Čehinja o ratu, ljubavi i Domovini - pjesme i priče

[Da Kang]

naravno da je zajebancija....
nama koji smo imali sreće roditi se na zapadu, u državi koja je profitabilno nezanimljiva globalnim redarima. No neki tamo Abdulah nije imao te sreće; njegova se država nalazi na koridoru energetskih tokova pa se netko pohlepan dosjetio u navedenu državu uvoditi demokraciju i ljudska prava beskrupulozno uništavajući sve što mu se nađe na putu. Pariz, nedavno: prekrasno zimsko veče, mjesečina se dobroćudno smješka a vi ste odlučili proslaviti godišnjicu u renomiranom restoranu. Ušetali ste u restoran držeći se za ruke, obučeni u svoja najbolja odijela. Sjedate za stol i naručujete: on će sufle od tikve za predjelo. I baš dok je konobar prezentirao chateau lafite, netko je u susjedstvu aktivirao bombu, raznijevši sebe i desetke ljudi uokolo. Vaš život više nikada neće biti isti, strah je prožeo vašu psihu u tolikoj mjeri da se ni kod kuće više ne osjećate sigurno. Ta jedna večer ostat će vam u pamćenju cijeloga života. Ta večer i strah kojom je obilježena. A bila je to samo jedna večer. U Abdulahovom gradu tako je svaku večer, već mjesecima, godinama. Sve u ime demokracije i ljuckih prava.

[FeetF1]

Da Kang kaže:

Sve u ime demokracije i ljuckih prava.

Da! I sve to vezano za dvije najmiroljubivije religije koje, teoretski propovijedaju mir i ljubav, ali praksa je terenu drugačija...

[Čehinja]

U redu u redu dečki.
Ovo nije politika ni duhovno.
Dakle idite razgovarat o tome tamo

[Čehinja]

KAD PADA
Pada snijeg
počelo je tvoje najdraže razdoblje,
gdje kad bi mogao,
živio bi u Alpama.
Tamo zima ranije počinje.
Pahuljica mi pada u kosu,
ušuškava se među moju vlas,
kao što bi se ti ušuškao u poplun,
ali ne sam.
Imao bi nas dvoje.
Ljubavi,
bacamo se u snijeg
i mašemo rukama i nogama,
da bi stvorili anđele.
No ti ne znaš da to već jesmo.
Jer svaki od nas ima jedno krilo,
i tražimo onog tko ima ono isto,
i kad se jesmo našli,
poletili smo.
Grudamo se,
i pahuljice i dalje padaju,
smrzli su mi se prsti,
pa ih nježno uzmeš i ljubiš.
Da ti se ne bi nahladila.
Idemo doma da se grijemo,
pijemo topli čaj i kuhano vino,
i vodili ljubav,
međutim što vani pada...
Pada snijeg.

[FeetF1]

^
Lijepa zimska pjesma koja fino ugrije srce...

[Čehinja]

Crnobijeli svijet
na riblji rep cu sjest.
Ona mi ce pokazat boje,
sve sto je moje to je i tvoje.
crna i bijela bezvremenska,
beskonacna i beskrajna
boje koje su dio svega i svih
nekih manje nekih više
odrazaju se u sivilu neovisnosti,
crvenilu ljubavi i zelenoj zavisti.

Crnobijeli svijet,
ribica je crknula,
veća ju je pojela
i život teče dalje.
ipak nije šareni nego crni,
crni kao tama
koja me je pojela...

[Čehinja]

Ja u ljubav vjerujem,
pjeva meni mili Aki,
njemu cu da povjerujem,
da se mu poklonim,
da mu se pokažem.

Ali koliko znam,
žena ima puno sitnijih,
ljepsih od mene,
ali nemaju bas to sto ja imam,
To je bas upornost, želja, tvrda glava.

dobro to zna i nas Bilić Slaven,
koji je u West Hamu slavljen
Sto ja sve iz ljubavi i čiste upornosti napravim,
sve protivnike cu da sredim, prevaljam i zgazim
pa u cilj ko pobjednica uđem.

Aki je od sada meta,
moja inspiracija,
moja želja al ne i ljubav,
ne, ne miješati to,
to nikako ne.

Iskoraciti cu na daleki put,
bit ce i trnja i padova,
ali na kraju cu s Akijem popricat,
isto ko sa najboljim prijateljem!

Acta, non verba, jel?

[Čehinja]

ŽELJA BIJELE RUŽE
Bijela ruža, taj divni cvijet,
dočekala opet jedan mrak,
gleda u zvijezde i razmišlja,
kako je noć sasvim drugi svijet.
Dok dnevni zvukovi se stišaju,
oni noćni procvatu, buknu,
sova pjeva, cvrčak joj svira melodiju,
i rosa i mjesečina im daju svečani ogrtač.
Nije, ne, stvarno nije pun,
tek u polovinu je došao,
misli ruža i gleda gore u nebo
osjeti taj procvali limun
gleda tu ljepotu i šuti.
Ipak je nešto tišti, muči,
iako je među drugima, sama je,
tužna što je ne njeguju ruke vrtlara,
te ruke na koje je navikla.
I razmišlja dalje,
što da se promijeni,
što ako joj mjesečina daruje svoju moć,
ona iz bijele ruže u djevojku se promijeni,
ne...
Zbog te smjelosti porumeni.
A ipak, nada zadnja umire.
Pozove zvijezde: "Sestrice!"
Pozove mjesec: "Caru mjeseče!
Pomozite mi postati djevojka.
Tužna sam sama između crvenih ruža.
Pomozite! Ispunite vruću želju
što me je prožela."
Mjesec pogleda svoju ženu noć,
razmišljaju.
Ne, ne bi smjela jedna ruža
pokazati toliku smjelost,
a ipak, u njoj se čistoća i ljubav krije.
Zašto joj ne pružiti ono što je zagrije?
I tako joj obećaju:
"Ružice bijela, čistog obraza,
vjeruj, bit će ti do divna prikaza.
Noću nećeš biti više sama,
ali ako opet prođe tama
i na obzoru se sunce pojavi,
ti se vrati svojim sestrama."
Tako se ruži bijeloj poput venecijskog mramora,
hoće ispuniti želja što je prži u svom njenom biću.
Postat će žena...

Ova je pjesma jedna od nekoliko pjesama koje stvaraju cijelinu.
Cijelu priču. Jednu. O vrtlaru i ruži

[Pumpafonja]

sori ali priče ti djeluju kao da ideš u peti osnovne...

[Čehinja]

Pumpafonja kaže:

sori ali priče ti djeluju kao da ideš u peti osnovne...

Na koji način.

[FeetF1]

Pumpafonja kaže:

sori ali priče ti djeluju kao da ideš u peti osnovne...

^
Štovani kritičaru - osoba koja te pjesme piše je strankinja koja samostlano uči naš jezik.

Onda, kad bi se naš kritičar malo bolje zagledao u ovu pjesmu i da kritičar nešto zna o narodnoj poeziji...

Čehinja kaže:

[B]ŽELJA BIJELE RUŽE
Pozove zvijezde: "Sestrice!"
Pozove mjesec: "Caru mjeseče!
Pomozite mi postati djevojka.


Ova je pjesma jedna od nekoliko pjesama koje stvaraju cijelinu.
Cijelu priču. Jednu. O vrtlaru i ruži

...onda bi i uvidio da je pjesma napisana na način naših narodnih pjesma - a opet, s druge strane, istodobno zvuči svježe i suvremeno.
A za to treba imati talenta i pjesničku žicu - i takvo nešto djeca u 'petom razredu osnovne' jednostavnu nisu sposobna učiniti.
Zapravo, ne znam bi li i srednjoškolci umjeli stvoriti takvo nešto da dobiju zadatak pisanja uradaka po uzoru na narodnu poeziju.
Možda bi koja studentica na faksu uspjela prostihotvoriti tako nešto. Možda, kažem.

Onda, u ovoj pjesmi, ruži je udahnut život - ruža razmišlja, gleda, razgovara itd. i izražava cijelu skalu osjećaja...

A to što kritičari ne znaju što je dobra poezija - e to je problem kritičara a ne pjesnika.

Znači, pjesma zaslužuje svaku pohvalu!

[Pumpafonja]

Ako ne možeš podnijeti kritiku, onda nemoj tekstove objavljivati javno.
Nadalje; de gustibus - o ukusima se ne raspravlja. Meni djeluje kao djelo školarca, tebi je to vrhunska poezija. Svijet je prekrasan jer je šarolik, ono što je nekome smeće, drugome je bogatstvo.

FeetF1 kaže:

A to što kritičari ne znaju što je dobra poezija - e to je problem kritičara a ne pjesnika.

Naučiti nešto glupana je poput kuhanja u razbijenom loncu
Konfucije

[Čehinja]

Pumpafonjo hvala ti na tvome gledanju na moje pisanje.
Ja se ne bojim objavljivati i budem i dalje nosila kozu na tržnicu da bi i drugi vidjeli sto sama stvaram.
Jel i ti pišeš?

FeetF1 tebi hvala na pozitivnom kritiziranju. I pohvali. Cijenim tvoje mišljenje kao nekoga ko je puno toga pročitao.

I jos nešto: na svojoj temi želim da ne vrijeđate jedan drugog kad nemate isto mišljenje. To vrijedi za Pumpafonju.
Hvala

[Pumpafonja]

Gdje i čime sam koga vrijeđao ?

[Čehinja]

Pumpafonja kaže:

Naučiti nešto glupana je poput kuhanja u razbijenom loncu
Konfucije

Jel ovo nije uvrijeda na FeetF1?
Ak nije onda sam ja princeza iz Damaska.

[Pumpafonja]

To je Konfucijeva misao, ako se netko u njoj pronalazi uvrijeđen, njegov problem.

[Čehinja]

Nisi je napisao bezveze.
Dakle drugi put polako... Nitko te ne vrijeđa.
Pa ni ti druge nemoj.

[Čehinja]

VRTLAROVA ŽELJA
Ja sam muškarac tvrdog lica,
ozbiljnih očiju, oštre brade s rupicom,
tijelo mi je vitko ali žilavo, snažno,
grube su mi ruke, al ipak...
Svaki put nježno mazim latice ruža,
posebno jedne, meni najdraže,
bijele, kao nevina djevojka,
nježna i slatka, raskošna.
Samo mi žao što to nije žena.
Svaki dan dolazim u svoj vrt.
Svaki dan okopavam krumpir,
berem mahune,
uređujem brajde,
vinovu lozu,
zrele trešnje stavljam ravno u usta.
Da mi je imati još jedna, ženska,
takva koja bi mogao hranit,
mazit je i ispunjavati joj želje.
Da mi pomogne u mome poslu.
Jedina utjeha je mi moje cvijeće,
koje mazim pogledom, draškam jagodicama
prstiju i zamišljam ih kao najlijepšu ženu
meni od Boga danu.
Ali gdje naći takvu?
U gradu živim godinama,
lutam, skitam se, po svijetu sam bio,
ali ne nalazim nikakvu dosad.
Što da radim?
Je li mi suđeno umrijeti sam,
da se mene nitko ne sjeti?
Gdje je ona,
ta koja će me znati razveseliti,
koju ću sretan grliti,
slušati njeno cvrkutanje,
uživati u njenom tijelu i duhu?
Možda bi mogla postati djevojkom ona.
Ta bijela ruža. Najlijepša od svih.
Koliko plemenitosti bi mogla donijeti
u moj dom,
koliko snage i odlučnosti u život moj.
Da me smiri, da me vodi kad sam izgubljen.
Da. Ona bi to mogla biti.
Ja sam vrtlar,
ruke su mi grube, glas dubok,
ali to ne znači da nisam dobar.
Živote, Bože daruj mi sreću,
daruj mi ženu moga srca
plavih očiju i dobrog stasa,
kose poput plamena,
usana zrelih jagoda.
Takva nek se samo jednom rodi,
nek je put nanese k meni
u moj rodni grad na četiri rijeke.

[Jeka]

VRTLAROVA ŽELJA je prekrasna, Čehinjo!

[FeetF1]

Pumpafonja kaže:

Ako ne možeš podnijeti kritiku, onda nemoj tekstove objavljivati javno.

Mislim da niti jednog autora kritika ne bi trebala obeshrabriti.
Joseph Heller, autor Kvake 22 (Catch-22) je rekao da je na svaku pozitivnu kritiku njegova romana išla bar jedna negativna.

Pumpafonja kaže:

To je Konfucijeva misao, ako se netko u njoj pronalazi uvrijeđen, njegov problem.

Taj Konfucije - on je zasigurno bio predsjednik Komunističke partije?

Pumpafonja kaže:

Nadalje; de gustibus - o ukusima se ne raspravlja. Meni djeluje kao djelo školarca, tebi je to vrhunska poezija.

Malo koristimus rječnikus latinus, malo citiramus Konfučijus...

Eh, i tko je sad u pravu?

Čehinja kaže:

Jel ovo nije uvrijeda na FeetF1?
Ak nije onda sam ja princeza iz Damaska.

Zapravo, problem je što ne znamo što je Pumpafonja htio reći. On priznaje da nikoga nije vrijeđao, nego eto, popodne je čitao Konfucija i svidjela
mu se jedna njegova misao, pa ju je napisao ovdje na forum. Ali, ako taj citat o 'budalama' nije išao na mene, onda ga je Pumpafonja bez veze i bez
razloga naveo. Ako je Pumpafonja imao neka općenita razmišljanja o nekim općenito budalama, onda opet nije jasno zašto ovaj citat tu stoji.

Bit će ipak da se Pumpafonja nada da ću se ja u tom citatu prepoznati i odmah shvatiti da sam budala te time postati pametan.
I to samo zato jer smatram nečiju poeziju dobrom dok je on svrstava u osnovnu školu.
Eto, dešifrirali smo uvijeno značenje našega kritičara.