Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija

Psihologija Vodič kroz um i ponašanje za entuzijaste. Podforum: Psihokauč

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 22.02.2018., 02:50   #1
Jesu li osjecaji (ne)tjelesni?

Zašto mnogi ljudi kada pričaju o osjećajima govore o njima kao nečem što nema veze sa fizičkim a da se upravo radi o fizičkim?

Kada osjećaš onda se fizički osjećaš lošim jer tvoje tijelo reagira na emociju. Osjećaš grčeve u želucu, slabost. Ili u slučaju velike sreće osjećaš kako podrhtavaš, sva si na iglama, tvoje tijelo je spremno na skakanje okolo i prati tvoju sreću. Doslovno osjećaš ubrzano kucanje srca, imaš osjećaj da ćeš iskočiti iz svoje kože?

Zašto se takvo nešto gazi u iskustvu na način da te se uvjerava kako tvoja suština nema veze sa tijelom jer si ti nešto drugo od tijela?
__________________
Love Lickers
implosive is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.02.2018., 08:16   #2
Quote:
implosive kaže: Pogledaj post
Zašto mnogi ljudi kada pričaju o osjećajima govore o njima kao nečem što nema veze sa fizičkim a da se upravo radi o fizičkim?

Kada osjećaš onda se fizički osjećaš lošim jer tvoje tijelo reagira na emociju. Osjećaš grčeve u želucu, slabost. Ili u slučaju velike sreće osjećaš kako podrhtavaš, sva si na iglama, tvoje tijelo je spremno na skakanje okolo i prati tvoju sreću. Doslovno osjećaš ubrzano kucanje srca, imaš osjećaj da ćeš iskočiti iz svoje kože?

Zašto se takvo nešto gazi u iskustvu na način da te se uvjerava kako tvoja suština nema veze sa tijelom jer si ti nešto drugo od tijela?
Stanje koje se opisuje kao samadhi/transcendentalna svijest, stanje yoge je stanje u kojemu u isto vrijeme postoje dvije suprotne vrijednosti: beskonačna tišina i beskonačni dinamizam. Yoga je stanje jedinstva tišine i dinamizma, apsolutnog i relativnog.

https://www.youtube.com/watch?v=0jXXWBt5URw

Pogledaj nju kako svira. Vidi se kako pokazuje jako malo osjećaja i kako je utemeljena u unutarnjoj tišini. Bez tog unutarnjeg stanja tišine nije moguće ostvariti nikakvo majstorstvo.
Oni koji su to stanje postigli su ostvarili majstorstvo nas Kreacijom, oni mogu vladati sobom.
Osjećaji postoje u tom stanju, no u isto vrijeme prisutan je i unutarnji mir i ispunjenje.
Kad je taj unutarnji mir beskonačan onda se to stanje doživljava kao odvojenost Sebstva i aktivnost, tog unutarnjeg mira i tišine koji je uvijek prisutan i kada djelujemo.
Ako toga mira nema, onda čovjekom vladaju osjećaji i to se odražava na tijelo.

>Zašto se takvo nešto gazi u iskustvu na način da te se uvjerava kako tvoja suština nema veze sa tijelom jer si ti nešto drugo od tijela?

Istina je i jedno i drugo: mi smo i ta tišina i taj dinamizam. Tišina predstavlja našu transcendentalnu narav, a dinamizam manifestiranu.
Bagi9 is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.02.2018., 12:39   #3
Quote:
implosive kaže: Pogledaj post
Zašto mnogi ljudi kada pričaju o osjećajima govore o njima kao nečem što nema veze sa fizičkim a da se upravo radi o fizičkim?

Kada osjećaš onda se fizički osjećaš lošim jer tvoje tijelo reagira na emociju. Osjećaš grčeve u želucu, slabost. Ili u slučaju velike sreće osjećaš kako podrhtavaš, sva si na iglama, tvoje tijelo je spremno na skakanje okolo i prati tvoju sreću. Doslovno osjećaš ubrzano kucanje srca, imaš osjećaj da ćeš iskočiti iz svoje kože?

Zašto se takvo nešto gazi u iskustvu na način da te se uvjerava kako tvoja suština nema veze sa tijelom jer si ti nešto drugo od tijela?
Tko gazi osjećaje, taj ne zna što priča. Ti nisi niti svoje tijelo niti svoje misli niti svoji osjećaji, ali oni su trenutna konfiguracija stvarnosti i svi skupa sudjeluju u trenutnom procesu kretanja. Stoga osjećaje ne treba zanemariti, ali nikako im pripisivati identitet. Oni su samo jedan od načina opisati kako vjetar puše. A gdje si ti tu? Ti si naravno vjetar. A od čega je vjetar napravljen? Od svijeta, naravno
MadMarx is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.02.2018., 13:59   #4
Quote:
implosive kaže: Pogledaj post
Zašto mnogi ljudi kada pričaju o osjećajima govore o njima kao nečem što nema veze sa fizičkim a da se upravo radi o fizičkim?

Kada osjećaš onda se fizički osjećaš lošim jer tvoje tijelo reagira na emociju. Osjećaš grčeve u želucu, slabost. Ili u slučaju velike sreće osjećaš kako podrhtavaš, sva si na iglama, tvoje tijelo je spremno na skakanje okolo i prati tvoju sreću. Doslovno osjećaš ubrzano kucanje srca, imaš osjećaj da ćeš iskočiti iz svoje kože?

Zašto se takvo nešto gazi u iskustvu na način da te se uvjerava kako tvoja suština nema veze sa tijelom jer si ti nešto drugo od tijela?
Ovde imas klasicno ezotericno objasnjenje (na zalost samo na nemackom) - Suptilna covekova tijela.
Ukratko - kazu da postoji 7 tijela, kojima odgovaraju energetski centri u eterickom tijelu (suptilni deo covekovog fizickog tela).
Osim fizickog, covek kazu ima emotivno, misaono... telo.
Osecaji se pre svega osecaju u osecajnom telu, misli u misaonom...
To sto osecamo i mislimo u fizickom telu je samo odraz osecaja i misli sa njihovih razina. Fizicko telo je pri tome nesto kao prijemnik.

To je teorija, sta ce ko iz nje zakljuciti glede vaznosti osecaja, misli... je druga prica.
PS
Ovako to vide teozofi (postoje paralele u drugim ucenjima).
Dragan is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.02.2018., 15:44   #5
Emocije varaju i nestalne su, stoga nema u njih previše povjerenja.
__________________
Čarolija... Svratište
Nemruth Dagi is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.02.2018., 17:27   #6
Quote:
implosive kaže: Pogledaj post
Zašto mnogi ljudi kada pričaju o osjećajima govore o njima kao nečem što nema veze sa fizičkim a da se upravo radi o fizičkim?

Kada osjećaš onda se fizički osjećaš lošim jer tvoje tijelo reagira na emociju. Osjećaš grčeve u želucu, slabost. Ili u slučaju velike sreće osjećaš kako podrhtavaš, sva si na iglama, tvoje tijelo je spremno na skakanje okolo i prati tvoju sreću. Doslovno osjećaš ubrzano kucanje srca, imaš osjećaj da ćeš iskočiti iz svoje kože?

Zašto se takvo nešto gazi u iskustvu na način da te se uvjerava kako tvoja suština nema veze sa tijelom jer si ti nešto drugo od tijela?
Tvoji osjećaji su samo ekspresija unutrašnjih napetosti, ega, nagona, želja i potreba.. Tvoji osjećaji nisu TI. Osjećaje valja saslušati, procesuirati i preraditi. Ne smijemo dopustiti da naša jaka emocionalna stanja upravljaju nama i našim tijelom. Tijelo ti drhti zato što unutra postoji toliko mnogo potisnutog koje žele izaći van, jačina emocija je snažna i teško ju je kontrolirati. Zbog toga šizimo, dramimo, tijelo nam se trese i nismo kadri razumno vladati sobom i svojim odlukama.

Naš razum posjeduje veliku snagu, možemo naše emocije odgoditi, preusmjeriti, potisnuti, izraziti ili pretvoriti u nešto konstruktivno. Izbor je na nama.
Inače mi smo kompleksne osobe, sastojimo se od tijela, naših potreba (fizikalnih, emocionalnih, duhovnih), emocionalnih ekspresija, razuma i one osnove koja je u suštini duboki unutarnji mir, blaženstvo i spokoj. Tijelo je naš fizički oblik, potrebe su nužne za preživljavanje tijela, emocije su nužne za život s drugima i osjećaj osobne vrijednosti, razum definira naše odluke i našu budućnost, a onaj duboki unutrašnji mir kojeg postižemo meditacijom služi kao balans između svega navedenog...
__________________
Daj Mare pizde....
radical change is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.02.2018., 19:59   #7
Quote:
Nemruth Dagi kaže: Pogledaj post
Emocije varaju i nestalne su, stoga nema u njih previše povjerenja.
To je nešto što se razvija i vježba, poput govora, hodanja, čitanja... Najveći razlog zašto se mora voljom vježbati, a ne dolazi samo od sebe kao puno toga, upravo je praktički-univerzalno stajalište kako su emocije nebitne stoga ih se potišće na svim razinama. Dobro emotivno osjetilo je prva spona sa slobodom. Emocije su gibanje etera između tebe i stvarnosti. Kao što primaju informacije, mogu ih i slati. U kombinaciji sa umom svakako su još potentnije.

Ako hoćeš gledati kroz 7 tijela, svakako je da su tri tijela (fizičko, emocionalno i misaono) jača od 2 tijela (fizičko i misaono).
MadMarx is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.02.2018., 20:03   #8
Quote:
implosive kaže: Pogledaj post
....

Zašto se takvo nešto gazi u iskustvu na način da te se uvjerava kako tvoja suština nema veze sa tijelom jer si ti nešto drugo od tijela?
Mislim da su takva iskustva na niskim frekvencijama. Stanje uvođenja u takvo stanje može biti tjelesno a i nemora.

Što se tiče uobičajenih životnih situacija, tu se podrazumijeva povezanost, uostalom kemikalije to uvjetuju. Strah je primjer toga, emocija koja nas uvelike određuje.
Fantasist is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.02.2018., 22:57   #9
Kemikalije + ideje + ocekivanja + bol + osjecaj ugode + iluzija = osjecaji.
Ufur is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.02.2018., 23:18   #10
Mislim da je problem u identificiranju s istima, u tom smislu mi nismo nasi osjecaji i misli.
Ustvari, one su odraz teznji naseg ega, koji nas prizemljuje, vuce prema doli, ukoliko stvari sagledavamo u kontekstu teznji ka visem Ja.

Mene zanima jedno. Je li ta praksa neidentificiranja zapravo represija (potiskivanje), i kako (kroz sto) onda izventilirati te iste osjecaje ?
__________________
Latinska poslovica
Điđe T. is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.02.2018., 23:37   #11
Quote:
Điđe T. kaže: Pogledaj post
Mislim da je problem u identificiranju s istima, u tom smislu mi nismo nasi osjecaji i misli.
Ustvari, one su odraz teznji naseg ega, koji nas prizemljuje, vuce prema doli, ukoliko stvari sagledavamo u kontekstu teznji ka visem Ja.

Mene zanima jedno. Je li ta praksa neidentificiranja zapravo represija (potiskivanje), i kako (kroz sto) onda izventilirati te iste osjecaje ?
To stanje odvojenosti/neidentifikacije, ako to tako zoveš, može biti samo prirodno. Ne radi se tu ni o kakvom umišljanju. U tom stanju ili jeste ili niste.

Npr., ako netko ima tremu pred neki nastup, utakmicu,...,to se može prebroditi samo tako da ojača svoj duh.
Kako će on to ostvariti, to je sad drugo pitanje: trening, meditacija, rad sa psiholozima, trenerima,...
Neki ljudi su prirodno jači i stabilniji i mogu se nositi sa stresom.
Bagi9 is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.02.2018., 11:28   #12
Quote:
MadMarx kaže: Pogledaj post


Ako hoćeš gledati kroz 7 tijela, svakako je da su tri tijela (fizičko, emocionalno i misaono) jača od 2 tijela (fizičko i misaono).

Kolega je to dobro rekao:
Kemikalije + ideje + ocekivanja + bol + osjecaj ugode + iluzija = osjecaji.
__________________
Čarolija... Svratište
Nemruth Dagi is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.02.2018., 19:24   #13
Quote:
Nemruth Dagi kaže: Pogledaj post
Kolega je to dobro rekao:
Kemikalije + ideje + ocekivanja + bol + osjecaj ugode + iluzija = osjecaji.
Ne razumijem što misliš niti tko je kolega, ali pravit ću se da je to stajalište kako su emocije nusprodukt nebitnih stvari i kao takve nebitne. U duhovnoj ekonomiji produkt nebitnih stvari češće je bitniji nego što nije.

Isto tako bismo mogli reći da je zbrajanje i množenje u stvari samo iluzija s obzirom da broj kao pojava konceptualno ne postoji bez čovjeka.

Koristeći tvoju tautologiju mogli bismo reći da:
Kemikalije + ideje + ocekivanja + bol + osjecaj ugode + iluzija = matematicki koncept brojeva.

Da li to brojeve čini neupotrebljivima u "realnome" svijetu?
Par vrsta operacija (množenje, djeljenje, zbrajanje etc...) i jedna asignacija značenja (dati broj nečemu, 5 kamena, 3 jabuke, etc...u čisto apstraktnom smislu znači da bi stvari učinili svijetom brojeva, nekako ju moramo izbrojiti, što je uglavnom lako s obzirom da je sve brojivo kroz fraktalnu prirodu stvarnosti (možda ne konačno, ali matematika također u sebi sadrži operacije sa beskonačnostima, limesima i derivacijama...a sve su to stvari koje ne mogu uvijek biti konačno izbrojene, ali se svakako broje) su sve što je potrebno u samome korijenu svijesti da napravi kompjuter pred tobom. To računalo koje te gleda sada djeluje prilično stvarno, ne? Zapitaš li se ikada da li i ono gleda kroz tebe kao što ti gledaš kroz njega? Na kraju krajeva, pulsiranje u kompjuteru često određuju kvarc kristali. Što nas dovodi do zaključka da kompjuter praktički samo pulsira, isto kao i čovjek. I iz tog "nebitnog" pusla nastaje tvoja svijest ili barem manifestacija tvoje svijesti. Jer da nema tog nebitnog pulsiranja srca, živčanog sustava, strujanja limfe...ti ne bi imao sa čime percipirati stvarnost, odnosno ovu stvarnost koju sada percipiraš kroz i u ovome tijelu.

Možemo tako do sutra, pitanje je da li razumiješ što pričam? Emocije su istovremeno prijemnik i odašiljač, jedna od prekrasnih misterija beskonačnosti ljudskoga tijela. Reći nekome da je neupotrebljiva je kao da kažeš čovjeku da mu ne treba milijarda dolara koja ga čeka na drugom kraju svijeta. Moderan čovjek ima dva straha - ili da neće moći prohodati pola svijeta ili da će to moći svi osim njega. I da sakrije taj strah, sve što ne razumije naziva glupošću i nebitnime. I tako sebe i svoje bližnje drži u zatvoru odnosno platonovoj špilji.
MadMarx is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.02.2018., 19:34   #14
Quote:
Điđe T. kaže: Pogledaj post
Mislim da je problem u identificiranju s istima, u tom smislu mi nismo nasi osjecaji i misli.
Ustvari, one su odraz teznji naseg ega, koji nas prizemljuje, vuce prema doli, ukoliko stvari sagledavamo u kontekstu teznji ka visem Ja.

Mene zanima jedno. Je li ta praksa neidentificiranja zapravo represija (potiskivanje), i kako (kroz sto) onda izventilirati te iste osjecaje ?
Po toj teoriji ispada kako bi povratak u 'raj' značio... da kap je more a more onda samo sebe osjeća...možemo samo nagađati.

Daleko je to od identifikacije sa ja ili nekim ulogama, reakcijama, automatizmima i sl. ponašanjima i doživljajima svijeta....to znači nestanak sebe, a onda ako je tako ništa nema smisla, onaj koji kaže da zna i da se spasio, mogao bi nas lagati.
Fantasist is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.02.2018., 11:10   #15
[QUOTE=MadMarx;68233375]
Quote:
Ne razumijem što misliš niti tko je kolega, ali pravit ću se da je to stajalište kako su emocije nusprodukt nebitnih stvari i kao takve nebitne. U duhovnoj ekonomiji produkt nebitnih stvari češće je bitniji nego što nije.
Ne čitaš temu već samo švrljaš naokolo pa ne znaš koji kolega....?

Govoriti da su nebitne stvari je pojedostavljenje formule. Nisu nebitne jer nas pogađaju kao osobe i čine nas to što jesmo, zar ne?

A nešto što pogađa dio je naših neurona, kemije, psihe, aspiracija,...
unutrašnja je reakcija na vanjski svijet i posve je varljiva.
Ovisna je o percepciji nas samih i naše uloge koje imamo ili mislimo da imamo; ovisna je i o našem iskustvu, željama, i svemu što smo u sebe natrpali tijekom života, ili su nam ugurali milom ili silom.

Nešto što je toliko ovisno o niz faktora ne bi trebalo biti neprikosnoveno niti primarno već samo pomoćni alat, dodatna oprema kroz život bez obzira na svoju misteriju.
__________________
Čarolija... Svratište
Nemruth Dagi is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.02.2018., 12:02   #16
Quote:
Điđe T. kaže: Pogledaj post
Mislim da je problem u identificiranju s istima, u tom smislu mi nismo nasi osjecaji i misli.
Jesmo, mi smo upravo to, naše misli i osjećaji i tijelo i sve to skupa, što bismo drugo bili.
Problem je, ako je to problem, što smo poprilično široki u tom skupu misli i osjećaja tako da istovremno možemo biti kontradiktorni. Nerijetko smo i nešto i nekakvi - i njhova suprotnost, svjesni ili nesvjesni tih procesa, ali oni sve je to naše, sve smo to potpuno mi.

Quote:
Bagi9 kaže: Pogledaj post
To stanje odvojenosti/neidentifikacije, ako to tako zoveš, može biti samo prirodno. Ne radi se tu ni o kakvom umišljanju. U tom stanju ili jeste ili niste.

Npr., ako netko ima tremu pred neki nastup, utakmicu,...,to se može prebroditi samo tako da ojača svoj duh.
Kako će on to ostvariti, to je sad drugo pitanje: trening, meditacija, rad sa psiholozima, trenerima,...
Neki ljudi su prirodno jači i stabilniji i mogu se nositi sa stresom.
Neki su ljudi možda samo prirodno tupi ili ograničeni u spektru doživljaja i to im daje mogućnost da bolje kontroliraju situaciju. A sve se u ovoj kritici emocija svodi na kontrolu. Emocionalne i tjelesne reakcije teško je kontrolirati, često ih se percipira kao "izdajice".

Trema pred utakmicu ne govori o slabosti duha nego o prioritetima i značaju.
Utakmica je nekad bila igra i nije bilo treme, čovjek je igrao i uživao. Kad utakmica postaje imperativ pobjede, borba za preživljavanje ili status, gubi se užitak i lakoća igre i javlja se nemir. Ne zato što je nešto u tebi oslabilo nego nešto u tebi poručuje da igra više nije igra, da više nije bitno igrati nego pobijediti - pobijediti se mora. Tako govori trema, govori prilično precizno i jasno.

I te tehnike svode se na to da malo zavaraš jedan dio sebe; da skineš taj teret s leđa, ukloniš strah, da se probaš uvjeriti da ti pobjeda nije tako važna - ne bi li ipak pobijedio.
Illana is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.02.2018., 13:48   #17
emotivne reakcije su naučene, mi smo jednostavno izdresirani na određeni način emocionalno reagirati na određene stvari. recimo osjećaj domoljubnog patosa kad se diže zastava i svira nacionalna himna, malo dijete koje još nije izdresirano emocionalno reagirati na takve stvari neće osjećati nikakav patos. tako ispada da je za neke situacije emocionalna reakcija prikladna ili nije prikladna, zavisno od društvenih vrijednosti. onda pokušavamo osjećat ono što bi smo u određenoj situaciji 'trebali' osjećat, poričući naše istinske osjećaje. toliko smo emocionalno pogubljeni da se većina nes neće nikad ili samo iznimno povezati s onim što uistinu osjećamo. u suštini emocije su dio sustava biološke prilagodbe, tijelo/um sustava (ego).
šugavo pseto is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.02.2018., 13:53   #18
Quote:
šugavo pseto kaže: Pogledaj post
emotivne reakcije su naučene, mi smo jednostavno izdresirani na određeni način emocionalno reagirati na određene stvari. recimo osjećaj domoljubnog patosa kad se diže zastava i svira nacionalna himna, malo dijete koje još nije izdresirano emocionalno reagirati na takve stvari neće osjećati nikakav patos. tako ispada da je za neke situacije emocionalna reakcija prikladna ili nije prikladna, zavisno od društvenih vrijednosti. onda pokušavamo osjećat ono što bi smo u određenoj situaciji 'trebali' osjećat, poričući naše istinske osjećaje. toliko smo emocionalno pogubljeni da se većina nes neće nikad ili samo iznimno povezati s onim što uistinu osjećamo. u suštini emocije su dio sustava biološke prilagodbe, tijelo/um sustava (ego).
Zato i kažem da su nam neke stvari nametnute ne samo kao vrijednosti već i kao emocije.
__________________
Čarolija... Svratište
Nemruth Dagi is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.02.2018., 14:16   #19
Quote:
implosive kaže: Pogledaj post
Zašto mnogi ljudi kada pričaju o osjećajima govore o njima kao nečem što nema veze sa fizičkim a da se upravo radi o fizičkim?

Kada osjećaš onda se fizički osjećaš lošim jer tvoje tijelo reagira na emociju. Osjećaš grčeve u želucu, slabost. Ili u slučaju velike sreće osjećaš kako podrhtavaš, sva si na iglama, tvoje tijelo je spremno na skakanje okolo i prati tvoju sreću. Doslovno osjećaš ubrzano kucanje srca, imaš osjećaj da ćeš iskočiti iz svoje kože?

Zašto se takvo nešto gazi u iskustvu na način da te se uvjerava kako tvoja suština nema veze sa tijelom jer si ti nešto drugo od tijela?
Zato što emocije nisu isključivo temeljene na fizičkom manifestu. Svakoj emociji prethodi misao. Također emocija postoji sve dok je misao hrani.

Recimo imaš stage fright, tremu pred nastup. Javlja se strah koji se manifestira u tijelu, - nekome koljena klecaju, nekome se povraća, nekoga guši u grlu.

Da nije bilo misli koja je potakla emociju i koja joj je gorivo dok traje ( - sad ću se popeti na pozornicu i napraviti budalu od sebe ) ... - ne bi bilo ni emocije.
Aries13 is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.02.2018., 15:58   #20
Quote:
Aries13 kaže: Pogledaj post
Zato što emocije nisu isključivo temeljene na fizičkom manifestu. Svakoj emociji prethodi misao. Također emocija postoji sve dok je misao hrani.

Recimo imaš stage fright, tremu pred nastup. Javlja se strah koji se manifestira u tijelu, - nekome koljena klecaju, nekome se povraća, nekoga guši u grlu.

Da nije bilo misli koja je potakla emociju i koja joj je gorivo dok traje ( - sad ću se popeti na pozornicu i napraviti budalu od sebe ) ... - ne bi bilo ni emocije.

Misao i emocija su dvije odvojene stvari. Djeca se rađaju sa širokim dijapazonom emocija, emocije su utkane u našu vrstu i kad ih ne bismo bili u mogućnosti doživjeti naša vrsta ne bi preživjela. Osnovne emocije (strah, tuga, sreća, ljutnja....) prisutne su kroz sve kulture širom svijeta i nisu društveno uvjetovane..
Kroz trening moguće je mislima utjecati na veliki broj emocija, i to je ovo što si gore opisala. No na neke emocije praktički je nemoguće svjesno utjecati jer izlaze iz naših elementarnih potreba, već imamo na izbor samo zadovoljiti potrebe na najbolji mogući način ili razumom privremeno odgoditi potrebu..
Izrazito je važno da se osoba kvalitetno susreće sa vlastitim emocijama, u suprotnom emocija neće nestati već ostaje zakopana duboko u nama..
__________________
Daj Mare pizde....
radical change is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 02:42.