Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca > Školarci i adolescenti

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 23.03.2010., 12:58   #1
Školska fobija - strah od škole

Bok,
Imate li iskustava sa školskom fobijom. Mnoga djeca se boje odlaska u školu... Imaju mučnine, povraćanje... Koliko sam čula, neki su roditelji zbog toga ispisali djecu iz škole...
Tražila sam po Forumu je li netko već objavljivao slične teme... ali nisam mogla naći...
malaodskandala2 is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.03.2010., 13:07   #2
Moja je rodica imala užasan strah od škole. Ujutro bi povraćala, često bi joj i temperatura skočila. Znala je sakriti školsku torbu da ne mora ići u školu. Za vrijeme odmora bi pobjegla kući itd.

To je trajalo do 5. razreda osnovne. Nažalost to je bilo prije skoro 30 godina i nisu je vodili psihologu, kao što bi danas vjerojatno nego su je odvlačili u školu.

Danas kada ona priča o tome, kaže da je vjerojatno problem pojačavala učiteljica koja je bila strah i trepet, ali ravnatelj nije dao da se premjesti u drugi razred.


Btw, rodica mi ima završen fakultet, tako da nije sve crno kad je njeno školovanje u pitanju.
Garf is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.03.2010., 14:13   #3
Moja šogorica je imala taj problem cijeli prvi razred. Svekrva ju je premjestila drugoj učiteljici i više nkad nije bilo problema. Sad ide u gimnaziju i nema nikakvih problema.
__________________
šefica, Hahar 1., Hahar 2., normabelček
akrobat
mmujic is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.03.2010., 14:51   #4
I ja sam se bojala ići u školu. U 1. osnovne Nemam pojma zašto. Svaki dan mi je bilo slabo, čim bi me starci iskrcali ispred škole bi počelo. Onda bih nakon 1. sata rekla da mi je kao mučno i išla bih kući. Nije dugo trajalo. I nemam pojma zašto me to ulovilo.
Možda je imalo veze s tim što nisam nikog poznavala. Jer učiteljica je bila OK. I nisam imala problema s predznanjem, ocjenama...
__________________
Mali miš Fran stigao je 17.5.
Calliope is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.03.2010., 16:09   #5
Mnogi klinci su osjetljivi na promjene. I za školu bi trebalo postojati vrijeme adaptacije kao i za vrtić
BUBEK is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.03.2010., 22:25   #6
Tu može biti puno razloga, npr. nova okolina, novi ljudi, novi režim, stroga učiteljica,... Neka se djeca tada prvi put susretnu s konkretnim zadacima i pravilima ponašanja, neka se "pogube" među toliko djece, nekoj ne paše tempo kojim se radi...
Svašta može biti.
Ja nemam pojma što je meni bilo. Srećom, brzo me prošlo
U biti, pada mi na pamet da je možda to što nisam išla u vrtić. Iako, išla sam u malu školu, tako da mi to nije bio prvi susret s nečim kao što je škola.
__________________
Mali miš Fran stigao je 17.5.
Calliope is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.03.2010., 10:35   #7
svoju osnovnu školu pamtim upravo po mučninama, bolovima u želucu (danas je to napredni gastritis ) i svim mogučim pokušajima da istu izbjegnem.

bila sam najmanja u razredu i na meti svih ostalih, a tom je strahu dosta kumovala i profačica iz glazbenog,koja mi je bila i voditeljica zbora. ta žena mi je usadila takav strah u kosti da sve i da nisam htjela- morala sam uč u glazbene vode kasnije u životu.

e sad, jel se to moglo kako spriječiti,ne razmišljam jer je kasno. ali je činjenica da i dan danas kad prođem kraj te škole,dobijem lagani napadaj gastritisa.

u srednjoj nije bilo ni p od problema
__________________
Locco
bobby-j is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.09.2010., 16:36   #8
Trebam pomoć!!! Kćer gimnazijalka (u prvom razredu odlična učenice) više nikako ne želi ići u školu. Stručnjaci savjetuju da ju upišem u dopisnu školu. Meni se nekako ipak čini da se radi o lijenosti - ima silne ambicije,ali ne želi učiti. Da li netko zna kome bih se još mogla obratiti?
fobija is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.09.2010., 23:40   #9
a zasto ne zeli ici u skolu?
__________________
bebica
silvaes85 is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.09.2010., 00:38   #10
Quote:
fobija kaže: Pogledaj post
Trebam pomoć!!! Kćer gimnazijalka (u prvom razredu odlična učenice) više nikako ne želi ići u školu. Stručnjaci savjetuju da ju upišem u dopisnu školu. Meni se nekako ipak čini da se radi o lijenosti - ima silne ambicije,ali ne želi učiti. Da li netko zna kome bih se još mogla obratiti?
ja bih se odmah obratila kćeri gimnazijalki. i zašto stručnjaci misle da će htjeti ići u dopisnu?
glora's bastard is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.09.2010., 08:56   #11
Quote:
glora's bastard kaže: Pogledaj post
zašto stručnjaci misle da će htjeti ići u dopisnu?
Još bolje pitanje: koji stručnjaci?

Svaki bi se stručnjak uhvatio rješavanja kćerinih problema - pritom je njezin nastavak školovanja "sad i odmah" trenutno poprilično nebitan. Da ne spominjem kako je "rješavanje" problema njegovim zaobilaženjem izrazito stručan pristup, poznat kao "When in danger or in doubt, run in circles, scream and shout".

Lord Byron is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.09.2010., 09:04   #12
Koji stručnjaci? Psihijatri. Kćer tvrdi da nema problema sa koncentracijom i učenjem, ali da ju je strah biti u školi. Moje mišljenje (nestručno, naravno) je da se radi o lijenosti i neodgovornosti, ali nezin agument su odmah papiri stručnjaka. Iz istog razloga je već jednu godinu izgubila, a sada ide u gubitak druge. Da li netko zna nekog neovisnog procjenitelja koji će se moći suprostaviti stavu ovih stručnjaka? Neku instituciju, privatnog liječnika iil sl?
fobija is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.09.2010., 09:23   #13
Quote:
fobija kaže: Pogledaj post
Koji stručnjaci? Psihijatri. Kćer tvrdi da nema problema sa koncentracijom i učenjem, ali da ju je strah biti u školi. Moje mišljenje (nestručno, naravno) je da se radi o lijenosti i neodgovornosti, ali nezin agument su odmah papiri stručnjaka. Iz istog razloga je već jednu godinu izgubila, a sada ide u gubitak druge. Da li netko zna nekog neovisnog procjenitelja koji će se moći suprostaviti stavu ovih stručnjaka? Neku instituciju, privatnog liječnika iil sl?
ajmo redom lijepo kako se sve događalo. kćer se upisala u gimnaziju, prvi razred gimnazije je završila odličnim, a sad je koji razred? kad ste primjetili probleme i koji su to bili? što ste onda učinile? i kako se kćer sada izjašnjava? kako ste došli do psihijatara, netko vas je preporučio ili ste išli na ''svoju ruku'' i iz kojeg razloga ste se odlučili na pomoć? radi problema u školi ili radi nečeg drugog?
glora's bastard is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.09.2010., 13:08   #14
Moje mišljenje je da prvo moraš sa njom suosjećati radi njenog straha i najvažnije biti uz nju,tu postoji neki dublji razlog nažalost kojeg morate otkriti i suočiti se sa njim..
Ja imam sina koji je krenuo u prvi osnovne,tu sam i na forumu pisala koliko je problema bilo,imao je ogroman strah od škole i upravo sam se bojala školske fobije,čak su nas na upisu plašili sa specijalnom školom..Sad evo treći tjedan pohadja nastavu redovno i bez ikakvih problema i jedva čeka ići u školu..
Što više razgovora sa njom,razumjevanja,i po mogućnosti nabaviti joj kućnog ljubimca ma koliko glupo zvučalo ali mislim da je to upravo najviše pomoglo mojem sinu da dobije samopouzdanje i da bude pozitivniji..
Sretno sa curkom
19NERA82 is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.09.2010., 13:21   #15
Quote:
fobija kaže: Pogledaj post
..Kćer tvrdi da nema problema sa koncentracijom i učenjem, ali da ju je strah biti u školi. Moje mišljenje (nestručno, naravno) je da se radi o lijenosti i neodgovornosti.. ?
oprosti, ali tebi dijete daje do znanja da ju je STRAH biti u školi, a ti je prozivaš lijenom i neodgovornom osobom....

ZAŠTO ju je strah, jesi li probala s njom porazgovarati, pucam napamet, ali nije nemoguče da je neki događaj s npr. nekim od vršnjaka u razredu doveo do tog osjećaja? djeca danas znaju biti itekako okrutna....

ja bi se na tvom mjestu zapitala ZAŠTO STRAH ,prije nego donosila zaključke napamet jer možda ti dijete želi nešto reči....

i kakvi su to stručnjaci koji tek tako djecu šalju u dopisnu? taj dio mi je potpuno nejasan...
__________________
Locco
bobby-j is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.09.2010., 13:53   #16
Quote:
bobby-j kaže: Pogledaj post
oprosti, ali tebi dijete daje do znanja da ju je STRAH biti u školi, a ti je prozivaš lijenom i neodgovornom osobom....

ZAŠTO ju je strah, jesi li probala s njom porazgovarati, pucam napamet, ali nije nemoguče da je neki događaj s npr. nekim od vršnjaka u razredu doveo do tog osjećaja? djeca danas znaju biti itekako okrutna....

ja bi se na tvom mjestu zapitala ZAŠTO STRAH ,prije nego donosila zaključke napamet jer možda ti dijete želi nešto reči....

i kakvi su to stručnjaci koji tek tako djecu šalju u dopisnu? taj dio mi je potpuno nejasan...
Ne da sam ju MILIJUN puta pitala iz kojeg razloga ju je strah?! Nema konkretnog odgovora. Radi se o tome da nju uznemiruje svaki pa i najmani krivi pogled, riječ koju joj netko uputi. Ona ima silne ambicije, ako dobije ocjenu 4 to su drame. Ne može podnijeti niti najmanji neuspjeh, a koji je svagdje moguć pa i u školi i dio je života. Ona ne nauči gradivo i jednostavno ne želi slijedeći dan ići u školu jer će dobiti slabu ocjenu. A gradivo ne nauči jer se bavi mobiteliranjima, facebookom i sličnim stvarima. Pokušavala sam joj objasniti da će se straha od neuspjeha riješiti velikim dijelom jednostavno ako se pripremi. Osim toga, nikada od nje nisam tražila nikakve svjetske uspjehe - jedino što sam željela je da kao i sva djeca svako jutro uzme svoj ruksak i ide u tu školu, a ocjene zaista nisu presudne. Stručnjaci? Pa rekla sam koji su to stručnjaci. Imate li kakav bolji prijedlog kamo da sa njome krenem, u koju ustanovu, kod kojeg stručnjaka? Ne vjerujem da je dopisna škola rješenje. Bojim se da će to biti potpuni prekid svakog kontinuiteta za cijeli život.
fobija is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.09.2010., 16:33   #17
Quote:
fobija kaže: Pogledaj post
Trebam pomoć!!! Kćer gimnazijalka (u prvom razredu odlična učenice) više nikako ne želi ići u školu. Stručnjaci savjetuju da ju upišem u dopisnu školu. Meni se nekako ipak čini da se radi o lijenosti - ima silne ambicije,ali ne želi učiti. Da li netko zna kome bih se još mogla obratiti?
Quote:
fobija kaže: Pogledaj post
Koji stručnjaci? Psihijatri. Kćer tvrdi da nema problema sa koncentracijom i učenjem, ali da ju je strah biti u školi. Moje mišljenje (nestručno, naravno) je da se radi o lijenosti i neodgovornosti, ali nezin agument su odmah papiri stručnjaka. Iz istog razloga je već jednu godinu izgubila, a sada ide u gubitak druge. Da li netko zna nekog neovisnog procjenitelja koji će se moći suprostaviti stavu ovih stručnjaka? Neku instituciju, privatnog liječnika iil sl?

je li cura odlična učenica ili je pala razred?
zašto je izgubila godinu? zbog loših ocjena ili nekog drugog razloga?
tko ju je uputio psihijatru?

ako ti uporno tvrdiš da je cura lijena i neodgovorna (a u 1. razredu je bila odlična učenica) i ne priznaješ ničije mišljenje osim vlastitog - onda je vjerojatno i to razlog zašto ona ne može s tobom otvoreno razgovarati.

jesu li je psihijatri (navodiš ih u množini) uzeli na kakvu terapiju?
možda su dopisnu zamislili kao nekakav prijelazni period dok terapija ne donese konkretne rezultate, a da cura ne gubi godine?



pojasni malo bolje,
simple mind is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.09.2010., 09:08   #18
Quote:
simple mind kaže: Pogledaj post
je li cura odlična učenica ili je pala razred?
zašto je izgubila godinu? zbog loših ocjena ili nekog drugog razloga?
tko ju je uputio psihijatru?

ako ti uporno tvrdiš da je cura lijena i neodgovorna (a u 1. razredu je bila odlična učenica) i ne priznaješ ničije mišljenje osim vlastitog - onda je vjerojatno i to razlog zašto ona ne može s tobom otvoreno razgovarati.

jesu li je psihijatri (navodiš ih u množini) uzeli na kakvu terapiju?
možda su dopisnu zamislili kao nekakav prijelazni period dok terapija ne donese konkretne rezultate, a da cura ne gubi godine?



pojasni malo bolje,
Cura je bila odlična učenica u 1. razredu. U 2. razredu se ispisala jer je bila smještena u dnevnoj bolnici - psihijatrima se točinilo kao jedino rješenje u tom trenutku jer nije željela ići u školu pa je to bio pokušaj spašavanja godine. Sada je ponovno krenula u 2. razred ali nakon 10 dana opet ne ide u školu. Situacija je takva da zapravo niti psihijatri čini mi se više ne znaju koje je rješenje. Ukoliko ne bude išla u školu prijeti joj smještaj u dom (popravni ili ne znam kakav više) jer je pod nadzorom socijalne službe. Ona uzima terapije i to traje već godinu dana - očito da i od terapija nema koristi. Da li je to prijelazni period? Ne znam, ali taj "prijelazni" perio traje već godinu dana i ne znam koliko kao katak može trajati. Do kraj života? Nije istina da ne uzima drugo mišljenje u obzir - pa prihvatila sam mišljenje stručnjaka prošlu godinu kada je dnevna bolnica (bez pohađanja nastave) bila predložena kao način rješavanja problema. rekoh da sam sate i sate provela sa njom u razgovorima, hrabreći ju i pokušavajući joj pomoći. Ona je ona koja prihvaća mišljenja koja joj najviše odgovaraju - npr. prijedlog da ide u dopisnu. Savršeno - pitanje je koliko bi se uopće doma učilo, a cijeli dan bi bila slobodna za kafiće, mobitele facebooke i sl.
fobija is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.09.2010., 11:34   #19

to je puno ozbiljnija situacija. kakvu je točno dijagnozu dobila?
možda da pokušaš i na Psihologiji potražiti neki pametan savjet.

a da joj ograničiš ,za početak, taj facebook-- jer meni se čini (vidim po svojoj maloj ) da je klincima to postao hebeni prioritet, pa onda tek idu zadače, učenje, real druženja itd....

ne znam kakav savjet da ti dam, nisam stručna, ali kao mama ti ponavljam onu staru---razgovor, razgovor i samo razgovor....ako na OVAKAV način (bolnica, psihijatri, gubljenje godine) privlači tvoju pozornost (što ponekad djeca i rade), izabrala je zaista gadan put.

ali dijete s 15-16 isto tako nije svjesno koliko je malo potrebno da si zahebe cijeli život, zato smo mi tu, da spašavamo, spašavamo....ono što se spasit da...
__________________
Locco
bobby-j is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.09.2010., 12:50   #20
Quote:
bobby-j kaže: Pogledaj post

to je puno ozbiljnija situacija. kakvu je točno dijagnozu dobila?
možda da pokušaš i na Psihologiji potražiti neki pametan savjet.

a da joj ograničiš ,za početak, taj facebook-- jer meni se čini (vidim po svojoj maloj ) da je klincima to postao hebeni prioritet, pa onda tek idu zadače, učenje, real druženja itd....

ne znam kakav savjet da ti dam, nisam stručna, ali kao mama ti ponavljam onu staru---razgovor, razgovor i samo razgovor....ako na OVAKAV način (bolnica, psihijatri, gubljenje godine) privlači tvoju pozornost (što ponekad djeca i rade), izabrala je zaista gadan put.

ali dijete s 15-16 isto tako nije svjesno koliko je malo potrebno da si zahebe cijeli život, zato smo mi tu, da spašavamo, spašavamo....ono što se spasit da...
Njezina dijagnoza je poremećaj ličnosti. Nisam baš sigurna ja je to to - ona zaista mulja psihijatre. Moj život se zaista i sve samo na razgovore - više ništa drugo niti ne radim. Jezik mi je već do poda, istaržujem, izvlačim, ponavlja i ne znam kaj još. Vjerujem da se radi o pokušaju privlačenja pozornosti - ona je osoba koja mora biti u središtu pažnje jer ako nije onda je drama. Upravo mogućnost upropaštavanja cijelog života je ono što me izbezumljuje. tim više jer ona zaista ima velike intelektualne sposobnosti, izuzetno široko obrazovanje. Trudim se spašavati, ali priznajem da sam već potpuno iscrpljena i zaista ne znam kad ću i ja puknuti. Ali, "život je borba - bori se". Hvala na savjetima i razumijevanju
fobija is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 17:12.