Razvod braka

[Lu´]

Eto, i mi se rastajemo..

Kao sporazumno, mirno, bez djece, podijelili imovinu uredno sami, neživimo već 2 mjeseca skupa.

Znamo da više neide i da nemožemo. Već smo probavali.

I opet boli, i kad znaš da nema više ljubavi, kad ostaneš sam, misliš da je bilo ljubavi, pucaju te oni lijepi trenuci....jebena navika, osijećaj sigurnosti, da nisi sam....

Kako preživjeti taj razvod...grrrr...s vremenom? valjda, al nekako sporo teče....

[Zelda]

kak vele vrijeme lijeci sve...pa tako i razvod...da je stresno, je...
ali jos je teze kad je tu dijete ili djeca...tako da..mozda ce grubo zvucati...ipak puno lakse kad ona nisu upetljana u sve to...
ne znam...ja sam frisko razvedena...ali sam prestala voljeti bivseg puno prije...nestalo je ljubavi...tako da kad sam i saznala neke stvari...i kad je doslo do kraja...do razvoda...mislim bilo je stresno...pogotovo na sudu...zbog djeteta i sve....ali ne znam...ja sam takav tip da kad nesto za mene ne postoji...onda ne postoji..ostali smo frendovi...zbog djeteta...da se mozemo ko ljudi dogovarati oko vidanja i ostalog...inace, da nema djeteta sumnjam da bih ga ikad zvala ili vidjela...a mislim da je najteze je zbog samog osjecaja navike...

okupiraj se s necim...izlazi...nadi si neku aktivnost...vjezbaj...kaj ja znam...da ne razmisljas prevec o tome...

[kamasutra11]

Zelda kaže:

kak vele vrijeme lijeci sve...pa tako i razvod...da je stresno, je...
ali jos je teze kad je tu dijete ili djeca...tako da..mozda ce grubo zvucati...ipak puno lakse kad ona nisu upetljana u sve to...
ne znam...ja sam frisko razvedena...ali sam prestala voljeti bivseg puno prije...nestalo je ljubavi...tako da kad sam i saznala neke stvari...i kad je doslo do kraja...do razvoda...mislim bilo je stresno...pogotovo na sudu...zbog djeteta i sve....ali ne znam...ja sam takav tip da kad nesto za mene ne postoji...onda ne postoji..ostali smo frendovi...zbog djeteta...da se mozemo ko ljudi dogovarati oko vidanja i ostalog...inace, da nema djeteta sumnjam da bih ga ikad zvala ili vidjela...a mislim da je najteze je zbog samog osjecaja navike...

okupiraj se s necim...izlazi...nadi si neku aktivnost...vjezbaj...kaj ja znam...da ne razmisljas prevec o tome...

najbolji savjet do sada na forumu

[xedos]

kamasutra11 kaže:

najbolji savjet do sada na forumu

Treba za to imati i volje, kad te napadnu svi problemi kojih prije i nije bilo, a još ako ti depra legne na leđa

[sanseverija]

Evo mene, još uvijek tu gdje sam i bila. Samo s većim problemima. Morala sam dati otkaz, šef se zaljubio i počeo mi pravit probleme. Izgleda da sam baš kao priljepak neki. Trenutno tražim bilo koji posao da mogu plačat kredit i svakodnevne troškove.
U total depri sam, plačem, hodam ko duh, ko freek neki, pa šta da radim više da ostanem normalna?
Nismo platili režije za 4mj pa je muž zatražio pomoć od svog tate, živimo zajedno ne, i drugi dan došla njeg mama gore k nama i na mene navalila, više nego na njega, da zašto nismo platili režije, da je tak najlakše, dati otkaz i kaj sad, da neću pomagat ništa radit na poljoprivredi, da zašto nisam rekla da sam dala otkaz kad sam ga dala, da kam idemo s novcima itd itd. A muž dobi 4000kn, ja sam zadnju plaću dobila 2200kn, a krediti su nam 4800kn.
Najvažnije od svega je da i ovaj put on njoj ništa nije rekao u obranu moju ili pak svoju. Samo sam mu rekla da ostajem kod svoje odluke o rastavi. I onda on meni pa koji ti je razlog za rastavu? Niti te tučem niti se opijam niti se kurvam. Kao da su to jedini razlozi za rastavu..
Teško mi to sve pada, svaki dan sam sve nesretnija, pa kako da ostanem normalna?
Opet i važna stvar, ta svađa se odvijala pred očima moje curice. Kad je baka otišla dolje, curica se počela plakat i ja ju pitam zašto plačeš, sve bude dobro, a ona meni gađate me u srce.
Kad sam ostala sama otišla sam plakat u spavaću sobu, zatim je došla i moja curica plakat sa mnom.
Jučer, svi se ponašaju kao da ništa nije bilo, kao da je to tak normalno. A još smo se i ujutro cijelo svađali i vrijeđali i na kraju mi veli da mu je bolja neka hrana koju mu mama pripremi
Jeli to normalno?

[xedos]

sanseverija kaže:

Evo mene, još uvijek tu gdje sam i bila. Samo s većim problemima. Morala sam dati otkaz, šef se zaljubio i počeo mi pravit probleme. Izgleda da sam baš kao priljepak neki. Trenutno tražim bilo koji posao da mogu plačat kredit i svakodnevne troškove.
U total depri sam, plačem, hodam ko duh, ko freek neki, pa šta da radim više da ostanem normalna?
Nismo platili režije za 4mj pa je muž zatražio pomoć od svog tate, živimo zajedno ne, i drugi dan došla njeg mama gore k nama i na mene navalila, više nego na njega, da zašto nismo platili režije, da je tak najlakše, dati otkaz i kaj sad, da neću pomagat ništa radit na poljoprivredi, da zašto nisam rekla da sam dala otkaz kad sam ga dala, da kam idemo s novcima itd itd. A muž dobi 4000kn, ja sam zadnju plaću dobila 2200kn, a krediti su nam 4800kn.
Najvažnije od svega je da i ovaj put on njoj ništa nije rekao u obranu moju ili pak svoju. Samo sam mu rekla da ostajem kod svoje odluke o rastavi. I onda on meni pa koji ti je razlog za rastavu? Niti te tučem niti se opijam niti se kurvam. Kao da su to jedini razlozi za rastavu..
Teško mi to sve pada, svaki dan sam sve nesretnija, pa kako da ostanem normalna?
Opet i važna stvar, ta svađa se odvijala pred očima moje curice. Kad je baka otišla dolje, curica se počela plakat i ja ju pitam zašto plačeš, sve bude dobro, a ona meni gađate me u srce.
Kad sam ostala sama otišla sam plakat u spavaću sobu, zatim je došla i moja curica plakat sa mnom.
Jučer, svi se ponašaju kao da ništa nije bilo, kao da je to tak normalno. A još smo se i ujutro cijelo svađali i vrijeđali i na kraju mi veli da mu je bolja neka hrana koju mu mama pripremi
Jeli to normalno?

To ti je po meni normalno, i ne vidim neki veliki problem.
Normalno da je klopa od mame bolja od tvoje (ne uvijek)
1 jer je jede 20god i navikao je na takvu.
2 Mama je sigurno duže kuharica od tebe, tako da vjerojatno i bolje kuha.
3 A i mama ga dulje pozna pa odabire njemu po ćeifu.
To što ste sad u ekonomskoj krizi unosi nervozu sa obje strane pa i komunikacija ide lošije
Vjerojatno bi on nešto i odgovorio da mu je plaća 15000KN, a ovako je i on jadan i misli "to sam i zaslužio"
A i ti sad kad ne radiš, pomogni malo oko poljoprivrede, još malo pa će mo svi na nju.
Čuj, možda si malo i preosjetljiva, i to je normalno.

[oona]

Glavu gore i prespavaj...Je, stresno je suvise, vrijeme ti nedostaje za sve u sebi namiriti.
Sacekaj, kroz tjedan dana ce manje boljeti, i tako svaki naredni i dan i tjedan i godinu.
Onda ces se pitati sto to jos prije nisi realizirana da si ustedis vrijeme koje ti je zabunom oduzeto.
Zelim ti da taj trenutak spoznaje pokuca na tvoja vrata sto prije...

[LoveMeTender]

Zao mi je Lu

Citala sam onaj tvoji topic, davno, i znam da ti nije bilo lako. Ali sigurno je ovako najbolje.

Doci ce sve na svome, onda kada ne gledas na sat

[Kent]

tužno jest i neugodno...
ali, vjeruj mi, dugoročno 'isplativo' ako niste našli zajednički jezik

a što bi inače? napravili djecu i bili jadni svi zajedno?
bolje ovako

hrabro

[NoWa]

Lu´ kaže:
Kao sporazumno, mirno, bez djece, podijelili imovinu uredno sami, neživimo već 2 mjeseca skupa.
:

barem nemate djecu i oboje ste normalni, u smislu da se ne koljete oko imovine.

mogu misliti kako je

[samo_svoja]

oona kaže:
Onda ces se pitati sto to jos prije nisi realizirana da si ustedis vrijeme koje ti je zabunom oduzeto.
Zelim ti da taj trenutak spoznaje pokuca na tvoja vrata sto prije...

Toćno tako, samo što sam ja tu spoznaju dobila tijekom razvoda. Pitala sam se što sam tako dugo čekala.

Sretna sam jer sada imam svoj mir.

..dodatno pitanje...koliko godina ste imale ili imate kad ste se odlucile razvesti...

[Kraljica Rijeke]

Srn@ kaže:

..dodatno pitanje...koliko godina ste imale ili imate kad ste se odlucile razvesti...

27 kad sam otišla, a 29 kad smo se službeno razveli.
Bili u braku 5 godina, mučan brak i mučan raskid.
Pokušaj mirenja više puta u te dvije godine, pitam se što mi je s mozgom bilo.

Bilo je užasno teško krenuti naprijed, tek sada, nakon 4 godine od odlaska sam preboljela osobni neuspjeh i konačno završila to poglavlje života.
Osjećala sam se poraženo što nisam bila dovoljno dobara da on bude dobar prema meni uistinu, a ne da se sam dobrim ocjenjuje.

Sad znam da je potrebno dvoje da brak uspije trajati.
Osjećala sam se glupom što nisam prije ulaska u taj brak shvatila kakav je, a trebala sam prema suptilnim znacima.
Shvatila ubrzo da neće biti dobro ali nisam imala kuda.
Oslanjala sam se na bližnje koji me ne cijene kao osobu, njemu slične osobe.

Sad znam kako bih postupila.
Nema više tuge ni gorčine, stvarno što te ne ubije, ojača te.
Teško je naći pravu osobu.
Žao mi je samo što osjećam da neću više ući u brak, a naravno neću ni djece više...
To je ostalo kao ožiljak.
No mirim se sa svojim križem, posvećuje se sebi i pomaganju drugima, pozitivni.

Postala sam smirena, no oštra kao britva kad me netko uznemirava, jednostavno riječima ga odrežem i pobijedim u raspravi jer nitko mi ne može nadmetati kako ću živjeti. No s lijepim, ali odlučno.

Vratim se ponekad na misao, zašto je tako bilo loše, a imali smo uvjete da bude kao u raju.
Neke greške ne mogu ispraviti vrateći vrijeme, ali pokušavam ne raditi greške sada.
Život brzo prolazi, teško je ostati u lošem braku koji je loš iz bilo kojih razloga , to treba biti motivacija za život u sadašnjosti i kvalitetnu svakodnevicu.

Svima je teško nakon prekida odnosa, ljudski je.
Treba imati vrijeme za tugu,ljutnju, preboljenje i vrijeme za pomak ka naprijed, svaki dan, korak po korak.
Tako sam se ja sa sobom hrvala.

[Zelda]

32

Da li se vas zivot poslje razvoda okrenuo na bolje ili gore?


Srela sam neku prijateljicu i ona mi prica kak se razvela i kak se ponovo udala..kak je mislila bit ce sve bolje jer kak ti naucila je lekciju... u pocetku je sve izgledalo divno i bajno ali nakon opet par godina braka ista prica...
znam to je njen slucaj kakva su vasa iskustva...

[Lu´]

Kada sam odlazila i prvih mjesec dana bilo mi je o.k., neznam zašto me sada pukla neka osamljenost, kao da sam sama na svijetu, izadjem van s frendicama, al se opet osijećam tako sama grrrrr.....koji osijećaj. Inače, imam 26 godina.
Moji roditelji su se isto rastali prije 10 godina i kad se sjetim svega i kako je bilo mojoj mami sa dvoje dijece, bez ičega, pa je danas sretna, al opet, nadam se da će biti bolje.
Da mi je nekako premotati svoj život godinu dana unaprijed i da zaboravim sve...
Znam da je ovako najbolje za nas..al nemogu se pokrenuti nikako, nekako nemam volje, ništa mi neide od ruke, imam taj posao jedino što me ono drži, fax sam zapostavila.
Najradije bi odselila iz ovoga grada i krenula od nule, da neviđam ni njega i poznate ljude sa stopedesetpitanja i podpitanja kad te vide, pa zašto, zbog čega, kako...
Ili ono sažalijevanje, mrzim to, šta me ima tko žalit, i onda se osijećam još gore, kao da sam najjadnija na svijetu.

[walter]

Lu´ kaže:
Kada sam odlazila i prvih mjesec dana bilo mi je o.k., neznam zašto me sada pukla neka osamljenost, kao da sam sama na svijetu, izadjem van s frendicama, al se opet osijećam tako sama grrrrr.....koji osijećaj. Inače, imam 26 godina.
Moji roditelji su se isto rastali prije 10 godina i kad se sjetim svega i kako je bilo mojoj mami sa dvoje dijece, bez ičega, pa je danas sretna, al opet, nadam se da će biti bolje.
Da mi je nekako premotati svoj život godinu dana unaprijed i da zaboravim sve...
Znam da je ovako najbolje za nas..al nemogu se pokrenuti nikako, nekako nemam volje, ništa mi neide od ruke, imam taj posao jedino što me ono drži, fax sam zapostavila.
Najradije bi odselila iz ovoga grada i krenula od nule, da neviđam ni njega i poznate ljude sa stopedesetpitanja i podpitanja kad te vide, pa zašto, zbog čega, kako...
Ili ono sažalijevanje, mrzim to, šta me ima tko žalit, i onda se osijećam još gore, kao da sam najjadnija na svijetu.

Mačko, ako tebe netko žali, to si ti. Ali to je normalno. Trebaš se više jebat. Imaš pišljivih 26 godina i život prolazi pored tebe.

[samo_svoja]

Lu´ kaže:
Najradije bi odselila iz ovoga grada i krenula od nule, da neviđam ni njega i poznate ljude sa stopedesetpitanja i podpitanja kad te vide, pa zašto, zbog čega, kako...
Ili ono sažalijevanje, mrzim to, šta me ima tko žalit, i onda se osijećam još gore, kao da sam najjadnija na svijetu.

Po meni bijeg iz grada i od poznatih ljudi nije neko rješenje. Moraš se suočiti s problemima i riješavat ih u hodu. Teže je to od odlaska, ali kada sve prebrodiš daje jako dobar osjećaj.

Rastala sam se, sa 2 djece, u ranim tridesetima, i bilo mi je strašno teško. Izdržala sam i osjećam se zato super. Nemam se zašto skrivat od drugih, dapače, osjećam se jako snažno jer sam izborila svoju najvecu bitku.

[Anastasia]

Lu´ kaže:
Kada sam odlazila i prvih mjesec dana bilo mi je o.k., neznam zašto me sada pukla neka osamljenost, kao da sam sama na svijetu, izadjem van s frendicama, al se opet osijećam tako sama grrrrr.....koji osijećaj. Inače, imam 26 godina.
Moji roditelji su se isto rastali prije 10 godina i kad se sjetim svega i kako je bilo mojoj mami sa dvoje dijece, bez ičega, pa je danas sretna, al opet, nadam se da će biti bolje.
Da mi je nekako premotati svoj život godinu dana unaprijed i da zaboravim sve...
Znam da je ovako najbolje za nas..al nemogu se pokrenuti nikako, nekako nemam volje, ništa mi neide od ruke, imam taj posao jedino što me ono drži, fax sam zapostavila.
Najradije bi odselila iz ovoga grada i krenula od nule, da neviđam ni njega i poznate ljude sa stopedesetpitanja i podpitanja kad te vide, pa zašto, zbog čega, kako...
Ili ono sažalijevanje, mrzim to, šta me ima tko žalit, i onda se osijećam još gore, kao da sam najjadnija na svijetu.

sve je to normalno, što sada osjećaš, ali vjeruj mi - bolje otići, nego ostati u odnosu u kojem više nema ljubavi i koji te više ne usrećuje.
U trenucima samoće, znaj da si bila sama i uz njega - što je daleko gore. Prema tome, sada ti je svakako bolje. Bol će proći, a osoba za tebe tek će doći... On to nije bio. A ti si krenula dalje.
I dobro je da jesi.

[glamour]

Lu´ kaže:
Kada sam odlazila i prvih mjesec dana bilo mi je o.k., neznam zašto me sada pukla neka osamljenost, kao da sam sama na svijetu, izadjem van s frendicama, al se opet osijećam tako sama grrrrr.....koji osijećaj. Inače, imam 26 godina.
Moji roditelji su se isto rastali prije 10 godina i kad se sjetim svega i kako je bilo mojoj mami sa dvoje dijece, bez ičega, pa je danas sretna, al opet, nadam se da će biti bolje.
Da mi je nekako premotati svoj život godinu dana unaprijed i da zaboravim sve...
Znam da je ovako najbolje za nas..al nemogu se pokrenuti nikako, nekako nemam volje, ništa mi neide od ruke, imam taj posao jedino što me ono drži, fax sam zapostavila.
Najradije bi odselila iz ovoga grada i krenula od nule, da neviđam ni njega i poznate ljude sa stopedesetpitanja i podpitanja kad te vide, pa zašto, zbog čega, kako...
Ili ono sažalijevanje, mrzim to, šta me ima tko žalit, i onda se osijećam još gore, kao da sam najjadnija na svijetu.

proce i ta faza, nemoj se sjecat lijepih trenutaka,nego se sjetih onih trenutaka zbog kojih si odlucila podvuci crtu i krenuti novim zivotom. ne vracaj se unazad kreni korakom naprijed, treba vremena dok covjek to svari, nekad je bolja samoca da se sama smiris nadjes duhovni mir u sebi i sama da razmislis kako dalje, bez partnera, mi zene previse razmisljamo tipa : sta bi bilo da smo ovako ili da smo onako mozda ne bih doslo do ovoga,,,ali sta je tu je promjenit se nista ne moze, nit si prva nit si zadnja kojoj se to dogodilo.

uzmi si dvdova, knjiga , renoviraj si nesto po stanu zabavi se sama sa sobom i dani ce ti proletit i nakon nekog vremena sjest ces i reci,,,pa zar ima vec toliko kako smo se razisli....

da ne duljim,,,ni jedna rastava nije jednostavna,,,al' znaj sama si sebi najpreca i moras se sama za sebe borit to ti niko ne moze preuzet, gledaj da je tebi sad lijepo i da sto prije na sve zaboravis.

drzim ti fige