Rat je na pomolu. Dolazi kao konačni obračun interesnih sfera.
Koliko je neminovan, toliko je i neodloživ.
Sukobi najčešće onih većih razmjera, dolaze po nekom svojem unutrašnjem ritmu.
Kritična masa sukobljenih ideologija, uzavrela ratna industrija koja traži poligone za testiranje, mogućnost realizacije ekonomskih interesa, mogućnost učvršćenja pozicije u vlastitoj kući, savjest pojedinaca koja je retorikom uzdiže se do blaženstva savjesti jedne nacije, itd.
Svi ti elementi izgrađuju osobnu vjeru u ispravnosti ratnih pokliča
ispod svoje ratne zastave.
Ljudska savjest, posve je predivna riječ kada se utiša, skoro do nečujnosti, onda jednostavno nema onaj jaki prizvuk koji opominje, ispravlja, usmjeruje.
Osobna savjest stišava se bukom, ali ne nestaje.
Duhovne snage dolaze nenaoružane, uvijek sa porukom mira, daju pojedincu svoju snagu da bi se pregrmila nadolazeća oluja. Snaga koja se crpi iz duha, pojačava osobnu savjest koja kao da se budi iz opće anestezije.
Svijet dakako ima savjesti, ona je zagrnuta osobnim strahom od posljedica rata i sa minimalnom odgovornošću istih, ona je kalkulativna i nadasve praktična. Jedina prava savjest je ona koja je probuđena u osobnom duhovnom rastu.
"Baš me briga" sindrom, rezultat je stišavanja osobne savjesti, utapljanja u masi poželjnih reakcija, ali je nemoguće očekivati da će se pojaviti u pojedinca kojemu su poznati neki univerzalni duhovni zakoni.
Stišavanje savjesti
Linearni mod
