naknadno sam reducirao veličinu pdf-a sa 78 MB na znatno prihvatljivijih 15.

[Michael Collins]

Zoran Oštrić kaže:

Nisam bio tamo, ali sjećam se te diskusije. S Horvatom sam tada više puta razgovarao. On je smatrao da bi Tito, odnosno Narodni front, dobili izbore i da su bili posve fer i pošteni, i da je to bila propuštena prilika, da se tako i napravi. Komunisti su u ono doba pobijedili (iako samo relativno) na fer izborima u Čehoslovačkoj, a izgubiii u Mađarskoj (Stranka malih posjednika, mađarski analogon HSS-a, dobila je apsolutnu većinu). To su bili jedini slobodni i izbori tada održani u zemljama Istočne Europe, a u obje zemlje je KP uskoro nelegalno preuzela vlast i likvidirala politički pluralizam.

Ovo je zanimljiva tema, ali nema nikakve šanse da bi se izbori dogodili kao u Madžarskoj ili Čehoslovačkoj.

Jednostavno, rat je bio duži, brutalniji i stradanje stanovništva se većinom vodilo u građanskom ratu.

Veliki broj gradova je vojnički osvojen nakon duge i krvave borbe a zločina je bilo od prvih dana rata do zadnjih dana rata.

U Čehoslovačkoj su zločini ipak bili iznimka, iako ih je bilo a u Madžarskoj ipak nije bilo međusobnih obračuna na taj način.

Dakle ideja o neovisnim izborima nije mogla biti čak ni u teoriji.

Komunisti jesu 1920. bili jaki ali ipak su na zadnjim svojim izborima osvojili 12% ali ipak negdje u rangu Živog zida danas po anketama ili Mosta na zadnjim izborima.
Ni u Češkoj nije bilo drukčije tamo su komunisti 1935. dobili 10%

Dakle da Jugoslavija ostaje zemlja Trojnog pakta, da ima neki određeni otpor komunista ali da zemlju 1945. zauzimaju Sovjeti, mislim da opet komunisti ne bi bili ni relativna većina. Čak i u tim uvijetima bi prošli kao u Madžarskoj, eventualno kažem bi imali najveći pojedinačni broj glasova.

No kažem, u stvarnosti u Jugoslaviji te 1945. zemlju su velikim dijelom oslobdili i držali domaći komunisti (iako možemo pričati o Beogradu i kasnijim operacijama) i čak i da su se nekim SF scenarijem održali pošteni i slobodni izbori, samo iskustvo rata i kraja rata bi im dalo gotovo apsolutnu većinu.