Bipolarni poremećaj (BAP; manična depresija)

[LoisKent]

Ja sam skroz stabilno otkad su mi pogođene tablete i sve mi je super, ali nekako kao da to nisam ja.
Fali mi buđenje u 2 ujutro i pisanje i neke stvari koje su me prije usrećivale sad ne postoje.
Više ni knjige ne čitam nit nemam potrebu, a prije sam stalno hodala bar s jednom knjigom u ruci.
Ko da sam promijenila osobnost.

[PERLA_]

LoisKent kaže:

Ja sam skroz stabilno otkad su mi pogođene tablete i sve mi je super, ali nekako kao da to nisam ja.
Fali mi buđenje u 2 ujutro i pisanje i neke stvari koje su me prije usrećivale sad ne postoje.
Više ni knjige ne čitam nit nemam potrebu, a prije sam stalno hodala bar s jednom knjigom u ruci.
Ko da sam promijenila osobnost.

Prolaziš kroz promjenu. To se i meni dogodilo.
Mislila sam, jesam li ja ona osoba prije ili poslije lijekova i čak o tome i pisala na ovom topiku.

No, mi se ustvari rješavamo negativnih emocija koje su nam uništavale život i polako ulazimo u svijet dosadnih stabilnih ljudi.

Nakon određenog perioda potrebnog da lijekovi "prorade", polako se vraća osobnost, želja za pisanjem, čitanjem, kreativnošću.

Sve će ti se uskoro "vratiti", i to poboljšana verzija tebe.



Petar Preradović: "Stalna na tom svijetu samo mijena jest!"

[LoisKent]

Hvala ti, još sam friška u svemu ovome pa se učim nosit s time korak po korak.

[Nosonja_]

Vesper Arlene kaže:

Mislim da za sve postoji nasljedni faktor osjetljivosti, a u kojem će smjeru ovisi o usvojenim obrascima ponašanja na koje utječu roditelji i šira obitelj te situacije u djetinjstvu.

Ovo ima smisla ako na to gledam kao da se 2 ljudi sličnog genetskog materijala nalaze u istom okruženju i situacijama. Nije gripa no sad me zanima kontekst. Može link?

http://www.tportal.hr/portalplus/tee...poremecaj.html

oprosti zbog kasnog odgovora, čitaj na ovom linku, vidit ćeš da je to malo nejasno napisano, barem mislim

[Nosonja_]

Jutros sam bez velikog uvijanja posla sms osobi o kojoj sam već pis u kojem sam napisao da je bolesna i da treba hitnu psihijatrijsku pomoć. Naravno ona se uvrijedila a mene zapravo i ne zanima kako je ona to primila. Nisam psihijatar ali ova bolest je toliko očigledna, na javnom mjestu se barem 20 minuta suludo smijala, glavom rukama tukla od stol da ja uopće nisam shvatija razlog smijeha ili kad se sigurno 5 minuta agresivno derala na mene jer sam je ostavio s autom jedno valjda 50 metara od mista di je ona želila. Ovog ljeta sam se na njen prijedlog sastao s njom, nekako sam se iznenadio, djelovala je toliko smireno i normalno da sam pomislo jeli moguće da sam se prevario u vezi nje? Ali na kraju susreta se razotkrila, počela je pričat neke gluposti kako će zaradit grdne novce, inaće ostavila jeposal na neodredjeno zbog nekih presmješnih zamisli kojima je mislila zaradjivat velike novce, to je preglupo da dalje pišem o tome.

Sve u svemu mislim da njoj nema apsolutne nikakve pooći, pogotovo zato što joj je i fizičko zdravlje narušeno pa je stalno na nekim pregledima, ali kako već pisah ne mislim se ja time nešto baviti. Možda kad bi negdje pronaša njenu sestru koja je izuzetno pametna i dobra osoba, samo nemam pojma di nju pronaći..

[Munja Dbk]

Ako može netko dati nekoliko savjeta kako se ophoditi prema osobi koja ima ovaj poremećaj ? Tablete su joj se koliko-toliko ustalile,ide na terapiju,ali s njome čovjek ništa ne može napraviti,ponaša se kao da ima 15,a ne 25 stalno piše neke pjesme o dušama i onda hoće da ih ja slušam,a meni nije do zajebancije,a pogotovo ne do njenih pjesama. Govori kako sam joj ja jedini smisao u životu,da sam najbolja sestra, onda joj nešto prigovorim jer je npr.loše oprala suđe i ondaa se ona ljuti. Kako je odbiti i nekako se udaljiti od nje ili što već, a da joj ne pogoršam stanje?

[addx]

Munja Dbk kaže:

Ako može netko dati nekoliko savjeta kako se ophoditi prema osobi koja ima ovaj poremećaj ? Tablete su joj se koliko-toliko ustalile,ide na terapiju,ali s njome čovjek ništa ne može napraviti,ponaša se kao da ima 15,a ne 25 stalno piše neke pjesme o dušama i onda hoće da ih ja slušam,a meni nije do zajebancije,a pogotovo ne do njenih pjesama. Govori kako sam joj ja jedini smisao u životu,da sam najbolja sestra, onda joj nešto prigovorim jer je npr.loše oprala suđe i ondaa se ona ljuti. Kako je odbiti i nekako se udaljiti od nje ili što već, a da joj ne pogoršam stanje?

Pa zvuci jos uvijek manicno, sto ce reci da tablete nisu bas rijesile stvar.

[Munja Dbk]

Ne znam,čak joj je doktorica makle jednu tabletu prošli put,govori da je bolje,a ja pomak ne vidim,ne znam što mi je činiti jer je cijelu obitelj uzdrmala i stalno kuka da je srce boli,a onda ode vanka do 4 ujutro i ponaša se sebično,lijena je ne sluša savjete,probala sam lijepo,probala sam grubo, nikako je ne mogu urazumiti

[bejbilica]

Preporuka ako niste gledali: Stephen Fry - The Secret Life Of The Manic Depressive

ima na YT

https://www.youtube.com/watch?v=gXkm...BE8EA014CA39B3

[katarina32]

bejbilica kaže:

Preporuka ako niste gledali: Stephen Fry - The Secret Life Of The Manic Depressive

ima na YT

https://www.youtube.com/watch?v=gXkm...BE8EA014CA39B3

Da ovo je odlično za pogledat, kao i njegova odluka da na kraju svega ipak ne uzima lijekove. Evo još jedna preporuka ako smijem:

https://www.youtube.com/watch?v=eyiZfzbgaW4

[rpxx68]

ljudi,ne znam jel netko čitao moje postove?! no,ugl. zadnjih par godina sam pila samo xanax 1mg SR, a zadnjih par mjeseci ih pilim na pola i pijem jednu polovicu samo navečer. prošli vikend sam doslovno,izgubila tablete i nisam ih mogla nači ,wtf!!??
no, zaključila sam da je vrijeme da ponovo pokušam bez njih. eto tako sad sam već 4 dan bez ičega,jedino me malo muči nesanica,inače sam skroz ok,totalna nirvana,i tak sam sretna,i osjećam se oslobođeno.
mislim da mi je u svemi pomogla kvalitetna prehrana, dakle fizički sam zdrava ko dren,a i 3 puta tjedno već više od godinu dana naporno treniram powerlifting u teretani,i to me očito drži zdravom.

[zoki89]

rpxx68 kaže:

ljudi,ne znam jel netko čitao moje postove?! no,ugl. zadnjih par godina sam pila samo xanax 1mg SR, a zadnjih par mjeseci ih pilim na pola i pijem jednu polovicu samo navečer. prošli vikend sam doslovno,izgubila tablete i nisam ih mogla nači ,wtf!!??
no, zaključila sam da je vrijeme da ponovo pokušam bez njih. eto tako sad sam već 4 dan bez ičega,jedino me malo muči nesanica,inače sam skroz ok,totalna nirvana,i tak sam sretna,i osjećam se oslobođeno.
mislim da mi je u svemi pomogla kvalitetna prehrana, dakle fizički sam zdrava ko dren,a i 3 puta tjedno već više od godinu dana naporno treniram powerlifting u teretani,i to me očito drži zdravom.

Da slijediš isključivo savjete stručnjaka, vjerojatno bi pila lijekove većinu života. Stoga ako se osjećaš bolje, nema potrebe da forsiraš lijekove. Njima se lako vratiš ako osjetiš da opet toneš. A tjelovježba i zdrava prehrana definitivno mogu pomoći Samo znaj da će biti još uspona i padova, kao što ih život uvijek donosi. Tako da budi hrabra kada neće sve ići idealno. I okruži se pojedincima koji će ti biti primjer i podrška - to će ti mnogo značiti.

[rpxx68]

zoki89 kaže:

Da slijediš isključivo savjete stručnjaka, vjerojatno bi pila lijekove većinu života. Stoga ako se osjećaš bolje, nema potrebe da forsiraš lijekove. Njima se lako vratiš ako osjetiš da opet toneš. A tjelovježba i zdrava prehrana definitivno mogu pomoći Samo znaj da će biti još uspona i padova, kao što ih život uvijek donosi. Tako da budi hrabra kada neće sve ići idealno. I okruži se pojedincima koji će ti biti primjer i podrška - to će ti mnogo značiti.

Da,hvala zoki,sve znam. Već sam imala padova i to velikih,ali svaki put se dignem i ne odustajem.
Ja sam već prekaljeni borac,i jako dobro poznajem sebe i svoju osobnost,i znam koje su potencijalno opasne situacije,i prema tome se ponašam.
Znam koji su mi okidači i za sada ih uspješno izbjegavam.
Kao što rekoh,jedino me muči nesanica,ali svaku noć sve više uspijem odspavati. Navečer si napravim toplu kupku,popijem čaj od konoplje,i bude mi lakše. Jednostavno ne mogu više i ne želim piti tablete. Xanax mi je spržio mozak, i moram pokušati ispraviti štetu. Sad treba tijelu i mozgu da se ustabili i vrati u normalnu funkciju. Može se to samo treba volje i snage.

[zoki89]

rpxx68 kaže:

Da,hvala zoki,sve znam. Već sam imala padova i to velikih,ali svaki put se dignem i ne odustajem.
Ja sam već prekaljeni borac,i jako dobro poznajem sebe i svoju osobnost,i znam koje su potencijalno opasne situacije,i prema tome se ponašam.
Znam koji su mi okidači i za sada ih uspješno izbjegavam.
Kao što rekoh,jedino me muči nesanica,ali svaku noć sve više uspijem odspavati. Navečer si napravim toplu kupku,popijem čaj od konoplje,i bude mi lakše. Jednostavno ne mogu više i ne želim piti tablete. Xanax mi je spržio mozak, i moram pokušati ispraviti štetu. Sad treba tijelu i mozgu da se ustabili i vrati u normalnu funkciju. Može se to samo treba volje i snage.

Dobro je da prepoznaješ okidače, ali ja ne bih preporučio bijeg od njih (barem većine), jer ulove te prije ili kasnije. Umjesto toga, radije se postepeno suoči sa svojim strahovima dok ne nestanu. Doslovno im idi u susret, ali tempom koji tebi odgovara. Kada vidiš da ti je u trenutku previše, odmakni se i odmori.

A nesanicu super riješavaš Presudno je da prije spavanja opustiš um i tijelo, a upravo to radiš.

[rpxx68]

zoki89 kaže:

Dobro je da prepoznaješ okidače, ali ja ne bih preporučio bijeg od njih (barem većine), jer ulove te prije ili kasnije. Umjesto toga, radije se postepeno suoči sa svojim strahovima dok ne nestanu. Doslovno im idi u susret, ali tempom koji tebi odgovara. Kada vidiš da ti je u trenutku previše, odmakni se i odmori.

A nesanicu super riješavaš Presudno je da prije spavanja opustiš um i tijelo, a upravo to radiš.

[Snooch]

Nakon treće epizode psihoze i treće hospitalizacije u PB Sv. Ivan dijagnosticiran mi je bipolarni poremećaj.

S obzirom da je svaka moja epizoda manije (odnosno psihoze) bila inicirana antidepresivima ne znam koliko je dijagnoza točna i što vi mislite o njoj. Pa da krenem sa svojom pričom...

U životu sam imao nekoliko depresivnih epizoda za vrijeme studiranja koje sam uspješno liječio antidepresivima i nisam imao nikakvih povišenih raspoloženja sve dok se 2011. nisam javio psihijatrici na Rebro koja mi je dijagnosticirala depresivno-anksiozni poremećaj i prepisala Zoloft, ni tri mjeseca kasnije završio sam sa razbuktalom psihozom i u veljači 2012. prvi put završio na liječenju u PB Sv. Ivan (Jankomir). Znači prva psihoza bila je inicrana uzimanjem lijeka Zolofta. Nakon oporavka i remisije koja je trajala nekih godinu dana po instrukciji psihijatrice prestajem uzimati antipsihotik i ostajem samo na antidepresivu i stabilizatoru raspoloženja. U to vrijeme sam pio Fevarin. Manje od dva mjeseca kasnije ponovno sam završio u bolnici sa dijagnozom akutnog psihotičnog poremećaja. Ponovno epizoda psihoze incirana antidepresivom. Treći put dolazim na liječenje u depresivnom stanju u lipnju ove godine i dijagnosticiran mi je shizoafektivni poremećaj - depresivni tip i doktorica kako bi me izvukla iz depresije prepisuje antidepresiv Cymbaltu 90 mg, a nastavljam piti Zyprexu i Moditen. Kako je doza antidepresiva bila iznimno visoka nekoliko tjedana po izlasku iz bolnice ponovno završavam na hospitalizaciji sa dijagnozom shizoafektivni poremećaj - manični tip. Ponovno, epizoda manije je bila rezultat uzimanja velike količine antidepresiva. Naravno, niti jedan psihijatar ne želi potvrditi da su moje psihoze rezultat uzimanja antidepresiva, ali ja sam uvjeren da je tako. Pitam se može li mi se na temelju epizoda manije/psihoze koje su inicirane uzimanjem antidepresiva (a nisu došle same po sebi) dijagnosticirati bipolarni poremećaj? U svakoj uputi o antidepresivu koji sam uzimao piše da može inicirati manična stanja, tako da se pitam koliko su moje psihoze rezultat djelovanja antidepresiva, a koliko je moguće da bi mi se bolest stvorila i sama po sebi. Jer ako je moja bolest isključivo rezultat uzimanja antidepresiva mogao bih lagano reći da su mi psihijatri uništili život jer sam zbog tih psihoza izgubio i mnogo prijatelja i posao i hrpu novaca i još koješta...

[Mmps]

O yes, zoloft je recept za maniju, pretpostavljam i drugi antidepresivi tog tipa. Ja sam ga namjerno uzimala iako sam znala što me čeka jer sam obožavala svoje hipomanije - ogromna greška.

Čitajući tvoju priču svakome mora postati jasno koliko su oni zapravo retardirani i/ili nezainteresirani za svoje pacijente kad se ista situacija treba ponoviti 3 puta da bi oni došli do (ako?) ispravne dijagnoze.

Ali mislim da je ispravna. Jer kažeš da si bio depresivan. Onda su ti dali antidepresive pa si postao maničan. Možda su tim antidepresivima samo ubrzali proces prelaska u maniju, možda bi postao maničan i bez antidepresiva samo bi prošlo više vremena. S njima nikad ne znaš šta ti je...

[Khalli]

Započela sam temu zasebno, no.. Čemu da se separiram kad smo svi u istim ili bar donekle sličnim problemima?

Ovdje imate uvod:
https://www.forum.hr/showthread.php?t=840110
https://www.forum.hr/showthread.php?t=840110&page=2
(ne znam kako cijelu temu preseliti ovamo pa bih voljela da bacite oko na tu ''staru'')

Sada se nadam da slobodno možemo nastaviti.. Javim se!

[rpxx68]

pozz
ja sam još uvijek bez ijedne jedine tablete,spavam ko klada,bila na liječnićkom,zdrava ko dren. osjećam se odlično,nemam nikakvih ispada,funkcioniram savršeno,mozak radi odlično.

"you know that you're on the right track,when you become uninterested in looking back"

[Khalli]

PERLA_ kaže:

Živim normalnim životom. Neke stvari držim u sebi, ne iznosim ih i to je to. Izgledam normalnije od normalne osobe.

Iščitavam večeras ovu temu i eto, baš se uhvatila ove rečenice. Sad mozgam.. Uistinu, ljudi koji ne znaju moju dijagnozu nikada ne bih rekli da sam s ''one'' strane. I sad neka mi netko kaže da je lako s bipolarnim poremećajem živjeti u današnjem društvu.. Toliko snage ulažem u to da budem normalna da nije ni čudno što s vremena na vrijeme pucam poput kokica u mikrovalnoj ili stagniram poput jadnog bambusa u svom dnevnom borakvu (neš' ne štima s tom biljkom ).

I, pomalo me uznemiruje, ali mi olakšava sve činjenica da su se mnogi od vas susreli s agresivnim ispadima.. Ja sam pacifst, volim mir, ne volim pretjerano ljude, ali nikako ne volim ratove.. Nikada ne gazim mrave (možda sam slučajno kojega skratila za glavu), pauke iznosim iz kuće i puštam u prirodu.. Ma, dušica - dok ne dođu te epizode.. Agresija.. Sram me i napisati to.. Imala sam tri ispada u zadnje dvije godine, jedan mi je umalo uništio život (rekla sam poznaniku da mi se on i negova profesija mogu napuš*** ku**a kojeg nemam - on je policajac, jedva sam se izvukla iz problema sa zakonom zbog vrijeđenja službene osobe).. Jedan ispad mi je spasio život. Treći je tu bio valjda samo da sve lijepo zaokruži.

Ja ne razbijam, i ne napadam, ali verbalno vrijeđam - govorim sve ono što mi je ikada prošlo kroz glavu. Psujem kao kočijaš, tresem se, gubim se, imam poriv nekuda pobjeći i redovito se drugi dan ničega ne sjećam.. Mora da sam majstor u potiskivanju neželjenih uspomena. I sad.. Ako ćemo iskreno (a nemam razloga lagati), ja sam na terapiji jer se zapravo bojim sama sebe kada nisam na njoj, bojim se svojih reakcija, bojim se izrečenog, sanjam te epizode kroz maglu i.. Zapravo, ponekad čekam sljedeći ispad.. Toliko ga se bojim, a čekam..

Živim u nadi da ga neće biti i.. Čekam.