Mizantropija

[300]

to je poremećaj u kojem čovjek mrzi čovjeka,odnosno individualac postaje čovjekomrzac...kako to "liječiti",i dali je to stvarno psihološki poremećaj?

[Cocaine Nights]

Ne ubraja se u klasifikaciju psiholoških poremećaja, iako neki ekstreman oblik mizantropije može biti povezan s psihopatologijom, ali isto tako s psihopatologijom može biti povezana i ekstremna ljubav prema ljudima.

Netko ne voli određene vrste hrane, netko pauke, netko ljude - a mizantropija je širok pojam koji ide od nesviđanja do mržnje.

[_nobody_]

300 kaže:

to je poremećaj u kojem čovjek mrzi čovjeka,odnosno individualac postaje čovjekomrzac...kako to "liječiti",i dali je to stvarno psihološki poremećaj?

Da vidimo sta kaze wikipedija o pojmu mizantrop.

A misanthrope is a person who dislikes or distrusts humanity as a general rule. Dakle, mizantrop je osoba koja ne voli ili ne veruje u humanost usvajajuci to kao generalno pravilo.

S obzirom na neka moja iskustva sa mizantropima, mislim da su u pitanju ljudi koji jesu doziveli psiholoski poremecaj, pa ljudima generalno ne veruju.

To se u vecini slucajeva da leciti, jednostavnom socijalizacijom mizantropa. Drustvo/kommjuniti u kome zivi mizantrop treba da ga prepozna kao takvog i da mu pomogne da se mizantrop integrise u kommjuniti strukture. Ukoliko to mizantrop odbije, treba psihologa koji ce sa njim raditi/pomoci mu u integraciji.

_nobody_

[Cocaine Nights]

_nobody_ kaže:

Ukoliko to mizantrop odbije, treba psihologa koji ce sa njim raditi/pomoci mu u integraciji

Ukoliko odbije, onda nikakve terapije nema, terapija se protiv volje pojedinca provodi jedino u slučaju opasnosti po vlastiti ili tuđi život. Dakle ako je mizantrop nezadovoljan time što je mizantrop i ne može si pomoći, može zatražiti terapiju.

[dersette]

Ja sam imala oduvijek dojam da su mizantropi osobe koji su toliko voljeli jednom ljude da su se gadno razočarali kad su ih isti "ošamarili".

[NextG]

ljudi su paraziti ove planete.

[Mantis Religiosa]

dersette kaže:

Ja sam imala oduvijek dojam da su mizantropi osobe koji su toliko voljeli jednom ljude da su se gadno razočarali kad su ih isti "ošamarili".

i ja isto

[_WOLF_]

Moje osobno znanje je da mizantropija nije niti poremećaj niti bolest već stav pojedinca prema drugom čovjeku odnosno ljudima. Dakle mizantrop nije ni psihički poremećen niti bolestan već ima negativan stav prema ljudima,često je ciničan i svadljiv i ne cijeni ljude. To može biti ili karakterna crta ili je doživio nešto da se u ljude jako razočarao pa se tako ponaša. Možda sam u krivu (ali barem sam dao svoje mišljenje )

[ždralexandrijka]

_WOLF_ kaže:

Moje osobno znanje je da mizantropija nije niti poremećaj niti bolest već stav pojedinca prema drugom čovjeku odnosno ljudima. Dakle mizantrop nije ni psihički poremećen niti bolestan već ima negativan stav prema ljudima,često je ciničan i svadljiv i ne cijeni ljude. To može biti ili karakterna crta ili je doživio nešto da se u ljude jako razočarao pa se tako ponaša. Možda sam u krivu (ali barem sam dao svoje mišljenje )

Češće je mizantropija stvar razočaranja i povlačenja u sebe...koja s vremenom postane karakterna crta ...ipak iskustva formiraju ličnost

[Pipy]

mizantropija je divna stvar. nema ljepše nego mrziti ljude. nekako te ispuni taj osjećaj kad možeš se okrenuti i reći vidi nakaze. što vas ne volim. i nestaje sve u toj divoti.
mislim da se treba naučiti voljeti mizantropiju i proglasiti je znanstvenom disciplinom.
moje je mišljenje da su ljudi nehumana rasa. kada se dođe do zaključka da su sva star trek sranja samo san koji se neće ispuniti, moraš uvidjeti da ne preostaje drugo nego mrziti one kojima govno najviše smrdi.
pozdrav

[Cocaine Nights]

alexandrinha kaže:

...ipak iskustva formiraju ličnost

Nešto iskustva, a nešto genetika.

[ždralexandrijka]

Cocaine Nights kaže:

Nešto iskustva, a nešto genetika.

u pravu si,al ne rađamo se sa izgrađenim karakterom,a ono što dobijemo od genskog naslijeđa ili se formira pod utjecajem pozitivnih odnosno negativnih interakcija s okolinom ili se samoodgajamo....ili se posve prepustimo genetici

[Shain]

Pipy kaže:

mizantropija je divna stvar. nema ljepše nego mrziti ljude. nekako te ispuni taj osjećaj kad možeš se okrenuti i reći vidi nakaze. što vas ne volim. i nestaje sve u toj divoti

Može biti neke naslade u mržnji, osjetio sam je ponekad i sam, ali je mene mržnja (naročito u ovom ratu) nakon nekog vremena počinjala trovati, baš trovati u fizičkom smislu. I onda sam cijelu stvar pokušao racionalizirati.

Zaključak je bio: svi smo ljudi u istom "loncu", i kuhamo se na tihoj ili žestokoj vatri života. Zašto nekoga mrziti kad će se i na njega kadli-tadli sručiti ono što se sručuje na svakoga čovjeka: problemi, bolesti, starost ...

Ljudima treba pomagati, a ako to ne možemo, treba ih pustiti na miru.

[Timor]

NextG kaže:

ljudi su paraziti ove planete.

Mdaj...

[Soul sister]

Cocaine Nights kaže:

Ne ubraja se u klasifikaciju psiholoških poremećaja, iako neki ekstreman oblik mizantropije može biti povezan s psihopatologijom, ali isto tako s psihopatologijom može biti povezana i ekstremna ljubav prema ljudima.

U ovo sam se uvjerila. Mislim da su ovi gori (prema mom ličnom doživljaju) i od najgorih mizantropa. Čini mi se da su takvi imali nedostatak ljubavi u djetinjstvu, pa pokušavaju nadoknatiti kasnije, što rezultira psihopatologijom kod nekih. Od takvih bježim glavom bez obzira.

[Shain]

@ Soul sister

isto tako s psihopatologijom može biti povezana i ekstremna ljubav prema ljudima

Pokušavam identificirati ljude u toj rečenici. Na pamet mi dolaze jedino opsesivni misionari. Tko bi tu još mogao biti?

[zeusxl]

Ja blago rečeno ne volim ljude u svojoj okolini. Mislim da su nesposobni i glupi. Imam niski prag tolerancije, neki kažu da nemam emocionalnu inteligenciju, pa im skrešem što ih ide in the face. I nije me briga što oni misle o meni. Promijenio sam dosta poslova.Na zadnjem sam ravnateljicu izbacio kroz vrata.Nesposobna glupača.
I pun sam bijesa. Hodam kao tempirana bomba.

[Soul sister]

Shain kaže:

@ Soul sister


Pokušavam identificirati ljude u toj rečenici. Na pamet mi dolaze jedino opsesivni misionari. Tko bi tu još mogao biti?

Tu ubrajam još "svevoleće" ili "bezuvjetnovoleće", kako ih popularno nazivam. Ti ljudi toliko su opterećeni ljubavlju da nakon nekog vremena shvatiš da je to bolesno. Susretala sam takve ljude, naprosto, nakon određenog vremena imaš poriv da se ispovraćaš od stalnog potenciranja na priči o ljubavi. Daleko od toga da smatram da je bolje biti bezosjećajan, ali i to mi je prirodnije od ovoga. Više volim društvo mizantropa nego ovakvih. Mislim da većina njih glumi, a oni koji ne glume zaista imaju veliki, veliki problem u glavi.
Trudim se da takve izbjegavam i ignoriram.

[Shain]

Soul sister kaže:

stalnog potenciranja priče o ljubavi

U pravu si, ta je riječ kompromitirana. Zato se u novije vrijeme u prvi plan stavlja riječ "solidarnost". Čini mi se da je Aldous Huxley rekao da bi neke riječi trebalo očistiti u kemijskoj čistionici. Tako i tu, ako bi pomoglo.

Ako pogledaš povijest od brončanoga doba do danas, to je samo serija zločina. Dok nije bilo oštroga, brončanog oružja, nije bilo ni masovnih zločina. Ljudima treba u ruke (i usta) staviti blaže oružje. Od Lao Tsea i Buddhe suprotstavlja se oštrini i žestini, a još nema pravih rezultata.

Treba tražiti prave riječi, ili još točnije - pravi smisao. Ako to nađemo, lako ćemo se dogovoriti hoćemo li upotrijebiti jednu ili drugu riječ.

[ždralexandrijka]

Soul sister kaže:

Tu ubrajam još "svevoleće" ili "bezuvjetnovoleće", kako ih popularno nazivam. Ti ljudi toliko su opterećeni ljubavlju da nakon nekog vremena shvatiš da je to bolesno. Susretala sam takve ljude, naprosto, nakon određenog vremena imaš poriv da se ispovraćaš od stalnog potenciranja na priči o ljubavi. Daleko od toga da smatram da je bolje biti bezosjećajan, ali i to mi je prirodnije od ovoga. Više volim društvo mizantropa nego ovakvih. Mislim da većina njih glumi, a oni koji ne glume zaista imaju veliki, veliki problem u glavi.
Trudim se da takve izbjegavam i ignoriram.

Iza pretjerane ljubavi se često zna skrivat obratno... mržnja....uzmeš npr. vječito zabrinute kontrolirajuće majke koja činjenično nisu željele svoju djecu,ali to kroz život nastoje kompenzirati igrajući ulogu savršenih majki koje abnormalno pretjeruju u svojoj "gušećoj ljubavi",npr. vječito "u strahu" da se djetetu nešto "loše" ne dogodi ,i time guše mogućnost za ostvarenje djetetove vlastite individualnost,a zapravo se nesvjesno nadaju da se tom djetetu nešto "dogodi" ,samo glavno da njihova slika o samima sebi ostaje netaknuta...