Rimljani su bili protiv isključivosti, a ne protiv kršćana?

[Rocketman]

E-Absynthe kaže:

Slažem se..Zašto ne bi oboje osudili?
Pa,preostaje nam osuditi krščane..Da izjednačimo krivnju..

O cemu ti pricas?
Sto nam preostaje?

Pa krscani su itekako osudjeni u historiografiji za svoja nedjela.

[MeMyselfNdSmile]

Ne želim se previše petljati, ali kršćani su s mekim ć;
https://hr.wikipedia.org/wiki/Kr%C5%A1%C4%87anstvo

A samu vjeru su prihvatili stanovnici rima, nije bilo nekog doseljavanja izvana, tako da

[E-Absynthe]

Mario rocketman kaže:

O cemu ti pricas?
Sto nam preostaje?

Pa krscani su itekako osudjeni u historiografiji za svoja nedjela.

Sarkazam mi nije prošao..

I naravno lomače i pedofilija je dovoljna kazna za krščane.

[E-Absynthe]

MeMyselfNdSmile kaže:

A samu vjeru su prihvatili stanovnici rima, nije bilo nekog doseljavanja izvana, tako da

Kako su prihvatili vjeru,tako je vjera postala zakonita i na koncu isključiva..Ono što je bilo prije ne vrijedi.Sada je novi Bog i tko štuje stare Bogove on je neprijatelj...Eto..uglavnom u tome je stvar.
Milosrdnost krščana utoliko se najbolje vidjela što su nestali svi Bogovi prije,a kako se lijepo vjera pronosila u Novom Svijetu ne treba oslikavati.Bilo bi previše krvavocrveno..

[MeMyselfNdSmile]

E-Absynthe kaže:

Kako su prihvatili vjeru,tako je vjera postala zakonita i na koncu isključiva..Ono što je bilo prije ne vrijedi.Sada je novi Bog i tko štuje stare Bogove on je neprijatelj...Eto..uglavnom u tome je stvar.
Milosrdnost krščana utoliko se najbolje vidjela što su nestali svi Bogovi prije,a kako se lijepo vjera pronosila u Novom Svijetu ne treba oslikavati.Bilo bi previše krvavocrveno..

Trolaš.
Svaki zločin se treba osuditi i to je to. Ako ti imaš problema s KCom, to je tvoja stvar.

[cestar]

Mislim da vrijedi pročitati barem nešto od navedenog ako se želi razjasniti uspon kršćanstva u Rimskom carstvu...

The Rise of Christianity: A Sociologist Reconsiders History

Legitimization Under Constantine

The Martyrs - Treated as criminals in the second and third centuries, the early Christians were subject to empire-wide persecution

The Great Appeal - What did Christianity offer its believers that made it worth social estrangement, hostility from neighbors, and possible persecution?

Odlomak iz zadnjeg linka...

Why was the Christian community something that people wanted to join? I think that only because at least certain parts of the early Christian mission were intent in creating new community, that only for that reason this movement was successful. Now what does it mean "new community?" Let me talk about this in two different levels. One was certainly that the message that was preached here promised gifts, spiritual gifts, to people that went beyond the everyday life experience and promised also immortality, a future life which would be liberation from sickness and from disease and from poverty, and individual isolation. There is a future for the individual. And the message of the possibility for a human being to be related to something that is beyond the powers of this world was certainly one great attraction. But that alone would not have been enough. I think it's a very important spiritual-religious factor. But it would not have been enough, because, in spite of all the glories of the Roman Empire, people lived in the world in which there was inequality, there was great poverty on the one hand and immense wealth in the hands of a very few people. There were sickness and disease and there were no public health services, and doctors were expensive.


Now here's also the question of the inequality which Rome really reinforced through the Augustan system. Rome is a very strict hierarchical system, in which the emperor is at the pinnacle, all the way up and then all the blessings in the world that come to people come down from above. The emperor is the conduit to the divine world. And if you're at the bottom of that social pyramid, not a whole lot of things are coming down to you anymore. Slavery slowly diminished, but continued to exist.

Now the Christian community, as we have it particularly in the letters of Paul, begins with a formula that is a baptismal formula, which says in Christ there is neither Jew nor Greek, neither male nor female, neither slave nor free. This is a sociological formula that defines a new community. Here is a community that invites you, which makes you an equal with all other members of that community. Which does not give you any disadvantages. On the contrary, it gives even the lowliest slave personal dignity and status. Moreover, the commandment of love is decisive. That is, the care for each other becomes very important. People are taken out of an isolation. If they are hungry, they know where to go. If they are sick, there is an elder who will lay on hands to them to heal them.

Rimski državni, carski kultovi su polako umirali paralelno sa rastom kršćanstva, bez obzira na velike dotacije države i bogatih pojedinaca...

Možda je ovo upozorenje za današnji odnos država prema Crkvi (crkvama) kao instituciji.

[Michael Collins]

Evo, nek su i te fantazije o Rimu koje neki forumaši tvrde, istinite.

Kako onda objašnjavate da su Germani davno prije pada Rima prešli na ovu ili onu verziju kršćanstva?

Recimo Vizigoti su prešli na Arijanizam prije nego su prešli na teritorij RImskog carstva, a kada su osvojili Hispaniju, prelaze na mainstream kršćanstvo, iako su oni bili vladari zemlje i politička elita.

[Nomen Nescio]

E-Absynthe kaže:

Krščanstvo je ubijalo i rađalo,krščanstvo je stvaralo i uništavalo,zatvaralo i spaljivalo,kamenovalo i štitilo,i gradilo itd.
Sve je to krščanstvo..

No,u vrijeme nastanka...Kako kriviti rimsku vlast za grubost,kada su krščani istim grubošću vratili?!

Vidiš, to i mene interesuje, vreme nastanka hrišćanstva, i vreme kada je hrišćanstvo počelo da dominira zapadnim, ali i istočnim i još nekim drugim, svetom. Ti si 100% u pravu kada veliš da su hrišćani ubijali neistomišljenike, no ja taj period hrišćanstva svrstavam tek nakon IV veka, odnosno, nakon što je hrišćanstvo dobilo status slobodne religije u Rimskoj imperiji. Uvek sam imao običaj da kažem tradicionalnim hrišćanima da je hrišćanstvo, kada je postalo slobodna religija, i kada je izašlo iz katakombi i progonstva, odjednom počelo da proganja druge religije. I to ne samo nehrišćanske nego, da stvar bude zanimljivija, i hrišćanske osobito. O tome svedoči crkvena istorija prilično jasno. Ne čudi me, u isto vreme, pokušaj nekih rimskih imperatora da ponovo uvedu mnogoboštvo nakon Konstantina. Prošli su neslavno, naravno. Dakle, dok je hrišćanstvo bilo na neki način na margini društva, bila je jedna priča. Onda kada je hrišćanstvo preuzelo dominaciju, postala je druga priča.

No ipak, ne mogu prva IV veka hrišćanstva da posmatram na isti način, jer su tu postojale neke faze. Npr., I vek i verovanto II, je bio najkritičniji za hrišćane u čitavoj rimskoj imperiji, posebno u Rimu. Bili su sumnjivi zbog odbijanja da javno učestvuju u religijskim ceremonijama, da odaju počast državnim bogovima i slično. Većina naroda je smatrala da se loše stvari dešavaju ako se bogovima javno ne ukazuje određeno poštovanje, obožavanje i slično. Takođe, napustiti staru veru i zameniti je nekom novom nije shvatano kao nešto što je poželjno, naprotiv. Hrišćani su doživljavali razne pritiske, jesu bili proganjani, čak i ubijani, ali nisam baš siguran da je sve to bilo zbog njihove isključivosti, takođe nisam baš siguran da ih je stradalo ne znam koliko, ne treba ni preuveličavati sve ovo.

Kao što neko reče, hrišćanstvo se u početku širilo pacifizmom, altruizmom i slično. Problemi nastaju onda kada ono počne da se silom nameće i širi. A to svakako nije moglo u prvih par vekova.

[Nomen Nescio]

E-Absynthe kaže:

Rimljani su imali uređeno tržište,zakone,red...Imali su zavidni stupanj civilizacije.
Imali su na umu da vjera koja se pojavljuje kroz propuste Poncije Pilata,i širi se iz podneblja stalnog bunta protiv Rima nije osobito miroljubiva,i ne obećava stabilnost Carstva.
No,da ne duljim kroz stotine godine,krščanstvo je na koncu dospjelo do upravljanja civilizacijom,pa je stoga došlo do kuge,do nehigijene,do lomača,do krićarskih ratova itd,
Sapienti sat..

Tačno. No, u isto vreme hrišćanstvo je doprinelo razvoju znanosti, pismenosti, otvarali su se brojni manastiri koji su služili za dobrobit naroda (često medicinska nega), itd. Nemoj posmatrati crno-belo sve ovo. Sam si rekao da su ljudi zloupotrebili veru - bilo je i onih koji su je ispravno shvatili. Ne bi postojali univerziteti da nije bilo obrazovanih hrišćana (čak i muslimana). Pročitaj za početak članak sa wikipedije, Role of Christianity in civilization. Pročitaj makar sadržaj, naslove. I za rimsku imperiju možemo štošta loše reći, ali svakako da možemo nabrojati i mnoge dobre stvari. Tako je i sa hrišćanstvom. Pa čak i sa islamom.

[sunshinestar]

Detektor kaže:

Kako je uopće moguće da je Kršćanstvo došlo u Rim? To je bila sekta po katakombama? Kako im je to uspjelo?

Najnovija istraživanja kazuju da nisu živjeli u katakmbama, već da su samo pokapani.

Mario rocketman kaže:

Zato sto krscanstvo ima zanimljiv i zavodljiv mitos u usporedbi sa rimskim bogovima i ostalim politeistickim religijama.

Bog utjelovi sebe kroz svoga sina da bi samoga sebe predao smrtnicima i pobijedio smrt tako da umre.

I sve to da bi spasio duse ljudi.

Osobno sam ateist, i s mog stajalista, kada sagledavam razne religije, Krscanstvo i Islam imaju daleko racionalniji prikaz svemocnog bica nego anticke poganske religije koje uglavnom to zamisljaju kao ljude sa nadnaravnim mocima, kao superheroje iz stripova.

Jos cak bih rekao da je Zoroastrizam daleko bolja verzija od oboje.

Mislim da se tu radi o egocentrizmu.

Ti pod religijom / vjerom smatraš kršćanstvo.
Sve ostali ti je neki neobičan odmak od relihije.

Samo zato je si od najranije doba znao samo za kršćanstvo.
Kršćanstvo i religija su ti bili sinonimi.
Tek kasnije saznaješ za drugačije religije, i sve što zto je odmak od the religije i je neobično , čudno i manje uvjerljivo.

Danas ne možemo vjerovati kako su stari Grci i Rimljani mogli vejrovat da je za "svaku stav" bio neki dugi Bog.
Čista bajka.
I ako ne vjeuješ u Boga, kužiš zašto neki vjeruju u njega jer se neke stvari ne mogu objansiti racionalnim ili zato jer daje nadu ii zato je vjeruju da nije moglo ovo sve nastat samo tako.
I ako kao ateist griješiš, misliš da onda postoji Bog, ili nešto što bi se moglo u pirem smislu definirati kao Bog.
ALi nikako da ima puno Bogova. Potpuno ebsmisleno.
I vjernici ako misle da griješe, onda ili Boga nema, ili je to Nešto (gnostici, teisti, deisti), ali nikkako da ima puno Bogova.

Zaboravljate da ni danas vjernici nisu 100% uvjereni u sve Biblijske i ine piče da su baš istinite, da vjeruju u metafoe i slično.
Čitao sma negdje da ni u Homerovo vrijeme nisu doslovno vjerovali u sve te pričice, nego su ih smatrali metaforički.

Kako su kršćani došli u im (grad) ne zna se.

Da li su kršćani migrirali (ia ako jesu zašto? ekonomski7poslovni7obizteljski razlozi ili kao misionari), ili su ideje kršćanstva doputovale u grad Rim (i kako?)

p3ro kaže:

Pa napisao sam ti da je to isključivo. Naslov ti je oksimoron.




Nije. Za razliku od Islama Kršćanstvo se širi pacifizmom,milosrdnim djelima te propovjednim radom . Islam je religija rata i od samih svojih početaka širi se isključivo i jedino mačem sa naglaskom na dužnost muslimana za vjerskim ratom.

Fanatika ima svugdje ali kršćanstvo nije militantna religija.



Nisu. Ponovo ti govorim. Rimljani su imali specifičan pogled na vjeru . Nije im bitno što se govori nego kako se vrši praksa . Imali su problem ako je ta praksa djelovala kao remetilački faktor unutar Carstva.




Istina se mora čuti a na pojedincu je da je prihvati ili ne . Nije bilo prisile .

Džihad i vjerski rat nisu sinonimi.
Džihad je širok pojam , a mže značiti i borbu.Borba opet može imati mnogo značenja.
Njemci su prvi počeli huškati muslimane Bliskog istoka da džihad zapravo znači pobuna protiv uzurpatora.
Sad sam točno zaboravio da li su ih huškali na pobunu protiv Osmanlija ili Britanaca.
ODaziv i interpretacija je bila nikakva.
Tek kansije organizacija Muslimanska braća prihvaća tu bolesnu ideju. I nakon je i neki drugi pokreti.
Inače Muslimanska baća su organizacija osnovana u EGiptu, za vrijeme Mubaraka su bili zabranjeni proganjani, Arapskim proljećem dolaze na vlast sa predsjendikom Misijem na čelu, državnim udarom generala Sisija su ponovno zabranjeni.
U Iraku su bili zabranjeni u vrijeme Sadama. Amensty International je stalno plakao nad njihovom sudbinom.
Također zabranjeni u Iranu , Siriji (pod Asadom) i nekada Libiji (pod Gadafijem).

Ima odličan članak u Večernjem oko povijetsi džihada na Bliskom istoku od prije nekoliko godina.

Inače, znaćenje dćihada je do tada značilo = učenje.I ne nužno vjersko učenje.

manchild kaže:

čudno kak je sve krenulo nizbrdo nakon što je dupušteno da krćanstvo bude službena religija. Carstvo je nakon toga poživjelo još 150 godina

Nije zbog toga sigurno.

Da li je kršćanstvo rpodućilo ili smanjilo vjek RC ndmoguće je reći.
Ja mislim d ani jendo ni drugo.-
Štoviše, kao što to često biva se religijom, nije baš točno da s >RImljani promjenili svoj vjeru-
Da, formalno, neformalno, kršćanstvo se transformirali pa su ljudi i svećenstvo zadžali mnoge tradicije, ideje i sl od stare religije, a nestali su neki elementi kršćanstva.
SLično je i recimo sa Vikinzima.
Pogledaj npr Svetog Nikolu / DJeda Mraza i paralele s Thorom.
Ili svetog Ilije s Perunom.
Mislim da je Crkvena hijerarjiha preuzeta od Rimske religije.
Pogldaj recimo kod Afroamerikanaca i njihovih crkva, obrede, pjevanja.
Špgledaj recimo Meksiko i njihovu ikonograiju kršćanstva i štovanje svetaca.
Na Kubi i drugdje su uklopili i woodoo u kršćanstvo.



AKo gledamo još širi kontekst od toga kod nas su komunisti/ateisti preuzeli od kršćana mnogo ikonografije, čak i obreda, poput primanja u pionire / krizma.
Također su u potpunosti preuzeli obiteljske vrijednosti na kojima su odgajani, poput odbacivanja homoseksualizma.

U Kinis u komunisti konfucionisti. Tj djeluju pragmatskom smislu.
U SJveernoj Koreji komunisti preuzimaju ikonografiju i legende od prehodne religije.

Smatram da prelaskom Rima na kršćanstvo se ne dešava toliko promjena koliko se nama čini.
Nisu ljude okrenuli za 180 stupnjeva preko noći.

Zato u nekim djelovima svijeta je Isus glavna figura u kršćanstvu, a drugdje je to Djevica Marija naravno.

E-Absynthe kaže:

Molim te bez etiketa..Osobno sam protiv religija koje nose oružje.Bilo koja vjera sa manipulacijom alata za dokidanje života..

Dakle,nisam za potjeru ni osudu,ali bih želio izvući logički zaključak;
Krščani(tvrdo č)...što je bila njihova mana za vrijeme Rima?Zar su doista bili prijetnja uređenom Carstvu?Zar je doista Rim u njima vidio nešto više od sekte iz polupustinje?
Kako su milosrdni krščani postali dominantni nad Rimljanima,nisu li se postavili u poziciju odmazde i osvete?

Svaka promijena je opasnost za dotadašnje ueđenje.
Ako ne stvarna, onda potencijalna.
Buduči da je u Rimu postojalo jedinstvo ono što danas zovemo crkvenom vlašću i svjetovne vlasti, da bilo je konfrontacije.

No, tu valja reći da mi skoro ništa ne znamo o prvim kršćanima.
Pustimo Bibliju.

Znamo da su prvi kršćani bili sekta unutar juadaizma, kansije van judaizma.
Mi ne znamo kako kad ai zašto su se prestali smatrati židov
i, kako su u početku doživjavali Isusa, da li su uopće sebe nazivali kršćanima, ili su ih tako nazovali drugi, a oni sebe smatrali samo židovima, nikad nećemo saznati.

Emamo na primjer masu današnjih kršćanskih sektui koje oni sami sebe smatraju smao kršćanima i nemaju nekakave nazive, jer za sebe su oni kršćani i drugih kršćana nema, dok kršćana većina ima nazive a njih.
SIta stvar je i s muslimanima, npr vehabijama.
akođer protestanti sebe ne zovu protestantima. Mi ih tako zovemo.

Šta se točkno dogodilo ne možeš zaključit.
To ili znaš ili ne znaš.
A nitko ne zna.

No, najvjerojatnije se dogodio kompromis, što se teško događa kad se dvije leite bore za prevlast.
DOšlo je do stapanja dotadašnje rimske elite i nove elite.
Jedna je imala tradiciju, iskstvo imo.DOduše padajuću moć, drugi su bili mladi, žilavi i rasuću moć.
Ako neprijatelja ne možeš pobijediti, prisruži mu se.

[sunshinestar]

Nomen Nescio kaže:

Vidiš, to i mene interesuje, vreme nastanka hrišćanstva, i vreme kada je hrišćanstvo počelo da dominira zapadnim, ali i istočnim i još nekim drugim, svetom. Ti si 100% u pravu kada veliš da su hrišćani ubijali neistomišljenike, no ja taj period hrišćanstva svrstavam tek nakon IV veka, odnosno, nakon što je hrišćanstvo dobilo status slobodne religije u Rimskoj imperiji. Uvek sam imao običaj da kažem tradicionalnim hrišćanima da je hrišćanstvo, kada je postalo slobodna religija, i kada je izašlo iz katakombi i progonstva, odjednom počelo da proganja druge religije. I to ne samo nehrišćanske nego, da stvar bude zanimljivija, i hrišćanske osobito. O tome svedoči crkvena istorija prilično jasno. Ne čudi me, u isto vreme, pokušaj nekih rimskih imperatora da ponovo uvedu mnogoboštvo nakon Konstantina. Prošli su neslavno, naravno. Dakle, dok je hrišćanstvo bilo na neki način na margini društva, bila je jedna priča. Onda kada je hrišćanstvo preuzelo dominaciju, postala je druga priča.

No ipak, ne mogu prva IV veka hrišćanstva da posmatram na isti način, jer su tu postojale neke faze. Npr., I vek i verovanto II, je bio najkritičniji za hrišćane u čitavoj rimskoj imperiji, posebno u Rimu. Bili su sumnjivi zbog odbijanja da javno učestvuju u religijskim ceremonijama, da odaju počast državnim bogovima i slično. Većina naroda je smatrala da se loše stvari dešavaju ako se bogovima javno ne ukazuje određeno poštovanje, obožavanje i slično. Takođe, napustiti staru veru i zameniti je nekom novom nije shvatano kao nešto što je poželjno, naprotiv. Hrišćani su doživljavali razne pritiske, jesu bili proganjani, čak i ubijani, ali nisam baš siguran da je sve to bilo zbog njihove isključivosti, takođe nisam baš siguran da ih je stradalo ne znam koliko, ne treba ni preuveličavati sve ovo.

Kao što neko reče, hrišćanstvo se u početku širilo pacifizmom, altruizmom i slično. Problemi nastaju onda kada ono počne da se silom nameće i širi. A to svakako nije moglo u prvih par vekova.

Kod manjih, manjinskih vjerskih (ili ideoloških oćenito)zajednica karakteristika je visoka homogenost , žar kod članova zajednoce.
Kod većinskih religija karakteristia je heterogenost, tj neaktivnost članova, pasovnost, konformnost.

Radi se o ome da su ljudi konformitsti kdo većine pitanja, pa to znači i kod vjere.

Dakle, većčinu ljudi ne zanima toliko , je li Isus zaista Bog, ili je gto neki Jpiter ili slično.
Možda u mladosti, staosti i slično ali ljudi se uglavnom bore za sbvakodnevne stvari, Pirihvatit će onu veiziju koja im dosnosi bolje uvjete života, a ako im je život ugrožen, onda još i više.
Čak i da nemaju nekoh beneficija, radije će prihvatiti većinsko mišljenje, pa makar smao zato da sui babu skine s vrata.
Tako se danas većina ljudi deklarira kao katolicu. ETo, adi tradicxije, nacije, običaja i slično.
A ne zbog uvjerenosti.
Isto je i s vjernčanjem, krštenjem, pogrebom i svećenikom i slično.

S duge pak strane, da sve to odbaciš, ti zaista moraš biti uvjeren da je većinsko mišljenje pogrešno ili štoviše griješno i ono manjisko ispravno da ćeš zbog toga žrtvivati krive poglede susjeda, obiteljske svađe, izbacivanje iz obitelji, posao, imovinu, a možda i goli život.

Istog razloga dok su kršćani bili samo sektka kao članovi bili jako zagrijani, kasnije kad su "svi" postali kršćani većinu ljudi je to kod prosječnog kšćana bilo splasnuto.

Što se pak tiče sukoba među krććanima tu su jasne tri nove komponente koje imaju milijuni kršćana unutar RC za razliku od krćana koji su bili smao sekta:
.-sukob oko vlasti - kršćani žive na golemom području, nema više jedan vođa, a svi ostali vjernici, imap cijelu hijerarhiju sa nekoliko rzaina vlasti, naravno da dolazi do sukoba. U sekti kad dođe do sukoba, ta nekolicina ljudi se izbaci van sekte i gotova priča.

-ogrone kulturne razlike. Kao što sam gore rekao krščani se među sobom jako razlikuju, od jezika pa do samog kršćanstva. Neki kršćan više cijene Isusa, drugi DJevicu Mariju, trećima su sveci skoro kao Isus bitni, ao ne i bitniji.
Kao što sam gore pisao, kad su se pokrštavale razne religije, da bi ljudprihvattili kršćnstvo, nije s emoglo ići u revolucinarne promjene. Kršćanstvo je bilo u mngo skučajeva preobučena stra religija.
Zato imamo nekadanje rimske bogove sad kao svece, Peruna kao Svetog Iliju ili Thora kao Svetog Nikolu (pojednsotavljujem).

Netko gore je pisao da su mu iako je ateist ludne sve te religije koje nisu kršćnstvo.
Eto, da je kršćan, ida je ivjeren da je kršćansvo ispravno, formbalno bi dobrovoljno prešao na novu vjeru ako i dalje bude kršćan pod dugim imenom.-

Jer ljudi ako su vjerovali u Peruna, a sad im kažeš da stvarno Perun postoji, ali ga sad zovemo Sveti Ilija neće raditi dramu i to će prihvatiti.Ionako smao ime nije bitno-.

-ogromni teitoriji
SVi znamo da imperije teže ka pirenju sve dok ne prostanu prevelike.
Tao se dogodilo s Makedonijom. Uspjeli su je propiriti do nesućenih razmjera u kratko vrijeme, a onda se raspala bzo kako je i nastala.
Mongoli nisu imali klaisčan imperij ali dugoročno je bilo nemoguće da dže pod kontrolom sav taj ogroman teritorij.
Rim se također slomio na dva dijela.

Kansije je Sveto Rimsko Carstvo i Španjolska bila personalna unija. Njegovi roditelji su su se oženili da bi objedinili sav taj ogroman prostor i to je bio cilj njihovoh roditelja da su ih oženili.
Šta se digodilo.
Njihovo djete je bio nominalni vladar većeg dijela svijeta, a stvarn je bio rob svojih nominalnih funkcija, problema i opasnosti koje su mu donosile.
Kansije je razdjelio funkcije među djecom ponovno na dvoje, jer što je previše, je previše.
Kansije je i >Sveto Rimsko Carstvo Nj. naroda hilo prevliko da bi se održalo.

Identična stvar ti je i s vjerom.

AKo se radi o sketi koja djelujena jednom manjem prostoru.
Svađe i disidentsvo se rješava brzo i na licu mjesta, Gubitnička strana je brzo odstranjena, pobjednici zadržavaju kontinuitet sekte.
Ako/kad se sekta širi i proširi nastaju novi problemi i opasnosti.
Kad ta (sad već) religija potsna epreglomazna, lomovi su neizbježni...

Nomen Nescio kaže:

Tačno. No, u isto vreme hrišćanstvo je doprinelo razvoju znanosti, pismenosti, otvarali su se brojni manastiri koji su služili za dobrobit naroda (često medicinska nega), itd. Nemoj posmatrati crno-belo sve ovo. Sam si rekao da su ljudi zloupotrebili veru - bilo je i onih koji su je ispravno shvatili. Ne bi postojali univerziteti da nije bilo obrazovanih hrišćana (čak i muslimana). Pročitaj za početak članak sa wikipedije, Role of Christianity in civilization. Pročitaj makar sadržaj, naslove. I za rimsku imperiju možemo štošta loše reći, ali svakako da možemo nabrojati i mnoge dobre stvari. Tako je i sa hrišćanstvom. Pa čak i sa islamom.

Ka dneko ima monopol vlasti nad nekim podrčjem, monopol nad moći novcem onda za zaslužan/kriv za sve dobro i zlo što s etamo događa.

Kiv je za zabranu svega što je aternativa, i zaslužan za sve dobro što se tamo događa.

Naravno da su kršćani otvarali pkole i sveučilišta, štoviše, bili su jedini koji su to radili u kršćanskim zemljama.
Drugima je to bilo zabranjeno i svaki pokupaj je bio silom spriječen.

[Michael Collins]

Mario rocketman kaže:

Zato sto krscanstvo ima zanimljiv i zavodljiv mitos u usporedbi sa rimskim bogovima i ostalim politeistickim religijama.
.

Rimljani nikada nisu bili nešto posebno vjerski zagrijani i njihova religija je bila maltene sekularna u nekim stvarima.
Svećenstvo se biralo na posve politički način, a ljudi koji doista nisu bili posebno vjerski nastrojeni bi imali visoke položaje ako bi im to omogućavalo politički probitak.

Rimljani su također vrlo rado prihvaćali strana vjerovanja koja bi im se svidjela.

OK, ovo govorim više o republikanskom Rimu, u doba carstva se dosta toga promjenilo.

[E-Absynthe]

Nomen Nescio kaže:

I za rimsku imperiju možemo štošta loše reći, ali svakako da možemo nabrojati i mnoge dobre stvari. Tako je i sa hrišćanstvom. Pa čak i sa islamom.

Apsolutno si u pravu...
Ono što možemo jest izračunati prosjeke i statistike..Kada je kome i kada bilo bolje..I opet možemo upasti u subjektivnu zamku.