Rat u Bosanskoj Posavini 1992.!?

[kobrin sin]

Na današnji dan 1992 ,na dan pada B.Broda dok su se postrojbe HV I HVO -a nekontrolirano izvlačile iz zone djelovanja i dok su linije pucale na sve strane i dok se više nije znalo niti tko pije niti tko plača a kraj bio neizbježan u zonu je pod hitno dovedena 3. bojna,3.GBR "kobrini sinovi" kako bi ponovno stali po najžeščem pravcu prodora neprijatelja i bar donekle iste zaustavili prema Savi....


Da više ne duljim u jednoj takvoj izvidničkoj akciji u namjeri da se sretne sa neprijateljom i da se uspostave linije satnik ĐURO IVIĆ je naišao na recimo to zasjedu i isti je dobio rafal po prsima, da bi uslijed mraka sve stalo i sve se smirilo ( da li su to bili vojnici RSK-a ili domači to više nije važno) uglavnom isti se uspio odvući u kanal i na prsa si staviti plastificiranu vojnu kartu kako mu zrak ne bi izlazio iuz pluća........dok su ostali bili alarmirani o događaju i dok su se probili do istoga da ga izvuku prošlo je par sati a za to vrijeme si je satnik Đuro IVIĆ valjda bojeći da ga ne uhvate živoga ili možda od bolova pucao iz službenog Makarova sebi u sljepočnicu

Moj prijatelju počivao mi u miru Božjem, bio si velik za života a takav si i danas ostao u našim pričama i dok god dišemo ovaj zrak nisi zaboravljen


Satnik Đuro Ivić 05.10.1992.-----05.10.2011.

[sb323ar]

KIKIĆ, MARKO, Hrvat, muškarac, civil, rođen 2.11.1953, star 39 godina, iz sela Potočanski Lipik (općina Odžak); pripadnici srpskih snaga su ga uhitili, a potom ga stravično mučili (živom su mu sjekli mišice i na rane stavljali sol (iskaz svjedoka koji je zajedno s njim bio u logoru)); podlegao je ozljedama, u strašnim mukama, lipnja 1992. godine.

Ovaj čovjek je zarobljen prilikom ulaska srpskih snaga u Odžak, te je ubijen od istih. Njegovo tijelo još nije pronađeno. U snimku mu je sugerirano šta da kaže u izjavi. Između ostalog i da je pripadnik 102.brigade HVO, što uopće nije istina, jer svi poginuli i nestali vojnici HVO se nalaze na spomeniku palim braniteljima u centru Odžaka. Njegovo ime nije na spomeniku.

Poznavajući ovog čovjeka, odgovorno tvrdim da nije nikomu naudio a previše je vjerovao svojim "komšijama" koje spominje i u videu. Čovjek nije htio izbjeći jer je imao staru majku s kojom je živio u zajedničkom kućanstvu. Majka mu je umrla prirodnom smrću. Inače, čovjek je bio psihički "ograničen".


Film je snimila srpska propaganda

Ovaj film je razdijeljen u dva dijela, u zadnjim sekundama drugog dijela vidjeti ćete kako mu novinar sugerira šta da radi.

Ako imate saznanja o osobi koja ga intervjuira - molim ostavite komentar.

Film ukupno traje oko 25 minuta te sam ga razdijelio u dva dijela.

Prvi dio filma:

http://www.youtube.com/watch?v=mriP-cwEM-Y

Drugi dio filma:

http://www.youtube.com/watch?v=spScVBHwwXs

Takođe, imam film srpske artiljerije na položaju u Dugim Njivama, na kojima se vide artiljerci i starješina, isti oni koji su pucali po kolonama izbjeglica iz Modriče, po Modriči, Gradačcu i Odžaku, te ću postaviti i njega ako ima interesa.


Ovaj film sam postavio iz razloga što je protiv nekoliko pripadnika "Puma" pokrenut proces radi ubistva srpskog oficira (navodno zarobljenog pa ubijenog).

Gospodo iz DORH-a i SIPA-e, evo Vam materijal pa radite svoj posao.

P.S. Film je prebačen sa VHS-a te kvaliteta filma nije idealna.

[sb323ar]

Ovo je film http://www.youtube.com/watch?v=HXMN7...layer_embedded srpske artiljerije na položaju na Dugoj Njivi, na kojemu se vide artiljerci i starješina, isti oni koji su pucali po kolonama izbjeglica iz Modriče, po Modriči, Gradačcu i Odžaku.

Ovaj link je rezultat njihovog djelovanja http://www.youtube.com/watch?v=696dt...layer_embedded


Ako prepoznajete učesnike, molim ostavite komentar.


Ovaj film sam postavio iz razloga što hrvate optužuju za navodno granatiranje izbjegličke kolone na petrovačkoj cesti.

Gospodo iz DORH-a i SIPA-e, evo Vam materijal pa radite svoj posao.

P.S. Film je prebačen sa VHS-a te kvaliteta filma nije idealna.

[Dervencan]

Pozdrav svima, jedan veliki pozdrav svim bivšim pripadnicima svih Hrvatskih oružanih snaga, učešnićima Braniteljima DR u HR i BiH. Slućajno… neda vrag mira… naleti na ovu temu po milijun puta potaknuto pričano i … i …i… zna se. Teško mi pada i dan danas, o tome započeti radi vidjenog i proživjelog iz 92te. Ne osudjujem niti jedno mišljene ovdje izrečeno, ma da me ne iznenadjuje više, no ipak s gorčinom pročitam neke upise i konstantiranje pojedinaca. Al ok necu o tome, evo kako je to izgledalo iz kutka jednog tada 13 i pol godišnjeg dječaka iz Bosanske Posavine, za sve one što su bili na tom terenu, u našem selu iz moje dječije sobe sam imao Motajicu na vidiku, iz Dnevne sobe pogled na grad Derventu i to onaj široki panorama pogled. Za nas je rat počeo godinu dana ranije s srpskom agresijom na HR, tada je moj pokojni strić dragovoljno otišao u Osijek 106 Osiječka HV i tamo je proveo od 91-93 godine na Vinkovačkom ratištu, čovjek ozenjen i tada dvoje maloljetne djece i otišao braniti Hrvatsku, malo poslje njega je bratić rodjak otišao u Viroviticu 127. Brigada HV, tamo je prije rata imao posao, bio je jako dobar sa ljudima tamo prijatelji i kasnije kumstva i druge stvar J čudili smo se zašto tamo? kasnije jasno, Cura živila tamo, današnja supruga… nije bio pričljiv, nije ni danas nazalost, u borbe u BP se uključio u svibnju 92 čim je počelo kod nas u Bosanskoj Posavini. Cijela obitelj svi smo bili napeti, ovi naši u Hrvatskoj na ratištu, ne razmišljaš o nekim ruznim stvarima ponekad se dogodi da pogledam Dnevnik Hrvatska gori pa Vukovar najgore što sam do tada vidio. Kod nas u Derventi bilo još dosta drugih stvari prepucavanja u školi al nije bitno nije to ništa u odnosu na sve što slijedilo 92 godine. sve to prolazi kao u filmu škola odrasli na poslu, nogomet igrice zfrkancije ono baš kako bi trebalo biti za dječaka od 13 godina, tako sve do početka travnja 92 neznam dal je bio 4. ili 5.04.92, nisam siguran taj dan je bio pakao, necu zaboraviti. srpske snage su počeli tuči sa MB po našem mjestu a znam da je tada krenulo žestoko po drugim mjestima ne samo kod nas. Naša kuća nije pogodjena u tom napadu ali granate su padale u blizini. Mi smo se sklonili u kuću od komšije on je jedan od rijetkih što su imali i podrum. Taj podrum i sve oko te kuće je otišlo u vražiju mat… za koji dan kasnije. Oprosti te nezelim vas gnjaviti životnom pričom...

što zelim reči, malo mjesto glavno poljoprivreda i radnici tekstila ili šoferi vozaći,starci dijeca civili u trenutku napada niti jedan
profesionalni vojnik u selu! Po nama rokaju srpske snage gori nebo i zemlja. vecina tih ljudi nezna kako i što da čine, ne organiziranost
panika strah kako dalje? Skrivanje po podrumu i čekanje. nekako poslje dva dana , nekako tako je bilo ili tri dana čini mi se kao viječnost tad je vrijeme nekako stalo, a ono poslje podne do večere bilo nekako najduže nikad proči, mene i buraza momci ide te u Koraće kod Ujaka a od tamo prva prilika u Sl. Brod. Buraz je to odbijo a necu ni ja, tad sam vidio prve puške tandžare, lovačke puške po koji pištolji sitno al eee koja avantura za mene i sad moram iči, ja bi da ostanem ehh mali ne more. Ja vam odgovorno tvrdim neznam kako smo ostali živi jer u to vrijeme se pojaviše Arkanovci, dolje su napravili zločin ubili momka civila na kućnom pragu
sina od komšije imao je 19 godina, to nije bilo za moje uši presluškivao sam odrasle kako su o tome pričali, otac tog ubijenog momka je kasnije htio ubiti zarobljenika srbina s sijekirom naši su to spriječili a taj srpski vojnik je zamijenjen za našeg bojovnika. Nemogu vam opisat
osjećaj kada u po noći ne poznata naoružana skupina ljudi prolazi kroz selo na putu kraj kuće udaljeno možda deset metara….
Izadje stari pogleda i ne usudje se pita, čeka kad ono jedan od njih ne brini te mi smo Hrvatska vojska i nitkom ništa..
al tu nastaje panika, neznaš koji su odakle su došli ajd oblači se idemo gore u sklonište za svaki slućaj i evo ti sad Podruma koji sam spomenuo
nije prošlo malo vraća se ta famozna skupina, nisam skuzio ono bilo je to izmješano drustvo neki „vojaka“ domaći iz čaršije i neki iz Hrvatske, postavljen je i MB na tom mjestu nazalost ne daleko od podruma. Počela su neka sranja kao prvo kurčenje sa oružjem pa provokacije
i vrijedjanje, mome starom i striću je tom prilikom prijećeno sa Automatom i da se bolje maknu, povod za to prijećenje
je bilo zato što se strić usudio pitat …”ne ce te valjda odavde gadjat četnike sa dvije kutije granata, znaći 20 ili neznam koliko komada..??”
Moji su računali na to da ako ovi „kaubojsi“ počnu samo inicijativno gadjat prema srbima onda će tek nastat problemi, nazalost ovi „kaubojsi“ su odmah
zatim počeli postavljati MB i hop prema četnićima, hvala bogu tu večer je čovjek bio
snama koji je bio u JNA topništvu nekoliko godina ranije od sluzio i znao je što će se desiti za koji minut, kada
nas otkriju četnići. Ajmo mi odavde brzo, ja mislim da je prošlo jednu sat vremena nisam siguran oni su ispalili nekoliko komada za redom, pa su stali i onda
opet nekoliko komada… ta večer je bila strava… na ono mjesto di su se pojavile one budale sorry al drugačij naziv nisu zasluzili je palo oko stotinjak projektila, ja sam brojao 50 – 60 i onda nisam više mogao, bili smo udaljeni od tog mjesta oko 300-400 metara,
poslje prve paljbe smo otišli skoro na kraj sela teško mi ovo pada, .... dok ovo pišem
imam to u glavi i našu šumu i zvukove… od kuće i podruma i veliki topola oko kuće ništa
nije ostalo, oni “kaubojsi” su počeli biježat niz brdo neznam što im se desilo,jedan je
teško ranjen to smo kasnije saznali ovaj dogadjaj sve ovo u onih 2-3 dana prije odlaska
u Koraće. Ne vjerovatno brutalitet i okrutnost prema ne srpskom stanovništvu, kasnije je
stradalo cijelo selo porušeno i nekoliko mrtvih, a bilo je i pljačke kuća i svega ostalog…
Mi smo imali peh, kako da kazem naletile neke nabrijane budale, ne krivim nitkoga...
U Koraću skroz druga situacija, mnogo bolja organizacija meni se bar tako činilo tad sam
primjetio puno više ljudi pod oružjem za mene rećimo ono gle ovo hoćeš isto da budeš
neki frajer daj mi neku utoku.... nisam uopće osjećao neki strah... jedino taj jebemi zvuk
granate i ono što smo doživjeli u našem selu to mi je nekako ostalo trajno ono ejbg......
Evo pročitao sam neke upise dezerterstvo itd. mislim da nije bilo više nego na drugim
mjestima... kad uzmeš u obzir koliko je naši poginulo o borbi onda je to strava kad govorim
o pripadnicima HVO-a a borce HV-a i HOS-a sve zajedno ogroman broj ...
Ja sam cijelo to vrijeme imao osjećaj da svako radi kako njemu odgovara... stime mislim
da nije bilo baš nekog reda, znam dobro da su se moji uvijek grozili na vodstvo HDZ-a Dervente i neke lokalne šerife... u Koraću sam prvi put vidio vozilo 108. Brigade HV-a i nama je to djelovalo SUPER jer na prednjem djelu vozila su okaćili nešto kao štrašilo i to u JNA odori i gore JNA kapu sa petokrakom toga se sijećam ko da je jučer i kad sam vidio borce 108. ispred te kuće ono na jednom sav vazan, a oči ko tanjuri.... to je naša garda došla da se snama bori protiv srbočetnika, za mene kao dječaka eto to je bilo nešto nemogu opisat.... Ima tu još neki detalja u stvari ima dosta sijećanja, stvari veliki i mali...
Al momci iz 108. to je za mene a i druge znam dobro strahopoštovanje... i pored svi ti problema smatram da smo tada bili što se odnosa tiče u najboljem zajedništvu svih Hrvata, koliko god to neki htjeli ocrniti popljuvat omaložavat bili smo tu jedni za drugoga.... Ima isto jedna stvar, od starog mislim da mu je bio najbolji Jaran inače Musliman iz Dervente, živ je hvala bogu živi u HR, taj čovjek je često bio na putu Doboj - Derventa i kad god vidi neka kretanja srpski snaga tenkova vozila on je to uredno javljo našima to je radio cijelo vrijeme i po cijeni života, moram reći Muslimani su bili uz nas i sama nama cijelo to vrijeme, bilo je i nepovjerenja ali znalo se o kome se radi i skim se ne treba petljat
nitko nije petljo to su bili oni zakorjeli komunisti i jugovići i takvih je bilo srba i hrvata i muslimana.... njima to jednostavno nije išlo u glavu da je Juga propala....
Ima jedna stvar koje se sijećam u vezi Motajice i to još iz 1990 godine..
nemogu dalje pisat dosta mi je glava me zabolila od ovog...

[Aurgelmir]

Pitanje: jesu li naše snage (u teoriji, da se htjelo) mogle preventivno zauzeti Motajicu, ili je bila previše utvrđena? Prije početka značajnih djelovanja, jel, dakle travanj.

[sb323ar]

Aurgelmir kaže:

Pitanje: jesu li naše snage (u teoriji, da se htjelo) mogle preventivno zauzeti Motajicu, ili je bila previše utvrđena? Prije početka značajnih djelovanja, jel, dakle travanj.

Nije ona bila previše utvrđena koliko je to neprohodan i veliki masiv. Nisu niti naše snage tada bile previše respektabilne za akcije većih razmjera. I ono što je odrađivano u travnju i svibnju 92 nismo mogli adekvatno braniti jer nismo imali čim.

[Aurgelmir]

sb323ar kaže:

Nije ona bila previše utvrđena koliko je to neprohodan i veliki masiv. Nisu niti naše snage tada bile previše respektabilne za akcije većih razmjera. I ono što je odrađivano u travnju i svibnju 92 nismo mogli adekvatno braniti jer nismo imali čim.

A čuj...manja je od Papuka, i visinom i površinom, bogme i prohodnošću, a Papuk smo riješili po kratkom postupku pola godine ranije.

Samo sam htio znati jel bila utvrđena, jer čuo sam da je to bilo strašno, silni bunkeri, podzemni kompleksi i to.

Bit će da su naši previdjeli strateški značaj iste.

[lataejio]

Vezano za ovu temu i knjigu spomenutu u uvodu, ove godine je došlo do jedne zanimljive rasprave na stranicama tjednika Hrvatski fokus.

Ukratko, polemiku je izazvao članak Zdravka Tomca sa jednog predavanja u Banjoj Luci gdje se on osvrnuo i na temu Bosanske Posavine, i na temu knjige Jerka Zovka.

http://www.hrvatski-fokus.hr/index.p...vina&Itemid=10

... Prije nekoliko mjeseci Jerko Zovak, pripadnik čuvene 108. brigade koja se borila u Bosanskoj Posavini izdao je knjigu, monografiju "Rat u Bosanskoj Posavini". U toj knjizi se nalaze mnogi dokumenti i podatci koji otkrivaju istinu o izdajničkoj hrvatskoj politici u kojoj su žrtvovani Hrvati iz Bosanske Posavine. Ta knjiga je satisfakcija, moralno važna za Hrvate iz Bosanske Posavine jer u njoj je general Petar Stipetić priznao da je u službenom izvješću o uzrocima gubitka Bosanske Posavine lažno optužio da je kriva samovolja zapovjedništva 108. i 3A brigade Hrvatske vojske i 101. brigade HVO-a. General Stipetić prihvaća argumente Jerka Zovaka koji utvrđuje da je za gubitak Bosanske Posavine kriva hrvatska državna politika.

...

Zbog svega toga nije slučajno što se sjajno dokumentirana knjiga Jerka Zovaka prešućuje jer u njoj ima toliko podataka o junaštvu i žrtvama Hrvata iz Bosanske Posavine, koji optužuju ne samo bivšu hrvatsku politiku nego i sadašnju za izdaju interesa Hrvata iz Bosanske Posavine, za olako trgovanje njihovom sudbinom radi postizanja određenih koristi za vladajuće hrvatske elite, bivše i sadašnje. Piše o tome Jerko Zovak: "Budući da u bosanskohercegovačkom ratu nije pobijedilo dobro nego zlo, budući zlo ima rušilački a ne graditeljski nagon, ni Bosni i Hercegovini se ne piše dobro ako se ne porazi zlo" ...

Potom na ovaj tekst stiže, po meni jako znaimljiv, odgovor.

http://www.hrvatski-fokus.hr/index.p...atska&Itemid=3

... Ovu priliku valja još jedanput iskoristiti za osvrt na tu podlu, antihrvatsku, neutemeljenu i nedokazanu laž o prodaji/izdaji Bosanske Posavine, koju već dugo emitiraju razni krugovi, od nekih srpskih, s ciljem izjednačavanja Tuđmana i Miloševića, preko ekstremno-bošnjačkih u sklopu mita o podjeli Bosne, do ljevičarsko-domaćih kao dio kontinuirane propagande sa zadatkom difamacije prvog predsjednika.

Spomenuta knjiga Jerka Zovaka, koju sam i sam ranije pročitao, upravo je tipičan ogledni primjerak načina i taktike kojom se ta konfabulacija uporno i nanovo širi političko – povijesnim diskursom. Mirne duše se može reći da danas tako u priču o izdaji Posavine vjeruju ili strašno zlonamjerni kalkulanti, ili strašno izmanipulirani i neupućeni ljudi. Za početak, dovoljno je upitati se koliko je realna priča o nekom dogovoru i predaji područja za koje se ratovalo punih 6 mjeseci, i za čiju obranu je poginulo 1300 branitelja?!

Također, detalj o Posavini, kao ključnom srpskom koridoru kojeg Tuđman „prepušta“ Miloševiću, je u svakom smislu kontradiktoran sa samim mitom o podjeli Bosne, koji Zovak također „dokazuje“ u svojoj knjizi“. Jer ako je Bosna „dogovorno podijeljena“, čemu tolika važnost jednog koridora od svega nekoliko desetaka kilometara?! Posebno ako znamo da su i bosanski Srbi, i Muslimani na ženevskim pregovorima 17. 8. 1993. predlagali zemljovide s ucrtanim koridorom između istočne i zapadne Bosne, ali bez Bosanske Posavine!

Pri tom ima i sasvim grotesknih detalja, kao kada, primjerice, Zovak tvrdnju o podjeli BiH i crtanju granice između Srba i Hrvata dokazuje i jednim intervjuom Dušana Bilandžića, u kojem ovaj zapravo izrijekom kaže da se nikakve granice nisu crtale („Ponavljam da se 95 posto razgovora vodio oko priznavanja ustava iz 1974., i granica formiranih kao rezultat Drugog svjetskog rata, a što se tiče mapa i nekih konkretnih podjela, to nije postojalo“ (str. 50.).

I ostatak knjige našvrljan je na sličan način. Nabacivanje raznih „dokaza“, „argumenata“, tvrdnji, izjava, mišljenja, uglavnom izvan konteksta vremena i svih ostalih okolnosti, uz isticanje samo onih detalja koji bi trebali poslužiti za potvrdu autorove teze. Da stvar bude još zanimljivija, tu je čitav niz službenih dokumenata koji zapravo dokazuju da se Hrvatska itekako angažirala u obrani tog područja, ali kako su problemi nastajali na samom terenu zbog lošeg zapovijedanja, nedovoljne koordinacije, samovolje postrojbi i zapovjednika, odbijanja pripadnika HV-a da idu u „stranu državu“ i svih ostalih specifičnih okolnosti koje su zaista vladale na tom bojištu. Ipak, autor tada takve dokumente tumači kao „alibi“, lažna izvješća i zapovijedi, koji služe samo da se ostavi dojam kako se nešto radi i sl.

Tako primjerice, na 303. stranici, donosi Uputu ministra Šuška od 7. srpnja 1992.,, ističući prvi dio dokumenta koji brani zapovjednicima HV-a da angažiraju postrojbe izvan granica RH, a u drugi plan stavlja nastavak koji zapovjednicima izričito zabranjuje da zaustavljaju vojnike koji se žele boriti u BiH, a da pritom čitateljima ne objašnjava kontekst u kojem je dokument nastao, u vrijeme kada je VS UN-a donijelo rezoluciju 757 (30. svibnja 1992.) kojom je određeno da se sve postrojbe susjednih zemalja trebaju povući s područja BiH i poštivati „teritorijalni integritet“ BiH, da bi upravo hrvatsko vrhovništvo predlagalo muslimanskom vodstvu da se potpiše sporazuma o vojnoj suradnji između BiH i RH, čime bi se angažman HV-a na području BiH „legalizirao“, što je Alija Izetbegović uporno odbijao.

Autor knjige je u tom „dokazivanju“ otišao toliko daleko da je za potrebe svoje teze intervjuirao čak i zapovjednike bosanskosrpske vojske, generala Novicu Simića i pukovnika Miku Škorića!! I to u sasvim prijateljskoj, ugodnoj atmosferi nekog restorana, što je evidentirano fotografijama trojice „ratnika“ kako čavrljaju za stolom! Ponovimo još jednom – Jerko Zovak u potrazi za „istinom“ se susreće i saslušava generale neprijateljske vojske, a u svojoj knjizi osuđuje još uvijek živuće časnike HV-a (Praljka, Čermaka, Miljavca, Dečaka...) ali nije našao za sukladno da i tim ljudima ponudi da ispričaju svoju priču, svoju verziju! O tempora, o mores!

Inače, u promociji ove knjige aktivan je bio i umirovljeni general Petar Stipetić, u inkriminirano vrijeme zapovjednik Slavonskog bojišta koji je za tu svrhu u potpunosti revidirao svoj stav iz 1992. kada je u izvješću vrhovnom zapovjedniku kao odgovorne za pad Posavine označio zapovjednike i snage na terenu jer „nisu postupile po zapovijedima nadređenih zapovjedništava i samovoljno su bez prisile od strane neprijatelja, te opravdanih razloga, napustile bojište“, da bi se danas ispričavao zbog tih riječi govoreći kako je onda pogriješio, a sad je, eto, otvorio oči i shvatio da je Tuđman kriv za sve.

Možda i najbolja potvrda o kakvom suludom projektu se tu radi, jest i komentar Zdravka Tomca sa spomenutog skupa koji kaže: „General Stipetić prihvaća argumente Jerka Zovaka koji utvrđuje da je za gubitak Bosanske Posavine kriva hrvatska državna politika“. Dakle – 20 godina nakon tih događanja, jedan general, izravno angažirani zapovjednik, direktno uključen u sve događaje i donošenje odluka na tom području „prihvaća argumente“ (sic!) jednog marginalnog sudionika?! Zlobnici bi rekli da je to sasvim razumljivo s obzirom da je ovo jedna od rijetkih analiza te bitke koja ne označuje upravo Stipetića kao jednog od najvećih krivaca za neuspjeh.

I na kraju, što je moguće zaključiti na kraju ove šarade? U odabiru između notornih likova poput Zovaka, Mesića, Manolića, Markovića, Stipetića, srpskih „đenerala“ Sivića i Škorića s jedne strane, te Tuđmana, Šuška, Praljka, Čermaka i ostalih s druge, naš „obraćenik“ Zdravko Tomac bira – ove prve?! E, neka mu je sa srećom!

Ne znam za vas, ali meni se čini da su ovim tekstom ozbiljno poljuljani neki argumenti Jerka Zovka, ali i ostalih koji proturaju tezu o izdaji Posavine, istaknuo sam najupečatljivije djelove

[lataejio]

Inače, ovaj odgovor Tomcu me motivirao da sam potražim relevantne dokumente koji se spominju, pa evo jedan konkretan primjer.

Dakle, na str. 303. Zovak daje Uputu ministra Šuška od 7. 7. 1992. Zaista, Zovak podvlači prvi dio Upute, koji se odnosi na zabranu angažmana postrojbi HV-a izvan granica Hrvatske. Ali, u istom dokumentu jest i uputa kako se ne smije sprječavati pojedince koji se žele boriti u BiH. Da je vrhu vlasti bilo u cilju onemogućiti obrane Posavine, zasigurno bi i takvu mogućnost najstrože zabranili.

http://img163.imageshack.us/img163/6...kzapovijed.png

Također, tu je i ta rezolucija UN-a od 30. svibnja 1992. Spominje se i rezolucija 752 od 15. svibnja kojom se, u točki 4, zahtjeva da se sve postrojbe JNA i HV-a povuku iz BiH.

http://img38.imageshack.us/img38/2104/83532499.png
http://img525.imageshack.us/img525/6201/93126171.png

Dakle, zar nije logičan zaključak kako je Hrvatska bila pod snažnim diplomatskim pritiskom da povuče svoje postrojbe iz BiH, ali da se to pokušavalo izbjeći na razne načine, što upravo dokazuje ova Šuškova uputa koja ipak ostavlja mogućnost angažmana hrvatskih vojnika u BiH?!

[HSP_HOS]

Nije poljuljano ništa. Koji je faktor taj navedeni Bokšić? Ta njegova tzv. druga strana je i dovela u propast Hrvate u BiH. Zaboravio je spomenuti i samoprozvanog povjesničara Ivicu Lučića.

[lataejio]

HSP_HOS kaže:

Nije poljuljano ništa. Koji je faktor taj navedeni Bokšić? Ta njegova tzv. druga strana je i dovela u propast Hrvate u BiH. Zaboravio je spomenuti i samoprozvanog povjesničara Ivicu Lučića.

Nije uopće važno tko je taj Bokšić, bitni su njegovi argumenti koji ukazuju na mnoge i brojne manjkavosti knjige Jerka Zovaka.

- Kako je moguće uopće raspravljati o predaji i izdaji nekog područja koje se branilo više od pola godine, uz 1300 poginulih?
- Ako su Tuđman i Milošević dogovorom podijelili čitavu Bosnu, čemu tolika važnost jednog koridora od nekoliko desetaka kilometara?
- 1993. i Srbi i Muslimani su predlagali zemljovide sa poveznicom istočne i zapadne Bosne, ali bez Posavine.
- Zovak u svojoj knjizi kao svjedoke za podjelu Bosne navodi čak i one ljude koju izrijekom kažu kako „nikakvih konkretnih podjela nije postojalo“.
- Zovak tendenciozno tumači dokumente, za što je dokaz Uputa Gojka Šuška, u kojoj se ističe dio gdje se brani angažman postrojbi, a ignorira drugi dio Upute koji dozvoljava dobrovoljcima da se bore u BiH.
- Zovak je nepotpun i na taj način obmanjuje čitatelje, pa ne objašnjava kontekst u kojem je ta Uputa nastala, tj. pritisak međunarodne zajednice da se HV povuče iz BiH. Rezolucije VS koje to izričito zahtijevaju uopće ne spominje.
- Tuđman je predlagao Izetbegoviću da se potpiše vojni sporazum kojim bi se omogućilo da HV bude na području BiH, a Alija je to odbijao.
- Jerko Zovak krši jedno od osnovnih pravila historiografije koje nalaže da se analiziraju argumenti obje strane. Zovak ide toliko daleko da intervjuira srpske zapovjednike, ali čitavom nizu živućih hrvatskih zapovjednika, koje proziva, nije dao priliku da iznesu svoju verziju. Ovo je upravo skandalozno i sramotno i samo zbog ovog detalja knjiga se može proglasiti najobičnijim smećem.
- Stipetić „prihvaća argumente Jerka Zovaka koji utvrđuje da je za gubitak Bosanske Posavine kriva hrvatska državna politika“. Kako je moguće da nakon 20 godine, nakon tih događanja, jedan general, izravno angažirani zapovjednik, direktno uključen u sve događaje i donošenje odluka na tom području „prihvaća argumente“ , jednog marginalnog sudionika?!

Ivica Lučić je, bez ikakve sumnje, neusporedivo vjerodostojniji i uvaženiji znanstvenik i povjesničar od jednog slavonskobrodskog kadabahije kojemu je ta "knjiga" jedino što je napisao u životu.

[Labrador20]

Bosanska Posavina nije izdana.

U nekim omjerima, Bosanska Posavina je pala 20% zbog vojne i tehničke jačine neprijatelja, a 80% zbog objektivnih i subjektivnih slabosti i grešaka hrvatske strane u tom sukobu.

Ovo što dotični Zovak piše su notorne gluposti, poluinformacije i poluistine plasirane kao istine iz prve ruke.

Zapovjednik tadašnje operativne zone Posavina, general Stipetić, je i danas živ i zdrav i začudo je jedan od rijetkih hrvatskih generala koji nije završio u Haagu. A u Haagu nije završio iz razloga što je prihvatio priču svog mentora Stjepana Mesića.

I Stipetić i Tus se danas prave blesavi, a znaju oni vrlo dobro što je u Posavini bilo i kako je bilo. Ne žele da se možda neposredno diskreditiraju (ipak nije lako lagati ljudima u oči), pa onda taj klan isturi nekakvog Zovaka i posredno ga podrže u njegovim tlapnjama.

Danas mi je osobno najviše žao poginulih, invalida i protjeranih sa tog područja. Još više mi je možda žao toga što je jedan dio Posavljaka nasjeo na tu Mesićevu kuhinju. Njemu su Posavljaci trebali samo za politički osobni obračun i radi glasova, dok on osobno nije poduzeo upravo ništa za 10 godina da situaciju promijeni i omogući nekakvo rješenje za Posavinu.

Žao mi je i što je jedan potpuno nesposobni vojni zapovjednik, general Stipetić, bio zapovjednikom operativne zone Posavina. Da je on imao tri čiste u glavi i malo mozga, te vojnog i obavještajnog znanja, znao bi u to vrijeme što i kako raditi. Zasigurno ne bi branio sa brigadama od 600-700 ljudi skoro cijelo područje Posavine i ne bi Srbima sprječavao nekakav koridor. To je Srbima bilo pitanje života i smrti za milijun, dva njihovih sunarodnjaka u zapadnoj Bih i SAO Krajini (u to vrijeme). Stipetić je mogao formirati logične crte obrane i obraniti 70-80% hrvatskih područja u Posavini. Ovako je oko 3000 ljudi poslao pod crnu zemlju, da bi danas aklamacijom podržavao jednog potpunog vojnog amatera Zovaka u njegovim opservacijama.

[Dervencan]

Mislim da je Labrador u pravu u vezi Mesića, neznam uopće odakle si Mesić
uzeo za pravo da govori, reću sada u naše ime, ime Hrvata Posavljaka, to politiziranje jednog
djela hrvatskog naroda da bi došlo do razdora nema smisla prešlo granicu dobrog ukusa.
A ništa kao već spomenuto nije poduzeo. Ja bi iz današnjeg kutka rekao da smo na
Derventsko Brodskom ratištu prepušteni sami sebi. Neznam zašto ovu temu
povezuju s Tudjmanom i taj famozni „dogovor“ sa Miloševičem? Pročitao sam Zovkovu knjigui sad se pitam dali je
netko stvarno imao vremena voditi ratni dnevnik iz dana u dan? Mislim tu konkretno na kroniku vrlo opširno opisano zapovijedi iz dana u dan, akcije, situacija na terenu i crti obrane. Kada sam bio u Koraću od travnja do lipnja 92 imao sam osjećaj da naši borci domaći i pripadnici postrojbi HV-a odlaze tamo di se trenutno vodi borba i di treba hitno krpiti liniju, neznam možda to kao diječak neznaš procijeniti izgledalo je više kaotično nego dobro ustrojeno. Ljudi su se snalazili kako su najbolje znali zajedno sa dečkima iz HR. U vezi Koridora, smatram da je bio jedan od glavni vojni ciljeva i da se Srbima slomi kičma u BiH i u HR, neznam zašto je taj potez danas pod kritikom? Bilo je za očekivat da će srpska strana ubaćiti velike snage u borbu. Mislim što je trebalo učiniti tada? Pa ako je to u ovom trenutku protiv argument onda nebi se desila niti akcija Maslenica niti Blijesak ni Oluja. Imam jedno pitanje za Gospd. SB323ar u Zovkovoj knjigi je medjuostalom riječ kako je pred Modričom Odžačka Brigada započela povlaćenje u stvari zapovijednik neki bivši
legionar je izdao zapovijed???? Pronaći ću stranicu navest ću izvor, nemam sad knjigu doma
dao sam prijatelju. Moram priznat i taj izvještaj mi nije jasan, zašto se povlaći pod čudnim okolnostima ako je uopće tako bilo? Nevjerujem baš da se jedna Brigada potput 102. samo
tako povlaći sa crte obrane.

U vezi Motajiće, sijećam se ljeta 1990 kada sam zajedno sa ocem išao po drvo u susjedno mjesto, tad smo išli kroz šumu, tim putem smo došli pred samu Motajiću. Na tom mjestu je JNA pravila put prema Vrhu Motajiće oni su probijali taj put i učvršćivali stazu prema gore… Stari u mene je stao u gledao dosta dugo i začudjeno što ovi rade…. Kasnije kad pomisliš sa istog Brda šta su radili srpske snage sijale smrt na obe strane Save i na Sl. Brodsku okolicu….

[sb323ar]

Dervencan kaže:

Imam jedno pitanje za Gospd. SB323ar u Zovkovoj knjigi je medjuostalom riječ kako je pred Modričom Odžačka Brigada započela povlaćenje u stvari zapovijednik neki bivši
legionar je izdao zapovijed???? Pronaći ću stranicu navest ću izvor, nemam sad knjigu doma
dao sam prijatelju. Moram priznat i taj izvještaj mi nije jasan, zašto se povlaći pod čudnim okolnostima ako je uopće tako bilo? Nevjerujem baš da se jedna Brigada potput 102. samo
tako povlaći sa crte obrane.….

S obzirom da sam ja bio i na teritoriju modrice i odzaka (a zovak nije) i znam sigurno da brigada koju brani (a koju izrazito cijenim i postujem) nije bila na tom dijelu rasporedjena, mogu i na citiranom dijelu reci da to nije istina (da ne upotrebljavam grublje rijeci). Prozvani legionar P.S. nije bio pripadnik (niti zapovjednik)102 br.HVO, vec 105 br.Modrica (tocnije Garevac).

Za drugi boldani dio, modrica je pala 28.06.92, odzak 13.07.92, dakle poslije 15 dana teskih borbi i napada iz zraka, sa zemlje i svim cim je druga strana raspolagala.

Mislim da sam barem 50-ak puta ponovio da je u tom trenutku bilo nemoguce uciniti vise s onim cim smo raspolagali.

S obzirom da ovaj topic prati prilican broj ljudi, postaviti cu jedan obicni upit ovdje: Nek mi se javi jedan jedini vojnik iz HV koji je organizirano bio na crti tamo i nek spomene neke detalje. Tu ne ukljucujem gvozdike sa "odica brda" i vbr iz potocanskog lipika (koji su 10 kilometara u pozadini). Takodje, poznato mi je tko je bio tamo kad smo preuzimali modricu

Znaci, nek mi se jave ovdje oni koji su bili na crti u zoni odgovornosti 102 HVO (osim manjeg broja ljudi na "Lipi" zadnjeg dana kad je sve otislo k vragu i kad su crte popucale.

[milieod]

KNJIGA "OPERACIJA KORIDOR 92" OD GEN.PUK. VRS NOVICE SIMICA

Posjedujem gore navedenu knjigu kao i knjigu o gospodina Zovaka "RAT U BOSANSKOJ POSAVINI 1992. GODINE".Knjgu od g-dina Zovaka sam prije nabavio i procitao, a sada citam knjigu od generala Simica.
Ovdje cu da vam napisem zakljucak na kraju knjige koji ima...
A ko zeli mozda ce se potruditi i anbaviti i knjigu naseg generala Simica, i da sagleda famu o izgunulih cak do 10.000 boraca VRS i hiljade unistenih sredstava VRS u Bos. Posavini, kao sto neki pisu po forumima...

“KORIDOR -92” je napadna operacija za proboj iz operativnog okruženja, koju su u ljeto 1992. Godine izvele snage 1. KK VRS, u sadejstvu sa Policijom RSK I IBK-om VRS.

Cilj operacije je bio da se što prije izvrši proboj iz operativnog okruženja I spoji sa snagama IBK-a u širem rejonu Modriče, a potom produže dejstva I izbije an rijeku Savu, kao prirodnu granicu sa Hrvatskom.

Operacijom je komandovao komandant 1. KK general Momir Talić, a načelnik štaba je bio pukovnik Boško Kelečević.U cilju pripreme I komandovanja operacijom, 09.06.1992. godine formiran je IKM, u rasadniku u selu Stanovi kod Doboja.U sastav IKM-a, pored starješina 1. KK I OG Doboj, iz RSK su ušli minister Milan Martić I pukovnik Borislav Đukić.
Odluka za izvođenje operacije je odobrena 18.06.1992. godine, a IKM je već sutradan premješten na osmatračnicu Duga njiva na Trebavi.Sa ove osmatračnice je komandovano operacijom do 14.08.1992. godine, kad se premjestio u osnovnu školu u selu Osječani, gdje je ostao do kraja izvođenja operacije.

Padom Modriče u ruke HV I HVO-a, 31.05.1992. godine, presječen je jedini preostali putni pravac: Prnjavor-Stanari-Rudanka-Modriča-Šamac.Odlukom Savjeta bezbjednosti UN-a, istog dana je zabranjen svaki civilni saobraćaj sa aerodrome u BiH I RSK.

Teritorija Bosanske i Kninske krajine, sa oko 1,5 miliona stanovnika, u potpunosti je odsječena od istočnog dijela RS, Srbije i svijeta.Zbog prekida saobraćaja, vrlo brzo je došlo do nestašice lijekova, naftnih derivate I robe široke potrošnje.Svi pokušaji organa vlasti da preko UN-a obezbjede transport deficitarne robe, ostao je bez rezultata.Licemjerno su upućivani da se dogovore sa svojim neprijateljima.U banjalučkom porodilištu umrlo je 12 beba zbog nedostatka kiseonika, a naglo je porastao broj smrtnih slučajeva hroničnih bolesnika.

Hrvatsko-muslimanske snage osokoljene dotadašnjim uspjesima, planirale su da produže ofanzivu, spoje se sa snagama u tešnju I Gračanici i zauzmu grad Doboj.Tako bi znatno proširile svoju teritoriju I definitivno dovele u okruženje obje Krajine.
Komanda 1. KK donijela je odluku da što prije, sopstvenim snagama I u sadejstvu sa brigadom MUP-a RSK I ViPVO VRS, otpočne sa operacijom proboja.Telegramom je od GŠ-a VRS zatraženo odobrenje za početak operacije, a od komande IBK da sadejstvuje svim raspoloživim snagama napadom sa istoka.

Planirano je da operacija traje od 24.06. do 20.08.1992. godine, ukupno 55 dana.

U prvoj etapi operacije, od 24.06. do 05.07.1992. godine, cilj je bio da se bočnim udarom izvrši proboj iz operativnog okruženja I spoji sa snagama IBK u rejonu Modriče.Snagama u napadu trebalo je izbiti na liniju: Modriča-Jakeš-Derventa.

Druga etapa operacije, od 06.07. do 20.07.1992. godine, imala je za cilj da glavne snage izbiju na rijeku Savu od ušća rijeke Bosne do Velike Brusnice, a ostalim snagama da izbiju na liniju: V. Brusnica-Kostreš-Bijelo Brdo.

Trećom etapom, u trajanju od 30 dana, jedinice TG-3 trebalo je da oslobode Bos. Brod i u potpunosti izbiju na rijeku Savu od V. Brusnice do s. Bos. Dubočac.

Glavni udar je planiran dolinom r. Bosne pravcima: Doboj-Modriča-Odžak i Podnovlje-Pećnik-Donji Svilaj.

Pomoćni pravci napada su bili: Komarica-Derventa-Bos. Brod i Podnovlje-Velika Brusnica.

Operativni raspored je, zbog nemogućnosti uvođenja kompletnih brigade, formiran tako da su nosioci proboja bile taktičke grupe mješovitog sastava (TG).Operativni raspored su sačinjavalenage za proboj (glavne i pomoćne), snage za dejstvo iz neprijateljeve pozadine, snage za zaštitu, obezbjeđenje krila i bokova, snage za vatrenu podršku, snage za PVO, snage za obezbjeđenje borbenih dejstava.
Snage za proboj sačinjavale su 3 taktičke grupe i 16. Kmtbr.

Taktičku grupu 1 je formirala 1. okbr , a komandovao je _______________.

Taktičku grupu 2 je formirala brigade milicije MUP-a RSK, a komandovao je _______________.

Taktičku grupu 3 je formirala 2. Okbr, a komandovao je _______________.

Komandant 16. Kmtbr bio je __________________.

Snage za dejstvo iz neprijateljske pozadine sačinjavala su 2 pješadijska bataljona iz sastava 2. Posavske brigade IBK, koja su napadala pravcima: Srednja Slatina-Kornica i Miloševac-Garevac.

Snage za zaštitu, obezbjeđenje krila i bokova formirane su da bi se spriječio udar u leđa i bokove snaga u proboju.U sastav ovih snaga ušle su:OG Doboj, TG-4, srbačka lpbr i BG-2.
Operativna grupa Doboj, pod komandom _________________, sprečavala je moguća dejstva neprijatelja dolinama Rijeka Bosne i Spreče.
Taktička grupa 4, koju je formirala 343. Mtbr, pod komandom _________________, branila je glavne snage od napada iz pravca Gradačca.
Srbačka lpbr, pod komandom __________________, branila je prelaze na rijeci Savi od mogućeg desanta iz Hrvatske i lijevi bok pomoćnih snaga na Motajici.
Borbena grupa 2, koju je formirala 2.kpbr. pod komandom _________________, poslije prve etape operacije branila je koridor od mogućeg napada neprijatelja iz pravca Orašja.

Snage za vatrenu podršku sačinjavale su: 92. Mješovita avijacijska brigada sa aerodroma Mahovljani, 89.art. raketna brigada R-65, 1.map 122 mm I 1. Tav 130 mm.
Snage za PVO je činio 1. lap PVO na položajima u dolini rijeke Bosne.

Snage za obezbjeđenje borbenih dejstava sačinjavale su namjenske formacijske jedinice 1. KK: 1. izviđačka četa, 1. inžinjerijski puk, 1. pontonirski bataljon, 1. četa ABHO, 1.bataljon veze, 14. PoB i 1. sanitetski bataljon.

Snage OG "Istočna Posavina" raspolagale su sa: 11 brigada HVO-a, samostalnim bataljonom Koraće, samostalnim četama Sijekovac I Plehan.Ove jedinice bile su nosioci borbenih dejstava, a HV ih je konstantno ojačavao snagama ekvivalenta 3-5 brigada, koje su se periodično smjenjivale.u izvođenju operacije sadejstvovale sui m 3 brigade ARBiH.Iz OZ Osijek, na prostoru Bosanske Posavine, u borbama je učestvovalo svih 18 formacijskih brigade I još 11 brigada HV iz drugih krajeva Hrvatske.Ukupno brojno stanje svih jedinica je variralo od 20.000 do 25.500 boraca.

Jedinice 1. KK u borbu su uvođene po mjeri izvlačenja iz Zapadne Slavonije.U operaciji je iz 1. KK učestvovalo 20 brigada, I to: 2 oklopne, 3 motorizovane, 2 pješadijske, 13 lakih pješadijskih brigade I 3 samostalna bataljona.

Iz IBK su aktivno u proboju učestvovala 2 pješadijska bataljona iz 2. Posavske brigade, a u obezbjeđenju već oslobođenog koridora od Šamca do Bijeljine učestvovale su 2 pješadijske brigade.

Ukupno brojno stanje srpskih snaga kretalo se od 40.800 do 54.660 boraca.

Nadmoćnost srpskih snaga je u ljudstvu bila 2:1, tenkovima 3:1, artiljeriji 4:1 I avijaciji 5:1.

Prva etapa operacije u cjelini je izvedena po planu.taktička grupa 1 je 6 dana prije roka probila koridor, oslobodila Modriču i desnu obalu rijeke Bosne.Taktička grupa 2 je sa 5 dana zakašnjenja oslobodila Jakeš I Pećnik.Taktička grupa 3 je dva dana prije roka oslobodila Derventu.

Druga etapa operacije završena je prije zadatog roka.Jedino je TG-3 kasnio sa oslobađanjem Bijeg Brda.

Treću etapu operacije izvodio je samo TG-3, koji nije uspio da u planiranom roku oslobodi Bos. Brod I izbije na rijeku Savu.Sa 47 dana zakašnjenja, operacija je završena 06.10.1992. godine.

Operacija je postigla sve zacrtane ciljeve:
- Izveden je proboj iz operativnog okruženja još na samom početku operacije 26.06.1992. godine,
- Stvorena je kompaktna teritorija RS,
- Granica sa RH je stvorena na Savi od ušća rijeke Une do ušća rijeke Bosne,
- Neprijatelju su naneseni teški gubici I otklonjena opasnost za ovaj dio teritorije,
- Četiri brigade HVO-a su rasformirane,
- Formirano je 5 novih brigade VRS na Ozrenu i Trebavi,
- Granica na rijeci Savi mogla se obezbjediti sa slabijim snagama, a veliki broj brigade uputiti na druge zadatke,
- Obezbjeđen je nesmetan protok ljudi i sredstava na putevima I željezničkom prugom od Doboja do Šamca,
- Oslobođeno je 760 km kvadratnih teritorije sa gradovima Modriča, Derventa, Odžak i Bos. Brod, te 16 velikih I 8 manjih sela,
- Formirane su 4 nove opštine, a vlastima rS I RSK omogućen normalan rad,
- Omogućen je povratak srpskog izbjeglog stanovništva u oslobođene gradove i sela,
- Produbljena je tradicionalna veza srpskog anroda RS sa RSK.

Prema službenim podacima OG "Istočna Posavina", gubici u živoj sili su : 1.261 poginulih, od čega su 343 bili pripadnici HV-a, 6.250 ranjenih, od čega 1.996 pripadnika HV-a.
Srpske snage su imale gubitke:
- 1. KK: 293 poginula i 1.129 ranjenih,
- IBK: 84 poginula i 286 ranjenih,
- Policija RSK: 31 poginulog i 84 ranjena,
- ViPVO VRS: 5 poginulih i 6 ranjenih.
Ukupni gubici srpskih snaga u operacijioginulo 413, ranjeno 1.918.
Uništena sredstva OG "Istočna Posavina", koja su zatečena na bojnom polju: jedan avion MIG-21, 6 tenkova, 8 artiljerijskih oruđa i 29 vozila.Službenih podataka o gubicima iz hrvatskih izvora za sada nema.Srpske snage zarobile: 2 tenka, 8 artiljerijskih oruđa i 92 motorna vozila.

Gubici srpskih snaga: 2 aviona (1 orao i 1 jastreb), 8 tenkova T-55, 3 oklopna transportera, 4 artiljerijska oruđa i 24 motorna vozila.Hrvati zarobili 2 tenka T-55 i 4 PA topa.

[milieod]

sb323ar kaže:

Ovo je film http://www.youtube.com/watch?v=HXMN7...layer_embedded srpske artiljerije na položaju na Dugoj Njivi, na kojemu se vide artiljerci i starješina, isti oni koji su pucali po kolonama izbjeglica iz Modriče, po Modriči, Gradačcu i Odžaku.

Pozdrav svima, pozdrav sb323ar...Ljudi nadam se da cemo diskutovati bez vrijedjanja...Prvo covjek koji na videu vice GROMOVNIK, nije dana bio sa puskom u ruci...Citavo vrijeme rata je bio Direktor Srpskog radio Doboja...Ako pogledate ovaj video na 2:04 minuta cujete glas koji vice sta je cilj dejstva: "TESANJKA",a Tesanjka se nalazi juzno od Doboja prema Tesnju, tako da je ovo artiljerijski polozaj iz okoline Doboja...Ako neko kaze da nije, dajte mi argumente...

[kobrin sin]

pretpostavljam da se gubici u broju poginulih i ranjenih na srpskoj strani vode samo za njihovu operaciju koridor koja je započela sredinom 6. mjeseca i to puno kasnije pošto su se vodile prve borbe na tom dijelu posavine, pa otuda i tolika razlika u u broju poginulih.......tj. mislim da taj podatak nije potpun i ne pokazuje pravo stanje gubitaka

[milieod]

Srpske snage
koje su sudjelovale u operaciji „Koridor - 92.“
od 24. juna do 07. oktobra 1992. godine

A) TG - 1
1. 1. oklopna brigada (-2 bataljona)
2. 2. bataljon / 16. krajiška mtbr.
3. bataljon / 6. Sanska brigade
4. Odred Tolisa
5. Odred Vranjak
6. Laktaška brigada
7. bataljon /ozrenske brigade
8. ceta MUP-a Modriča
9. 1. bataljon VP 1.KK

B) TG - 2

10. 1. bataljon MUP-a RSK
11. 9. bataljon VP OG Doboj
12. bataljon „Vukovi s Vučjaka“
13. bataljon / 11. dubičke brigade
14. 2. tenkovska ceta / 2. oklopnog bataljona /1.oklopne brigade
15. bataljon /vučjačka srpske brigade

C) TG - 3

16. Vučjačka srpska brigada (-1 bataljon)
17. Krnjinska brigada
18. Prnjavorska brigada
19. Osinjska srpska brigada
20. 11. Dubička brigada (-1 bataljon)
21. 327. Derventska motorizirana brigada
22. 2. oklopna brigada (-1 bataljon)
23. Artiljerijski divizion
24. Protivvzdusni divizion
25. Inženjerijski bataljon
26. Ceta veze
27. Ceta vojne policije

D) TG - 4

28. 343. Prijedorska mtbr. (-2 bataljona)
29. bataljon /1. oklopne brigade
30. 6. sanska brigada (-2 bataljona)
31. 5. Kozarska brigada
32. 1. bataljon VP 1.KK

E) Ostali - snage osiguranja i podrske

33. 16.Krajiška mtbr. (-1 bataljon)
34. Dobojska brigada
35. Teslićka brigada
36. Ozrenska brigada
37. Trebavska brigada
38. 2. posavska brigada
39. bataljon / 1. oklopne brigade
40. 2. krajiška brigada
41. 92. mješovita avijijacijska brigada
42. 89. raketna brigada
43. 1. map 122 mm
44. 1. tav 130 mm

[Keva]

milieod kaže:

Ukupni gubici srpskih snaga u operacijioginulo 413, ranjeno 1.918.

Ukupni gubici srpskih snaga u posavini su nepoznati , jer nema gotovo nikakvih saznanja o stradalima iz Srbije...

Od VRS poznato je ovo što se navodi na tabli o regijama stradanja...
http://www.idc.org.ba/images/stories...ci/JNA-VRS.zip

Kad tome pribrojimo par stotina stradalih krajišnika , to je već 5000 mrtvih...

[milieod]

kobrin sin kaže:

pretpostavljam da se gubici u broju poginulih i ranjenih na srpskoj strani vode samo za njihovu operaciju koridor koja je započela sredinom 6. mjeseca i to puno kasnije pošto su se vodile prve borbe na tom dijelu posavine, pa otuda i tolika razlika u u broju poginulih.......tj. mislim da taj podatak nije potpun i ne pokazuje pravo stanje gubitaka

Kobrin sine tako je, general Novica Simic je obradio u svojoj knjizi "OPERACIJA KORIDOR-92" samo stanje od 24.06.-06.10.1992. godine u borbama vodjenim u Bos. Posavini...Ovi napisani podaci sto se tice srpske strane (VRS i MUP-a RSK) su vjerodostojni za navedeni period...Ja imam knjigu i od gen. Simica i od gosp. Zovaka...Ako budes mogao da nabavis ovu drugu knjigu od vaseg neprijatelja nabavi je i procitaj...Ima dosta karti rasporeda snaga, procjena, i svaki dan pisanih OI!!!!Ali opet siguran sam da se ne moze vise pricati o 10.000 pa cak i 15.000 ubijenih srpskih vojnika u Bos. Posavini, ako uzmemo gubitke sukobljenih snaga od 03.03.1992. godine ko sto pricaju neki vasi po forumima...Ispade po njihovom da je 75% vojnika VRS izginulo 1992. godine u Bos. Posavini...