1. Ulazak
Quote:
|
Ni jedan čovjek ne može dvaput ući u istu rijeku jer to više nije isti čovjek niti je to ista rijeka.
|
Duboko udišem.
Skačem na glavu.
Oko mene se šire krugovi titravih megabajta, voda me spremno dočekuje.
I istog trenutka zaboravljam gdje sam. Tko sam? Tko želim biti?
Oko mene, gomila tijela sastavljenih od riječi, rečenica, pokoje ukradene slike ili melodije. Tko sam ja? Tko želim biti?
Središnja točka.
Trebat će mi. Ondje sam. Veliki kotač se okreće, metafore se miješaju kao u vještičjem loncu, a usred svega toga - ona.
Točka.
Ručica velikog vergla, mjesto na kojem je sve moguće, gdje treba dobro paziti na svaki svoj pokret, svaku riječ, svaku misao. Jer svuda oko tebe je rub ponora, nalaziš se u epicentru neke buduće eksplozije, u oku oluje koja tek dolazi.
Čuvaj se.
Prekasno. Podjela je stvorena. Jer čim se u glavi (glavi? imam glavu?) pojavi prva misao, stvarnost (ovo je stvarnost?) se dijeli na crno i bijelo, ta dva polja ovijaju se jedno oko drugog. Vrte se jedno oko drugog pa jedva uspijevam primijetiti da svako od njih u sebi ima vlastito središte, točku kontrastne boje.
Simbol.
Da. Sad mi je je jasnije. Svijet je binaran. Sve što vidim (vidim?) samo je kompleksna kombinacija nula i jedinica. Tko sam ja? Tko želim biti?
Svejedno.
Odabirom uloge ulaziš u igru uzroka i posljedica. Kauzalnost stvara linearnost, vrijeme počinje teći.
Rijeka.
Beskrajni mliječni ocean pretvorio se u rijeku. Zelena je, teče. Na njezinom dnu alge, poput krupnih listova zelene salate. Ne. Stabljika, na čijem se vrhu nalazi stisnuta šaka cvijeta. Pupoljak. Čim dosegne površinu postati će lokvanj. Postati, jer tek tada će biti prepoznat, bit će mu dodijeljena riječ koja će cvasti jedno ljeto, a potom se osušiti, smrznuti, otpasti...
Dosta.
Toneš, zar ne vidiš da toneš? Ovdje si sa svrhom i razlogom. Sjeti se tko si.
Sjećam se. Da, sjećam se. Svega. Ali to je bio netko drugi. Zato se ne želim sjećati. Želim zaboraviti. Srećom, ovo je Leta, rijeka zaborava... još par gutljaja i sve će nestati. Mora nestati. Nije bilo dobro.
Dobro? Što je dobro? Po čijim kriterijima? Tvojim? Ali ti još uvijek ne postojiš, bar ne u onom pravom smislu. Nisi nezavisna jedinka, samo zrcalni odraz okolnog svijeta. Baš kao i ja. Ali u meni se nakupilo previše slika, pokušajmo...
Pokušajmo zajedno.
Dolazimo, odlazimo, svejedno je, pokušavamo stvoriti nešto novo... istovremenost... istovremenost cjeloživotnog iskustva (naporno, naporno naporno) i početka postojanja (praznina, iščekivanje, pitanja)... možemo li ostati zajedno bar nekoliko trenutaka... da razmijenimo iskustva... ali ja nemam iskustva... šuti.... nemoj da se opet dijelimo... ja ću ti dati svoja... ne sva... samo destilat... najvažnije stvari... ali ne mogu odrediti što je bilo najvažnije, hoće li ono najvažnije meni biti najvažnije i tebi... zato izaberi... zatvori oči (da, imaš oči)... i izvuci par nasumičnih stvari iz šešira... ne... ne želim ništa od tebe... imam već previše. Zbogom.
Izranjam na površinu.
Linearni mod
