Što se dogodilo sa mnom?

[miss_marple]

Engelchen00012 kaže:

Meni se ovaj forum zgadio, a opet me evo.

Kad ga ujutro pogledam, pa vidim iste teme, na kojima nitko nije ništa napisao...muka mi dođe. Ali očito je i to bolje, nego raditi nešto.

I evo nas opet. Ajde danas bar nešto radim pa u pauzama naletim bacit koji komentar, za razliku od inače.

A da se mi svi 'jadnici' nađemo negdi vanka i bar pošteno zapijemo

[Engelchen00012]

miss_marple kaže:

I evo nas opet. Ajde danas bar nešto radim pa u pauzama naletim bacit koji komentar, za razliku od inače.

A da se mi svi 'jadnici' nađemo negdi vanka i bar pošteno zapijemo

Podržavam prijedlog. Ali tko će nas okupiti. Ima nas po cijeloj Hrvatskoj!

[miss_marple]

Engelchen00012 kaže:

Podržavam prijedlog. Ali tko će nas okupiti. Ima nas po cijeloj Hrvatskoj!

Ima ima ko korova Nekako mi se čino da je najviše forumaša ipak iz Zg, pa ono javite se :

[gladna tuna]

being alive kaže:

nisam mislila da cu ikad pisati ovakvo sto na forumu ni traziti savjete, ali ne znam vise sta da radim...


a inace nisam takva, nisam neodgovorna niti lijena, nisam ni na pocetku faksa pa znam da se isto tako ne radi o prilagodbi na nov nacin ucenja i slicno.
jednostavno se ne prepoznajem i ne znam sta da radim, ovo s pomanjkanjem volje za ucenjem i nedostatkom koncentracije sam si pokusala objasniti tim sto me je jako poceo umarati moj faks i sto cim ne ucim jako puno i konstantno nema rezultata...ali i dalje mi nije jasno ovo s neodlascima iz sobe...s kompa...nikud bas jer nisam takav tip osobe..i najbitnije od svega, jako volim ljude, jako volim izlaziti, biti vani..ali jednostavno nemam volje ni za sto...i onda ostanem doma i nista ne napravim cijelu noc, a mogla sam biti vani.
pored svega toga, cak sam i ljubomorna na ljude koji putuju, izlaze stalno, veseli su i druze se, a ja to ne radim. dobra sam osoba i znam da to nije okej, ali ne mogu si pomoci, cak sam se s nekim osobama smanjila druzenje jer ne mogu slusati o svemu tome
mislila sam da se radi o depresiji, ali sumnjam..ne znam, mozda je samo prolazno nesto, ali vise nisam sigurna.
pomislila sam vec kako bi bilo najbolje da odem psihologu na razgovor, ali jednom sam dosla i kad sam usla unutra nisam mogla nista reci i pitala sam nesto bez veze nevezano za ovo i bila najnormalnija i bas smo ugodno popricali, sigurna sam da ni njemu ne bi nikad palo na pamet (kao ni nikome od mojih prijatelja/poznanika) da se zapravo ja osjecam potpuno drugacije i tako lose.
svi mi govore kako imam super zivot, da poznaju jako malo tako nasmijanih i veselih ljudi poput mene, da sam pametna, da ne mogu vjerovati kako lako sklapam prijateljstva... a ja bi trenutno zamijenila svoj zivot s bilo cijim, bas bilo cijim
i nije mi jasno kako nitko,ali bas nitko nista ne pita. mozda ne primjecuju, mozda se tako dobro pretvaram, nisam sigurna...
i ne, nije mi se dogodila nikakva tragicna situacija u zadnje vrijeme, prekid, necija smrt..nista sto bi moglo bit uzrok ovakvom mom glupom stanju.
ispricavam se zbog dugog posta, ali stvarno me zanima je li tko imao slican problem i mislite li da bih trebala ipak na neku terapiju/sto god slicno. ma mozda bi mi bilo pametnije da posjetim psihijatra, a ne psihologa

i ja sam u potpuno istoj situaciji. samo kaj je meni to počelo nakon kaj sam po ne znam koji put pala ispit za koji sam se mjesecima spremala i učila i išla na instrukcije a rezultat na nuli! povukla sam se u sebe, nemam potrebe izlaziti van, družiti se s ljudima. draže mi je kad ostanem doma i ništa ne radim a s druge strane grize me savjest. najgore mi je od svega kaj sam si sad zacrtala da ću dat godinu pa makar me to koštalo prijateljstva.
na to se nadovezuje problem kako da ljudima oko sebe na pristojan način kažem da me živciraju i da nemam potrebu družit se s njima a da ih ne povrijedim?
i da uzela sam od doktorice uputnicu za psihijatra, ali se još premišljam da li da odem ili da to pokušam riješiti sama sa sobom!

[kikakm]

being alive kaže:

tako i meni, nista ne mogu napraviti kako treba i kako isplaniram... i onda buljim u komp... dođe mi da se rasplacem kad se sjetim koliko sam inace stvari napravila u jednom danu/poslijepodnevu cak....a sad

Oooo kako mi je poznat taj osjećaj. Eto, izgubila sam oko 2 godine zbog depresije i sl., to je bilo i vrijeme kad sam trebala raditi na diplomskom pa se to odužilo, prije više od pola godine sam diplomirala, posla nema, skoro svi kolege koje znam imaju poslove preko veze. Kradem bogu dane na netu, frendovi se svi razišli, samo ih možeš preko fejsa naći a i ljudi imaju sređene živote, posao, neki viši cilj. Drugi imaju obitelj, djecu... ali ne misliti negativno

[deluxxx]

malo kasno komentiram,ali evo...razumijem te u potpunosti.isto se osjecam,nemam volje ni za cim,ne mogu uciti,iz dosade jedem,stalno sam po netu,nista mi nema smisla,samo gubim vrijeme...a ovo moje stanje traje vise od pola godine,s malim promjenama na bolje,ali nista konkretno.ni sama ne znam sta da radim vise,fax me smara,mislim da sam pogrijesila u izboru,nemam nikakve motivacije.:/

[zoki89]

Imao sam sličan problem, te sam ga proživio. Mnogi traže izlaz u tabletama, ali dobro znam što farmaceutske industrije rade, pa to nije dolazilo u obzir. Prijatelje i obitelj nisam htio opterečivati, a stručna pomoč me nije zanimala, jer o psihologiji znam sasvim dovoljno. Priznajem, tvrdoglav sam po prirodi, te volim sam pronalaziti rješenja. Potražio sam ga naravno u znanju. Nakon što sam shvatio kako kontrolirati misli i emocije, sve je došlo na svoje mjesto. Trebalo mi je oko pola godine da ta faza depresije potpuno nestane.

Naime, dovoljno je da zapadneš u fazu loših misli i emocija na nekoliko dana, te se već polako mogu stvarati nove navike. Jednom kada se one ojačaju, uvlačit će te iz dana u dan u negativnost. Rješenje je sljedeče:

1. Dobro razmisli što želiš biti, imati i činiti u životu ?
2. Počni svakodnevno djelovati kako bi to ostvarila. Ostvarenje ciljeva je lijepo, ali uživaj u samom putovanju do njega. To je najvažnije.
3. Ne bori se protiv negativnih misli i emocija, jer im tako samo pridaješ svoju pozornost i energiju. Umjesto toga, prihvati ih, te ih zatim pusti. Jednostavno preusmjeri svoje misli na nešto što voliš i što te veseli.
4. Okruži se pozitivnim ljudima, veselim pjesmama, kučnim ljubimcima itd.
5. Bavi se nekim sportom, vježbanjem, plesom, borilačkom vještinom itd. Fizička aktivnost oslabađa hormon koji nas čini sretnijima, a i ovo koristi za zdravlje.
6. Uči o sebi, drugima i životu kroz razne knjige, poučne videe, u razgovoru s drugim ljudima, iz tuđih i vlastitih iskustva itd. Primjenjuj naučeno, jer prije toga se ništa neće promijeniti.
7. Gradi zahvalnost za velike i male stvari. Koristi humor i smij se čim više. Osječaj sreče dovodi do smijeha, i smijeh dovodi do osječaja sreče.

Ima još toga, ali sada više ne stignem pisati. Moram ići raditi. Sretno

[nevermind nia]

Ljudi, ak se ne osjecate dobro, ako nemate koncentracije, ne vesele vas stvari koje su vas prije veselile, izbjegavate ljude...i sve to traje duze vrijeme,
zajebite sve i odite sa strucnom osobom popricat! mozda nije nista a mozda trebate pomoc.
ja sam bila u poricanju godinama, govorila da je sve to ok, i lijepo se sve skupa zakompliciralo do te mjere da sa svoje 22 godine imam iskustva s antidepresivima, anksioliticima i drugim psihijatrijskim stvarima vise nego neka baba od 80 godina s ptsp-om...

[nevermind nia]

being alive kaže:

a ja bi trenutno zamijenila svoj zivot s bilo cijim, bas bilo cijim

prodano!

[elsewhere]

Meni se to desilo krajem ljeta i period jeseni. Sad se oporavljam, ovaj decembar me izvukao jer mi je pun neke pozitivne prazničke atmosfere. Zadnja godina sam na faksu ali sam užasno startala ove godine. Kasnim sa učenjem i vježbama sigurno 2 mjeseca. Ne znam ni hoću li se izvući ali mislim da sam se napokon trgla iz tog stanja i odjednom sam počela izlaziti, učiti više. raditi više. Nisam se još vratila u svoju punu formu ali mislim da idem ka tome.
Inače imam problema sa ovim prelaznim godišnjim dobima, nevjerovatno koliko to utiče na mene. Proljeće-jesen ne znam šta bih od sebe, sve me brine a ništa ne radim i samo se nakuplja. Neka nezainteresiranost za bilo šta.
Ali eto nadam se da je i kod tebe prolazni period. Ja se sad nekako osjećam lijepo bez obzira što ne znam da li ću sve stići na fakultetu ali sam se jednostavno prestala brinuti oko toga. I kad sam se prestala brinuti, sve je krenulo na bolje.