The Shape of Water

[cul-de-sac]

@androlog

Del Torov recentni film nije ništa bolji od tih, kako kažeš, holivudskih prosera. Ovo se, naravno, ne odnosi na "50 nijansi..." i slične naslove, ali "Oblik vode" po ničemu nije jači film od Cameronovog "Titanica". Štoviše, ono što je Cameronu, nakon "Terminatora" ili "Aliensa" bio "Titanic", to su Del Toru ovaj film i "Crimson Peak". Pad, u prijevodu.

[Katatonični Dabar]

androlog kaže:

u jednom trenutku se spomene da su joj prerezali glasnice dok je bila beba. rane vizualno asociraju na škrge, ali mislim da ne ide dublje od toga.

Nisam baš skroz uvjeren, meni je to spominjanje baš djelovalo kao setup za taj payoff na kraju, plus amo-tamo neke natuknice, baš mi je djelovalo kao da autori žele da imamo tu bubu u uhu, ali ne žele biti prebukvalni .

Te nema ljudskih roditelja, te ne priča, te i sama ima svoje vodene rituale svako jutro, te ime te "škrge", možda na netu ima više primjera, od strane onih koji su pažljivo gledali.

Ali, na kraju, možda sam to samo ja.

[Mr. Beam]

Ne bih ovo nazvao "padom". Prije da je u pravcu Panova labirinta. Što je dobar pravac i prilično dobro održavanje istog.

[dalal]

Katatonični Dabar kaže:

Nisam baš skroz uvjeren, meni je to spominjanje baš djelovalo kao setup za taj payoff na kraju, plus amo-tamo neke natuknice, baš mi je djelovalo kao da autori žele da imamo tu bubu u uhu, ali ne žele biti prebukvalni .

Te nema ljudskih roditelja, te ne priča, te i sama ima svoje vodene rituale svako jutro, te ime te "škrge", možda na netu ima više primjera, od strane onih koji su pažljivo gledali.

Ali, na kraju, možda sam to samo ja.

hmm da, i ono njeno potapanje stana i kina ispod, prilikom scene sexa...sada mi djeluje da je trebalo ići baš u ovom pravcu, naime tog otkrivanja njenih zajedničkih korijena sa "škrgastim"...jer oni prvi put vode ljubav u kadi a već idući put njoj to nije dosta, ona potapa sve oko sebe, željna vode kao elementa u kojemu njihov sex doseže klimaks...više ne podnose terestrijalni ambijent, pogotovo prilikom sjedinjenja

[ekaliopa]

uživala sam gledajući, i slušajući, film.

zanimljivo širenje perspektive ovdje na temi.

postoje recentni film-treševi u kinima koji su sramotno negledljivi, s ovim filmom to za mene nije slučaj.

ponekad čovjek želi samo uživati u slici, glazbi, bajkovitoj briči, a pojedine (tehničke) detalje i visoke standarde ostavlja po strani, u drugom su planu, ili za neka druga ostvarenja.

[Brogan]

ekaliopa kaže:

ponekad čovjek želi samo uživati u slici, glazbi, bajkovitoj briči, a pojedine (tehničke) detalje i visoke standarde ostavlja po strani, u drugom su planu, ili za neka druga ostvarenja.

slažem se, ponekad čovjek ostavi po strani dobre filmove...i normalne standarde, pa gleda filmove s retardiranima...gleda Bore Lee. ne gleda jebenog del Tora kako bi gledao somnabulne gluposti...

[ekaliopa]

Brogan kaže:

slažem se, ponekad čovjek ostavi po strani dobre filmove...i normalne standarde, pa gleda filmove s retardiranima...gleda Bore Lee. ne gleda jebenog del Tora kako bi gledao somnabulne gluposti...

ponekad pusti mozak na pašu gledajući i "retardirane" serije, a od "visokog stila i umjetnosti i savršenosti po svim parametrima kojima se mjeri filmsko ostvarenje" ponekad čovjek i zaspe

naravno, ima i izuzetaka, kad je riječ o "savršenima po svim parametrima", no nešto ih baš i nema u cinestarima...

ali onda smo opet kod ukusa, jer što je mom oku ili uhu milo, tvoje neće prepoznati...i tako u krug...

[androlog]

cul-de-sac kaže:

@androlog
Del Torov recentni film nije ništa bolji od tih, kako kažeš, holivudskih prosera. Ovo se, naravno, ne odnosi na "50 nijansi..." i slične naslove, ali "Oblik vode" po ničemu nije jači film od Cameronovog "Titanica". Štoviše, ono što je Cameronu, nakon "Terminatora" ili "Aliensa" bio "Titanic", to su Del Toru ovaj film i "Crimson Peak". Pad, u prijevodu.

neću te slušati, tebi je onaj u svim aspektima ziheraški 'loveless' film godine.

Katatonični Dabar kaže:

Nisam baš skroz uvjeren, meni je to spominjanje baš djelovalo kao setup za taj payoff na kraju, plus amo-tamo neke natuknice, baš mi je djelovalo kao da autori žele da imamo tu bubu u uhu, ali ne žele biti prebukvalni .

Te nema ljudskih roditelja, te ne priča, te i sama ima svoje vodene rituale svako jutro, te ime te "škrge", možda na netu ima više primjera, od strane onih koji su pažljivo gledali.

Ali, na kraju, možda sam to samo ja.

sigurno te rane najavljuju završnu transformaciju glavne junakinje, ali po meni je riječ o vizualno-grafičkoj anticipaciji, a ne o retrogradnoj promjeni identiteta. do preobrazbe dolazi postupno, mislim da nije ona cijelo vrijeme 'njegove vrste'.

ako pak prihvatimo tvoje tumačenje, onda se poruka filma drastično mijenja - ispada da je glavni razlog njihove povezanost upravo pripadnost istoj vrsti, urođene karakteristike. samo bića iste vrste, rase, boje kože, itd se mogu međusobno razumjeti. u tom slučaju strickland i rusi zapravo imaju opravdanje za onakav tretman stvorenja, jer naprosto u startu nemaju biološke predispozicije da ga razumiju. strickland je onda u pravu.

to mi je dosta u neskladu s osnovnom porukom filma, barem onako kako sam je ja razumio.

[Fish 1968]

androlog kaže:

sigurno te rane najavljuju završnu transformaciju glavne junakinje, ali po meni je riječ o vizualno-grafičkoj anticipaciji, a ne o retrogradnoj promjeni identiteta. do preobrazbe dolazi postupno, mislim da nije ona cijelo vrijeme 'njegove vrste'.

ako pak prihvatimo tvoje tumačenje, onda se poruka filma drastično mijenja - ispada da je glavni razlog njihove povezanost upravo pripadnost istoj vrsti, urođene karakteristike. samo bića iste vrste, rase, boje kože, itd se mogu međusobno razumjeti. u tom slučaju strickland i rusi zapravo imaju opravdanje za onakav tretman stvorenja, jer naprosto u startu nemaju biološke predispozicije da ga razumiju. strickland je onda u pravu.

to mi je dosta u neskladu s osnovnom porukom filma, barem onako kako sam je ja razumio.

...najljepše je što je to zapravo u konačnici ipak film o transcendentnoj moći ljubavi. Film o usamljenosti ljudskih bića bez ljubavi, većina nas vjerojatno je neispunjena sve dok ne pronađe tu posebnu osobu koja životu daje smisao. To govori i sam naziv filma, voda kao i ljubav ne poznaje granice i oblik.

S druge strane ta ista otuđenost čovjeka od samog sebe koja se polovinom prošlog stoljeća počela iskazivati kroz masovnu i histeričnu opsjednutost vanzemaljcima (ameri su imali vanzemaljca za seciranje, a rusi psa u svemiru...što se čak i u filmu spominje) se provlači kroz fluorescentnu želatoznu tekućinu i zelenu bolju u filmu koja je - in.


I sviđa mi se nostalgično režiserovo "žaljenje" koje se provlači kroz cijeli film na stalnu degradaciju umjetnosti (stalno prazno kino unatoč besplatnim ulaznicama i gatis kokicama)...

[dalal]

Fish 1968 kaže:

...najljepše je što je to zapravo u konačnici ipak film o transcendentnoj moći ljubavi. Film o usamljenosti ljudskih bića bez ljubavi, većina nas vjerojatno je neispunjena sve dok ne pronađe tu posebnu osobu koja životu daje smisao. To govori i sam naziv filma, voda kao i ljubav ne poznaje granice i oblik.

jako dobro zapažanje. del toro ili scenarist je ipak dosljedno proveo kroz čitav film taj lajtmotiv vode.

ova rasprava je na kraju ispala zanimljivija od filma

[Mr Smoogj]

Fish 1968 kaže:

To govori i sam naziv filma, voda kao i ljubav ne poznaje granice i oblik.

Ali to nije dobra metafora. Voda poznaje granice. A oblik, kao što već rekoh, ne poznaje niti zrak, nije neobličnost specifikum vode, koja, ako ćemo pravo, u jednom svom agregatnom stanju poznaje i oblik.

Fish 1968 kaže:

I sviđa mi se nostalgično režiserovo "žaljenje" koje se provlači kroz cijeli film na stalnu degradaciju umjetnosti (stalno prazno kino unatoč besplatnim ulaznicama i gatis kokicama)...

S tim da bi se redatelj, umjesto da popuje (ako popuje), mogao prvo malo zagledati u svoje dvorišće.

[Fish 1968]

dalal kaže:

ova rasprava je na kraju ispala zanimljivija od filma

Istu strukturu mislim da ima i film..."pobočne" priče su zanimljivije od centralne radnje filma.

Mr Smoogj kaže:

Ali to nije dobra metafora. Voda poznaje granice. A oblik, kao što već rekoh, ne poznaje niti zrak, nije neobličnost specifikum vode, koja, ako ćemo pravo, u jednom svom agregatnom stanju poznaje i oblik.

Ajmo malo termodinamike. Zrak je element koji zauzima cijeli prostor koji mu se da na "raspolaganje", za razliku od vode koja se prilagođava i priljubljuje uz zadani prostor. Ona nije nametljiva, ali je dovoljno kohezivna da zadrži formu. Odnosno, njeno svojstvo je prilagodljivost obliku, nju vanjski oblik oblikuje - u tom smislu je ta gore rečenica, a ne da voda nema svoje granice. Također, voda kao element je vrlo osjetljiva na utjecaje iz okoline koji ju mogu potpuno promijeniti kao npr. toplina koja joj mijenja agregatno stanje.

S druge strane gledano s psihološkog gledišta voda je izrazito senzitivna i prenosi fine vibracije, ona je "izvorni element", ona je najprimitivniji, najintuitivniji i najintimniji element koji nas na jednom neracionalnom nivou uvijek povezuje s "materinskim vodama", a na nekoj dubljoj metafizičkoj ravni - s našim "izvorom".

[Mr Smoogj]

Fish 1968 kaže:

Ajmo malo termodinamike. Zrak je element koji zauzima cijeli prostor koji mu se da na "raspolaganje", za razliku od vode koja se prilagođava i priljubljuje uz zadani prostor. Ona nije nametljiva, ali je dovoljno kohezivna da zadrži formu. Odnosno, njeno svojstvo je prilagodljivost obliku, nju vanjski oblik oblikuje - u tom smislu je ta gore rečenica, a ne da voda nema svoje granice. Također, voda kao element je vrlo osjetljiva na utjecaje iz okoline koji ju mogu potpuno promijeniti kao npr. toplina koja joj mijenja agregatno stanje.

S druge strane gledano s psihološkog gledišta voda je izrazito senzitivna i prenosi fine vibracije, ona je "izvorni element", ona je najprimitivniji, najintuitivniji i najintimniji element koja nas na jednom neracionalnom nivou uvijek povezuje s "materinskim vodama", a na nekoj dubljoj metafizičkoj ravni - s našim "izvorom".

Siluješ metaforu koja je od samog početka nedomišljena. Maloprije voda nije poznavala granice, sad ih odjednom poznaje na način da se priljubljuje uz njih, tj. granice oblikuju vodu, a maloprije nije poznavala niti oblik. I zapravo je upravo takva ista kao ljubav, jer se i ljubav priljubljuje, jelda? Da je film bio “Shape of Air”, onda bi ljubav bila ista kao zrak, jer je ljubav plamen, a plamen ne gori bez zraka. Koji, btw, ne “zauzima cijeli prostor koji mu se da na raspolaganje”, jer baš iz npr. vode bježi van.

Nek ti se sviđa ovaj film, ali ta značenja koja mu učitavaš, čak i da su autorova intencija, ne drže.

[Fish 1968]

@ Mr Smoogj - pisala sam o fizikalnim svojstvima vode isključivo kao odgovor na tvoje pitanje koje je išlo u tom smjeru. Pliz nemoj mi dalje implementirati stvari koje nisam napisala, niti koje mislim ili ne mislim.

[androlog]

Mr Smoogj kaže:

Ali to nije dobra metafora. Voda poznaje granice. A oblik, kao što već rekoh, ne poznaje niti zrak, nije neobličnost specifikum vode, koja, ako ćemo pravo, u jednom svom agregatnom stanju poznaje i oblik.

upravo zato i jeste dobra metafora. ako mi dopustiš mini-digresiju, voda je centralna metafora u kineskoj civilizaciji i njihovi antički filozofi su znali ovu jednostavnu istinu o vodi - ako je nešto u jednom trenutku jednog stanja, u drugom drugog, a u trećem trećeg, onda zapravo i nema neki konkretni oblik i granice, zar ne? voda nema jedno vječno, nepromjenjivo stanje, voda je metafora konstantne transformacije.
stricklandov kvazifašist s druge strane vjeruje u nepromjenjive datosti (kao što je kršćanski bog ili biološka superiornost bijele rase).

drugi bitan razlog zašto voda jeste taj što je žanrovski okvir onaj o morskim čudovištima b-hororaca iz razdoblja kada se radnja odvija, konkretno 'the creature of the black lagoon'. film je vrlo meta, i voda je korijenska metafora i za fluidnost pokretnih slika, koje su istovremeno i materijalne i neuhvatljive, a dolaze u različitim oblicima - na filmskom platnu u kinu ispod, na televizijskom ekranu kod susjeda, u elisinim fantazijama, u fizičkom obliku čudovišta iz amazonije. pa čak i na nadzornim kamerama, čiju video-sliku elisa izmanipulira kako bi oslobodili čudovište. zanimljivo u kolikoj je mjeri prikazani svijet, amerika 50-ih, medijski posredovan.

ovo o degradaciji umjetnosti ja osobno nisam nigdje vidio. ta amerika 50-ih jeste prikazana kao nostalgično, ali istovremeno i dosta zajebano mjesto.

[Fish 1968]

androlog kaže:

voda je centralna metafora u kineskoj civilizaciji i njihovi antički filozofi su znali ovu jednostavnu istinu o vodi - ako je nešto u jednom trenutku jednog stanja, u drugom drugog, a u trećem trećeg, onda zapravo i nema neki konkretni oblik i granice, zar ne? voda nema jedno vječno, nepromjenjivo stanje, voda je metafora konstantne transformacije.

Ima ona scena kada ona nasloni glavu na prsa amfibijskog čovjeka i osjeti zvuk oceana - "zvuk bezgranične vode".

ovo o degradaciji umjetnosti ja osobno nisam nigdje vidio. ta amerika 50-ih jeste prikazana kao nostalgično, ali istovremeno i dosta zajebano mjesto.

Da, nostalgičan je.

Bilo je to doba i kada je rivalstvo rusa i amera poprimilo natjecateljsku utrku u istraživanju svemira, gdje je SSavez preuzeo vodeće mjesto kada je 4. listopada 1957. prvi lansirao u svemir Sputnik 1. Odnosno taj vremenski raskorak, s jedne strane kolektivna zaluđenost "budućnošću" a s druge malo tko ima senza za "stare filmove" se isto provlači cijelo vrijeme kroz film.

[Mr Smoogj]

androlog kaže:

upravo zato i jeste dobra metafora. ako mi dopustiš mini-digresiju, voda je centralna metafora u kineskoj civilizaciji i njihovi antički filozofi su znali ovu jednostavnu istinu o vodi - ako je nešto u jednom trenutku jednog stanja, u drugom drugog, a u trećem trećeg, onda zapravo i nema neki konkretni oblik i granice, zar ne?

Meni se čini da je glavno svojstvo vode da se za potrebe ovog filma prilagođava svakoj metafori koja je u tom trenutku potrebna ne bi li se dokazalo da ovaj film nije tipični del Torov kič.

[LouReeth]

Radnja filma smještena je u 1962.

[Fish 1968]

LouReeth kaže:

Radnja filma smještena je u 1962.

To sam išla tražiti kada sam pogledala film jer sam pomislila da je možda locirao u godinu svog rođenja, ali nije.

Da, on se osvrće na jedno vrijeme kada su oni koji su bili afrički amerikanci ili su imali neki hendikep bili "nevidljivi", a o tome da je netko gay nije se pričalo. Zato su ti likovi u filmu zapravo oni likovi koji su "bez glasa"...a glavna glumica je doslovno nijema (voda je tu isto signifkantan element obzirom na sposobnost zvučne izolacije). Oni su i ti koji su bespomoćni, uvjetovani prošlošću i "zaljepljeni na jednom mjestu"...za razliku od povlaštene klase koja kupuje automobile s krilcima koji uostalom i pristaju "čovjeku budućnosti".

[fortinbras]

Loše. Al takvi su mu filmovi u zadnje vrijeme.