Dvostruki život

[cudoviste.]

Ne znam uopće kako da započnem svoju priču. Ne znam joj početak.A za kraj se bojim. U tridesetim sam godinama, udana, jedno dijete. Muž osoba kakva se samo može poželjeti. A ja čudovište. Imam dobar posao, dobre roditelje, obiteljska priča lijepa i na zdravim temeljima. Imam i dobre prijateljice, sve u životu se posložilo valjda na najbolji mogući način. A ja kao da izazivam sudbinu.

Još dok sam bila u vezi sa sadašnjim mužem, imala sam par avantura.Ne znam zašto sam tražila seksualno zadovoljstvo sa strane jer sam s njim uvijek imala savršen sex. Godila mi je neka pažnja koju bi dobila, poslije bi se grizla.Ali uvijek bi to zatomila, pravila se kao da se ništa nije dogodilo.I uvijek sa smiješkom, mislim da kad bi on to doznao da bi se užasno razočarao jer sam u svemu uvijek naj (bar se pravim naj), uvijek raspoložena za sex, uvijek sve čisto, uredno, dijete sretno i zadovoljno, on mi zna često govoriti da nitko nije kao ja, savršena u svemu.

A što ja radim??? Ja vodim dvostruki (ako ne i trostruki) život. Za svakoga imam pripremljeno lice. Roditeljima lice najbolje curice, nikad razočarala,nikad u ničemu pogriješila. Prema prijateljima drugo lice. Uvijek tu, sa savjetima, i oni imaju o meni sliku dobre osobe, moralne prije svega što je još najkomičnije od svega. Muž mi je nedavno rekao da sam mu sve, da sa mnom ima sve što je tražio u životu, želio bi i drugo dijete. Nakon udaje, rađanja i bračnog života, odlučila sam da ću se promijeniti, da ću prestati glumiti, da ću stvarno nastojati biti onakva kakvu on zaslužuje. Jer stvarno zaslužuje najbolje. I onda dobijem posao kakav sam samo valjda mogla dobiti, i spetljam se sa kolegom....

ali šta je najluđe, toliko sam se zaljubila u njega da je to nenormalno.I on u mene, zapravo u sliku koju sam stvorila.On je bio samotnjak dok nije mene upoznao, nijedna nije uspjela zadovoljiti kriterije koje je postavio. I tu sam se toliko potrudila ne bi li ga osvojila i na kraju smo se spetljali. I tu se lomi priča.On se lomi jer ne želi vezu sa udanom ženom, igramo se toplo hladno, jedan dan me zove, nađimo se, lud sam za tobom, drugi dan bježi jer kaže da ga progoni savjest, da ja imam obitelj....njega progoni savjest...a mene? Što sam ja? Čudovište?

Ne znam...Ja samo mislim na njega, čekam kad će se javiti, životarim između naših susreta. Ali u isto vrijeme doma sve perfektno finkcionira...i dalje sam dobra mama, ženica za sve, nitko ne zna tko sam i što sam ja....ima još toliko toga u meni...toliko nakupljenih laži, skrivanja...svega....ne znam zašto sam uopće krenula pisati...možda zato što osjećam da negdje moram izbaciti sve ovo šta je u meni....kad pročitam sve stvarno sam pravo čudovište....

[Enter Sandwoman]

cudoviste. kaže:

Ne znam uopće kako da započnem svoju priču. Ne znam joj početak.A za kraj se bojim. U tridesetim sam godinama, udana, jedno dijete. Muž osoba kakva se samo može poželjeti. A ja čudovište. Imam dobar posao, dobre roditelje, obiteljska priča lijepa i na zdravim temeljima. Imam i dobre prijateljice, sve u životu se posložilo valjda na najbolji mogući način. A ja kao da izazivam sudbinu. Još dok sam bila u vezi sa sadašnjim mužem, imala sam par avantura.Ne znam zašto sam tražila seksualno zadovoljstvo sa strane jer sam s njim uvijek imala savršen sex. Godila mi je neka pažnja koju bi dobila, poslije bi se grizla.Ali uvijek bi to zatomila, pravila se kao da se ništa nije dogodilo.I uvijek sa smiješkom, mislim da kad bi on to doznao da bi se užasno razočarao jer sam u svemu uvijek naj (bar se pravim naj), uvijek raspoložena za sex, uvijek sve čisto, uredno, dijete sretno i zadovoljno, on mi zna često govoriti da nitko nije kao ja, savršena u svemu. A što ja radim??? Ja vodim dvostruki (ako ne i trostruki) život. Za svakoga imam pripremljeno lice. Roditeljima lice najbolje curice, nikad razočarala,nikad u ničemu pogriješila. Prema prijateljima drugo lice. Uvijek tu, sa savjetima, i oni imaju o meni sliku dobre osobe, moralne prije svega što je još najkomičnije od svega. Muž mi je nedavno rekao da sam mu sve, da sa mnom ima sve što je tražio u životu, želio bi i drugo dijete. Nakon udaje, rađanja i bračnog života, odlučila sam da ću se promijeniti, da ću prestati glumiti, da ću stvarno nastojati biti onakva kakvu on zaslužuje. Jer stvarno zaslužuje najbolje. I onda dobijem posao kakav sam samo valjda mogla dobiti, i spetljam se sa kolegom....ali šta je najluđe, toliko sam se zaljubila u njega da je to nenormalno.I on u mene, zapravo u sliku koju sam stvorila.On je bio samotnjak dok nije mene upoznao, nijedna nije uspjela zadovoljiti kriterije koje je postavio. I tu sam se toliko potrudila ne bi li ga osvojila i na kraju smo se spetljali. I tu se lomi priča.On se lomi jer ne želi vezu sa udanom ženom, igramo se toplo hladno, jedan dan me zove, nađimo se, lud sam za tobom, drugi dan bježi jer kaže da ga progoni savjest, da ja imam obitelj....njega progoni savjest...a mene? Što sam ja? Čudovište? Ne znam...Ja samo mislim na njega, čekam kad će se javiti, životarim između naših susreta. Ali u isto vrijeme doma sve perfektno finkcionira...i dalje sam dobra mama, ženica za sve, nitko ne zna tko sam i što sam ja....ima još toliko toga u meni...toliko nakupljenih laži, skrivanja...svega....ne znam zašto sam uopće krenula pisati...možda zato što osjećam da negdje moram izbaciti sve ovo šta je u meni....kad pročitam sve stvarno sam pravo čudovište....

Nisi čudovište, samo si licemjerna.... ali ajde, barem to priznaš....
I neznam da li si se došla samo ispovjediti ili tražiš savjet (mada mislim da i ako ti ga damo- nećeš ga poslušati).... pa.... živi svoj život kako znaš i umiješ, ali razmisli malo što i tko ti je prioritet.... nadam se da ćeš doći pameti, jer vrijeme ti je....

[malecna1]

Imaš samo dvije mogućnosti - sve priznati ili i dalje tako živjeti. Kroz cijeli post se proteže savršenstvo tebe u očima drugih i maske koje mijenjaš ovisno o potrebi....I sad si sama upala u svoju mrežu. A što je ono što ti želiš? Taj dio nisam nigdje iščitala....Ostati u braku sa savršenim mužem (inače, takav ne postoji - ali kad imaš nečistu savjest, onda ga idealiziraš) ili krenuti u novi život s ljubavnikom koji te zapravo ne poznaje?

I još nešto - pa kad to sve stigneš?

[Sviba]

Treba imati želudec za tak nekaj...

[cudoviste.]

ame4 kaže:

Nisi čudovište, samo si licemjerna.... ali ajde, barem to priznaš....
I neznam da li si se došla samo ispovjediti ili tražiš savjet (mada mislim da i ako ti ga damo- nećeš ga poslušati).... pa.... živi svoj život kako znaš i umiješ, ali razmisli malo što i tko ti je prioritet.... nadam se da ćeš doći pameti, jer vrijeme ti je....

Sve sam...i licemjerna i sebična i sve...ne znam....ne znam zašto to radim, mislila sam možda ako ogolim dušu, ako se suočim sa sobom na ovaj način da ću naći neko rješenje...jer sve ću upropastiti oko sebe...

[Sviba]

Kako bi se čudovište osjećalo da muž ima ljubavnicu-ce?

[Afrika paprika]

Ti si samo još jedna klasično nesretna osoba jer glumi ono što zapravo nije

Zašto stvaraš kojekakve lažne slike sebe svima oko sebe? Mislim, to usrećuje njih, a ne tebe Ne mislim da si čudovište, ali ni ne razumijem zašto si se uvukla u sve to.

[cudoviste.]

malecna1 kaže:

Imaš samo dvije mogućnosti - sve priznati ili i dalje tako živjeti. Kroz cijeli post se proteže savršenstvo tebe u očima drugih i maske koje mijenjaš ovisno o potrebi....I sad si sama upala u svoju mrežu. A što je ono što ti želiš? Taj dio nisam nigdje iščitala....Ostati u braku sa savršenim mužem (inače, takav ne postoji - ali kad imaš nečistu savjest, onda ga idealiziraš) ili krenuti u novi život s ljubavnikom koji te zapravo ne poznaje?

I još nešto - pa kad to sve stigneš?

Ja želim prestati biti takva, želim biti ja pred nekim napokon...cijeli život glumim svima ne bi li im se svidjela, ne znam.Nitko ne zna pravu mene.Nitko. A muž je stvarno predivan, voljela bi da ga idealiziram ali ne, nevjerojatno strpljiv, brižan, pažljiv....ima potpuno povjerenje u mene...mislim da mu nije ni na kraj pameti što sam ja zapravo.Kakvo sam zapravo smeće.A jesam smeće.
I stignem sve, stignem, uvijek imam spremnu laž, uvijek.

[Enter Sandwoman]

Neznam kako se do sad nije barem nešto od toga saznalo, jer tako uvijek biva.....

[cudoviste.]

Sviba kaže:

Kako bi se čudovište osjećalo da muž ima ljubavnicu-ce?

Grozno....on stvarno nije takav.On je od prvog dana uvijek bio fer i iskren.Za razliku od mene

[marcellette]

ti misliš da sve savršeno funkcionira ali ne može vječno trajati..prvo si ti krenula "popuštati" onda može muž primjetiti, pa će početi postavljati pitanja, iz banalne rasprave zna se dogoditi da na površinu isliva nešto što i ne sanjaš itd.. a dijete će pak biti kolateralna žrtva i shvatit će tek kad odraste kakvi su se procesi odvijali u njegovu djetinjstvu..
ne možeš glumiti cijeli život..
i jesi svjesna da ovo tvoje obraćanje ovdje zapravo trebaš detektirati kao početak tvoga "popuštanja" u tzv.savršenoj glumi..
krenula si se preispitivati, počela si se detaljnije analizirati i djelomično se optuživati..uključila se savjest i racio..definitivno se počinješ načimati..sama sebe, kao što si sama sve i stvorrila, tako ćeš sama jednom i odlučiti porušiti te lažne i licemjerne paralelne živote..kad osoba počne biti svjesna svojih postupaka tada je napravila prvi korak prema rješavanju posljedica tih postupaka..što ćeš dalje?!?

[Enter Sandwoman]

cudoviste. kaže:

Grozno....on stvarno nije takav.On je od prvog dana uvijek bio fer i iskren.Za razliku od mene

Kako znaš, i on bi to za tebe rekao, pa.... vidi vraga.....

[cudoviste.]

ame4 kaže:

Neznam kako se do sad nije barem nešto od toga saznalo, jer tako uvijek biva.....

Eto nije još...ali svjesna sam da hoće...

[project zwo]

jebiga stara...očito si pred roditeljima kao curica i teeagerica morala glumit poslušnu i dobru, bez cigareta ili nedajbože sexa u srednjoj školi, pa si to pokušala nadoknaditi u braku...sad si uvidjela da ti je muž "zlatan" zapravo bolji od tebe i sad te psiha pritišče.

nema natrag, nema popravljanja, ako mu priznaš, sve je gotovo, teško da bi se on mogao oporaviti od šoka da mu se ženica, jefitno špajza sa drugim u nekom autu ili hotelskoj sobi...
nastavi dalje, smiri strasti, malo se promijeni i to je to...

[racija]

e, kad vidim ovakve postove zakljucim da cu zenu maltretirati s vremena na vrijeme namjerno... cisto da joj ne bude sve savrseno... jer eto sta se desi...

[cudoviste.]

racija kaže:

e, kad vidim ovakve postove zakljucim da cu zenu maltretirati s vremena na vrijeme namjerno... cisto da joj ne bude sve savrseno... jer eto sta se desi...

Ma nije on kriv...on se samo namjerio na mene.....

[Sviba]

cudoviste. kaže:

Grozno....on stvarno nije takav.On je od prvog dana uvijek bio fer i iskren.Za razliku od mene

Pročitaj nekoliko puta ovo što sam ti markirao. Pročitaj onako s razumijevanjem kako se kaže...Treba se poistovjetiti i suosjećati s voljenom osobom koja bi se zbog bilo čega osjećala grozno, a kamoli kada smo uzrok tih negativnih osjeća mi sami.

Problem je u tome što ja u tvojim rečenicama iščitavam jedino prazne tlapnje u smislu posipanja pepelom, a bez ikakve namjere da se išta promijeni.

Osobe kao ti nisu za brak i to je činjenica. Nisi svjesna težine svojih postupaka iako tvrdiš da jesi.

Savjest je gadna stvar, a i ljudi doznaju svašta. Istina će doći i do tvog muža, a onda možeš zaboraviti imidž mamine curice prema roditeljima i uzorne žene i majke prema svojoj obitelji.

[Ribaa]

Evo, neću moralizirat, al kakav je osjećaj kad te muž gleda s divljenjem i tako ti komplimentira?

Očito ne dovoljno 'samo-odvratan' da prekineš svoju sebičnost i zadovoljavanje same sebe nauštrb drugih...

Fak, opet sam moralizirala.

[cudoviste.]

Ne znam zašto sam takva, ne znam! Kao da nisam svoja, ne znam što me vuče da radim takva sranja, ne znam! Nisam ni mislila da će itko shvatiti ovo šta pišem, ne očekujem razumijevanje, ne očekujem ništa. Samo ne želim više biti čudovište, a nazad ne mogu.Ne mogu se suočiti sa istinom, ne mogu. Ne mogu priznati svima da sam zapravo jedno emocionalno đubre, koje je tražilo pažnju, patilo od kompleksa svakojakih i onda se liječim na drugima.ne znam kako opisati moje stanje

[Sviba]

cudoviste. kaže:

Ne znam zašto sam takva, ne znam! Kao da nisam svoja, ne znam što me vuče da radim takva sranja, ne znam! Nisam ni mislila da će itko shvatiti ovo šta pišem, ne očekujem razumijevanje, ne očekujem ništa. Samo ne želim više biti čudovište, a nazad ne mogu.Ne mogu se suočiti sa istinom, ne mogu. Ne mogu priznati svima da sam zapravo jedno emocionalno đubre, koje je tražilo pažnju, patilo od kompleksa svakojakih i onda se liječim na drugima.ne znam kako opisati moje stanje

Ne znam što će ti više pažnje kraj muža koji te uzdiže u nebesa?
Koliko žena na ovom svijetu bi dalo sve da im muž kaže da su mu sve na svijetu?

Ne želiš više biti čudovište? Pa nemoj. Ko te tjera da flertuješ i skačeš u postelju s drugim muškarcima? Koje zadovoljstvo u seksu nakon kojeg se osjećaš kao čudovište?
Ono što čovjek ne zna, niti ga ne boli. Pri tom mislim na tvog muža.

Ja mislim da nije prekasno.