Senzorna integracija - gdje, kako, što?

[imata]

pozz

idemo u Hrabri korak, napredak i vise nego vidljiv. malac ima 3,2god. krenuli smo u 6mj ove godine.

nije podnosio pjesak, pjenu za brijanje, nikakve ljigavce (tko bi znao da igracka od 5kn moze puno toga pokazati), nije htio hodati po senzornim krugovima. ulazak u bazen pun loptica ili senzorickog graha nije dolazilo u obzir. ljuljanje na tipa vecoj ljuljacci (ona paukova mreza) je isto bio problem. kasnjenje u govoru, burne reakcije.

od djeteta koje nije moglo ni 2min biti skoncentrirano na zadatak sad obavlja zadatke nekih 30min, ostalo rade u velikoj prostoriji.
zapravo je terapija podijeljena na dva dijela - radna terapija i senzorna terapija.

idemo 2 puta tjedno i malo je reci da malac to obozava iako su prvi tretmani gadno izgledali koliko je bio izbezumljen svime.

pitajte stogod.

[SuperCow]

imata tnx na opisivanju iskustva, mene zanima koliko ste čekali na terapije i koje ste sve pretrage obavili (ako jeste) prije toga?
Kod nas to nije jako izraženo ali svejedno ima slabu koncentraciju i ispade bijesa.

[imata]

SuperCow kaže:

imata tnx na opisivanju iskustva, mene zanima koliko ste čekali na terapije i koje ste sve pretrage obavili (ako jeste) prije toga?
Kod nas to nije jako izraženo ali svejedno ima slabu koncentraciju i ispade bijesa.

mi smo obavili neuropedijatra u Sabolu (nalaz uredan), fizijatra na Goljaku (2 puta), psihologa (2 puta) te sonzorika na Goljaku + logoped na Goljaku.

kad je imao jednu - jednu i pol godinu, ispadi bijesa su se manifestirali bacanjem unazad i zbog toga smo obavili Sabol + fizijatar + psiholog. svi zakljucili da je sve ok, osim da je eto mozda malo osjetljiviji i fizijatar je primjetio da motoricki (fina) nije na ocekivanoj razini ali i dalje u granicama. upuceni na dolazak nakon nekog perioda.

sve ponovili sa dvije i pol. dobili preporuku da krenemo na senzornu + logoped. senzora na Goljaku se ceka poprilicno i onda smo odlucili krenuti privatno.

kod logopedice idemo jos uvijek na konzultacije, cekamo red za vjezbe. ali radom na senzornoj (u to ubrajam i radnu terapiju) smo dobili da se i govor poboljsao - doduse u njegovu korist, jer je naredbe prema nama savladao maestralo

pomoglo mi je da napokon shvatim s cime mi se dijete bori, kako da mu pomognem i kako da se ja spustim na nivo koji je njemu potreban.

[SuperCow]

Super da napreduje, iako mi se čini da je i to dosta dugo trajalo. Tj. da bi bilo i duže da neke stvari niste išli privatno.
To me i muči jer mi uz privatnog logopeda ne možemo još i senzoriku obavljati privatno i primorani smo čekati a vrijeme nam prolazi.
Da ne govorim da smo isto tako bili kod Sabola u 1. godini života i sve je bilo ok. Pedijatrici sam na redovnom pregledu iza 2. godine rekla za govor, rekla je da mu maknemo dudu i da se strpimo.
S 3 godine na pregledu panika, šta je s djetetom, šta je s nama, šta smo čekali.
Istovremeno ja ne mogu raditi jer on nije dijete za vrtić. Nikakva prava ne ostvaruje(mo), niti za skraćeno radno vrijeme barem, o novčanim naknadama da ne govorim.

[imata]

da, dugo je i ovako trajalo a kamoli da smo cekali 'drzavu'. s time da nasa pedica ne vidi neki problem pa u biti sve hendlamo sami - glumim doktora sto mi se uopce ne svidja.

i u cijelom procesu postoji 'kvaka 22'. dok dijete nema 3 godine puno toga se tolerira. npr. nama je logopedica rekla da dodjemo kad navrsi 3 godine jer prije toga nema smisla forsirati stvari. e ali ako sa 3 tek krene otkrivanje problema uz sva cekanja po institucijama ti teoretski do 4.god ne radis nista suvislo a onda krenu pitanja - pa gdje ste dosada. i onda su svi puni spominjanja 'rane intervencije'. ovo je iskustvo kolege s posla pa se eto malo bila 'pametnija'.
a o tome koliko ljudi me napalo sto dijete uopce negdje vodim jer eto ne prica. svi imaju nekoga tko nije pricao do 25te i sad je sve ok iliti 'on je decko, oni su ti ljeni i spori'. to ide tako daleko da sam dobila i odgovor da Einstein nije pricao do 4.te
i da, kod puno djece se to stvarno rijesi bez problema, ali postoje i ovi kod kojih ne...

ono zasto jos uvijek ne forsiram i privatno logopeda je samo zato sto je (barem kod nas) govor tek na kraju lanca. objasnili su mi da tek kad rijesim finu motoriku i ovaj taktilni dio, da ce govor ici lakse. i to se zasad pokazuje kao istina.

ne znam jel ima sanse da privatno odes barem na procjenu - ima nekih koji odrze samo 1 sat i to ne naplate 500 ili 1000kn a dobila bi neke odgovore. mi smo bili u prostoriji dok se to odradjivalo i vec tamo je bilo puno toga jasnije.

nazalost ovo za dobivanje prava/naknada ti ne znam pomoci. rekli su mi da se preko socijalnog sve moze rijesiti (preporuka vrtica), ali mi nismo imali potrebe pa nisam to ganjala.
krenuli smo u vrtic na 4 sata, sada smo do pola 3-3.

[reasimba]

Hej, i mi idemo u Hrabri korak, stvarno sve pohvale curama koje tamo rade. Meni sin ima 3 i pol godine, teškoće u razvoju govorno-jezičnog područja, nije htio radit sa nikakvom pjenom, stalno briše ruke od svega, izbirljiv sa hranom... S tim da čekamo Suvag več duže vrijeme, uspijeli smo dobit u klaićevoj psihijatricu koja nas je poslala na senzornu integraciju i tek onda se ide defektologu. Ali, mi smo uspijeli sad i na socijalnom dobit termin za defektologa, pa će se možda nešto pogurat. Sa tim da bi mi trebali na ranu intervenciju, ali smo sad prestari jer je to do treće godine... A to što smo ga vukli po bolnicama, čekali termine mjesecima, to nitko ne odgovara

[SuperCow]

imata kaže:

da, dugo je i ovako trajalo a kamoli da smo cekali 'drzavu'. s time da nasa pedica ne vidi neki problem pa u biti sve hendlamo sami - glumim doktora sto mi se uopce ne svidja.

i u cijelom procesu postoji 'kvaka 22'. dok dijete nema 3 godine puno toga se tolerira. npr. nama je logopedica rekla da dodjemo kad navrsi 3 godine jer prije toga nema smisla forsirati stvari. e ali ako sa 3 tek krene otkrivanje problema uz sva cekanja po institucijama ti teoretski do 4.god ne radis nista suvislo a onda krenu pitanja - pa gdje ste dosada. i onda su svi puni spominjanja 'rane intervencije'. ovo je iskustvo kolege s posla pa se eto malo bila 'pametnija'.
a o tome koliko ljudi me napalo sto dijete uopce negdje vodim jer eto ne prica. svi imaju nekoga tko nije pricao do 25te i sad je sve ok iliti 'on je decko, oni su ti ljeni i spori'. to ide tako daleko da sam dobila i odgovor da Einstein nije pricao do 4.te
i da, kod puno djece se to stvarno rijesi bez problema, ali postoje i ovi kod kojih ne...

ono zasto jos uvijek ne forsiram i privatno logopeda je samo zato sto je (barem kod nas) govor tek na kraju lanca. objasnili su mi da tek kad rijesim finu motoriku i ovaj taktilni dio, da ce govor ici lakse. i to se zasad pokazuje kao istina.

ne znam jel ima sanse da privatno odes barem na procjenu - ima nekih koji odrze samo 1 sat i to ne naplate 500 ili 1000kn a dobila bi neke odgovore. mi smo bili u prostoriji dok se to odradjivalo i vec tamo je bilo puno toga jasnije.

nazalost ovo za dobivanje prava/naknada ti ne znam pomoci. rekli su mi da se preko socijalnog sve moze rijesiti (preporuka vrtica), ali mi nismo imali potrebe pa nisam to ganjala.
krenuli smo u vrtic na 4 sata, sada smo do pola 3-3.

Da, sve ovo je i kod nas bilo, pričanje kako su dečki lijeni, kako će sigurno biti poseban i pametan... Najviše mi je žao što smo toliko čekali i gubili vrijeme jer možda bi sad već sve bilo puno bolje.
Ja sam psihički baš loše zbog toga svega jer imam osjećaj da se to nikad neće ispraviti i da će se uvijek kužiti razlika između njega i druge djece.
On super odgovara na logopedsku terapiju ali uopće nemam dojam da je moguće stići i nadoknaditi sve što je u prve 3 godine trebao naučiti.

reasimba koliko čekate u Suvagu? I što točno, logopeda ili neuropedijatra? I nama je rana intervencija otpala zbog načekivanja i obilaženja specijalista, računaj na to da uvijek dio dođe do njih preko veze pa se tako još prolongiraju ti pregledi...

Hrabri korak je besplatan ili plaćate?

[bela-12]

SuperCow kaže:

Da, sve ovo je i kod nas bilo, pričanje kako su dečki lijeni, kako će sigurno biti poseban i pametan... Najviše mi je žao što smo toliko čekali i gubili vrijeme jer možda bi sad već sve bilo puno bolje.
Ja sam psihički baš loše zbog toga svega jer imam osjećaj da se to nikad neće ispraviti i da će se uvijek kužiti razlika između njega i druge djece.
On super odgovara na logopedsku terapiju ali uopće nemam dojam da je moguće stići i nadoknaditi sve što je u prve 3 godine trebao naučiti.

reasimba koliko čekate u Suvagu? I što točno, logopeda ili neuropedijatra? I nama je rana intervencija otpala zbog načekivanja i obilaženja specijalista, računaj na to da uvijek dio dođe do njih preko veze pa se tako još prolongiraju ti pregledi...

Hrabri korak je besplatan ili plaćate?

Evo i ja mogu reći nešto o tome svemu. Moja cura ima 3 godine i 4 mjeseca, ne priča, odradili smo cijelu obradu u Klaićevoj, logopeda, psiholog, psihijatar, senzorika, orl, defektolog i neuropedijatar u vinogradska, sve to je trajalo oko godine dana. Još uvijek nismo nigdje, trebamo vježbe, a kako živimo od jedne plaće, nismo mogli ići privatno. Nego danas sam dobila informaciju od hzzo-a da vježbe defektologa i logopeda možemo dobiti na uputnicu u kbc zagreb- hispaticeva ulica i psihijatrijska bolnica za djecu i mladež, iako na njihovoj stranici piše da su za djecu od 5 godina nadalje. Pregled defektologa brzo možete dobiti u Dz Runjaninova, ali vježbe se čekaju. Centar Silver ide preko Centra za socijalnu skrb, tamo treba predati zamolbu da vas se uputi na rehabilitaciju, oni šalju Silvera, i oni vas odmah kontaktiraju i kažu koliko se čeka (cca godinu dana), i još im treba poslati neke dokumente. U centru i predajete papire za vještačenje, treba donjeti sve nalaze i mislim rodni list, i potvrde o prihodima za zadnja 3 mjeseca, vještačenje se isto čeka oko godinu dana. U centru prvo predate sve papire i onda dobijete svog socijalnog radnika koji vam apsolutno sve objasni, naša na tresnjevka je super, stvarno me žena i saslusala i predložila mi još da predamo i za vrtic Slava Raskaj, ali ja to nisam, jer smo mi krenuli u vrtić ove godine, i mislim da je za nju bolje da je u sredini koja ja za nju poticajna, a to su zdrava djeca. Iako vrtić nam je još uvijek borba, ne žele nas tamo i stvarno se borim stalno s njima, od kad sam ih obavjestila da sam se žalila gradskom uredu i pravobraniteljici za djecu s teskocama je bolje, ali još ne ostaje ni blizu onoliko koliko bi trebala. Iako se stvarno vidi napredak od kad je u vrtiću svaki dan, puno više komunicira, iako ne priča, ali ide vesela u vrtić i bas uživa s djecom. Aha, i ako primate doplatak, tamo isto treba predati dokumentaciju pa od tog dana kada ste predali imate pravo na uvećani ako vam odobre na vještačenju, vještačenje je isto ono kao i u centru za ss.
Ako vas jos nešto zanima pitajte, ja sam već oko godinu i pol u borbi sa zdravstvo, jer isto nismo mogli ništa prije 2 godine, svi su pričali da ja fantazija, i da dijete je samo malo sporije, tako da sam već luda od svega, ali ako se nećete boriti, nećete dobiti ništa, tak kada sam počela zvati i pisati mailove na sve strane i žaliti se i zahtjeva ti svoja i djetetova prava tek onda se počelo nešto pokretati, žalosno, ali nazalost istinito, u našoj državi rana intervencija nije moguća, je jedino ako odmah kada se djetetu rodi naručite se za pregled i taman bi došli na red na vrijeme.

Poslano sa mog SM-G900F koristeći Tapatalk

[bela-12]

SuperCow kaže:

Da, sve ovo je i kod nas bilo, pričanje kako su dečki lijeni, kako će sigurno biti poseban i pametan... Najviše mi je žao što smo toliko čekali i gubili vrijeme jer možda bi sad već sve bilo puno bolje.
Ja sam psihički baš loše zbog toga svega jer imam osjećaj da se to nikad neće ispraviti i da će se uvijek kužiti razlika između njega i druge djece.
On super odgovara na logopedsku terapiju ali uopće nemam dojam da je moguće stići i nadoknaditi sve što je u prve 3 godine trebao naučiti.

reasimba koliko čekate u Suvagu? I što točno, logopeda ili neuropedijatra? I nama je rana intervencija otpala zbog načekivanja i obilaženja specijalista, računaj na to da uvijek dio dođe do njih preko veze pa se tako još prolongiraju ti pregledi...

Hrabri korak je besplatan ili plaćate?

Aha u Suvag se može naručiti od 01.12. za pregled za slijedeću godinu (čeka se oko 3 mjeseca). To je znaci samo pregled, a kad se kod njih napravi dijagnostika, vježbe se čekaju od 6 mjeseci do godinu dana.

Poslano sa mog SM-G900F koristeći Tapatalk

[bela-12]

SuperCow kaže:

Istovremeno ja ne mogu raditi jer on nije dijete za vrtić. Nikakva prava ne ostvaruje(mo), niti za skraćeno radno vrijeme barem, o novčanim naknadama da ne govorim.

Ne postoji dijete koje nije za vrtic, samo postoje vrtići koji nisu za djecu sa teškoćama u razvoju, jer ne žele takvu djecu,;jer se s njima treba baviti. Takav je naš vrtić, 2 mjeseca su me maltretirali i pokušavali me natjerati da ispisom dijete i tek nakon moje pisane žalbe su odlučili promjeni ti priču, i sad se kao trude, miš mislit, ona je još uvijek u vrticu samo sat i pol, ali stvarno se vide promjene.
Tako da samo hrabro i tražite svoja prava, i centar za socijalnu skrb može napisati preporuku za vrtic, jer je vrtić dužan po zakonu primiti djecu sa poteškoćama.

Poslano sa mog SM-G900F koristeći Tapatalk

[imata]

reasimba kaže:

Hej, i mi idemo u Hrabri korak

pozdrav mozda se vidjamo

SuperCow kaže:

Najviše mi je žao što smo toliko čekali i gubili vrijeme jer možda bi sad već sve bilo puno bolje.
Ja sam psihički baš loše zbog toga svega jer imam osjećaj da se to nikad neće ispraviti i da će se uvijek kužiti razlika između njega i druge djece.
On super odgovara na logopedsku terapiju ali uopće nemam dojam da je moguće stići i nadoknaditi sve što je u prve 3 godine trebao naučiti.

Hrabri korak je besplatan ili plaćate?

ovo te razumijem da se lose osjecas, borba je i kod mene
nekako se nadam da ce nam se sadasnji trud isplatiti i da ce biti ako ne ok (barem pod kontrolom).
hrabri korak je privatno i placa se.

bela-12 kaže:

Ne postoji dijete koje nije za vrtic, samo postoje vrtići koji nisu za djecu sa teškoćama u razvoju, jer ne žele takvu djecu,;jer se s njima treba baviti.

nazalost i ovo smo prosli. mi smo se ispisali iz tog vrtica. na kraju dana ako vidis da i dijete nije sretno, djabe sve tuzbe ovog svijeta.
super je ako se vrtic krene mijenjati, ali ako u 8 sati dijete tamo ispasta zbog njihovih budalastina, sve skupa nema smisla.
ovo ne govorim iz razloga sto mislim da ga odmah trebas ispisati, ali stanite na trenutak i razmislite samo kako je klincu. ako nije sretan, nema sile na vrtic, idite dalje.
ako je vrtic imalo razuman, sve se moze dogovoriti. i ovom novom vrticu je bio otpor na pocetku - nije bilo sanse da dobijemo normalni ugovor. i krenuli smo korak po korak i oni a i mi. tete su odigrale veliku ulogu. smireno polako i sat po sat, dan po dan. i bilo je svakakvih dana.

od jucer smo na puno radno vrijeme drzite fige da sve ostane ok.

[bela-12]

imata kaže:

pozdrav mozda se vidjamo



ovo te razumijem da se lose osjecas, borba je i kod mene
nekako se nadam da ce nam se sadasnji trud isplatiti i da ce biti ako ne ok (barem pod kontrolom).
hrabri korak je privatno i placa se.



nazalost i ovo smo prosli. mi smo se ispisali iz tog vrtica. na kraju dana ako vidis da i dijete nije sretno, djabe sve tuzbe ovog svijeta.
super je ako se vrtic krene mijenjati, ali ako u 8 sati dijete tamo ispasta zbog njihovih budalastina, sve skupa nema smisla.
ovo ne govorim iz razloga sto mislim da ga odmah trebas ispisati, ali stanite na trenutak i razmislite samo kako je klincu. ako nije sretan, nema sile na vrtic, idite dalje.
ako je vrtic imalo razuman, sve se moze dogovoriti. i ovom novom vrticu je bio otpor na pocetku - nije bilo sanse da dobijemo normalni ugovor. i krenuli smo korak po korak i oni a i mi. tete su odigrale veliku ulogu. smireno polako i sat po sat, dan po dan. i bilo je svakakvih dana.

od jucer smo na puno radno vrijeme drzite fige da sve ostane ok.

Nama vrtić nije htio pružiti priliku, ona sad nakon 2 tjedna kontinuiranog boravka svaki dan po sat i pol bez mene obožava ići, ujutro čim se probudi oblaci čizme i vuče me da idemo van. Još nedavno je plakala čim bi izašli iz stana. Ovaj tjedan svaki dan kad dodjemo ona dođe do tete i vuče ju za rukav da se sagne da ju zagrli i da pusu, mene više ni ne gleda, čim obučemo šlapice trči unutra. Zao mi je samo sto smo sve to morali prolaziti zato što je njima moje dijete bili naporno i nisu se željeli baviti s njom. Kada ima volje ima i načina. ..

Poslano sa mog SM-G900F koristeći Tapatalk

[SuperCow]

Za vrtić, ja ga sama ne želim dati u vrtić jer on definitivno nije ok s djecom koja se normalno razvijaju. On bi možda još i pokušao s njima ali četverogodišnjaci su već u fazi kad si biraju društvo i ne možeš im samo reći "odi kod ovog novog klinca i budite si najbolji frendovi", znaju se događati i izrugivanja i direktni upiti što s njim nije u redu, na kraju krene i odbacivanje da bi ostao izoliran.
I u parku si uvijek nekako izabere ekipu drugih koji ne pričaju, kao da se nanjuše Tako da mislim da je svako dijete drugačije i da pogotovo kod ovakvih poremećaja treba biti na oprezu. Mi živimo dosta zatvoreno, on je jedinac, mi (roditelji) isto, nemamo rodbine niti frendove s djecom, navikao je biti stalno sa mnom. Kad se tu još dodaju komunikacijske teškoće i slaba koncentracija, manjak interesa za učenjem, ispadne da mu je vrtić trenutno najmanje poželjna varijanta.
imata želim vam brzo i lako privikavanje na puno radno vrijeme! Super da imate tako dobre tete koje si daju truda.
bela-12 hvala na savjetima, svakako ću se pozabaviti Centrom i vidjeti malo oko tih prava...

[imata]

bela-12 kaže:

Nama vrtić nije htio pružiti priliku, ona sad nakon 2 tjedna kontinuiranog boravka svaki dan po sat i pol bez mene obožava ići, ujutro čim se probudi oblaci čizme i vuče me da idemo van. Još nedavno je plakala čim bi izašli iz stana. Ovaj tjedan svaki dan kad dodjemo ona dođe do tete i vuče ju za rukav da se sagne da ju zagrli i da pusu, mene više ni ne gleda, čim obučemo šlapice trči unutra. Zao mi je samo sto smo sve to morali prolaziti zato što je njima moje dijete bili naporno i nisu se željeli baviti s njom. Kada ima volje ima i načina. ..

e to je bitno da je njoj super, sto je meni znak i da su tete ok (ili barem ne rade od djeteta veci slucaj nego sto je). mi smo shvatili da je malac u jednom trenu bio doslovno izoliran od grupe i da su s njime sve radili drugacije od grupe. bio je vecinu dana sam - pola dana skoro pa zatvoren u kinderbetu. ne ponovilo se nikome...

borba kako god, ali vrijedi.

drzite se i svakako pisite kako ide

[bela-12]

SuperCow kaže:

Za vrtić, ja ga sama ne želim dati u vrtić jer on definitivno nije ok s djecom koja se normalno razvijaju. On bi možda još i pokušao s njima ali četverogodišnjaci su već u fazi kad si biraju društvo i ne možeš im samo reći "odi kod ovog novog klinca i budite si najbolji frendovi", znaju se događati i izrugivanja i direktni upiti što s njim nije u redu, na kraju krene i odbacivanje da bi ostao izoliran.
I u parku si uvijek nekako izabere ekipu drugih koji ne pričaju, kao da se nanjuše Tako da mislim da je svako dijete drugačije i da pogotovo kod ovakvih poremećaja treba biti na oprezu. Mi živimo dosta zatvoreno, on je jedinac, mi (roditelji) isto, nemamo rodbine niti frendove s djecom, navikao je biti stalno sa mnom. Kad se tu još dodaju komunikacijske teškoće i slaba koncentracija, manjak interesa za učenjem, ispadne da mu je vrtić trenutno najmanje poželjna varijanta.
imata želim vam brzo i lako privikavanje na puno radno vrijeme! Super da imate tako dobre tete koje si daju truda.
bela-12 hvala na savjetima, svakako ću se pozabaviti Centrom i vidjeti malo oko tih prava...

I moja mala je stalno s menom, u 3 i pol godine nismo bile razdvojene više od par sati, nikada kod nikoga nije ostala, nitko je nije čuvao osim mene, mi nemamo prijatelja s tako malom djecom. Jedini kontakt s djecom je imala u parku, zato znam o čemu pričam, i ja sam se bojala vrtića, jer je ona u grupi sa starijima, većinom su oko 4-4 i pol godine i nevjerojatno je koliko oni imaju razumjevanja za nju, neki se jako trude da joj pomognu, kada je plakala nosili su joj igračke, ako nešto ne shvati prime ju za ruku i vode je kamo treba, pitaju me zašto ona ne priča, ja im kažem da ne znam ni ja, a oni meni da je ona još mala, ima samo 3 godine da je još beba, pa da bude pričala kada bude imala 4 godine. Djeca su divna, nitko se ne ruga, i mislim da nije to slučajno, dok su tako mali nisu još zlobni, to dođe kasnije... zato razmislite o nekom obliku druženja, možda za početak igraonica neka, čisto da uspostavi taj kontakt, znam da je teško pustiti dijete od sebe, ali to je za njih najbolje. U 2 tjedna po sat i pol, i već se vidi pomak, sad mi je zao sto nisam još prošle godine išla u centar za ss da nam srede upis u vrtić, stvarno to djetetu treba. Možete predati papire i u vrtić Bajka, oni su na tresnjevci, oni imaju grupe od 5-6 djece sa odgajateljem i defektologom u grupi, I defektolog radi svaki dan individualno sa svakim djetetom po sat vremena, je da nema mjesta trenutno, mi smo isto predali, ali tko zna, možda slijedeće godine upadnemo, ako će nam trebati.
Meni je trebalo dosta dugo da se pomirim sa činjenicom da ona ima problem, užasno sam bila lose, još ni ja ne mogu raditi, ne mogu ni zubaru otići bez nje, jer je nema tko pričuvati, otac bas i ne sudjeluje, ali sad sam odlučila da se moram boriti, i da ništa nećemo dobiti ako se ne izborimo za to, i eto nešto se počelo pokretati, i ja sam bolje, i ona je bolje. Prvo treba sebe srediti, evo ja sutra krećem psihijatru, jer sam bila blizu ruba pucanja, teško je to, to ljudi koji imaju djecu bez teškoća ne shvaćaju, ovo je svakodnevna borba. Držite se, i ako sta trebate pitajte.

[bela-12]

SuperCow kaže:

Za vrtić, ja ga sama ne želim dati u vrtić jer on definitivno nije ok s djecom koja se normalno razvijaju. On bi možda još i pokušao s njima ali četverogodišnjaci su već u fazi kad si biraju društvo i ne možeš im samo reći "odi kod ovog novog klinca i budite si najbolji frendovi", znaju se događati i izrugivanja i direktni upiti što s njim nije u redu, na kraju krene i odbacivanje da bi ostao izoliran.
I u parku si uvijek nekako izabere ekipu drugih koji ne pričaju, kao da se nanjuše Tako da mislim da je svako dijete drugačije i da pogotovo kod ovakvih poremećaja treba biti na oprezu. Mi živimo dosta zatvoreno, on je jedinac, mi (roditelji) isto, nemamo rodbine niti frendove s djecom, navikao je biti stalno sa mnom. Kad se tu još dodaju komunikacijske teškoće i slaba koncentracija, manjak interesa za učenjem, ispadne da mu je vrtić trenutno najmanje poželjna varijanta.
imata želim vam brzo i lako privikavanje na puno radno vrijeme! Super da imate tako dobre tete koje si daju truda.
bela-12 hvala na savjetima, svakako ću se pozabaviti Centrom i vidjeti malo oko tih prava...

Malo sam sad čitala unazad probleme koje imate.
Za senzorika je Silver najbolji, to sam čula od više ljudi, za njih svi imaju samo pozitivne komentare, i zato idite u centar za ss sto prije, jer samo preko njih možete doći u Silver, a kao što sam napisala čeka se jako dugo.

[SuperCow]

bela-12 kaže:

I moja mala je stalno s menom, u 3 i pol godine nismo bile razdvojene više od par sati, nikada kod nikoga nije ostala, nitko je nije čuvao osim mene, mi nemamo prijatelja s tako malom djecom. Jedini kontakt s djecom je imala u parku, zato znam o čemu pričam, i ja sam se bojala vrtića, jer je ona u grupi sa starijima, većinom su oko 4-4 i pol godine i nevjerojatno je koliko oni imaju razumjevanja za nju, neki se jako trude da joj pomognu, kada je plakala nosili su joj igračke, ako nešto ne shvati prime ju za ruku i vode je kamo treba, pitaju me zašto ona ne priča, ja im kažem da ne znam ni ja, a oni meni da je ona još mala, ima samo 3 godine da je još beba, pa da bude pričala kada bude imala 4 godine. Djeca su divna, nitko se ne ruga, i mislim da nije to slučajno, dok su tako mali nisu još zlobni, to dođe kasnije... zato razmislite o nekom obliku druženja, možda za početak igraonica neka, čisto da uspostavi taj kontakt, znam da je teško pustiti dijete od sebe, ali to je za njih najbolje. U 2 tjedna po sat i pol, i već se vidi pomak, sad mi je zao sto nisam još prošle godine išla u centar za ss da nam srede upis u vrtić, stvarno to djetetu treba. Možete predati papire i u vrtić Bajka, oni su na tresnjevci, oni imaju grupe od 5-6 djece sa odgajateljem i defektologom u grupi, I defektolog radi svaki dan individualno sa svakim djetetom po sat vremena, je da nema mjesta trenutno, mi smo isto predali, ali tko zna, možda slijedeće godine upadnemo, ako će nam trebati.
Meni je trebalo dosta dugo da se pomirim sa činjenicom da ona ima problem, užasno sam bila lose, još ni ja ne mogu raditi, ne mogu ni zubaru otići bez nje, jer je nema tko pričuvati, otac bas i ne sudjeluje, ali sad sam odlučila da se moram boriti, i da ništa nećemo dobiti ako se ne izborimo za to, i eto nešto se počelo pokretati, i ja sam bolje, i ona je bolje. Prvo treba sebe srediti, evo ja sutra krećem psihijatru, jer sam bila blizu ruba pucanja, teško je to, to ljudi koji imaju djecu bez teškoća ne shvaćaju, ovo je svakodnevna borba. Držite se, i ako sta trebate pitajte.

Teško mi ga je pustiti od sebe, to svakako, pogotovo zato jer ne priča i to mi nabija užasnu anksioznost. Npr. svjesna sam imunizacije i toga da su klinci u vrtiću bolesni. Meni je muka od obične viroze jer se on svega boji, ne zna mi objasniti što mu je, što mu smeta, što ga boli. Neće me pozvati jer se loše osjeća ili je umoran, sve moram nagađati sama. Da mu se bilo što loše dogodi ja to ne mogu znati jer mi on neće reći.
Drugi problem nam je udaljenost svega u Zagrebu- ja ne vozim a malac povraća u javnom prijevozu (isto senzorika). Odlasci na terapije u Ružičasti oblak izgledaju tako da se budi u 7, pojede samo malo suhe hrane, krenemo u 8h na bus i svaku stanicu izađemo van pa čekamo drugi da bi do 10h došli do kabineta. Jer ako mu se previše digne želudac ne može surađivati uopće jer mu je muka.
Mi za 3 tjedna idemo na Goljak kod fizijatra, jel ima netko iskustva s njima? Ako uspijemo dobiti tamo vježbe, a mislim da ćemo uspjeti, jel se isplati ići tamo ili bolje da tražim nešto dalje? Za Silver i Klaićevu sam se raspitivala ali godinu dana ne mogu čekati i ne raditi ništa

[gargamišamel]

SuperCow kaže:

Mi za 3 tjedna idemo na Goljak kod fizijatra, jel ima netko iskustva s njima? Ako uspijemo dobiti tamo vježbe, a mislim da ćemo uspjeti, jel se isplati ići tamo ili bolje da tražim nešto dalje?

imam nešto malo iskustva sa njihovim fizijatrima i definitivno se isplati. isplati se bilo što osim čekanja. općenito sva moja iskustva sa goljaka su vrlo pozitivna i svi odreda s kojima smo ikada došli u kontakt su bili zaista divni i klinac je sa svima surađivao što nije uvijek bio slučaj, pogotovo kad je bio manji.

[SuperCow]

gargamišamel kaže:

imam nešto malo iskustva sa njihovim fizijatrima i definitivno se isplati. isplati se bilo što osim čekanja. općenito sva moja iskustva sa goljaka su vrlo pozitivna i svi odreda s kojima smo ikada došli u kontakt su bili zaista divni i klinac je sa svima surađivao što nije uvijek bio slučaj, pogotovo kad je bio manji.

Hvala ti na odgovoru, baš se nadam da ćemo tamo dobiti puno odgovora i da će to profunkcionirati!

[bela-12]

SuperCow kaže:

Teško mi ga je pustiti od sebe, to svakako, pogotovo zato jer ne priča i to mi nabija užasnu anksioznost. Npr. svjesna sam imunizacije i toga da su klinci u vrtiću bolesni. Meni je muka od obične viroze jer se on svega boji, ne zna mi objasniti što mu je, što mu smeta, što ga boli. Neće me pozvati jer se loše osjeća ili je umoran, sve moram nagađati sama. Da mu se bilo što loše dogodi ja to ne mogu znati jer mi on neće reći.
Drugi problem nam je udaljenost svega u Zagrebu- ja ne vozim a malac povraća u javnom prijevozu (isto senzorika). Odlasci na terapije u Ružičasti oblak izgledaju tako da se budi u 7, pojede samo malo suhe hrane, krenemo u 8h na bus i svaku stanicu izađemo van pa čekamo drugi da bi do 10h došli do kabineta. Jer ako mu se previše digne želudac ne može surađivati uopće jer mu je muka.
Mi za 3 tjedna idemo na Goljak kod fizijatra, jel ima netko iskustva s njima? Ako uspijemo dobiti tamo vježbe, a mislim da ćemo uspjeti, jel se isplati ići tamo ili bolje da tražim nešto dalje? Za Silver i Klaićevu sam se raspitivala ali godinu dana ne mogu čekati i ne raditi ništa

Točno znam o čemu pričaš oko problema razdvajanja, tako je i meni, sve moraš nagađati, jel gladna, žedna, jel joj vruće, hladno, dal je boli što, sve znam....
Mi imamo sreće što ona obožava tramvaje i autobuse, ali opet imamo problem jer ponovno odbija hodati, (a taman sam mislila da smo uspješno prebrodili tu fazu), a sad već ima 14 kila, i ja je ne mogu dugo nositi, a gdje god krenemo moramo hodati.
I ja sam razmišljala o Goljaku, jel ste dugo čekali na narudžbu kod fizijatra?