Zašto su siromašni ljudi - siromašni?

[martip]

Ili si Predator , ili si Ovca

[astor pec]

Ukrao mi je mišljenje

Jack Ma, osnivač najveće azijske online trgovine Alibaba i najbogatiji čovjek Kine, podijelio je prije dvije godine zanimljivo razmišljanje o tome zašto su siromašni ljudi siromašni, a njegovo objašnjenje se otad širi društvenim mrežama i portalima.

"Najgori ljudi za služenje su siromašni ljudi. Dajte im besplatno, reći će da je zamka. Recite im da je to mala investicija, reći će da ne mogu zaraditi mnogo. Recite im da postanu veliki, reći će da nemaju novca. Recite im da pokušaju s nečim novim, reći će da nemaju iskustva. Recite im da pokušaju s nečim tradicionalnim, reći će da je teško to izvesti. Recite im da postoje novi business modeli, reći će da je to Ponzijeva shema. Recite im da pokrenu trgovinu, reći će da nemaju slobode. Recite im da pokrenu novi business, reći će da nisu stručni.

Oni imaju neke stvari zajedničke. Vole pitati Google, slušati prijatelje koji su bespomoćni poput njih, razmišljaju više od sveučilišnog profesora i čine manje od slijepca. Pitajte ih samo što mogu raditi. Neće vam znati odgovoriti. Umjesto što vaše srce kuca brže, zašto ne pokušate djelovati malo brže; umjesto što samo razmišljate o tome, zašto ne biste učinili nešto po tom pitanju. Siromašni ljudi ne uspijevaju jer imaju jednu zajedničku karakteristiku: njihov život prolazi u iščekivanju."

http://liberal.hr/clanak.php?id=1536

LOL, pa ovbo je u uvodnom postu

[Yuna]

Da bi postojali bogati moraju postojati i siromašni. Kad bi svakome dali plaću 10000 kuna mjesečno nastala bi inflacija pa bi se opet brzo stvorio debel sloj siromašnih.

Najteže je "izronit" iz siromaštva jer su počeci uvijek teški. Nisu svi rođeni s istim prilikama. Velik trud i zalaganje definitivno povećavaju šanse, ali ne garantiraju ulazak u svijet bogatih jer za "viši nivo" treba imati i puno drugih "talenata" kao što su: muda iliti spremnost na ulog i rizik, upornost, volju, poznanstva, znanja, a najviše sreće, odnosno naći se u pravo vrijeme na pravom mjestu.

Kad pogledamo tko su najsiromašniji ljudi vidjet ćemo da su oni često niže obrazovani, iz problematičnih obitelji, lijeni, neambiciozni, neki stvarno imaju peh ili samo igraju na sigurno za niže plaće i ni ne pokušavaju doći do neke bolje pozicije i više novaca jer se boje rizika da će izgubiti i to malo što imaju pa radije ostaju tu gdje jesu.

Mislim da je danas u Europi lako izaći iz siromaštva i doći do nekog srednjeg sloja.

[Diego Rivera]

Yuna kaže:

Da bi postojali bogati moraju postojati i siromašni.

Slažem se,ovo je toliko logično, kao da kažeš da bi neke ljude mogli nazivati viokima, moraju postojati i niski ljudi. Kad bi svi ljudi bili iste visine (pa nek je to i 2 metra), tko bi bio visok, a tko nizak

Mislim da je danas u Europi lako izaći iz siromaštva i doći do nekog srednjeg sloja.

Također se slažem, i htio bih da je što više ljudi u tom 'srednjem' sloju, ali nažalost puno ljudi odudaraju od sredine i prosjeka, i ovdje, u Europi.. a još više u ostatku svijeta.

[Yuna]

Diego Rivera kaže:

Slažem se,ovo je toliko logično, kao da kažeš da bi neke ljude mogli nazivati viokima, moraju postojati i niski ljudi. Kad bi svi ljudi bili iste visine (pa nek je to i 2 metra), tko bi bio visok, a tko nizak

Aludirala sam na pitanje iz naslova. Siromašnih mora biti da bi svijet funkcionirao, a na pojedincima je da se potrude i izrone iz siromaštva.

[Jednostavko]

Yuna kaže:

Siromašnih mora biti da bi svijet funkcionirao

Hvala im na tome.

[Diego Rivera]

Yuna kaže:

Aludirala sam na pitanje iz naslova. Siromašnih mora biti da bi svijet funkcionirao, a na pojedincima je da se potrude i izrone iz siromaštva.

Ipak, i oni na samom dnu te 'ljestvice' zaslužuju da ne budu gladni i da imaju smještaj i odgovarajuću medicinsku skrb, što nije trenutna situacija.

Negdje sam pročitao da 85 najbogatijih ljudi na svijetu ima imovine u vrijednosti kao i cijela donja polovica svjetskog stanovništva (3,8 milijardi ljudi) po bogatstvu. To su glavni problemi, ne to što ima bogatih i siromašnih, već što je tolika razlika među njima.

[strongenough]

Odgovor na pitanje: Zato sto tako Illuminati zele.

[YunStrijelica]

InterMezzo kaže:

Je li Jack Ma u pravu?

"I failed a key primary school test 2 times, I failed the middle school test 3 times, I failed the college entrance exam 2 times and when I graduated, I was rejected for most jobs I applied for out of college. (Ma was the only one out of 5 applicants to the police force to be rejected and the only one of 24 applicants to be a KFC manager to be rejected. "I applied for Harvard ten times, got rejected ten times and I told myself that ‘Someday I should go teach there.’" In the late 1990s after starting Alibaba, Ma tried to get venture capital funding in Silicon Valley for Alibaba and got rejected for running an unprofitable business model. He eventually went back to China without funding.

Upornost je kljucni faktor uspjeha , pokretac upornosti je passion

ali sam sigurna da je imao finansijsku i emocionlanu podrsku svoje porodice, a koju, iz nekog razloga, nije ni spomenuo hm

[Loui]

Čovjek ima pravo na onoliko na koliko se usudi. Siromašni nemaju visoko mišljenje o sebi i misle da tamo ne pripadaju , smatraju da to ne zaslužuju ne paćaju se u to i valjaju se u svom blatu, “jer to nije za njih”
U masi smrdi ali je toplo krdo bufala , ne istrčavaju na brisani prostor,
novci su na cesti samo se treba saget i pokupiti ih, uloži da se množi,
Nemoj da društvo bira tebe, biraj ti društvo

[kradljivac]

YunStrijelica kaže:

Upornost je kljucni faktor uspjeha , pokretac upornosti je passion

ali sam sigurna da je imao finansijsku i emocionlanu podrsku svoje porodice, a koju, iz nekog razloga, nije ni spomenuo hm

Istina. Nije spomenuo niti mao ce tunga niti partiju bez cijeg amena nitko u Kini ne moze guzicu obrisati.

Siguran sam da je osim obitelji presutio jos jako puno toga.

Ovaj lik je kineska verzija Ivica Pasalica jebote. Bez obzira koliko love imao uvijek ces biti Ivic Pasalic.

[Loui]

Možda je kineski židov kao i ruski oligarsi su sve ruski židovi Abramovič Hodorkovski i dr

[Diego Rivera]

U Kini se kapitalizam i komunizam isprepliću na svim razinama, i teško je reći gdje počinje jedan, a završava drugi. Ne moraš ( a možeš ) biti član Partije i miljarder. Mislim da Jack Ma nije član, a donedavno najbogatiji Kinez Jianlin Wang je, to sam siguran. Sad kakav je Ma-ov odnos s Partijom ako nije član, ne znam.

Demokratizacija u Kini postoji, ali teče vrlo sporo i postupno, jer tamošnji vođe, a i mnogi drugi smatraju da bi drugačiji pristup odveo zemlju u kaos.
Većina Kineza to prihvaća i nemaju problema, problem imaju 'samo' oni koji jasno i javno izražavaju političke stavove i ako se ti stavovi ne poklapaju sa službenima. Jbg. tak je.

Loui kaže:

Čovjek ima pravo na onoliko na koliko se usudi. Siromašni nemaju visoko mišljenje o sebi i misle da tamo ne pripadaju , smatraju da to ne zaslužuju ne paćaju se u to i valjaju se u svom blatu, “jer to nije za njih”
U masi smrdi ali je toplo krdo bufala , ne istrčavaju na brisani prostor,
novci su na cesti samo se treba saget i pokupiti ih, uloži da se množi,
Nemoj da društvo bira tebe, biraj ti društvo

Zašto si obrisao ono 'Alaj bi se šikicala al mi ne da nana, alaj ću se šikicati kad ostanem sama' To mi je bio najbolji dio tvog posta

[judolino]

Jednostavko kaže:

Kad bi svi ljudi imali "vrline" bogatih, opet bi većina bili siromašni.

blort kaže:

Savršeno objašnjeno.

Naravno, čista matematika - ali matematika je logična, a pučanstvo od logike boli mozak.

Svi mi, naravno, možemo biti kapitalisti, a za nas će raditi... Domaći? Malik Tintilinić?

[strange quark]

InterMezzo kaže:

Je li Jack Ma u pravu?

Nije, Jack Ma ili lupa gluposti ili namjerno prebacuje lopticu na drugu stranu. Tko uopće želi biti siromašan? Siromašni ljudi su siromašni jer su bogati kreirali takav sistem da bogati ostaju uvijek bogati, a siromašni uvijek siromašni.

[radical change]

InterMezzo kaže:

Što mislite o ovome pitanju - zašto su siromašni ljudi - siromašni? Za početak, evo jednog teksta na kojeg sam naišao danas:

Najbogatiji Kinez dao zanimljivo objašnjenje zašto siromašni ljudi ne uspijevaju

Jack Ma, osnivač najveće azijske online trgovine Alibaba i najbogatiji čovjek Kine, podijelio je prije dvije godine zanimljivo razmišljanje o tome zašto su siromašni ljudi siromašni, a njegovo objašnjenje se otad širi društvenim mrežama i portalima.

"Najgori ljudi za služenje su siromašni ljudi. Dajte im besplatno, reći će da je zamka. Recite im da je to mala investicija, reći će da ne mogu zaraditi mnogo. Recite im da postanu veliki, reći će da nemaju novca. Recite im da pokušaju s nečim novim, reći će da nemaju iskustva. Recite im da pokušaju s nečim tradicionalnim, reći će da je teško to izvesti. Recite im da postoje novi business modeli, reći će da je to Ponzijeva shema. Recite im da pokrenu trgovinu, reći će da nemaju slobode. Recite im da pokrenu novi business, reći će da nisu stručni.

Oni imaju neke stvari zajedničke. Vole pitati Google, slušati prijatelje koji su bespomoćni poput njih, razmišljaju više od sveučilišnog profesora i čine manje od slijepca. Pitajte ih samo što mogu raditi. Neće vam znati odgovoriti. Umjesto što vaše srce kuca brže, zašto ne pokušate djelovati malo brže; umjesto što samo razmišljate o tome, zašto ne biste učinili nešto po tom pitanju. Siromašni ljudi ne uspijevaju jer imaju jednu zajedničku karakteristiku: njihov život prolazi u iščekivanju."

Izvor

---

Je li Jack Ma u pravu?

Ovo su fino zapakirane gluposti koje je lijepo čitati! Svi ljudi su ovome skloni bez iznimke bili bogati ili siromašni. I post je čista diskriminacija siromašnih ljudi koji su jako vrijedni, a vrijedni su jer nemaju baš nekog drugog izbora. Čim više dotični zarađuje na takvim ljudima.


Najprije siromašni ljudi nema pristup znanju i mogućnostima.
Drugo, siromašni ljudi vjeruju da se isplati biti pošten i radišan, a uspjeh nije baziran na poštenju već nasuprot na sposobnosti da se svojim radom nekog navede na nešto (diskretna prevara).
Nadalje siromašni ljudi su jednostavno siromašni, nemaju sredstava i nisu kadri preuzeti rizik, nemaju takve mogućnosti.
Siromašnim ljudi zapravo ne preostaje mnogo izbora nego da šute i rade za minimalac. Izbor su im uskratili oni za koje rade jer meni kao poslodavcu nije cilj da mi radnik postane konkurencija i otima moj kruh. Želim imati glupo i poslušno stvorenje koje će što manje tražiti za obavljeni posao. Da bi što manje tražio ja mu trebam ukloniti mogućnost da si stvori vlastitu vrijednost, perspektivu i mogućnosti.
I to je suština čitave priče.

[Verdadera]

Pitala sam se to pitanje.
Zašto sam (financijski) siromašna?
Sigurno je do državno-svjetskih prilika, zar ne? Mora biti, gle što sve pričaju okolo. Gle ratove, gle krize, gle sranja na sve strane, gle.
Ma mora biti i jer sam tako odrasla, u vječitoj besparici.

Ili...možda ipak...ne?
Ne.
Siromašna sam zbog dubokog prezira koji osjećam prema materijalnom. Otkrih da ono što najčešće tako jako prezireš je upravo ono čega se od sebe bojiš.
Bojala sam se kakva bih bila da steknem novac pa sam izmislila odličan mehanizam obrane- apsolutni prezir. Zamisli, prezir nečega što niti zapravo "ne postoji" (bez čovjeka). Čovjek je spreman na sve samo da se ne suoči sa sobom. Prezir je bio usmjeren ka meni samoj. Nisam mogla prihvatiti da sadržim istu zamku u sebi kao i ostatak svijeta.
Ja takva? Fuj, NIKAD. Yeah, kad god se pojavi takva misao u čovjekovom mozgu bilo bi korisno da sebi kaže: da, ja baš takav, gladan biti takvim, ali, ne moram biti.


Prvo mi je trebalo nekoliko godina da pronađem ikakav relativno trajniji posao.
Tko bi dugoročno zaposlio neiskusnu uplašenu nježnicu tek izašlu iz srednje koja te moli za posao dok ti tona takvih i sličnih čeka iza ugla usred ekonomske krize? Ne znaš koga bi prvog iskoristio.

Tada se dogodilo prvo preslagivanje mog mozga. Išla sam s idejom zarade novca. Ne poradi užitka, razlog je bio sasvim svjetovno jednostavan...ali, razlog nije važan. Važno je moje odbijanje novca.
Nakon principa opetovanih pokušaja zadržavanja posla palo mi na pamet kako sam centrirana na novac-plaću tog posla, preživljavanje a ne na sam posao, to jest, samo-izgradnju kroz posao. Prestala sam razmišljati o novcu.
Ne, poslovi nisu bili oličenje kreativnosti, bili su dosadni, naporni i slabo plaćeni. Svjedno sam dala svoj maksimum i vrlo brzo...stvari su se počele mijenjati. Počela sam birati poslove, bez straha, bez zakopavanja svim silama bilo gdje samo da sam zaposlena. Ne samo da sam birala nego se posao sam počeo nuditi s nestankom straha te vrste.

"Budi sretna što imaš posao" -slogan moje generacije
Prošlo mi bilo kroz glavu slogan nekog drugog doba- "Budi sretna što nisi spaljena na lomači" pa sam shvatila koliko dramatično mi sami bacamo te ne-prilike, koliko svako doba nosi svoje i koliko nisam sretna što imam posao, a na kraju i točno koliko sam ja odgovorna za takvo stanje (u svom životu)

Nisam bila svjesna međutim, da je prezir i dalje tu, samo sada malo dublje zakopan.
Trebalo mi je to. Vrijeme. Tada nisam bila spremna za novac, upravljao bi on a ne ja. Zato je straho-prezir bio tako snažan.

Postoji i grupa opisana u uvodu ali ja ne spadam u tu grupu (direktno).
Upravo zbog sposobnosti (koja spletka vlastitog mozga) se rodio strah u što ću se pretvoriti. Obično ne razmišljam "što sve mogu biti" nego "što će se dogoditi kad to postanem". Lakše selektiram, trudim se bivati dobrim "roditeljem" sebi davajući prije ono što mi treba od onog što tek želim.

Meni nitko zapravo nije kriv. Ni ljudi koje sam gledala kako ih "novac" kvari, nitko od njih nije kriv. "Kriva" sam sebi. Bojala sam se sebe. Opirala sam se sebi, ne novcu kako sam moralno-uzvišeno-poučavateljski objasnila svom mozgu.

Čekala sam s razlogom. Naučila sam pronaći sreću bez materijalnog, tek sada mogu ići za tim drugim dijelom- formom. Bez sadržaja pretvorila bih se u svoj strah.
Postoje samo dvije solucije. Ili idem do svog maksimuma ili ništa od toga ionako neće biti važno u onoj soluciji koja sve življe trčkara po mojoj osjetilnoj podsvijesti.
U taj maksimum je ipak uračunata i druga solucija. U svakom trenutku je uračunata druga solucija. Svejedno me ne koči, nema razloga. Jer mi nije poanta zgrtanje novca nego imanje opcija....potencijalno korisnije od "bogatstva".

[annekke]

mislim da bi to držalo vodu da je naslov; Zašto su nesretni ljudi nesretni/ Zašto su nezadovoljni ljudi nezadovoljni?

a ovako kada govori o novcima, teorija nema puno smisla, jer materijalni prosperitet ne ovisi isključivo o motivaciji pojedinca i ponašanju pojedinca previše je tu drugih faktora

[malčica]

Loui kaže:

Čovjek ima pravo na onoliko na koliko se usudi. Siromašni nemaju visoko mišljenje o sebi i misle da tamo ne pripadaju , smatraju da to ne zaslužuju ne paćaju se u to i valjaju se u svom blatu, “jer to nije za njih”
U masi smrdi ali je toplo krdo bufala , ne istrčavaju na brisani prostor,
novci su na cesti samo se treba saget i pokupiti ih, uloži da se množi,
Nemoj da društvo bira tebe, biraj ti društvo

Ovo kao da si prepisivao s boca Jane

Šta je uopće siromaštvo, da bi se raspravljalo o siromašnim ljudima?

Evo ovaj se usudio (nasumce odabrana riječ iz tvoje prve rečenice) na osnivanje 19 tvrtki.

Kladila bih se i da ima visoko mišljenje o sebi i tako dalje.... npr. da bira društvo u kom se kreće.

Zašto neće nikad bit siromašan, a neki tamo jadničak se ne usudi osnivat tvrtke za 1 kunu jer nema pojma kako dalje i što s tim, jel neobrazovan ili što, loše društvo čini mi se, ha?

[InterMezzo]

Verdadera kaže:

Čekala sam s razlogom. Naučila sam pronaći sreću bez materijalnog, tek sada mogu ići za tim drugim dijelom- formom. Bez sadržaja pretvorila bih se u svoj strah.
Postoje samo dvije solucije. Ili idem do svog maksimuma ili ništa od toga ionako neće biti važno u onoj soluciji koja sve življe trčkara po mojoj osjetilnoj podsvijesti.
U taj maksimum je ipak uračunata i druga solucija. U svakom trenutku je uračunata druga solucija. Svejedno me ne koči, nema razloga. Jer mi nije poanta zgrtanje novca nego imanje opcija....potencijalno korisnije od "bogatstva".

Vrlo dobar upis, i ne bih želio da prođe nezamjećen...

---

Konačno i moje dvije lipe na ovu temu (nisam imao puno vremena ovih dana...).

Jack Ma mi dođe nešto kao kineski Branson ili Gates. Svako malo, po društvenim mrežama i novinskim portalima iziđe kako je on nešto "jako mudro" rekao. Nisam siguran da to je to baš tako u stvarnosti, to jest, moguće je da je to rekao, a možda i nije, no clickbait industrija treba takve stvari, i nije da ne izmišlja sve i svašta.

Što uopće znači biti siromašan?

Sreo sam mizerne i ultra bogate ljude, siromašne po svemu osim po bankovnom računu. Vidio sam, s druge strane, mnogo ljudi najširokijih osmijeha a opet bez poštenih cipela na nogama... no, kako je ovaj topik gotovo ograničen samo na materijalnu stranu siromaštva, držat ću se toga.

Lako je nekom kao Jack Ma trkeljati o siromaštvu. U Kini se sve bitno ne dešava bez znanja i dozvole tamošnje komunističke partije, i svejedno koliko je on sam sposoban (ili ne), Alibaba nikad ne bi postala to što jest a da nije imao potporu bitnih ljudi u vrhu vlasti. Nije ni u SAD-u puno drugačije (Amazon, Microsoft, Google, Apple... itd...), ni u Europi također.

Svom tom bogatsvu jednostavno treba siromaštvo. Yin & Yang, na neki način.

Tu kod mene, u Americi, pak, siromaštvo je nekako drugačije. Koliko ih propadne (bankrotira) samo zbog toga što nisu imali mjeru? Zbog toga što su morali kupiti skuplji auto od susjeda, imati veću kuću od njih i gledati svaki hebeni superbowl na novom 70 i više inchnom 4K, 8K... kojem već televizoru. U Americi je došlo do "inflacije zavisti", a vidim to se širi i po ostatku svijeta. Ljudi siromaše jer troše na taštinu a nauštrb zdravlja i drugih bitnih stvari. Kad im nekako dobro još ide, zaborave živjeti unutar svojih mogućnosti, prekorače to i odu u prevelike dugove.

Skoro kao po nekom nepisanom pravilu, useljenici prvog koljena, iz bivših republika ex-Yu, i okolnih država, koji su naučili da se "pruže onoliko koliko se mogu pokriti", nikad ne upadaju u ovakvu zamku. Još nisam sreo nekog rodom iz Hrvatske, Srbije, Bosne, Rumunjske, Bugarske itd.. a da je beskućnik, bankrotirao ili da je ekstremno siromašan tu u SAD (možda ih i ima, ali su rijetki). Vrlo siromašni su uglavnom afroamerikanci i nešto manje tek bijelci, ali oni rođeni u SAD-u, i uglavnom anglosaksonskog porijekla.

U Aziji pak, gdje je siromaštvo gotovo pa "way of life" za 90+% populacije (osim iznimaka poput Singapura, Bruneja, Hong Konga, Japana, UAE i sl...), ono je drugačijeg karaktera. Ono je gotovo generacijski nasljedno, praktično navika. Par posto ekstremno bogatih, i minoran postotak nekakve takozvane srednje klase i uz to onda - masovno siromaštvo. Nama nepojmljivo. Npr. u srpnju sam se vozio noću nekim dijelovima Luzona, sela bez ikakvih svjetala, pa ljudi sjede uz cestu da bi im automobili malo "osvijetlili noć", a gozba im je kad neki auto udari nekog psa-lutalicu (ili kakvu drugu životinju), onda tu strvinu odnesu s ceste i kasnije jedu (ovo nam je objasnio naš vozač, lokalni Filipinac).

Siromaštvo, njegovi uzroci i njegove posljedice, to je vrlo kompleksan problem i ovakvi pamfleti koji su pripisani Jack Ma-u, ne pomažu, najmanje zaista siromašnima.

A što pomaže...???