Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija

Psihologija Vodič kroz um i ponašanje za entuzijaste. Podforum: Psihokauč

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 30.11.2011., 21:54   #1
Psihoterapija kao autonomna profesija?

Dakle, htjela bih načeti jedno pitanje u vezi kojeg sam podjeljena.

Na nedavno održanoj konferenciji Istine o psihoterapiji bilo je, između ostalog, riječi o zakonu o psihoterapiji kojim se želi postići podizanje standarda profesije, ostvariti njeno službeno priznavanje i ono najzanimljivije i najkontroverznije- unificirani stav Saveza psihoterapeutskih udruga Hrvatske je da je psihoterapija u toj mjeri autonomna disciplina da edukacije iz psihoterapije nisu logični nastavak samo i jedino diplomskog studija psihologije i medicine-psihijatrije.

Ne samo da je prošlo doba kada su se podcjenjivali čak i psiholozi i kada su psihoterapeutsku praksu obavljali uglavnom psihijatri i to nerijetko bez završene edukacije iz neke psihoterapije, danas u SPUHu žele dati priliku i pripadnicima drugih profesija pri čemu crta nije povučena čak i na društveno-humanističkom spektru.-

Opći uvjeti za obavljanje psihoterapijske djelatnosti jesu:
završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili završen studij iz psihoterapije sukladno posebnim propisima


http://www.savez-spuh.hr/o-nama/zakon-o-psihoterapiji/

Razgovarala sam sa određenim brojem psihologa o ovoj temi i svi tvrde da se psihoterapija bitno razlikuje od psihologije, da ima dobrih psihoterapeuta drugih zanimanja, da ogromna količina onoga što sadrži studij psihologije nije potrebna za kvalitetnu psihoterapeutsku praksu, itd.

Stav SPUHa je jasan- bitna je osobnost psihoterapeuta i njegove ljudske kvalitete a ne samo njegovo formalno znanje, s druge strane, razgovarala sam s jednom učiteljicom koja je završila edukaciju iz psihoterapije i koja je to malo predoslovno shvatila polemiziravši sa mnom jer sam rekla da mislim da ne može svaki psihoterapeut pomoći svakome klijentu, da je to u jednoj mjeri, kao i kod međuljudskih odnosa, stvar kombinacije i da psihoterapeut treba znati ukrotiti taštinu i odustati ako je potrebno, eventualno preporučiti klijentu nekog drugog psihoterapeuta ili neki drugi pravac. Gospođa se nije složila sa mnom inzivstiravši na sposobnosti slušanja i uživljavanja u tuđe probleme, osluškivanju tuđih potreba...

Time se čitava stvar pomalo ridikulizira jer ispada da je dovoljno nekoga gledati suosjećajnim, toplim pogledom i pustiti da govori pri čemu će to već biti pola rješenja. Ako toliko podcrtavamo važnost nečijih ljudskih kvaliteta onda se granica može još otvoriti pa u budućnosti možemo psihoterapeutsku praksu omogućiti i nekome tko nije završio nikakav studij.

Istina je i slažem se da se psihoterapija razlikuje od psihologije i da nije potreban čitav studij psihologije da nekome osigura dovoljnu razinu stručnosti da se bavi psihoterapijom ali se postavlja pitanje da li edukacija iz psihoterapije predstavlja dovoljnu teorijsku podlogu ili bi bilo potrebno uvesti barem neke razlikovne ispite sa psihologije- to bi po meni bilo možda i idealno rješenje na pola puta između krajnje elitizacije i banalizacije.

Što vi mislite i biste li išli psihoterapeutu kojem je primarna struka pravo, sociologija, hrvatski, komparativna književnost...?

__________________
la mesure de l'amour c'est d'aimer sans mesure
Parlez français! :cerek:
Scimmia is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.12.2011., 00:06   #2
Ovo je jako teska tema (bar meni)...

Sto se tice zakona to se stalno mijenja nes, svatko misli svoje... psiholozi nisu skloni drugim profesijama, psihijatri nisu skloni psiholozima, ministar je pokusao (ili pokusava) to ugurat samo pod lijecnicki krov... u prvom prijedlogu zakona je i pisalo da se PT mogu baviti samo strucnjaci koji su zavrsili humanisticki studij... itd.

U Sloveniji je to definirano jasno zakonom, a u praksi to izgleda da ako zelis doc to licence psihoterapeuta moras prodat kucu i sve sto imas, da si poplacas troskove do toga... (skolovao sam se s njima za psihoterpaeuta, pa sam pratio traume iz prve ruke)... drugdje po svijetu je isto kaoticno.. u nekim drzavama su psiholozi monopolizirali psihterapiju, pa ju ne dopustaju psihijatrima, u nekim je psiholog-psihoetrpaeut u jednakom rangu psihijatru u bolnici... itd. ima svega...

A sto se tice pitanja... osobno sam stava da psihoterpaeut moze biti samo psiholog ili psihijatar, pri cemu bih ja i jednima i drugima odrdio dodatno skolovanje iz podrucja ovih drugih (psiholozima nedostaje znanja o psihopatologiji i medikamentima, a psihijatrima o opcenitom i svakodnevom ljudskom ponasanju i funkcioniranju)

Sama edukacija iz psihoterapije po meni ne moze pruzit dovoljno znanje za bavljenje ljudskom psihom... pogotovo sto vecina krece iz svojih teorija koje se predstave kao dogme.. to se pogotovo vidi kod ostalih struka, dakle nepsiho struka...

Ja bih dozvolio skolovanje svima, pogotovo sto su sa mnom studirali ljudi razlicitih struka, a neki samo zbog sebe i osobnog rasta i razvoja, ali bih jasno razdijelio savjetovanje i psihoterapiju... naravno da je u praksi granica nepostojeca, ali ipak bi nesto znacilo...

Otici psihoterapeutu koji nije psiho struke? Na pocetku skolovanja sam si postavio to pitanje, pisao o njemu u jednom eseju... i sad nakon 5 godina jos uvijek nisam pametan... ali ono sto sam neosporno siguran je da to temeljno obrazovanje stvarno ne igra ulogu... svjedocio sam takvim apsurdnim glupostima od strane psihologa da jos uvijek ne mogu vjerovat u neke stvari, ali sam isto tako svjedocio kako netko nepsiho struke tako savrseno pomaze, slusa, postize cudesne efekte... naravno ima i puno obrnutih prica, samo sam hti oreci da psiho struka definitivno nije cijepljena na ljudski idiotizam..
Sacreus is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.12.2011., 12:09   #3
Quote:
Sacreus kaže: Pogledaj post
Ov
A sto se tice pitanja... osobno sam stava da psihoterpaeut moze biti samo psiholog ili psihijatar, pri cemu bih ja i jednima i drugima odrdio dodatno skolovanje iz podrucja ovih drugih (psiholozima nedostaje znanja o psihopatologiji i medikamentima, a psihijatrima o opcenitom i svakodnevom ljudskom ponasanju i funkcioniranju)

Ono što će psiholozima faliti uvijek, to je medicinsko znanje - što znači da psiholog samoinicijativno može nekome pomagati u onome što drži npr. depresijom ili tjeskobom ili paničnim poremećajem, a čovjek zapravo ima poremećaj u radu štitnjače, tumor na mozgu ili reaktivnu depresiju uslijed multiple skleroze. Psiha utječe na tijelo, a i tijelo utječe na psihu.
I dok će psihijatar kao medicinski školovana osoba na to moći i znati posumnjati i uputiti osobu na kompletnu dijagnostiku, psiholog ili psihoterapeut neke druge struke neće - i zbog toga bi svaka terapija koju provodi netko nemedicinske struke trebala biti pod liječničkom supervizijom.

Osobno imam vrlo neugodno iskustvo s osobom čije se ime ponosno šepiri na popisu terapeuta jedne psihoterapeutske škole (jedne od onih koji se sad trgaju da im se zakonski omogući rad), nakon čijeg sam tretmana unutar nekoliko sati završila na odjelu intenzivne njege u Rockefellerovoj, na kisiku, dexametazonu i aminofilinu.
Jel netko nju pitao za zdravlje nakon toga? Ne, jer nema tko. Ona radi u svom stanu, prima novac na ruke i valjda ima obrt za intelektualne usluge (ako i to). Tad sam imala malo godina i još manje iskustva/znanja ali upravo zato sam žestoko protiv da se takve stvari rade bez stroge kontrole i supervizije.
Što je najbolje, otišla sam kod nje iz znatiželje jer mi je prijateljica rekla da ta žena može uvesti klijenta u regresiju i tako saznaš što si bio u prošlom životu (eto, tinejdžerima svašta padne na pamet pa je tako i meni palo), a umjesto iskustva prošlog života dobila sam iskustvo bliske smrti (tj. umalo bivšeg života), valjda je to slično.

Zadnje uređivanje Lisbeth : 01.12.2011. at 12:19.
Lisbeth is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.12.2011., 12:24   #4
Quote:
Sacreus kaže: Pogledaj post
O
Ja bih dozvolio skolovanje svima, pogotovo sto su sa mnom studirali ljudi razlicitih struka, a neki samo zbog sebe i osobnog rasta i razvoja, ali bih jasno razdijelio savjetovanje i psihoterapiju... naravno da je u praksi granica nepostojeca, ali ipak bi nesto znacilo...
Razdijelio bi, a granica je nepostojeća?

Ajmo reći ovako - ako u svojoj terapiji izričito NE DAJEŠ savjete jer se to kosi s tom terapijom, a netko drugi unutar druge vrste terapije upravo sve bazira na savjetovanju i sugeriranju klijentu što da učini, onda je granica i te kako postojeća.
Lisbeth is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.12.2011., 12:48   #5
Teško pitanje, ali iskreno ja bi psihoterapiju ostavio psihijatrima, eventualno i kliničkim psiholozima, dakle s iskustvom rada na bolničkim odjelima, jer suosjećanje, empatija to je nešto što se ne uči nigdje, tako da je više stvar osobnosti, dok se psihopatologija i slični predmeti - uče. Odakle o tome znanje jednom prof. hrvatskog ili ing. geodezije?
Mogu li ga tome kvalitetno naučiti u psihoterapijskoj školi čiji su programi kod nas uglavnom neregulirani od strane bilo kojeg ministarstva i gdje vrlo često i sami predavači sa psihopatologijom iskustva nemaju.
Također, gdje onda podvući granicu, znači li to da se nekom užom specijalizacijom iz npr. strojarstva ili elektrotehnike može baviti bilo tko bez obzira na fakultet, završiti poslijediplomsku specijalizaciju iz financija netko tko o tome kroz formalnu naobrazbu nije vidio ni slova tj. brojke pa se zaposliti u banci? To tako baš ne ide.
__________________
What we call rational grounds for our beliefs are often extremely irrational attempts to justify our instincts. +
Stronger Free is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.12.2011., 14:22   #6
Quote:
Lisbeth kaže: Pogledaj post
Ono što će psiholozima faliti uvijek, to je medicinsko znanje - što znači da psiholog samoinicijativno može nekome pomagati u onome što drži npr. depresijom ili tjeskobom ili paničnim poremećajem, a čovjek zapravo ima poremećaj u radu štitnjače, tumor na mozgu ili reaktivnu depresiju uslijed multiple skleroze. Psiha utječe na tijelo, a i tijelo utječe na psihu.
I dok će psihijatar kao medicinski školovana osoba na to moći i znati posumnjati i uputiti osobu na kompletnu dijagnostiku, psiholog ili psihoterapeut neke druge struke neće - i zbog toga bi svaka terapija koju provodi netko nemedicinske struke trebala biti pod liječničkom supervizijom.
Klasicno mudrovanje superiornoscu jedne struke nad drugom s naglasenom jednostranoscu psiholozi uce i bioloske osnove ponasanja, kao sto i prepoznaju situacije kada se osobe salje na lijecnicke pretrage ili potrecu za diferencijalnom dijagnostikom, da se iskljuce medicinski uzroci...

Kao sto lijecnici (koji su pametni) prepoznaju psihosomaitku, te upucuju na takve strucnjake.. jer se na ovaj kvaziargument moze isto tak oreci da su psiholozi superironi jer mogu prepoznati probleme u ponasanju (pojedinca, okoline...), koji dovode do problema, a lijecnik to ne moze jer mu fali znanja o tome...

Quote:
Osobno imam vrlo neugodno iskustvo s osobom čije se ime ponosno šepiri na popisu terapeuta jedne psihoterapeutske škole (jedne od onih koji se sad trgaju da im se zakonski omogući rad), nakon čijeg sam tretmana unutar nekoliko sati završila na odjelu intenzivne njege u Rockefellerovoj, na kisiku, dexametazonu i aminofilinu.
I sto nam to govori?

Quote:
Jel netko nju pitao za zdravlje nakon toga? Ne, jer nema tko. Ona radi u svom stanu, prima novac na ruke i valjda ima obrt za intelektualne usluge (ako i to). Tad sam imala malo godina i još manje iskustva/znanja ali upravo zato sam žestoko protiv da se takve stvari rade bez stroge kontrole i supervizije.
Što je najbolje, otišla sam kod nje iz znatiželje jer mi je prijateljica rekla da ta žena može uvesti klijenta u regresiju i tako saznaš što si bio u prošlom životu (eto, tinejdžerima svašta padne na pamet pa je tako i meni palo), a umjesto iskustva prošlog života dobila sam iskustvo bliske smrti (tj. umalo bivšeg života), valjda je to slično.
Regresija je poprilicno IN i u zadnje vrijeme... no ovakve situacije nisu nnepoznate ni kod skolovanih psihijatara, psihologa, psihoterpaeuta, kao i kod amatare... vlastiti ego je iznad razuma i rade se sranja..
Sacreus is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.12.2011., 14:25   #7
Quote:
Lisbeth kaže: Pogledaj post
Razdijelio bi, a granica je nepostojeća?

Ajmo reći ovako - ako u svojoj terapiji izričito NE DAJEŠ savjete jer se to kosi s tom terapijom, a netko drugi unutar druge vrste terapije upravo sve bazira na savjetovanju i sugeriranju klijentu što da učini, onda je granica i te kako postojeća.
A kako ces definirati savjet i nesavjet? Smatras da se pravno-strukturirano to moze odijeliti? Razgovor u kojem se savjetuje i nesavjetuje? Direktno i indirektno savjetovanje?
Sacreus is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.12.2011., 17:51   #8
Ja bih recimo dozvolila da psihoterapeut može biti osoba koja ima završen fakultet (minimalni diplomski studij) za sve "pomažuće struke": medicina (psihijatar), psiholog, socijalni radnik, socijalni pedagog, pedagog, VSS med.sestra.
Naravno uz uvijet da prođu školu i dobe licencu. Eventualno neke diferencijalne ispite (psihopatologija npr.)

Dakle nikakvi geodeti, ferovci i strojari.
__________________
I`m a supergirl, and supergirls don`t cry

Zadnje uređivanje ~Scarlet~ : 01.12.2011. at 18:07.
~Scarlet~ is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.12.2011., 19:01   #9
Quote:
Scimmia kaže: Pogledaj post

Što vi mislite i biste li išli psihoterapeutu kojem je primarna struka pravo, sociologija, hrvatski, komparativna književnost...?

da, išla bih takvom psihoterapeutu, jer znam kroz što je trebao proći da bi došao do toga i znam da ga ne bi pustili da uistinu nije sposoban to obavljati kako spada. smatram da bi edukaciju trebalo dopustiti svima sa završenom VSS. medicina nikako ne bi trebala imati prednost u toj struci, jer sve ono što ti treba za obavljanje toga prolaziš kroz višegodišnju edukaciju za psihoterapeuta, uključujući i proces vlastite terapije, kasnije i supervizije.

znam da analitičku psihoterapiju mogu nastaviti samo oni sa završenom medicinom, dok je za ostale VSS dopuštena samo uvodna, prva godina edukacije. međutim, tako nije bilo prije nekoliko godina, jer su tada dopuštali da istu nastave psiholozi, defektolozi i sl. struke.
Azz is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.12.2011., 19:09   #10
..mislim da se za zvanje "psihoterapeuta" treba imati jako puno talenta i godinu dana medicinskog obrazovanja koje uključuje dosta sati predavanja o svojstvima psihofarmaka.

sreo sam puno antitalentiranih psihijatara koji su specijalizaciju iz psihijatrije dobili po "babi i stričevima" a ne po talentu.
..isto tako sretoh puno "diplomiranih psihologa" koji gledaju ljude s visoka kao da su svi do jednog rođeni iscjelitelji s vrhunskim poznavanjem ljudske duše, odn. mali bogovi.

ništa mi ne znači ako netko tu na forumu napiše da je psihoterapeut !!

ja ne znam postotak njegove/njene uspješnosti u "izliječenju" pacijenta i općenito me ne impresioniraju diplome psihologa sa filozofskog fakulteta, mada nemam problema s autoritetima, tako je, kako je
__________________
Volim sve moderatore, supermoderatore i administratore.
FojumRvacka is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.12.2011., 19:55   #11
Quote:
Azzura kaže: Pogledaj post
...znam da analitičku psihoterapiju mogu nastaviti samo oni sa završenom medicinom, dok je za ostale VSS dopuštena samo uvodna, prva godina edukacije. međutim, tako nije bilo prije nekoliko godina, jer su tada dopuštali da istu nastave psiholozi, defektolozi i sl. struke.
Ta osoba koja je završila npr. hrvatski jezik i upisala psihoterapijsku školu koja bi tu struku primila, nije trebala proći ništa više nego neki medicinar koji je tu istu školu upisao, dakle program je isti za oboje, a profesori najčešće nisu psihijatri i mentalnu ustanovu su vidjeli jedino na filmu, a kamoli da su radili u njoj. Mislim da idealiziraš barem neke od tih škola, jer nekima program nije izuzetno težak, a prolaznost dok imaš volje polaziti, raditi na sebi i khm plaćati - visoka. Diploma iz psihoterapije koju na kraju dobiješ nije priznata i ne upisuje se u radnu knjižicu. Čak se i neke površne edukacije iz osnova računala upisuju u radnu knjižicu tako da je stanje s ovim - vrlo nesređeno. Dakle, barem ja nisam siguran da tamo dobiješ sve što ti treba za biti psihoterapeut.

Drugo, evo na edukaciji iz klasične psihoanalize u Zg je od nedavno jedna psihologinja, tako da ne znam o kojoj zapravo analitičkoj psihoterapiji pričaš i gdje to više ne primaju?
__________________
What we call rational grounds for our beliefs are often extremely irrational attempts to justify our instincts. +
Stronger Free is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.12.2011., 20:19   #12
Quote:
Stronger Free kaže: Pogledaj post
Ta osoba koja je završila npr. hrvatski jezik i upisala psihoterapijsku školu koja bi tu struku primila, nije trebala proći ništa više nego neki medicinar koji je tu istu školu upisao, dakle program je isti za oboje, a profesori najčešće nisu psihijatri i mentalnu ustanovu su vidjeli jedino na filmu, a kamoli da su radili u njoj. Mislim da idealiziraš barem neke od tih škola, jer nekima program nije izuzetno težak, a prolaznost dok imaš volje polaziti, raditi na sebi i khm plaćati - visoka. Diploma iz psihoterapije koju na kraju dobiješ nije priznata i ne upisuje se u radnu knjižicu. Čak se i neke površne edukacije iz osnova računala upisuju u radnu knjižicu tako da je stanje s ovim - vrlo nesređeno. Dakle, barem ja nisam siguran da tamo dobiješ sve što ti treba za biti psihoterapeut.

Drugo, evo na edukaciji iz klasične psihoanalize u Zg je od nedavno jedna psihologinja, tako da ne znam o kojoj zapravo analitičkoj psihoterapiji pričaš i gdje to više ne primaju?
govorim konkretno o institutu za grupnu analizu. medicinskog fakulteta u zg. znam i govorim jedino o ovima koje sam upoznala. za ostale ništa ne tvrdim, a pogotovo ih ne idealiziram. zapravo me te edukacije uoće ne zanimaju, dala sam samo svoj osvrt na uvodno pitanje jer sam eto bila u prilici doznati neke stvari malo pobliže. ništa manje, ništa više. a pogotovo me nije briga kome se što upisuje u radnu knjižicu. usput, i kao pacijent sretna sam što je nekad bilo dopušteno i onima koji nisu sa medicine da to isto završe jer je na taj način mojoj psihoterapeutici dopušten rad, a ona je inače defektologinja.

o toj tvojoj psihologinji koju navodiš ne znam što bih rekla. znam da psihologinja među edukantima na grupnoj analizi nije mogla dalje od uvodne godine, baš kao i svi ostali polaznici osim ovih sa medicine.
Azz is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.12.2011., 21:33   #13
Quote:
FojumRvacka kaže: Pogledaj post
..mislim da se za zvanje "psihoterapeuta" treba imati jako puno talenta i godinu dana medicinskog obrazovanja koje uključuje dosta sati predavanja o svojstvima psihofarmaka.
Hoćeš reći da je psihoterapija nemoguća bez psihofarmaka?

Quote:
sreo sam puno antitalentiranih psihijatara koji su specijalizaciju iz psihijatrije dobili po "babi i stričevima" a ne po talentu.
..isto tako sretoh puno "diplomiranih psihologa" koji gledaju ljude s visoka kao da su svi do jednog rođeni iscjelitelji s vrhunskim poznavanjem ljudske duše, odn. mali bogovi.
I upravo zato sama diploma psihologa niti specijalizacija iz psihijatrije nisu dovoljne da bi netko bio psihoterapeut

Quote:
ništa mi ne znači ako netko tu na forumu napiše da je psihoterapeut !!
Ni meni ništa ne znači kad netko napiše da ima penis od 25cm. Your point?
Almost Rosey is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.12.2011., 21:33   #14
Quote:
Azzura kaže: Pogledaj post
govorim konkretno o institutu za grupnu analizu. medicinskog fakulteta u zg. znam i govorim jedino o ovima koje sam upoznala. za ostale ništa ne tvrdim, a pogotovo ih ne idealiziram. zapravo me te edukacije uoće ne zanimaju...
Tek sad konkretno o grupnoj analizi, prije o analitičkoj psihoterapiji što je širok pojam. Svi na forumu samo dajemo svoje mišljenja, ništa više ili manje. Istina, neki put prenosimo i tuđe mišljenje, tad obično citiramo ili što već.
__________________
What we call rational grounds for our beliefs are often extremely irrational attempts to justify our instincts. +
Stronger Free is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.12.2011., 21:47   #15
Quote:
Almost Rosey kaže: Pogledaj post
Hoćeš reći da je psihoterapija nemoguća bez psihofarmaka?
kako da ne !
da nema psihofarmaka ljudi bi šetali za rukicu zbog lakše depresije 2-3 godine po raznoraznim sanatorijima kao prije 60-70 godina.

farmakoterapija je revolucija u psihoterapiji a ne psihoterapija koja je na razini pedesetih godina prošlog stoljeća.



Quote:
Almost Rosey kaže:
I upravo zato sama diploma psihologa niti specijalizacija iz psihijatrije nisu dovoljne da bi netko bio psihoterapeut
vjerojatno su dobar preduvjet no volio bih nekakav statistički pokazatelj koliko se psihičkih pacijenata izliječi godišnje od npr OPP-a, raznih oblika depresija itd..itd.. da ne nabrajamo sad tonu neurotskih poremećaja ?

vodi li itko bilo kakvu evidenciju o uspješnosti nemedikamentozne psihoterapije ??
sve mi to djeluje hoax kao i "iscjeljivanje" bioenergijom, reikiem i sličnim božjim ili duhovnim "liječenjem".


Quote:
Almost Rosey kaže:
Ni meni ništa ne znači kad netko napiše da ima penis od 25cm. Your point?
...nisaaaamm
__________________
Volim sve moderatore, supermoderatore i administratore.
FojumRvacka is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.12.2011., 22:53   #16
psihoterapija hranidbenog lanca

@FojumRvacka: U pravu ste, tj. za depresiju sam provjerio klinička istraživanja i ispada da kombinirana psihofarmakologija+psth daje značajno bolje rezultate od samostalno prakticiranih psihoterapija neovisno kojeg pristupa. (linkove na pp)
---
Danas na Rebru vidio pozlaćenu ploču na vratima šefa odjela psihološke medicine (nova zgradica s mermerom, liftovima.....ptsp je očito profitabilno područje):

prof.dr.sc. Ime Prezime, dr. med.
specijalist psihijatar
subspecijalist psihoterapeut

Znači da je psihoterapija u praksi medicinska subspecijalnost i da od ovog prijedloga Zakona o psihoterapiji (copy/paste liječničke + javnobilježničke komore koje samu sebe reproduciraju) ne bu ništa.

---
Klasična psihoanaliza je moguća i za nemedicinare:
Hrvatska psihoanalitička studijska grupa
Glavni je stari Klein i mlađahni Matačić. Priznati su od Psihoanalitičke federacije i edukacija je po zapadnom modelu. Imaju prvu generaciju na 2.g. edukcije i dogodine će primati nove bogataše na lehranalizu.

Eto...

^_^
grgurmali is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.12.2011., 23:13   #17
Quote:
grgurmali kaže: Pogledaj post
...
prof.dr.sc. Ime Prezime, dr. med.
specijalist psihijatar
subspecijalist psihoterapeut

Znači da je psihoterapija u praksi medicinska subspecijalnost i da od ovog prijedloga Zakona o psihoterapiji (copy/paste liječničke + javnobilježničke komore koje samu sebe reproduciraju) ne bu ništa.
Meni je slijedeće zanimljivo (manje/više). Uzmimo da neki psihijatar završi za psihoterapeuta po klasičnoj psihoanalizi ili recimo još zanimljivije za psihoterapeuta po Gestalt pristupu, međutim uopće ne upiše onaj poslije diplomski u trajanju 1. god. (ako se ne varam) pri medicinskom fakultetu iz psihoterapije. Ima li formalno taj psihijatar pravo koristiti se titulom "psihoterapeut", jer kako ja to razumijem formalna titula psihoterapeuta se postiže jedino završetkom tog specijalističkog poslijediplomskog... Ili?
__________________
What we call rational grounds for our beliefs are often extremely irrational attempts to justify our instincts. +
Stronger Free is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.12.2011., 13:26   #18
Mala korekcija-točan natpis:
prof.dr.sc. Ime Prezime, dr. med.
specijalist psihijatar
subspecijalist psihoterapije

@Stronger Free:

1. Svaki psihijatar može biti psihoterapeut (po novom programu).
2. Poslijedimplomski je znanstveni studij koji završava obranom teze za što se dobiva titula: mr.sc. psihoterapije

U programu specijalizacije iz psihijatrije je psihoterapija obavezan dio edukacije u trajanju 12 mjeseci.

Izvod iz programa specijalizacije:
- završiti prvi stupanj neke od psihoterapijskih škola priznatih u Republici Hrvatskoj - što se sastoji od 240 sati individualnog iskustva, 100 sati teorije, 200 sati supervizije, 200 sati rada s pacijentom (ukupno 740 sati)
(Svakom specijalizantu će biti omogućeno da u sklopu specijalizacije završi prvi stupanj psihoanalitičke psihoterapije na Klinici za psihološku medicinu u Zagrebu, no priznat će se i prvi stupanj bilo koje druge psihoterapijske škole koja je priznata u Republici Hrvatskoj).

----
Sada je ovako (ne znam kako je bilo prije).
^^
grgurmali is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.12.2011., 14:56   #19
Quote:
grgurmali kaže: Pogledaj post
1. Svaki psihijatar može biti psihoterapeut (po novom programu).
I do sada je svaki psihijatar mogao biti psihoterapeut, ako je završio edukaciju iz određene vrste psihoterapije u trajanju koje ona zahtjeva.

Nakon specke su se mogli odlučiti za neku od subspecijalizacija.
Quote:
12a. PSIHOTERAPIJA
Cilj uže specijalizacije iz psihoterapije je stvaranje stručnjaka koji će samostalno i kompetentno obavljati dijagnostičkoindikacijski postupak, kao i određene psihoterapijske tehnike. Neke tehnike međutim neće moći naučiti u 2 godine, ali će steći osnovu za nastavak njihovog učenja.

Edukacija obuhvaća četiri osnovna područja: teorija, vlastiti doživljaj terapijskog procesa, praktični rad s pacijentom i praćenje terapijskog procesa uz supervizije i konzultacije.
....................
(NN 33/94)
Unutar specke dio vezan uz psihoterapiju trajao je do sada 9 mjeseci.
__________________
Mornari na zvijezdama
sa slomljenim jedrima,
signale šalju u noć...
Pringles is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.12.2011., 15:42   #20
Quote:
grgurmali kaže: Pogledaj post
Mala korekcija-točan natpis:
prof.dr.sc. Ime Prezime, dr. med.
specijalist psihijatar
subspecijalist psihoterapije

@Stronger Free:

1. Svaki psihijatar može biti psihoterapeut (po novom programu).
2. Poslijedimplomski je znanstveni studij koji završava obranom teze za što se dobiva titula: mr.sc. psihoterapije...

...U programu specijalizacije iz psihijatrije je psihoterapija obavezan dio edukacije u trajanju 12 mjeseci.
O.k., sad mi je jasnije, dakle svaka specijalizacija iz psihijatrije zahtjeva završavanje tog programa za psihoterapeuta - tako da su svi psihijatri zapravo psihoterapeuti po tome.

Ono što me sad buni je što po novome tj. po Bolonji, mr. sc. titula se više ne može dobiti, kao i što (barem prije) liječnik nije ni trebao biti mr. sc. da bi specijalizirao neku granu medicine, mr. sc. i dr. sc. su akademske titule.
__________________
What we call rational grounds for our beliefs are often extremely irrational attempts to justify our instincts. +
Stronger Free is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 09:58.