Dobra hrvatska poezija

[SCOLA]

U NOĆI

U golemoj tišini,gdje drijema zemska sapa,
a nevidna joj ruka lagacko oči sklapa -
u golemoj tišini, gdje zemska sapa drijema
i crnijom je sjetom na svaki upit nijema -
I bogzna kud je pošo vjernik onaj žarki
i ljubav bješe u njeg ko cjelov muških varki.
O vratit će se, vratit i poljubac se vraća
i sve se zaboravlja i ljubav je sve kraća.
I misli se i mašta sve snenije i tiše
i tupo kroči starost i ne ljubi se više.

Janko Polić Kamov

[SCOLA]

SLAVONSKO PROLJEĆE

Kad slavonsko proljeće
svojim zelenim dahom zatreperi,
opet dišem
mirisom cvijeća
i sve više u cvijeću me ima....
Opet na krilima lastavica letim
i uzdišem lagodnošću djetinjstva
što dušom se prostire....
Opet se cvrkutu ptica veselim
i maštam zanosom leptira
kako smo zagrljeni
slavonsko proljeće i ja....
Opet kao žudnja snena
u meni
ljubavi se bude,
i, kao bistri potoci teku
veselim bujicama
ka sreći....

Darko Petar Štivičević

[SCOLA]

ZAHVALNOST

Da sam umrla u djetinjstvu
ne bih znala kuda vode
bijele stramputice
oko srca rasprostrte.
Da sam umrla
na tvojim rascvalim granama
o ružo ljubavi
ružo putenosti
ne bih znala
kako prostor ohrabruje,
kako je beskrajno
privržena samoća

Vesna Parun

[SCOLA]

VOĆKA POSLIJE KIŠE

Gle malu voćku poslije kiše:
Puna je kapi, pa ih njiše.
I blješti, suncem obasjana,
čudesna raskoš njenih grana.
Al nek se sunce malko skrije,
Nestane sve te čarolije.
Ona je opet, kao prvo,
Obično, malo, jadno drvo.

Dobriša Cesarić

[SCOLA]

BITI ČOVJEK
....
Da li je dobro biti čovjek mati
i živjeti
kao svi drugi ljudi
da li je dobro
da čovjek misli pati
kad su svi putovi ludi....

Miroslav S. Mađer

[SCOLA]

ŠEST REDAKA

Ti si me zvala u slađu smrt
a ja to neću
ja svoju smrt hoću gledati
hladno i sabrano kao što ona gleda mene

kao da ne znam kako će ona na kraju
imati tvoje srce....

Nikica Petrak

[SCOLA]

LICE U MENI

Tvoje se lice po meni šulja
Oko srca oko jezika oko očiju
I prati me dok sanjam
Dok ptice pjevaju proviruješ iza grana
Iznenađuješ me između oblaka
Po kiši mi šapćeš sa svih strana
Iz magle dolazi tvoja jeka
Dok sjedam pisati pjesmu
Tvoje lice moju ruku čeka....

Vlado Gotovac

[SCOLA]

VRIJEME TVOG ŽIVOTA

Promatraj, osluhni,
vrijeme tvog života teče....
Ne kotrljaj se,
proplanci su ogromni
za predah tako malo vremena....
Lebdi.... ugledaj se,
vidi se ispod neba beskrajnog
kako letiš.... kako juriš,
poput pastuha divljeg....
Ugledaj se
na čelu stampeda tvog života
kako ga vodiš,
volje snažne, srca utrke gladna,
ali duše budne snenosti,
koja zna
da slava i sitost,
ponekad
zadovoljstvo ne moraju značiti....

Darko Petar Štivičević

[SCOLA]

ŽENE

Žene su s Venere bića, što žive kod nas.
Pretražujemo ih prstima, želeći ih proučiti.
Čini se, da one znaju nešto bolje od nas,
nešto, što mi ne želimo dokučiti.
Kad ih prstima izbodemo,
mi tvrdimo, da ih znamo i odemo.
One ostaju i nikad im ne možemo sve otet.
To nas ljuti i mi kušamo opet.
Ali kroz sve dane one nam ostaju strane,
I- možda će se jednom natrag na Veneru popet.

Ivan Slamnig

[goth_madonna]

Bok. Tražim već neko vrijeme jednu pjesmu. Ne znam da li je baš hrvatska, ali sa područja Juge sigurno da. Znam samo jedan stih "jer i mrtve usne ljube". Tematika ljubavna. Google ništa ne nalazi, tj izbacuje samo Mišu Kovača.
Pa ako itko zna, molim neka kaže.
Lijep pozdrav svima.

[SCOLA]

SLIJEPA SVJETLOST

-tko stanuje u ruži
-nitko
nitko stanuje u ruži
otvara i zatvara prozore
udiše zrak

-a zrak
kakav je stanar taj zrak
-uredan
redovito plaća najamninu
nema veliko društvo ne buči
otvara i zatvara prozore

-ali tko napokonstanuje u ruži
nitko ili zrak
-nitko a zrak plaća najamninu
ruža sanja prolaznike
otvara i zatvara latice
pa se čini da netko u njoj diše

Krešimir Bagić

[SCOLA]

SVILENA ZAVJESA STVARNOSTI

Tiho.... nevidljivo.... u tišini
kroz svilenu zavjesu stvarnosti
iskradaju se stope naših koraka,
beskrajnim slikama
strpljivosti krotkoj....
Mirisi kiša protječu
usamljenim cvijetom blista sjaj
u krajičku oka, uz blatnjavu cestu
odgrće se nakupljeno vrijeme
veselja i tuge....
Ponekad, um posrće
i neljubljeni dani traju....
Daleke zore djetinjstva nas cjelivaju
pitoma misao dušu lijeći,
srce uzdiše tiho,
ne posustaje zbilji
koja iz trena u tren slijedi....

Darko Petar Štivičević

[SCOLA]

EPILOG

Otkako znam za sebe
S riječima prijateljujem
Riječi su moja muka
Riječi su moja radost
Riječi su moje proklestvo
Riječi su moja utjeha
Riječi su život moj
Otkako za sebe znam
S njima prijateljujem.

Dragutin Tadijanović

[SCOLA]

ŠAPAT SLAVONSKIH ČARI

Šapat duša slavonskih
žuborit će vječno vodama slavonskih šuma,
nadisati se raskoši ljepota,
znamenja iz prošlosti....
U njedrima Slavonije zrele,
krvlju predaka obasjane
podaju se polja plodna
pod korakom Šokca....
Slavonski drumovi pokorno leže,
spokojno,
podatno,
zadovoljstvo, ushit nudeći....
A onda, iznenada vrisnu !
Poput veselja što se otima pijanstvu....
Onda opet raskošno bljesnu
kao konji vranci,
svatovskim bijegom raspušteni
dok pjesmom slavonskog neba
kliču razgaljena šokačka srca !

Darko Petar Štivičević

[SCOLA]

GOVORILA TI U TRAVNJU
Nemoj me tako. Budi nježan.
Ja sam jabuka.

Govorila ti u travnju.

(Ti južni vjetar. Grizeš je,
Kršiš joj ruke.)

Budi strpljiv. Procvjetat ću
i prolistati.

Bit će mi puna njedra jabuka.

Dođi u listopadu. U moja njedra
zavuci ruku.

Svu jesen i svu zimu
mirisat će ti ruka.

Petar Gudelj

[SCOLA]

ŽIVOT

Zahtjevam svoje pravo na mladost , na život i sreću.
Htio bi nekud proći iz močvare te, iz tih laži,
K suncu i k mladosti strasnoj, to duša i tijelo mi traže.
Pa da i oslabljen klonem i sav da se slomim i starem,
Znat ću makar jedno, za život sam umro barem.

Dragutin Domjanić

[SCOLA]

MI

Umrli svi su, ali i živjeli su svi:
između svih tih mi se ljubimo kao ludi
pomalo, jer mi jedne ni druge nismo spremni
slijediti, nema takvih da čine to što ti
i ja učiniti smo sposobni, kao ljudi
koji ne žele priznati ni jedan zakon zemni.

Luko Paljetak

[SCOLA]

RUŽA

U šumici cvatu mlade ruže,

Milo grmom zelenim prosute

Rosa Božja kitila im skute,

Ljuljajuć se s povjetarcem druže...


August Šenoa

[SCOLA]

PJESMA I ZRNO SOLI

Ma kako mala, pjesma spašava:
Ma kako tiha, svečanost stiha
Zove za stol i nudi voće:
Svu tvoju tihu prisutnost hoće.

Tisuća lica, ocean klica,
Kroz pjesmu teku u brazdu meku.
Ona na trgu stijeg visoko diže
I ljude zove k Istini bliže...

Božica Jelušić

[SCOLA]

AH, EVO ME OPET

Ah, evo me opet

... Gdje dom moj stoji uz široki drum...
Dođoh... i moja smirila se duša
što plakala je u jesenji dan,
Kad svuda bješe - vjetar, kiša - tmuša...

Što snivao sam ga jedne noći zlate.
A sada ? ljupki pogledi me prate
I čini mi se ovo sve ko san.

Antun Branko Šimić