Pamtim samo sretne dane...

[Blackorwhite]

davne '89 bio je jedan od sretnih dana...nas tri prijateljice išle smo u Stubake vlakom.Ah, sjećam se kako smo zamišljale kakav će to biti dan...Samo smo željele da bude smijeha, smiješnih situacija, zanimljivih ljudi. I bio je...pamtim zezanciju, ljude koje smo upoznale, srele u Stubakima i koji su nam kasnije bili dio lijepe uspomene.Crpile smo zapravo inspiraciju iz tog dana.Kasnije,svaka od nas je pisala priču.Svoje viđenje dana začinjeno s puno mašte.Pamtim da smo žurile kući, da smo zakasnile na vlak, da smo hvatale nekakvi bus po Zagorju.Da smo se smijale tome.Kao što i dan danas, kada se sjetimo tog dana.

[NightDive]

Jedan suncan dan ranog ljeta. Prijateljica i ja idemo auticem na vikend na more. Auto ke dupkom pun i natrpan, a na zadnjem sjedalu hrpa robe koju smo putem skidale sa sebe kako se sunce penjalo i dan postajao topliji. Konacno stizemo na more, ali prije nego smo se smjestile, stajemo na prvu plazu, navlacimo badice i produzimo u more. Bas nas briga, cijeli svijet moze stati, a mi se smijemo i kupamo. Kako je dobro more taj dan bilo

[LaPerLa Tagetes]

drumforce kaže:

"Do kad smiješ bit vani? Do mraka. Nakon toga te mama s prozora zove da dođeš doma. Vrlo često nas je morala doć fizički uklonit iz parkića. Danas mame fizički pokušavaju odlijepit klince s kauča i otjerat ih u park. Pod uvjetom da te iste mame nisu zalijepljene za vlastiti instagram.
Ručak je išao u usta, ne na Fejs.
Kugla sladoleda nije bila 10 kuna. Bila je dvije i pol, eventualno tri i nitko nam nije govorio da je okus “plavo nebo” čista kemija i da bi trebali uzet nešto prirodnije.
Paradajz je imao okus po paradajzu.
Jagode po jagodama.
Voda nije imala okuse. I svi smo ju pili iz pipe i ostali živi.
Toalet papir nije dolazio u 17 aroma.
Šampon je od obećanja nudio čistu kosu, danas još jedino ne nudi surogat majčinstvo i obnovu fasade.
Kad si se zaprljao vani, to je bio znak da si točno shvatio djetinjstvo.
Kad si bio nemirno, dekoncentrirano dijete, to je bio znak da si dijete. Danas je to ili znak da si “indigo” ili da trebaš pit tablete protiv djetinjstva, ovisi o tome koliko su ti roditelji otvoreni za bulšit.
Od dječjih ozlijeda smo imali razbijeno koljeno i/ili usta jer smo pali s penjalice. Danas klinci od ozlijeda imaju karpalni tunel i išijas jer previše sjede za kompom.
Mame su djecu vodile u park, ne u shopping centar jer su taman sniženja u zarama.
Tinejdžeri su izgledali kao tinejdžeri. Danas tinejdžerke u prvom srednje izgledaju kao 40-godišnjakinje koje se jako dobro drže.
Žene su imale obrve kao detalj na licu. Danas imaju lice kao detalj na obrvama.
Riječ fontana je bila asocijacija na bombonijeru, ne na Milana Bandića.
Oko fontana su se skupljali klinci, ne prosvjednici.
Nije se kasnilo na dogovore jer se znalo da pola 9 ispod sata znači pola 9 ispod sata i da ne možeš javit da kasniš.
Pisala su se pisma. Slale su se razglednice. Zvali smo se na telefon i jedva smo čekali da zazvoni.
Danas kažemo “koji k me zove, kaj ne može poslat Whatsapp ko normalna osoba?!”
Ispričavali smo se kad bi sjebali nešto igrom Mir mir mir, nitko nije kriv! Danas se na prvi problem unfriendamo.
Telefoni su bili fiksni, a životi mobilni. Danas su ljudi fiksni, tj. fiksirani za mobitel.
Nismo se ispričavali zbog svake pizdarije samo da bi ostavili dojam političke korektnosti.

Žileti nisu imali REVOLUCIONARNIH 5 oštrica nego dvije i svejedno su bilo dobri.
I nisu stajali pod alarmom na blagajni da ih netko ne ukrade.
Kad ti teta na blagajni nije imala za vratit kusur, uzeo bi čungalunge. I roditelji su si mogli priuštit da ponekad ostanu bez kusura.
Plastične boce su se skupljale za pretakanje rakije a ne za preživljavanje.
U pekari nisi mogao kupit lisnato s nojevim suzama, ali bilo je pereca (probaj danas nać perec).
Imali smo KINDER ladu. U šalici s kravicom. I mazali smo ju na najobičniji bijeli kruh koji je tad bio KRUH, a ne lošija opcija.
Nitko nije bio alergičan na gluten.
Na rođendanima smo bili zalijepljeni za društvene igre, ne za društvene mreže.
Pokloni su bili leksikoni, spomenari i kasice prasice.
Skupljali smo Polly pocket. Žvakali shock žvake, one kisele, odvratne. Imali gatalice i kihalice.
Potpisivali se u bilježnicu prezimenom simpatije, čisto da testiramo kako bi izgledalo.
U razredu si bio faca kad bi ti se u leksikon upisala hrpa ljudi. Danas si faca ako imaš ajfon.
U školi smo se bojali učiteljice. Danas se učiteljice boje roditelja.
Internet je bio luksuz koji je mama mogla prekinut jednim dizanjem tefefonske slušalice.
Pjesme su se slušale na walkmanu, od početka do kraja. U kaziću je uvijek bila spremna kazeta ako na radiju bude stvar koju čekaš snimit. Uvijek bi ju uhvatio tako da fali prvi dio ali nema veze. Imaš pjesmu i cijeniš ju više nego što ćeš ikad cijenit torrent albuma koji danas imaš na hardu za 3 minute.
Imali smo malo izbora i borili se da slušamo dobre stvari. Danas klinci imaju neograničen izbor i svejedno guglaju Daru Bubamaru.
VIVA je vrtila Metallicu. Danas Metallicu vrti haundem na natpisima majica.
Nirvana je bila bend, ne pjesma od Rozge.
Ombre se zvao izrast.
Josip Katalenić je bio samo loš pjevač.
Filmovi su se posuđivali u videoteci. Polica s erotskim filmovima je bila jedino mjesto na kojem si mogao vidjet gole sise. Nije bilo pornhuba, klinci su dulje bili klinci.
Televizori su bili mali i imali su groznu sliku, ali kad se gledao film, gledao se film. Danas propustiš pola filma jer na Facebooku ljudima daješ do znanja da gledaš film.
Fotkalo se samo kad je bitno - 12, 24 ili 36 fotki po filmu, ovisi koliko para imaš kad kupuješ film. Nije bilo "daj da vidim kak sam ispala" ni "joj daj opet, žmirila sam" - ak si žmirio na fotki, to ćeš saznat kad se film razvije. Tu i tamo bi se film "osvijetlio" i sve bi otišlo u k ali zato smo cijenili svaku sliku koja je uspjela. Manje smo slikali situacije, više smo ih živjeli. Nije nam trebao hešteg nofilter jer se filter koristio jedino kad bi baka kuhala kavu za goste.
Na kiosku nisi mogao podignut novac, fotokopirat potvrdu o prebivalištu ili napravit ultrazvuk nožnog palca. Kupovale su se Efekte za kunu, sličke s nogometašima i tončip kartice za govornicu na bubamare i Baltazare.
Zvalo se s govornice, ako ništa drugo, samo da čuješ kak netko ko ti se sviđa s druge strane kaže "halo" pa poklopiš. Brojevi su se znali napamet.
U kino se išlo s 25 kuna - 20 za kartu, 5 za kokice i to je to. Nismo se check-inali da svi frendovi vide da smo u kinu - svi frendovi su bili s nama u kinu. Platno je bilo manje, stolci su bili neudobniji, ali reklame nisu trajale 17 sati. Nije bilo potrebe za reklamom MORRRRON jer nitko nije bio MORRRRON. Kokice su bile pakirane u papirnate škarnicle i nisu imale putar na sebi, ali su bile svježe i pojeo si ih s guštom, do kraja, do zadnjeg zagorenog kukuruza.
Vozili su se šugavi auti i živjeli bogati životi. Danas se radije živi šugav život da bi se mogao vozit skupi auto.
Na kraju kazališnih predstava se pljeskalo IZVOĐAČIMA, ne političarima.
Imali smo manje, ali smo od tog manje napravili više.
Ljepše je bilo tad, čini mi se.

Ljepše je bilo prije, u doba kad su jagode bile od jagoda, sladoledi od neba i djetinjstva od djetinjastih stvari."

ne sjećam se kad sam pročitala nešto ljepše,vratio si me u djetinjstvo,zaljubila sam se u tebe!
zaboravio si na ono ˝mir,mir,mir nitko nije kriv˝ nadodati ava,ava,ava nitko nije krava!
žvake Bazooka i Hubba Bubba bile su puno veće,jače boje,crvene,puna usta,balon bi se zalijepio na obrve.
čunga lunga je ostala ista.
čiko´ na trgu je pečene,vrele kestene istresao u novinski fišek.
čistačice su nosile Borosane.
za 1. Maj smo išli svi u Adicu.
dok´ nije došao rat i uništio mnoga djetinjstva.
neizrecivo najteže je bilo u čemeru rata biti dijete.
no,pamtim samo sretne dane,sačuvala mi baka sjeme paradajza koji ima okus po paradajzu.

[Xiang Chi]

... i noci na krovovima. I pogled s balkoncica na filmske vizure grada.

[Noomi]

Slažem se sa svim, osim sa svježim kokicama u kinima. I onda su podvaljivali svašta. I morali smo ih švercati pod jaknom.

Kad smo kod kina...sjećam se kad sam prvi put s prijateljicom gledala Glup i gluplji '94. Kino Uranija na Kvatriću. Previjale smo se tih 2 sata bez prestanka, lica su nas boljela od smijanja.

[Diego Rivera]

Kad sam bio klinac, svaki vikend su mi bili sretni dani, jer sam vikende provodio kod mame, pa sam smio radit što sam htio. Družio se s društvom iz ulice, hodali smo bosi po prašini.
To se sve ponovilo u drugačijem obliku u 4. razredu srednje kad sam se opet preselio kod mame, smio sam bančiti s prijateljima do jutra svaki vikend. Nekad sam bio toliko pijan da su me njih 4 doslovno nosili doma.
A sada...
Hm, kako imam dijagnozu, sretni dani su mi oni kad se dobro osjećam. Nema tu nekog pravila, ciklički se vrtim između dobrog i lošeg raspoloženja, evo već godinama. Kad sam dobro ugodno sam društvo i otvoren za nova poznanstva koja onda i lako ostvarujem.
https://www.youtube.com/watch?v=FH0c2wBBC4g

[Bredon]

dr. diego kaže:

To se sve ponovilo u drugačijem obliku u 4. razredu srednje kad sam se opet preselio kod mame, smio sam bančiti s prijateljima do jutra svaki vikend. Nekad sam bio toliko pijan da su me njih 4 doslovno nosili doma.

Zar su to stvarno znaci sretnijih vremena? Ljudi koji toliko daleko bježe od sebe da si doslovno gase mozak alkoholom...

[Diego Rivera]

Bredon kaže:

Zar su to stvarno znaci sretnijih vremena? Ljudi koji toliko daleko bježe od sebe da si doslovno gase mozak alkoholom...

Pa štogod da radiš ako to želiš, ako nemaš nikakvih zabrana, a ni posljedica.
Sad kad ne smijem više piti, volim se sjećati tih mladenačkih dernečenja.
Ali nisam se nikad drogirao eto, jednom sam probao travu, nije mi se svidjelo i dalje od toga nisam išao.
Stvar je bila što sam se tako osjećao potpuno slobodnim, iznutra i izvana

[dire Dawn]

Bredon kaže:

Zar su to stvarno znaci sretnijih vremena? Ljudi koji toliko daleko bježe od sebe da si doslovno gase mozak alkoholom...

Pijani klinci koji "krše pravila".
Wow e, totalno su jedini ikad koji su se ponapijali vikendom.

Inače svi u četvrtom srednje subotom navečer imaju sastanke knjiških klubova gdje raspravljaju o ruskim klasicima.