Nova tema

[Ms. Ella]

Mnogo ljudi se nalazi u zlatnoj sredini zahvaljujuci svojoj povučenosti u sivilo života.Takav će u ovom životu lakše proći nego onaj tko čini kontrast na crnoj ili bijeloj podlozi.Biti negdje u sredini,biti prosječan i nije tako loše.Najgora opcija je kad je čovjek presamopouzdan pa je uz to i bezobrazan i ne vidi koliko je ustvari loš u nečemu,no svejedno se forsira i pritom postaje predmet sprdnje.Te dvije polutke koje zamisljaš kao igrače na šahovskoj ploči će kad igra završi ionako završit u istoj kutiji.Možeš zatvoriti oči nad stvarima koje ne želiš gledati,ali ne možeš srcu reci da prestane osječati.

[Da Kang]

Emanuela, hvala ti najljepša na svemu napisanome.

[Da Kang]

Muški rod se ugrubo može podijeliti na dvije vrste osoba: neodrasle dječake koji trebaju mamu i na one odrasle koji traže ženu. Tako bih nekako podijelio i ženski rod: na neodrasle djevojke koje u životu trebaju tatu i na odrasle žene koje upravljaju svojim životom i žele muškarca. Podijelimo te dvije vrste žena u skupine: u A skupini, u skupini sanjarica, nalaze se žene koje žive svoj život u nadi i iščekivanju, za njih je iščekivanje sreće ljepše negoli sreća sama. Takve su zanesenjački sklone idealiziranju, maštarijama o prinčevima na bijelim konjima i vjenčanju iz snova. One sanjaju san o idealnom poslu, kući u predgrađu, troje djece, dva auta i psu. Traže svog idealnog muškarca pa nakon što se opeku počnu mrziti sve muškarce jer su neidealni. Prije ili kasnije pokleknu, što zbog društvenog pritiska, što zbog urođenog instinkta za nastavkom vrste, pa se udaju. Neko se vrijeme zavaravaju mišlju da su pronašle ideal ali duboko u sebi gutaju knedlu gorčine i istine. Kad-tad shvate da život nije ispunio njihova očekivanja, da je realnost drugačija od njihovih snova pa postanu svjesne svoje nesreće. Svoje nastupjelo razočaranje tada nastoje kompenzirati utapanjem u masi čokolade, šminka, cipela, peglanjem kartica po trendi rajevima. Nastoje okolini svim silama dokazati svoju sreću pa se utrkuju u materijalnom sa drugim sanjaricama. Takve su žene sretnije dok sanjaju, za njih bi možda bilo bolje ostaviti ih na miru da maštaju svoju vlastitu sapunicu. B skupina žena iliti pragmatičarke, to su žene koje ništa ne prepuštaju slučaju. Svjesne su svega i sreću uzimaju u svoje ruke, one ne maštaju o sreći nego je žive. Često promjene dosta muškaraca, bar dok ne nađu onoga koji je dovoljno otvorena uma, koji nije zaneseni romantičar ili obični jebivjetar ( eng. – windfucker ). Pragmatičarke se nedaju smuljati od strane slatkorječivih napaljenaca, ako se i obmanu pa ulete u vezu sa takvim, vrlo brzo iz nje izlaze. Njih zanima muškarac koji čvrsto stoji na zemlji, koji je spreman mukotrpno raditi na sebi, tj. na vezi i na odnosu s partnerom. Pragmatičarke su svjesne okoline i toga da sa muškarcem u paketu dobivaju i punicu, prijatelje, pivo i nogomet, no to doživljavaju kao dio života. One nastoje od života dobiti maksimum i spremne su za to raditi i žrtvovati se. Takve žene žive sreću i ne zamaraju se lažnim prividom očitovanim u materijalnom.

[Da Kang]

Um i srce su jedno. Kada to čovjek shvati, prestane se zaljubljivati i spreman je voljeti. Jer zaljubljenost i ljubav su dva različita pojma. Prava ljubav, dakle ne ona iz bajki i sapunica, prava ljubav je u stvari težak i naporan rad. Sam trud čini 90 % ljubavi. Onoga dana kada se prestanemo truditi, kada ljubav počnemo uzimati zdravo za gotovo, zabili smo prvi čavao u lijes naše veze. Jednom kada se prestanemo truditi, veza neminovno ide stranputicom i završava u svima dobro poznatoj verziji dobrovoljnog zatvora. To su brakovi u kojima je ljubav odavno isparila, brakovi u kojima ljudi žive zajedno iz navike, zbog djece, okoline, iz konformnosti. To su brakovi u kojima se partneri ne podnose, ne razumiju, tonu u letargiju zajedničke dosade. Spavaju u odvojenim sobama a razgovaraju tek kad se usputno sretnu na wc-u. Isforsirano su ljubazni za stolom, kada večeraju sa djecom, ili u raznim socijalnim prilikama kada glume sreću. Dogovorno su podijelili obaveze koje se trude ispunjavati no to ih izjeda, osjećaju to svake večeri kada lijegaju u zasebni krevet, osjećaju gorčinu u 3 ujutro kada ne mogu zaspati. Svjesni svog emocionalnog neuspjeha, pitaju se gdje je krenulo po zlu. Nije ljubav nestala, nego su je uzeli zdravo za gotovo, prestali se truditi. Svaka je veza nešto živo pa na njoj treba raditi. Tako si prokleto često partneri predbacuju promjenu, zamjeraju jedno drugom da su se promijenili, tvrde da to više nije ona osoba u koju su se zaljubili, koju su jednoć voljeli. No istina je da su digli ruke, istina je da su se morali truditi, raditi na vezi i zajednički se mijenjati, a nisu. Svi se mi mijenjamo, iz dana u dan, na ovaj ili onaj način, no ukoliko to radimo zajedno, nećemo postati stranci. Promjene mogu izazvati sukobe i krize, ali kriza se mora shvatiti kao poticaj za stvaranje nove kvalitete. Temelj je svake veze komunikacija i povjerenje, partneri moraju znati jasno komunicirati, no ljubav znači preuzeti odgovornost i brigu za sebe i za druge. Ljubav znači prihvatiti partnera onakvog kakav jest, ne kao projekciju nekih svojih želja koje mislimo ostvariti vremenom. Mijenjati možemo jedino sebe, nerealno je očekivati to od drugoga. Ljubav znači voljeti partnerove mane, biti ih svjestan, kao i činjenice da u svakoj ljubavi postoje razmirice i neslaganja. Zdrava je razmirica poput bure, ona vedri i pročiščava dok manjak komunikacije, nerazumijevanje, a prvenstveno nedostatak volje i truda dovode do neriješenih sukoba, do guranja problema ispod tepiha, problema koji se vremenom nagomilaju i postaju nepremostiva prepreka. Ljubav sama rađa ljubav, hrani sama sebe, koliko se trudimo, koliko se dajemo, toliko ćemo i dobiti. Pravoj je ljubavi nužno potrebna vjera, kao i dogovorna, prepoznatljiva i ostvariva vizija. Svaka vjera počinje iz sigurnosti u ljubav i povjerenje partnera, ali i iz povjerenja u vlastite snage i vlastitu ljubav. Zrelu i uspješnu vezu mogu ostvariti individue kojima je u prvom planu partner kojega prihvaćaju u potpunosti, tjelesno i osjećajno i kojega razumiju. Za to je nužno da je osoba emocionalno zrela i sposobna, da ne vuče repove i traume iz prošlosti. Nužno je prihvatiti razlike i poštovati osobnost drugoga. U kvalitetnoj se vezi zna da je cilj zajednički odnos, a ne vlasništvo nad drugom osobom. Svi imamo različite potrebe, sposobnosti, i vrijednosni sustav, no to je činjenica koju treba prihvatiti i preuzeti svoj dio odgovornosti. Treba biti svjestan da, koliko god prošlost bila bogata, ne može se živjeti na staroj slavi, kao ni u neizvjesnoj budućnosti prožetoj nerealnim maštanjima. Planiranje zajedničke budućnosti je važno, no treba biti realan u očekivanjima i mogućnostima. Treba biti svjestan činjenice da svaka veza ponekad zahtjeva samoću, svaki partner ponekad poželi biti sam, proanalizirati situaciju i probleme sam za sebe, susresti se sa samim sobom te se zapitati o svojim reakcijama i postupcima. U tišini samoće može se puno toga bezbolno srediti, osobe koje se razumiju i koje su bliske, mogu samoću obaviti i u fizičkoj prisutnosti, u kreativnoj šutnji. Također treba biti svjestan činjenice da svatko mora imati priliku da se obogaćuje kroz odnose sa drugima. Ljudi su društvena bića pa tako teže višestrukim međuljudskim odnosima, poznanstvima i prijateljstvima izvan veze. Zatvaranje u sebe i nerazvijanje odnosa sa drugima izvan veze, rezultira tupošću, emocionalnom i socijalnom. Za kraj, par citata iz genijalne knjige „Ženski mozak“ autorice Louanne Brisendine, knjige koja me ponajvećma naučila o ženskome rodu:
- kada se netko zaljubi, putovi u mozgu za oprez i kritičko razmišljanje isključuju se
- zaljubljivanje je kod muškaraca i kod žena jedno od najiracionalnijih ponašanja ili stanja mozga
- kod prave ljubavi – želite drugoj osobi dobro, kod romantične ljubavi – želite drugu osobu

[Da Kang]

Hvalisanje je loša osobina no postoje stvari sa kojima se opravdano pa čak i poželjno hvaliti jer time možemo motivirati druge da učine slično. Radi se o domu za napuštenu dječicu u kojem volontiram. Već sam gotovo dvije godine tamo, nedavno me psiholog koji je koordinator volontera upitao kako da me nagrade za moj trud:
- Gorane, moramo ti se nekako odužiti za sve što si učinio za našu dječicu
- Mladene, ti me zezaš, jelda ? Vi da se meni odužite ? Pa, čovječe, ja sam taj koji se mora vama odužiti.
- Ne razumijem
- Gle, za mene nema veće sreće od davanja. Davanje me ispunjuje i obogaćuje. Rekao sam ti u samome startu, moj je cilj uljepšati tom djetetu život, ako u tome uspijem samo 0,01 % - ispunio sam svoj cilj. Vi ste mi omogućili da mogu nasmijavati, usrećiti i voljeti djecu i zato sam vam neizmjerno zahvalan. Ja bih se morao vama odužiti
Ispostavilo se da sam najbolji volonter kojeg su imali zadnjih godina. Kroz dom se izredalo oh tako puno volontera da ih se neda pobrojati, bilo je svakojake struke ljudi; od šljakera pa do liječnika. Nitko nije izdržao dulje od par mjeseci, posebice muški rod. Iznenadilo me prvotno da sam jedini muški volonter ali ubrzo sam pokopčao situaciju pa uvidio da čak ni tako nečemu svi ne pristupaju iz altruizma nego poneki samo radi popunjavanja neke svoje vlastite praznine. Ljudi koji ozbijno ne pristupe volontiranju nanose dodatnu štetu djeci, kao da im nije dovoljno što su ih vlastiti roditelji napustili. Dijete se veže za volontera a čest je slučaj da ovaj za dva mjeseca nestane iz njegovog života zauvijek, valjda kad se dovoljno naslikao i nahvalio. Bah...evo što su mi nedavno poturili odgajatelji u domu:



Ovo je jedini motiv i nagrada mojem volontiranju ( Emanuelova radna bilježnica ):



Danas smo otvorili sezonu kupanja:

[Ms. Ella]

Zar ne bi bilo tuzno kada svoju ljubav ne bi djelili medusobno?Svaka cast :-)Aaaaa moree :-) Uzivajte :-)

[mimma7]

moram ti reći, inspirativna ti je i nova tema i baš je rado čitam.

i ja radim u školici i ove godine vodim 20-ak djece slične kao ti tvoji maleni u novi vinodolski na ljetovanje. tek skoro u rujnu, ali svejedno, barem će imati najbolju moguću pratnju ad se i ja malo kao hvalim:

eto. + pjesma za laku noć

[Da Kang]

mimma7 kaže:

radim u školici i ove godine vodim 20-ak djece u novi vinodolski na ljetovanje.

ne vodiš ti njih nego oni tebe hehehe
na plaćeno ljetovanje + dnevnice

[mimma7]

Da Kang kaže:

ne vodiš ti njih nego oni tebe hehehe
na plaćeno ljetovanje + dnevnice

tako je. vidim, ne može se tebe maslati, a ne. imaš sve u malom prstu.

[Da Kang]

Bah, to zavist progovara iz mene jer bih i sam volio imati takav posao.

[Da Kang]

Nije lako naći sreću u sebi a nije ju moguće naći nigdje drugdje. Što se ljudi više trse okolini dokazati svoju sreću, to su prazniji iznutra. Skupe igračke odraz su siromašne duše. Ono čemu treba težiti je mudrost. Mudar čovjek zna koje su istinske vrijednosti i njeguje ih. Mudre osobe su sretne iznutra, nemaju potrebu dokazivati to drugima, posebice ne razmećući se svojim znanjem. Intelekt je prokletstvo za onoga koji ga ne zna nositi. Ljudi postanu nadmeni i bahati, umisle da vrijede više nego drugi. Ni bogatstvo ni znanje ne razdaju svjetlost onome koji ga nema. Često sam viđao profinjenijih duša među ološem negoli među intelektualnom kremom i društvenom elitom. Serem se na takvo društvo koje uzdiže nekoga samo radi novca.

[Da Kang]

Kako to da se kršćani križaju prije ručka a ako jedu snickers ne ? Nikad mi to nije bilo jasno. Dali se križaju hrani ili prigodi ? Ako se križaju hrani, zašto to onda ne čine kad jedu kikiriki ? Valjda postoji nekakav meni, kao u restoranu, gdje je popis hrane za koju se treba ili ne treba prekrižiti: kiseli krastavci – ništa, kupus punjen mljevenim mesom – križanje...

[Da Kang]

- Dali bi ti bio bed da ti je cura kurva ?
- Ne-e, zašto ? Pa i to je posao kao svaki drugi.
- Nebi ti bio bed da ubodeš neku boleštinu ?
- Ma jok. Pa kurve se redovito testiraju i koriste zaštitu uvijek.
- Ali opet, samo to saznanje da si joj danas deseti...
- Barem zna znanje hehehe. Uopće ne mislim da je profesionalna kurva nešto loše. Gore su mi one kurve što se jebu sa djedicama.
- Koje kurve, koji djedice ?
- Kako bi ti definirao kurvu ? Kao osoba koja se jebe radi novca, jeli tako ?
- Paa...da.
- I koja je onda razlika u tome dali se osoba jebe sa deset njih na dan ili samo sa jednim. Obje se jebu za novac, dakle, obje su kurve.
- Kad to tako postaviš, onda da. Za mene su sponzoruše prvenstveno glupače. I lijene, toliko da prodaju tijelo za lagodan život. Pišu životopis: Pičkom po svijetu...
- U stvari puno više cijenim profesionalke. One to, pretpostavljam, rade iz nužde. Vjerovatno se ponekad pojebu i sa nekime ko im se sviđa. Sponzoruše su uvijek osuđene na istog, smežuranog djedicu. Fuj ! Jebote, koji želudac moraju imati ? Mora da je odvratno samo to saznanje da ti netko plaća ljubav. Kad malo razmislim, žao mi je tih jadnica. Koliko čovjek mora biti siromašan duhom kad može svake večeri leći u krevet sa nekime koga ne voli ?
- Ali se zato naslikava po jahtama i vilama. Jebiga, netko to može.
- Ako si sa nekime samo radi interesa, ta ti se osoba mora zgaditi, vjerujem da je vremenom počneš i mrziti. Jebote, zamisli koji užas: mrziš nekoga a ta te osoba svake večeri pohotno uzima, slini i dašće nad tobom, gura ti svoj stari, smežurani kurac koji se više ne diže bez viagre, a ti ga žvačeš po ustima, hiniš uzbuđenje, pohotno dašćeš, sve ćeš učiniti samo da što prije svrši, da se možeš oprati. Riljaš se satima pod tušem ali prljavština sa duše ne ide. Znaš to kad u 3 ujutro ne možeš zaspati. Znaš da si negdje usrala u životu, shvatila si da sreća nije u novcu ali kvragu, što sad ? Sutra ćeš žvakati kurac na jahti pa ćeš se bar imati gdje slikati. Joj, kolko lajkova ću dobiti...A neće ni stari dovijeka živjeti.
- Misliš da tako kurve razmišljaju ?
- Prijatelju, kad bi one imale čime razmišljati, nebi bile kurve.

[Da Kang]

Našao sam na forumu lika koji prodaje biljke za akvarij. Tražio je 200 kuna za šaku zelenjave. Poslao sam mu poruku:
- A nebi ti to meni poklonio? Vremenom se sprijateljimo, dođeš ljeti do Pule pa zajedno ganjamo pičke motorom ?
Lik mi je besplatno poslao bilje. Kaže da ga je žena natjerala.

[Da Kang]

Svi smo mi dio jedne svjetlosti. Netko to zove bog, netko karma, to je u stvari ljubav. Energija ljubavi nas je pokrenula i uvijek je uz nas, baš kao sunce. Ponekad ga ne vidimo, ali uvijek nas grije. Kada se svjetlost u jednome tijelu ugasi, prijeđe na drugo. Kao da zadnjim plamičkom dotrajale svijeće palimo drugu, novu svijeću. Svjetlost se ne može ugasiti, svjetlost je u svima nama. Poneki su je zakrilili oblacima u sebi pa je ne vide, ali ona svijetli u svakom živom biću. Ponekad, prilikom duboke meditacije, vidim svjetlost čak i vani. Ponekad samo zraku, ponekad svijetli poput sunca negdje van fokusa. Ako je pokušam pogledati, nestane. Shvatio sam da se ne može gledati direktno u svjetlost, sve do onoga trenutka kada je predajemo. Odavno je njegujem u sebi, moje malo predivno sunce koje me osvjetljava iznutra. Trudim se što više odagnati oblake kako bi me što jače osvijetlila. Jednom će me prožeti u potpunosti, stotine, tisuće dogorjelih svijeća rasvijetliti će mi put. Tada više neću vidjeti ružno u ničemu. Samo ljepotu i ljubav.

[Da Kang]

Ako želiš uloviti leptira, nikada nećeš uspjeti. Kada budeš spreman, kada mu otvoriš svoje srce, on će ti sletjeti na rame. Podarit će ti trenutak ljubavi, promijeniti te zauvijek. I tko može reći da ljubav leptira nije važnija od svega?

[Da Kang]

Poštovani,
sazrio je trenutak kada Vas moram napustiti. Nažalost, ovaj je forum tehnički neadekvatan za moje standarde. Čitaj - prečesto je down, prečesto se neće učitati, previše bannera se ne može isključiti, previše zvukova koje ne želim... Život je pre kratak da bih ga trošio na takve gluposti. Ako nekoga zanima, moje uratke možete pronaći ovdje i možda ovdje, ako i tamo ne bude gnjavaža.
Hvala svima i najljepši pozdrav