Citati koje volimo (kraći stihovi i rečenice)

[CraigStJohn]

jel da? citava pjesma...najezis se od nje.

[13 shells]

smatrao je kako život nije vrijedan življenja, ali kako ionako nije bio živ živio je punom parom - nepoznati autor

[TheNYCityBabe]

"...as if there were any way that I could exist without needing you..."
Edward Cullen, New Moon (puno ljepši na engleskom)

[pixxfix]

CraigStJohn kaže:

jel da? citava pjesma...najezis se od nje.

Aha, totalno
I Balada iz predgrađa, uvik mi idu nekako skupa...

[Moulin rouge]

Mala kavana

(...)

Mjesece ljubav je u meni rasla,
Al nikom to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći.

Da l' mogo sam slutiti ovoga jutra,
Blijed još od probdite noći,
Da ću ti meko šaptati riječi,
Sanjane u samoći?

(...)

Dobriša Cesarić

[fanzabranjene]

Biju me dani nemirom, san me vara a mladost me boli a ja sutkam otrovanu krv da bolje cujem huk vremena koji dolazi...
Ivo Andric, Nemiri

Zna li luđak da je lud? Ili su ludi drugi, oni koji ga uvjeravaju da je nerazuman kako bi spasili vlastiti život sazdan od utvara?

Kada ja umrem, sve moje postat će tvoje... osim snova.

Katkad vjerujemo da su ljudi lutrijske srećke: da su tu kako bi ostvarili naše apsurdne snove.

„Onoga dana kada ga je prvi put vidjela. Imala je trinaest godina i nije znala ni tko je ni kako se zove.“
„Kako je onda znala da će se udati za njega?“
„Jer ga je već vidjela. U snovima.“

Imala je devetnaest godina i život na usnicama.

Jedan pogled na nju bio mi je dovoljan da zaključim kako je moja tjeskoba tek povjetarac u usporedbi s olujom koja bjesni u njoj.

Carlos Ruiz Zafón - Sjena vjetra

[alhana]

"Sammael. I remember when he was first named Destroyer of Hope. After he betrayed the Gates of Hevan and carried the Shadow down into the Rorn M’doi and the heart of Satelle. Hope did seem to die that day."
Robert Jordan, The Fires of Heaven, Wheel of Time series

Odlicna knjiga kao i sve ostale u serijalu .

[CraigStJohn]

[QUOTE=Moulin rouge;24790351]Mala kavana

(...)

Mjesece ljubav je u meni rasla,
Al nikom to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći.

Da l' mogo sam slutiti ovoga jutra,
Blijed još od probdite noći,
Da ću ti meko šaptati riječi,
Sanjane u samoći?

(...)

Dobriša Cesarić[/QUOTE
mmm, i ovo je super

[The_count]

"A dream you dream alone is only a dream. A dream you dream together is reality" - John Lennon

&

"All our knowledge begins with the senses, proceeds then to the understanding, and ends with reason. There is nothing higher than reason" - Immanuel Kant

[boa007]

evo i mene
pozzz svima.........ugodno vas je čitat


prodat ću za dodir tebe,
sjećanje u bescijenje
................
šapni mi tiho svoju tišinu hladni zrak jutra neka postane buka..........
....................
Od noci sam naslijedio
Samo glad u mislima ...

-urban

[Zephyrus]

I vjernošću ne muči me,
vjernost svaka meni smeta.
Ko pjesnika rodiše me,
ljubiti ću ko poeta.

~Jesenjin.

[nokturno]

Moulin rouge kaže:

Mala kavana

(...)

Mjesece ljubav je u meni rasla,
Al nikom to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći.

Da l' mogo sam slutiti ovoga jutra,
Blijed još od probdite noći,
Da ću ti meko šaptati riječi,
Sanjane u samoći?

(...)

Dobriša Cesarić

prekrasni stihovi...

[Tainted Love]

A.G. Matos - Utjeha kose


Gledo sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.

Sve baš, sve je mrtvo: oči dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,

U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: — Miruj! U smrti se sniva.

<3

[Cahit]

"Tako je to: Sve te uči i nagoni da radiš i štediš, i crkva, i vlast, i tvoj rođeni razum. I ti slušaš i oprezno ideš i pravedno živiš, upravo i ne živiš, nego radiš i štediš i brineš, i vek ti u tome prođe. A onda, odjednom, izokrene se i izopači sva ta igra; nastupe vremena kada svet stane da se ruga razumu, kada se crkva zatvori i umukne, a vlast zameni golom silom, kad oni koji su pošteno i krvavo sticali gube, a dangube i siledžije stiču. I niko ne priznaje tvoje napore i nikog nama da te pomogne i posavetuje kako da braniš zarađeno i ušteđeno - Može li to biti? Zar to može biti"

Ivo Andrić - Na Drini Ćuprija

[Mopsi 7]

Sergej Aleksandrovič Jesenjin: Pjesma o kuji

Jutros je kuja pri štali,
gdje rogoz se zlati pod gredom,
oštenila sedmero mladih,
riđe štenadi redom.

I jezikom, sve do tmine,
mati ih češljala nježna;
od trbuha njena topline
voda se topila snježna.

A uveče, kao i vazda,
kad koke na lijegala kreću,
tmuran je stigao gazda
i strpao štenad u vreću.

Trčati snijegom je stala
slijedeć mu tragove hoda
i dugo uz val do vala
hladna se mreškala voda.

A kad se od trčanja vruća
i znojna probi kroz sjene,
njoj se mjesec vrh kuća
ko njeno pričini štene.

U plavet je zurila jasnu
i cviljela nasred druma,
a mjesec na putu kasnu
sakri se iza huma.

I tiho, kao kad s brijega
za bačenim kamenom kreće,
ko zlatne zvijezde sred snijega
kotrljahu oči se pseće.

1915.g.

[Zephyrus]

Koliko je mačaka na svijetu,
Broj se ne zna,niti gdje su one.
Srce sanja o graškovu cvijetu
I nad nama modre zvijezde zvone..

Ne znam je li mašta ili java,
No sjećanja naviru iz tame-
Na ležaju malo mače spava,
Ravnodušno žmirkajući na me.

Ja sam tada bio malo đače,
Uz bakinu vedru pjesmu, ljupko
kao tigrić skakalo je mače
po kuhinji na bačeno klupko.

Sve je prošlost. Bake nema više
I kasnije,kakav jad i bijeda,
Od mačeta šubaru skrojiše,
A i nju iznosio je deda.

~ S.A. Jesenjin, *

Kad ispustite čašu ili tanjur na tlo, začuje se glasan zvuk. Kad se razbije prozor, pukne noga stola ili kad slika padne sa zida, začuje se buka. Ali kad pukne srce, nastane tišina. Pomislili biste da ce nešto tako važno napraviti najveću buku na cijelom svijetu ili da će se čuti neka vrsta ceremonijalnog zvuka poput udarca činele ili zvuka zvona. Ali ne, čuje se samo muk i gotovo poželite začuti neku buku koja bi skrenula pozornost s boli. Ako i ima buke, ona je unutra. Vrišti i nitko je ne može čuti. Tako glasno vrišti da vam uši odzvanjaju i glava puca. Otima se poput velikog morskog psa uhvacenog u moru; zavija poput medvjedice kojoj su uzeli mladunce. Tako to izgleda i tako to zvući, kao velika izbezumljena zvijer koja je zatvorenik vlastitih osjecaja. Ali takva je ljubav.. nitko nije nedodirljiv. Divlja je i boli kao otvorena rana izložena morskoj vodi, ali kad se zapravo slomi, sve utihne. Vrištite samo iznutra i nitko vas ne može čuti.

[Serenità]

Razlivena Tinta kaže:

...

Carlos Ruiz Zafón - Sjena vjetra

dobila ovu knjigu za rođendan, stvarno mi se svidjela!
ima puno dobrih citata, ali najviše me dojmila sintagma ranjen tišinom.
nikada bolje sročena bol!

[yagodica]

"Ono što daje smisao našim postupcima uvijek je nešto nama potuno nepoznato."

"a ljubavi su kao imperije-kad se ugasi misao na kojima su zasnovane,gase se i one."

"je li čovjek nevin zato što ne zna?Je li idiot na prijestolju unaprijed oslobođen svake odgovornosti samo zato što je idiot?"

"Kako je čovjek bespomoćan pred laskanjem."

"Glumac je čovjek koji je već u djetinjstvu pristao na to da cijelog života bude izložen pogledu anonimne publike."

"Ljubav počinje u trenutku kad žena upiše svoju prvu riječ u našu poetičku memoriju."

"Ljubav počinje metaforom."

"Ljubav je čežnja za našom vlastitom izgubljenom polovicom!"

"Kič je prijelazna stanica između postojanja i zaborava."

"Nikad nećemo moći sa sigurnošću ustanoviti u kojoj su mjeri naši odnosi prema drugim ljudima posljedica naših osjećaja,ljubavi,mržnje,dobrote,ili zlobe,u kojoj su mjeri predodređeni odnosom snaga između pojedinaca."

"Možda nismo u stanju voljeti se upravo zato što želimo biti voljeni,to jest zato što od onoga drugog tražimo nešto(ljubav9,umjesto da mu prilazimo bez zahtjeva i želimo samo njegovu prisutnost."

Ljudsko vrijeme se ne okreće u krugu,nego juri po ravnoj crti naprijed.To je razlog zašto čovjek ne može biti sretan jer je sreća čežnja za ponavljanjem."


KUNDERA-NEPODNOŠLJIVA LAKOĆA POSTOJANJA(svi citati)