Boscovich ili Bošković ?

[sunshinestar]

Ruggero Giuseppe Boscovich ili Ruđer Bošković?
Naime, Vatikan povodom skorog posjeta pape Hrvatskoj planira izdati poštanske marke u vezi poznatog hrvatskog jezuita i filozofa Ruđera Boškovića, i to transkripcijom koja je uvriježena kod nas.
Na to su se digli esuli koji smatraju da to nije pravedno ni točno, jer da se Bošković nije nikada tako potpisivao, nego isključivo u talijanskoj inačici.
A znanstvene radove potpisivao na latinski način.

Naravno da će kod nas i dalje se Bošković pisati kao i do sada, i naravno da će se u Italiji pisati kako se je i do sada tamo pisalo, no, što mislite kako bi se Vatikan trebao postaviti?
Što je tu objektivno?
Kako bi bilo pravedno Boškovića pisati na trećim jezicima ( u jezicima koji pišu orginalnom transkripcijom)....?

Poznato je da wikipedia, bar ona engleska piše uvijek sve načine koji na jezicima te osobe, tj jezicima zemalja, naraoda koji su usko vezani za tu osobu.
Evo primjera:Agnes Gonxha Bojaxhiu,Agnesa (Antigona) Gongea Boiagi,Aqnes Qonca Boyaciu,Anjezë Gonxhe Bojaxhiu...

[Zekoslawa]

sunshinestar kaže:

Ruggero Giuseppe Boscovich ili Ruđer Bošković?
Naime, Vatikan povodom skorog posjeta pape Hrvatskoj planira izdati poštanske marke u vezi poznatog hrvatskog jezuita i filozofa Ruđera Boškovića, i to transkripcijom koja je uvriježena kod nas.
Na to su se digli esuli koji smatraju da to nije pravedno ni točno, jer da se Bošković nije nikada tako potpisivao, nego isključivo u talijanskoj inačici.
A znanstvene radove potpisivao na latinski način.

Naravno da će kod nas i dalje se Bošković pisati kao i do sada, i naravno da će se u Italiji pisati kako se je i do sada tamo pisalo, no, što mislite kako bi se Vatikan trebao postaviti?
Što je tu objektivno?
Kako bi bilo pravedno Boškovića pisati na trećim jezicima ( u jezicima koji pišu orginalnom transkripcijom)....?

Poznato je da wikipedia, bar ona engleska piše uvijek sve načine koji na jezicima te osobe, tj jezicima zemalja, naraoda koji su usko vezani za tu osobu.Evo primjera:Agnes Gonxha Bojaxhiu,Agnesa (Antigona) Gongea Boiagi,Aqnes Qonca Boyaciu,Anjezë Gonxhe Bojaxhiu...

Ovu boldanu rečenicu uopće ne kužim.

Ali nagađam što si htio reći. No to za ovo pitanje uopće nije bitno, rekla bih. Koga briga što se na wikipediji na pojedinim jezicima mogu naći fonetizirane inačice imena. Gle primjer: Mihail Gorbačov (hrv.), Mikhail Gorbachev (eng.), Michail Gorbachëv/Mikhail Gorbaciov (tal.), Michail Sergejewitsch Gorbatschow (njem.), Mikhaïl Sergueïevitch Gorbatchev (fra.) itd.

To je zato što ime dolazi iz jezika koji se u izvorniku zapisuje drugim pismom.

Kod Boškovića pak imamo drugi problem: budući da je vrlo mlad otišao u Italiju, Talijani smatraju da uopće nije bio Hrvat, pa bi im ime u hrvatskoj inačici predstavljalo "krivotvorenje povijesnih činjenica".

Sve u svemu, Ruđer iliti Ruggero bio je faca, ali ne tolika da ovaj problem zaslužuje posebnu temu na forumhaeru.

[sunshinestar]

zec gadiš mi se kaže:

Ovu boldanu rečenicu uopće ne kužim.

Ali nagađam što si htio reći. No to za ovo pitanje uopće nije bitno, rekla bih. Koga briga što se na wikipediji na pojedinim jezicima mogu naći fonetizirane inačice imena. Gle primjer: Mihail Gorbačov (hrv.), Mikhail Gorbachev (eng.), Michail Gorbachëv/Mikhail Gorbaciov (tal.), Michail Sergejewitsch Gorbatschow (njem.), Mikhaïl Sergueïevitch Gorbatchev (fra.) itd.

To je zato što ime dolazi iz jezika koji se u izvorniku zapisuje drugim pismom.

Kod Boškovića pak imamo drugi problem: budući da je vrlo mlad otišao u Italiju, Talijani smatraju da uopće nije bio Hrvat, pa bi im ime u hrvatskoj inačici predstavljalo "krivotvorenje povijesnih činjenica".

Sve u svemu, Ruđer iliti Ruggero bio je faca, ali ne tolika da ovaj problem zaslužuje posebnu temu na forumhaeru.

Ajmo od zadnje; da, bio je faca, i to prevelika faca da bi imali temu o njemu, tj njegovim djelima i mislima samo iz tog razloga što smo laici za filozofij, mnogi današnjim vrhunskim filozofima, fizirarima, stronomima i ekonomistima je jako teško razumjeti njegove misli, a kamo tek mi.

Ne, nisam mislio na primjer Gorbačova. Na hrvatskom, kao i na drugim jezicima uzima se transkripcija sa orgninalnog jezika/pisma. I to nema problema, sve dok se radi o latiničnom pismu. problem je kada treba "prevesti" ćirilicu i druga pisma na "našu" latinicu, pa se najčešće piše kao što se izgovara, odnosno piše onako kao kad bi taj čovjek bio Hrvat. Tako je i sa drugim "latiničnim" jezicima, pa se na različitim jezicima različito i pišu / Mao Ze Dong /Mao Ce Tung, Jeljcin/ Yeltsin, Osama /Usama ... često i na jednom jeziku postohi više transkripcija, evo za Osamu (onog najpoznatijeg, jelte :zubo) postoji nekoliko transkripcija samo u jednom jeziku).

No, nije u tome problem kod boškovića. Boškovića bi cijela "latinična" Evropa kao i ostatak latiničnog svijeta pisao jednako, onako kao u orginalu, no upravo je tu problem; koja je transkripcija orginalna, talijanska ili hravtska?
Tu je problem!

Slična situacija je i kod ostalih Dubrovčana, ali i šire; Držića, Bukovca, Marulića, ali i recimo Klovića, tj Clovisa, čije "hrvatsko" ni ime ni prezime ne znamo, samo znamo da je svoje orginalno ime i prezime preveo na latinski kao Julius Clovis,
a naši su ga suvremenici preveli "unazad" Kao Julija Klovića, mada je to vrlo malo moguće, jer takvo prezime nikada u tom kraju nije postojalo, ali u njegovom zaselku jest prezime Gluvičić, tako da je to najvjerojatnije njegovo pravo prezime.

Slična situacija je i kod jednog srednjovjekovnog pape, no ivako sam previše proširio temu od zadane, pa drugom prilikom o njemu.

[Zekoslawa]

Ma zaslužuje Rudi i temu, i spomenik, i orden, i naslovnicu, ma što god hoćeš. Htjedoh samo reći da bi se možda našla neka postojeća tema u koju bi se ovo moglo uklopiti. Recimo, ovako.

No dobro. Pa rekoh već: ne znam čemu spominjati wikipediju kad je to drugi par postola. Kod Rudija je problem to što se ne možemo dogovoriti je li Hrvat ili Talijan. U ovakvim slučajevima ja se držim one Miće Dušanovića (parafraza): "Ma pogledajte samo tog mladića, mora da ima hrvatske korijene!" Mislim da se radilo o Phelpsu.

[Shain]

sunshinestar kaže:

Ruggero Giuseppe Boscovich ili Ruđer Bošković?

U posljednje vrijeme oni uvažavaju lokalne jezike i pravopise. Po tome bi trebali napisati Ruđer Bošković.

Zapravo vole sve latinizirati, npr. Zvonimir - Zvonimirus, Trpimir - Tirpimirus, Ivan Gundulić - Ioannes Gundula i sl. Možda će napisati Rogerius Boscovicius.

Pisao je o takvim pojavama Petar Šimunović u djelu "Hrvatski prezimenik" (poglavlje: "Neustaljena prezimena u hrvatskih velikana").

[žalac_1]

najbolje bi bilo na latinskom - ipak je riječ o jednom znanstveniku a latinski je pravi "jezik znanosti", na njemu su se branili magisteriji i disertacije do prije stotinjak godina, a još pored toga, čovijek je jezuitskog obrazovanja (papini ljudi, latinisti)

[sunshinestar]

Shain kaže:

1.U posljednje vrijeme oni uvažavaju lokalne jezike i pravopise. Po tome bi trebali napisati Ruđer Bošković.

2.Zapravo vole sve latinizirati, npr. Zvonimir - Zvonimirus, Trpimir - Tirpimirus, Ivan Gundulić - Ioannes Gundula i sl. Možda će napisati Rogerius Boscovicius.

Pisao je o takvim pojavama Petar Šimunović u djelu "Hrvatski prezimenik" (poglavlje: "Neustaljena prezimena u hrvatskih velikana").

1. A koji je to lokalni Gundulićev jezik? Kojim je jezikom on govorio i pisao?

2. Upravo suprotno; Zvimir , Trpimir i Ivan Gundulić su kroatizirana imena orgiinala, tj kroatizirane verzije imena u odnosu na orginalne zapise tih vremena.

[colbert]

Ako zelis sudjelovati na ovom podforumu, zapamti da se pise originalan.

[Shain]

sunshinestar kaže:

1. A koji je to lokalni Gundulićev jezik? Kojim je jezikom on govorio i pisao?

2. Upravo suprotno; Zvonimir, Trpimir i Ivan Gundulić kroatizirana su imena originala, tj. kroatizirane verzije imena u odnosu na originalne zapise tih vremena.

1. Hrvatski.

2. Ne bih rekao da su se originalno zvali Zvonimirus, Tirpimirus. Narodna imena s hrvatskog prostora nisu završavala na -us.

Potpisivao se kao Givo Gundulichi, što također nije latinski oblik, nego hrvatski, pisan tadašnjim pravopisom.

[sunshinestar]

Shain kaže:

1. Hrvatski.

2. Ne bih rekao da su se originalno zvali Zvonimirus, Tirpimirus. Narodna imena s hrvatskog prostora nisu završavala na -us.

Potpisivao se kao Givo Gundulichi, što također nije latinski oblik, nego hrvatski, pisan tadašnjim pravopisom.

Tadašnji pravopis nije postojao.
Bar ne standardiziran.
Gundulić je pisao i govorio govorom tadašnjeg Dubrovnika. Ni manje ni više od toga.
To je jedino ispravno za reći, a sve ostalo su interpretacije.

[Shain]

sunshinestar kaže:

1. Tadašnji pravopis nije postojao. Bar ne standardiziran.

2. Gundulić je pisao i govorio govorom tadašnjeg Dubrovnika. Ni manje ni više od toga. To je jedino ispravno što se može reći, a sve su ostalo interpretacije.

1. Pravopis je "skup pravila za pisanje". To može i ne mora biti u obliku knjige. Može biti u obliku usvojene pravopisne tradicije. Tako je bio u doba Gundulića.

2. Misliš na "dubrovački govor"? Taj je idiom danas dio onog jezika koji sam naveo.

[sunshinestar]

Shain kaže:

1. Pravopis je "skup pravila za pisanje". To može i ne mora biti u obliku knjige. Može biti u obliku usvojene pravopisne tradicije. Tako je bio u doba Gundulića.

2. Misliš na "dubrovački govor"? Taj je idiom danas dio onog jezika koji sam naveo.

1. Nije postojala nikakva tradicija pravila za pisanje u vrijeme Gundulića, a ni mnogo godina nakon njega. Ni fromalna niti neformalna tradicija, nego je svako pisao po svoje, tj svako je imao svoju verziju, te se potiho ili glasnije nadao da će upravo njegova verzija postati formalni pravopis.

2. Dubrovački govor onog vremena.
No, činjenica da tada formalno nije postojao hrvatski jezik, kao u ostalom ni većina današnjih formalnih standardnih jezika, te se "Gundulićev" jezik tek uvjetno može nazvati hrvatskim, pravilnije pretečom današnjeg hrvatskog.
No, sve u svemu Gundulić je manje sporan nego Bošković, jer Gundulić spada u hrvatski i latinski (hrvatski uvjetno rečeno), no Bošković spada pod latinski i djelomično pod talijanski.

[Shain]

sunshinestar kaže:

1. Nije postojala nikakva tradicija pravila za pisanje u vrijeme Gundulića.

2. sporan Bošković (...) spada pod latinski i djelomično pod talijanski.

1. Tradicija je postojala, prenosili su je učitelji. Nisu djeca sama učila pisati. Pisanje je u Dubrovniku bilo pod utjecajem talijanskog (gn = nj, zz = c, sci = š(i) itd.), a i to im je netko morao pokazati.

2. Bošković je Hrvat koji je živio u dijaspori. Takvi su npr. Juan Vucetich iz Argentine, koji se kod nas piše Ivan Vučetić; Christopher Cviic iz Engl. kod nas je Krsto Cviić itd.

U književnosti se spominju Ruđerov otac Nikola, sestra Anica i brat Petar. Oni nisu život proveli u dijaspori i njihovo se prezime piše Bošković. Imao je još braće i sestara koji se spominju u povijesti Dubrovnika. Nema razloga da se samo njegovo prezime piše Boscovich.

[sunshinestar]

Shain kaže:

1. Tradicija je postojala, prenosili su je učitelji. Nisu djeca sama učila pisati. Pisanje je u Dubrovniku bilo pod utjecajem talijanskog (gn = nj, zz = c, sci = š(i) itd.), a i to im je netko morao pokazati.

2. Bošković je Hrvat koji je živio u dijaspori. Takvi su npr. Juan Vucetich iz Argentine, koji se kod nas piše Ivan Vučetić; Christopher Cviic iz Engl. kod nas je Krsto Cviić itd.

U književnosti se spominju Ruđerov otac Nikola, sestra Anica i brat Petar. Oni nisu život proveli u dijaspori i njihovo se prezime piše Bošković. Imao je još braće i sestara koji se spominju u povijesti Dubrovnika. Nema razloga da se samo njegovo prezime piše Boscovich.

1: Kakvi vražji učitelji?

2. Što je Bošković bio po nacionalnosti ne možemo sa sigurnošću tvrditi, ali da je bio Hrvat samo zato jer će Dubrovnik kasnije u povijesti biti dio Hrvatske nije nikakva indicija o njegovoj nacionalnoj pripadnosti.

3. Pa pišu se Bošković po istoj logici po kojoj se i Ruđer piše Bošković.

[Shain]

sunshinestar kaže:

1. Kakvi vražji učitelji?
2. Što je Bošković bio po nacionalnosti ne možemo sa sigurnošću tvrditi.
3. Pa pišu se Bošković po istoj logici po kojoj se i Ruđer piše Bošković.

1. Oni koji su djecu učili pisati: rođaci, susjedi, privatni učitelji, svećenici.

2. Bio je "katolički Slaven s Balkana", koji je kao i drugi slični poslije dobio "zajednički nazivnik" - Hrvat.

3. Prije pravopisa Lj. Gaja i I. Broza pisalo se pod utjecajem talijanske, mađarske i njemačke grafije. Prema tim zajedničkim pravopisima prezimena "katoličkih Slavena s Balkana" počela su se pisati na jedinstven način. Tako i dubrovačko prezime Bošković.

[sunshinestar]

Shain kaže:

1. Oni koji su djecu učili pisati: rođaci, susjedi, privatni učitelji, svećenici.

2. Bio je "katolički Slaven s Balkana", koji je kao i drugi slični poslije dobio "zajednički nazivnik" - Hrvat.

3. Prije pravopisa Lj. Gaja i I. Broza pisalo se pod utjecajem talijanske, mađarske i njemačke grafije. Prema tim zajedničkim pravopisima prezimena "katoličkih Slavena s Balkana" počela su se pisati na jedinstven način. Tako i dubrovačko prezime Bošković.

1. Susjedi i rođaci su podučavali oni što su i sami znali. Jezicima su ih podučavali jedino stranim. Nikakav "domaći" jezik nije bio podučavan, jer on nije ni postojao, a nije bilo ni potrebe, jer je svako ionako govorio kako govori i njegov grad/selo, a tako su govorili i rođaci i susjedi.
Svećenici su podučavali latinskim. "Domaći" jezik nisu ni podučavali iz istog razloga iz kojeg to nisu radili ni susjedi ni rođaci, jer su svećenici "kod kuće" govorili kao i ostali iz njihovog grada/sela, uključujući i same njohove učenike.

3. Dakle, "Bošković" se počelo pisati tek kasnije, nakon Boškovićeve smrti, i to samo u Hrvatskoj.
Dok se Boskovich pisalo i u vrijeme Boškovićevog života, a tako se (potp)pis(iv)ao i sam Bošković.

[Shain]

sunshinestar kaže:

1. Jezicima su ih podučavali jedino stranim.
3. Dakle, "Bošković" se počelo pisati tek kasnije.

1. Ono što sam naveo odnosi na učenje pisanja, a ne jezika.

3. Da, počelo se pisati tek poslije. U naš su pravopis "č", "ž", "š" uvedeni 1830. godine (Lj. Gaj), a "ć" oko 1835.

[sunshinestar]

Eto, sad smo se usuglasili

[sunshinestar]

Po wikipedii:
English: Roger Joseph Boscovich
French: Roger Joseph Boskovich
Italian: Ruggero Giuseppe Boscovich
Latin: Rogerius Josephus Boscovich


Što kaže (engleska ) wikipedia, po ovom problemu:

Competing claims for Bošković's nationality

The modern concept of nationality, based on ethnic concepts as language, culture, religion, custom, etc., was developed only in the 19th century. For this reason the attribution of a definite "nationality" to personalities of the previous centuries, living in ethnically mixed regions, is often indeterminable; Bošković's legacy is consequently celebrated by several states: Croatia, Italy and Serbia.[5]

Croatian sources stress that he referred to his Croatian identity.[23] In writings to his sister Anica (Anna), he told her he had not forgotten the Croatian language.[23] When he was in Vienna in 1757, he spotted Croatian soldiers going to the battlefields of the Seven Years' War and immediately rode out to see them, wishing them 'Godspeed' in Croatian.[24] While living in Paris and attending to a military parade where he saw a Croatian unit from Ragusa, his words were: "there are, my brave Croats".[24] The largest Croatian institute of natural sciences and technology, based in Zagreb bears his name. His picture was on Croatian dinar banknotes valid from 1991 until 1994, when the dinar was replaced by the Croatian kuna.

Italians claim that Boscovich was remembered as an Italian. According to Italians, he was born in city with mixed cultures - Croatian and Italian, and higher society of (also Bošković) Dubrovnik was under Italian influence (Roman-Dalmatinian influence). His mother's family came from Italy, and he was under Italian influence in life and career; He moved to Italy at his 14, where he spent most of his life. In some encyclopedias he is described as an Italian scientist. He used Italian language in private purposes, and Voltaire wrote to Bošković in Italian "as a sign of respect". But, Bošković denied that he was Italian. When d'Alembert in one edition of Voyage astronomique et geographique called him Italian, Bošković said that he was Dalmatian from Dubrovnik, and not Italian. [25][26]

Serbs claim that his family origins were in Montenegro[27] which would actually make him a Montenegrin, although significant part of Montenegrins declare themselves as Serbs. This theory dates back to 1922 when Serbian philosopher Branislav Petronijević declared Bošković's grandfather a Serb from village Orakovo.[28] The village Orakovo does exist, he probably meant Orahov Do that is purely Croatian. That theory, therefore, does not have clear foundations.[29] [30] The Astronomical Society Ruđer Bošković based in the Serbia's capital Belgrade bears his name.
http://en.wikipedia.org/wiki/Ru%C4%9...5%A1kovi%C4%87

O njegovoj biografiji u ovom kontekstu kaže:

Bošković was born in Dubrovnik in the Republic of Ragusa (also known as the Republic of Dubrovnik, "Ragusa" being the Latin name for Dubrovnik). He was baptized on 26 May 1711 by Marinus Carolis, curatus et sacristia; the name may have been given to him because both his great-grandfather Agostino Bettera and his mother's brother were called Ruggiero, the godparent was his uncle Ruggiero Bettera. He was the seventh child of Nikola Bošković, a merchant born in 1642, at Orahov Do near Ravno in what was then the Ottoman Empire and is now Bosnia and Herzegovina.[4] He knew his father only as a bedridden invalid with paralyzed legs and who died when Ruđer was a child of 10, was rich in trading experience and knowledge of that part of the Ottoman Empire.

Bošković's mother, Paola Bettera (1674–1777) was a member of a cultivated Italian merchant family established in Dubrovnik since the early seventeenth century, to where her ancestor, Pietro Bettera, had come from Bergamo in northern Italy. She was a robust and active woman with a happy temperament who lived to 103. She left nothing in writing, but Bošković's aunt, her sister, wrote poetry in Italian

Što kaže o Dubrovniku, tj Dubrovačkoj republici:

The city was ruled by the local aristocracy which was of Latin-dalmatian extraction and formed two city councils. As usual for the time, they maintained a strict system of social classes.

The languages spoken by the people were the romance Dalmatian and Croatian. The latter started to replace Dalmatian little by little since the 11th century amongst the common people who inhabited the city. The aristocracy was of Latin extraction. The population itself was mostly of Latin origin until the 17th century, when the Croatians migrated from the surrounding regions.
Italian and Venetian would become important languages of culture and trade in the Republic of Ragusa. The Italian language replaced Latin as official language of the Republic of Ragusa from 1472 until the end of the republic itself.[citation needed] At the same time, due to a pacific cohabitation with the Slavic element and the influence of Italian culture during the Renaissance, Ragusa became a cradle of Croatian literature.

http://en.wikipedia.org/wiki/Dubrovnik


Ovo pak wikipedia kaže o obitelji Gundulić:

Originally from Lucca, the family arrived in Ragusa around 930, with the King Pavlimir, the family is very old, because in the XI. Century was - as Gelcich in the Zara-Zeitung Smotra Dalmatinska - a territory of the city after Gundulic named. The name is, of course derive from the Italian word Gondola, which in turn came from Greece - it was of xovbu (vase à boire), as said, or xouvrexac; (barque). As an important contribution to the Gundulic biography but this may not be official pedigree here passed over. Completed he was ex tabella Veterinary antiques from conservata towards the end of the XVII century, and on 20 April 1693 by the Secretary of the Ragusan Republic, Michael Allegrettus, on behalf of the Rectors and the Great Council (Consilium Maius) confirmed solemnly. When the first Gondola; Silvano (Silvanus) was called, then "Prior cognominato Pietro", continuing a Priore (Conte Rector) Savigno. The first annual provision of a name with the number 1024, i. J. 1162 Luccaro one is mentioned, and for the year 12 'J. "i read:" Giovanni di S. Fondatore Jacomo "out in huge branches on both sides. spreads from the trunk (only male members significant), whereas the 17: th element of the villages of the province of Brescia and Ceto Morignone. (Knight. Geogr statist-Lexikon, Leipzig, 1895.)

http://en.wikipedia.org/wiki/Gunduli%C4%87

Na ovoj se pak stranici http://en.wikipedia.org/wiki/Dalmatian_language
navodi kako je Senat u 15. stoljeću zabranio korištenje slavenskog jezika...

The language was in trouble in the face of Slav expansion, as the Ragusan Senate decided that all debates had to be held in lingua veteri ragusea (ancient Ragusan language) and the use of the Slav was forbidden. Nevertheless, in the sixteenth century, Ragusan fell out of use and became almost extinct.

[Daniel.N]

sunshinestar kaže:

Ajmo od zadnje; da, bio je faca, i to prevelika faca da bi imali temu o njemu, tj njegovim djelima i mislima samo iz tog razloga što smo laici za filozofij, mnogi današnjim vrhunskim filozofima, fizirarima, stronomima i ekonomistima je jako teško razumjeti njegove misli, a kamo tek mi.

Mene Bošković malo podsjeća na ovog tipa:

http://en.wikipedia.org/wiki/Gottfried_Leibniz

Ista želja za "teorijom svega". Nažalost Bošković je mnogo manje bitan od Leibniza. Nećeš u fizici, astronomiji, matematici... naći Boškovićev zakon, Boškovićev teorem ili bar formulu. Na žalost sporedan lik.

Slična situacija je i kod ostalih Dubrovčana, ali i šire; Držića, Bukovca, Marulića, ali i recimo Klovića, tj Clovisa, čije "hrvatsko" ni ime ni prezime ne znamo, samo znamo da je svoje orginalno ime i prezime preveo na latinski kao Julius Clovis, a naši su ga suvremenici preveli "unazad" Kao Julija Klovića, mada je to vrlo malo moguće, jer takvo prezime nikada u tom kraju nije postojalo, ali u njegovom zaselku jest prezime Gluvičić, tako da je to najvjerojatnije njegovo pravo prezime.

A oni sami o tome nisu ostavili nikakvog spomena, što znači da to njima nije bilo bitno, da svoj jezik i svoje originalno prezime nisu našli vrijednim spomena. Slično svim onim Mađarima i inima koji su iselivši se u SAD "amerikanizirali" svoja imena i prezimena.

Slična je stvar i s Teslom, njegove veze s Hrvatskom su minimalne. Nije Hrvat, rođen je u Granici koja tada nije bila faktički dio Hrvatske, školovao se u Grazu (faks nije završio), a sve postigao u SAD. Gdje je Zagreb ili neko hrvatsko sveučilište u toj priči? Nigdje.

No imamo i drugo pitanje: naše "popravljanje" starih imena i prezimena da budu usklađena sa suvremenim pravopisom. Po mom skromnom mišljenju to je posve neprihvatljivo. Ako je čovjek sam pisao svoje prezime Boscovich, onda je to njegova odluka i to je to.

A da ne govorimo o prepravljanju cijelih djela (Đalski, Šenoa) kako se mijenja pravopis. Da netko ne bi shvatio da su nekad postojali drugi pravopisi...