Moralni problemi

[arna]

adriatic kaže:

Nigdje nisam primjetio da "netko brani kulturu smrti" ....

Možda je baš to problem.

adriatic kaže:

Nitko ne zastupa "kulturu smrti" nego pravo na slobodu i na dostojanstven život (to podrazumijeva i dostojanstven kraj života) i ne robovanje dogmama i predrasudama.

To je vjerojatno zato što je smrt tabu- tema. Kao nešto što nije dobro, što treba izbjegavati i čega se moramo kloniti. Kako glupo! Kao da svi ne umiremo i kao da se toga trebamo sramiti. I kao da ćemo joj izmaknuti ako o njoj nećemo govoriti.

Smrt je dio životnog kruga i trebalo bi posvetiti dužnu pažnju "kulturi umiranja".

Interesantna je misao junaka jedne forenzičarske serije kad kaže da bi volio unaprijed znati kad će umrijeti, da bi se za smrt mogao bolje pripremiti.

adriatic kaže:

Znakovito je da nitko od vas ne reagira na moj upis o bijednom životu većine starije populacije.

Ovo možda zato što je većina dosta mlada, a onda starost ne izgleda kao nešto što ih se tiče.

[Brazda]

adriatic kaže:

[INDENT]

Nigdje nisam primjetio da "netko brani kulturu smrti" - izgleda ne vidiš ono što je napisano, nego svoje vlastite projekcije.

Nitko ne zastupa "kulturu smrti" nego pravo na slobodu i na dostojanstven život (to podrazumijeva i dostojanstven kraj života) i ne robovanje dogmama i predrasudama.

Eutanzija pripada kulturi smrti.

[Nemruth Dagi]

Brazda kaže:

Eutanzija pripada kulturi smrti.

Smrt je dio života, prema tome kultura smrti može biti samo dio života.

[adriatic]

Brazda kaže:

Eutanzija pripada kulturi smrti.

Eutanazija je dio kulture slobode, humanizma, čovječnosti.

Ja samoubojstvo smatram kukavičlukom, ali nikome ne osporavam slobodu da okonča svoj život.
Ako mu u tome netko mora pomoći (zbog fizičke nemoći), onda je to dužnost prijatelja ili bližnjeg općenito.
To čak smatram vrhunskim darom u slučajevima opisanim u filmu Million Dollar Baby https://www.forum.hr/showthread.php?s=&threadid=88942

[Brazda]

Nemruth Dagi kaže:

Smrt je dio života, prema tome kultura smrti može biti samo dio života.

"kultura smrti" je sintagma koja podrazumijeva radnje protiv života. Smrt jest dio života, ali onda kad nastupa u svoje vrijeme, a ne kad si netko dozvoli da je pozove 5 minuta prije ili 3 mj ili 1 godinu, ili bilo kada. Osim toga, smrt je prijelaz u vječni živopt. Ovu religioznu izjavu si dopuštam jer smo na religijskom djelu foruma. Oni koji ne vjeruju u Život, Božje gospodstvo nad životom, koji ne mogu dati smisao životu (a patnja i smrt su dio života), kojima sve mora biti biti kako su oni odlučili, njima je eutanazija sasvim OK.

[Brazda]

adriatic kaže:

utanazija je dio kulture slobode, humanizma, čovječnosti.[INDENT]Ja samoubojstvo smatram kukavičlukom, ali nikome ne osporavam slobodu da okonča svoj život.
Ako mu u tome netko mora pomoći (zbog fizičke nemoći), onda je to dužnost prijatelja ili bližnjeg općenito.
...

Sloboda je sposbnost za dobro, sloboda je mogućnost izbora između dobra, ako moraš birati između zla riječ je o prisili, sloboda je mogućnost izbora između dobra i zla. Da, eutanazija jest dio slobode, ali to ne znači da je dobra. Humanizma? Da, uoliko se to shvati kao pokret koji stavlja na prvo mjesto čovjeka i njegove potrebe. No i tada je upitna kao dio humanizma. Što je čovjekova potreba? Da umre prirodno ili da sam odluči gdje, kako i kada će umrijeti? Ovisi o našem moralnom kodu. Po meni eutanazija nema veze s istinskim humanizmom. Čovječnost? Čovječnost uključuje pomoć, suosjećanje, podršku, blizinu a ne eliminaciju drugoga.

samoubojstvo je terminološki, medicinski i bioetički nešto sasvim drugo nego eutanazija. Nemojmo unositi druge pojmove koji će zakomplicirati raspravu.

Nitko nema dužnost pomoći nečiju smrt. Iz istih razloga zbog kojih nitko nema pravo sebe eutanizirati. Život nismo tražili pa ga ne možemo ni vratiti. Život je više nego mi sami.

[Dragan]

Brazda kaže:

...
Osim toga, smrt je prijelaz u vječni život. Ovu religioznu izjavu si dopuštam jer smo na religijskom djelu foruma. Oni koji ne vjeruju u Život, Božje gospodstvo nad životom, koji ne mogu dati smisao životu (a patnja i smrt su dio života), kojima sve mora biti biti kako su oni odlučili, njima je eutanazija sasvim OK.
...

Nitko nema dužnost pomoći nečiju smrt. Iz istih razloga zbog kojih nitko nema pravo sebe eutanizirati. Život nismo tražili pa ga ne možemo ni vratiti. Život je više nego mi sami.

Ovo je zapravo tema o kojoj se ovde prica vec od pocetka.
1. verujes li u hriscanskog boga i verujes li da je moralno raditi nesto suprotno onome sto je taj bog rekao jednom davno (=pise u Bibliji).

Ako verujes onda je sve u anketi nabrojano greh (ukljucujuci i onaniju - ubijas spermije i upotreba kondoma - sprecavas ih da ispune njihovu dharmu) te shodno tome i moralno lose.

Ako ne verujes, jos uvek mozes misliti isto kao i oni koji veruju (ali mozda iz nekih drugih razmisljanja) ili mozes izabrati neku drugu verziju, u zavisnosti od vlastitog vaspitanja, okolice u kojoj zivis, mesta u drustvu, starosne dobi, pola i licnih iskustava (ukratko od tvog trenutnog morala).

Postoji li univerzalni moral ?
U koliko tacaka bi se sva drustva, svih vremena, svih religija slozila da su bez sumnje moralna/nemoralna ?

[Nemruth Dagi]

Brazda kaže:

"kultura smrti" je sintagma koja podrazumijeva radnje protiv života. Smrt jest dio života, ali onda kad nastupa u svoje vrijeme, a ne kad si netko dozvoli da je pozove 5 minuta prije ili 3 mj ili 1 godinu, ili bilo kada. Osim toga, smrt je prijelaz u vječni živopt. Ovu religioznu izjavu si dopuštam jer smo na religijskom djelu foruma. Oni koji ne vjeruju u Život, Božje gospodstvo nad životom, koji ne mogu dati smisao životu (a patnja i smrt su dio života), kojima sve mora biti biti kako su oni odlučili, njima je eutanazija sasvim OK.

Ako je smrt prijelaz zašto je negativno obiježena našom kulturom?

Radnje protiv života?

I hrana ubija pa i stres, pa nekretanje...a i rak pogotovo u terminalnom stadiju. Na čovjeku je odluka o vlastitom životu i njegovoj kvaliteti.
Ako bi sve ostavili Bogu onda ne bi bilo niti lijekova, operacija i medicine, samo bi čekali da umremo prirodno u mukama.

[Brazda]

Nemruth Dagi kaže:

Ako je smrt prijelaz zašto je negativno obiježena našom kulturom?

Radnje protiv života?
I hrana ubija pa i stres, pa nekretanje...a i rak pogotovo u terminalnom stadiju. Na čovjeku je odluka o vlastitom životu i njegovoj kvaliteti.
Ako bi sve ostavili Bogu onda ne bi bilo niti lijekova, operacija i medicine, samo bi čekali da umremo prirodno u mukama.

Kojom našom kulturom? Unutar kulture postoje i subkulture. Jest da današnja civilizacija, ova zapadna (o drugima nečemo jer ne živimo u njima) prezire staros i smrt a veliča zdravlje i mladost, ali upravo to i pridonosi stavu u prilog eutanaziji. Dakle, vratimo se na subkulture. Ona u kojoj sam ja odrasla i kojoj pripadam, a to je zdravokršćanska (što se tiče religije) i to u pravom smislu riječi a ne u smislu: "pa idem u crkvu, ali mi popovi nisu ne znam kaj" i ostale frazetine u tom smislu; dakle ta (sub)kultura ne vrednuje smrt negativno. I ovdje sad ne treba biti bezobrazna neobrazovana cjepidlaka i povlačiti pitanja da postoje pravi kršćani koi se boje smrti. Smrt, osim što je prijelaz, ona je i svršetak onoga što ponajemo, njome se opraštamo od onih koji nas vole i koje i mi volimo, opraštamo se od svog života koi je naš ma kakav da je a ide prema nepoznatom. Može netko 1000x vjerovati i znati da ga s druge strane čeka On, ali to ne znači da mu neće biti žao što prestaje živjeti, naime ON će ga kad-tad dočekati. Samo Njemu ne možemo pobjeći. I valjda je ljudima stoga žao što umiru. Glede kulture, poznajem 2-3 ateista i materijalista i njima je zajedničko što zaista imaju negativan odnos prema smrti.

Drugi dio tvog posta je totalna banalizacija teme, svijeta i odnosa čovjek - Bog. Uopće ne znam ima li smisla to komentirati pa zasad neću više od ovoga. Ako želiš o smislu toga, može.

[Blaise]

cp.tar kaže:

Sorry, ako osoba nije dala pristanak, onda to nije eutanazija.

Ali da, ovo posljednje što kažeš... ironija kakve nema.

I ne mogu govoriti za druge, ali znam da ću ja htjeti svoje pravo na dostojanstvenu smrt.

Kako nije? Ako vlast kaže da jest, onda jest.

Mnogi bi htjeli dostojanstvenu, bezbolnu, veličanstvenu, kakvu već smrt. Ali, to se ne bira, nije dano. Ne biraš hoće li te izmasakrirat rak ili kamion na cesti. Hoću reći, možeš preko noći postati nemoćan da biraš.
Dok si mlad i snažan, ništa nije problem.

Ali, što kad si nemoćan da biraš (iznenada ili ne)? Nemoćan da izraziš svoje želje? Ili te nitko ne sluša jer nisi faktor, npr. imaš devedeset godina i pišaš u gaće?

Ponekad mi se čini da je najveći moralni problem današnjice - bešćutnost.
Srećom (bolje rečeno, nesrećom, ispričavam se na cinizmu) život nas nauči nekim stvarima.

[Piggy]

Brazda kaže:

Te ostavljene na cjedilu, što s njima, dati im injekciju? Da srela sam i takve i bila sam im potpora, a ne sažaljatorica. Uz takve ljude treba biti a ne se izražavati u prilog smrti.

Svaka ti dala kad misliš da za žuto, trulo i umorno tijelo ima nade. Ma bravo!!!:klap:

[cp.tar]

Blaise kaže:

Ali, što kad si nemoćan da biraš (iznenada ili ne)? Nemoćan da izraziš svoje želje? Ili te nitko ne sluša jer nisi faktor, npr. imaš devedeset godina i pišaš u gaće?

U mojem slučaju nije problem. Just pull the fucking plug. I moji to znaju.

[Brazda]

Piggy kaže:

Svaka ti dala kad misliš da za žuto, trulo i umorno tijelo ima nade. Ma bravo!!!:klap:

To trulo, umorno tijelo jest čovjek. I to što nema nade ne znači da ono nije čovjek. A čovjeka se ne smije ubiti jer je čovjek. Jasno? Naravno, ne moraš se s tim slagati i možeš imati sasvim drugačiji moralni sklop. Ali onda ga objasni, a nemoj štancati takve postove kao što ti je ovaj.

[Nemruth Dagi]

[QUOTE=Brazda;7654032]

Kojom našom kulturom? Unutar kulture postoje i subkulture. Jest da današnja civilizacija, ova zapadna (o drugima nečemo jer ne živimo u njima) prezire staros i smrt a veliča zdravlje i mladost, ali upravo to i pridonosi stavu u prilog eutanaziji.

Zapadnom ali i svim drugim kulturama u većoj ili manjoj mjeri, strah od smrti i nastojanje izbjeći smrt i prevariti je na bilo koji način uvjeravati sebe i druge u život vječni.

Drugi dio tvog posta je totalna banalizacija teme, svijeta i odnosa čovjek - Bog. Uopće ne znam ima li smisla to komentirati pa zasad neću više od ovoga. Ako želiš o smislu toga, može.

Banalizacija je tvrdokrno vjerovanje u život bez obzira na kvalitetu istog a protiv osobne volje pojedinca.

[Brazda]

Nemruth Dagi kaže:

...
Banalizacija je tvrdokrno vjerovanje u život bez obzira na kvalitetu istog a protiv osobne volje pojedinca.

Ne vjerujem tvrdokorno u život, ali vjerujem u Božje gospodstvo nad život i pravo čovjeka na prirodnu smrt a ne smrt po narudžbi. Osobno sam potiv toga da se ljude bjesomućno održava na životu onda kad je nastupio ireverzibilan proces umiranja. Tad mu treba pomoći da svoj život privede kraju kako stanje stvari nalaže, ali nema se pravo život skratit. Dakle, ako netko ima karcinom u terminalnoj fazi, ako je nastupila agonija i ako je došlo do zastoja disanja, onda je kontra dostojanstva čovjeka priključivati istoga na respirator, ali ako je netko u agoniji i još uvijek vitalni organi funkcioniraju, dakle čovjek je živ, onda je zločin istome zaustaviti disanje ili rad srca ili bilo što.

[Nemruth Dagi]

[QUOTE=Brazda;7661953]

Ne vjerujem tvrdokorno u život, ali vjerujem u Božje gospodstvo nad život i pravo čovjeka na prirodnu smrt a ne smrt po narudžbi.

Ti možeš skup samnom vjerovati u što želiš, ali se onda jednom i otrijezniš. Lijepo je govoriti o smrti koja dolazi i pokupi nas, pa umremo i sve je idilično, no kad ne dolazi a tijelo pati a s time i mi sami onda smrt prestavlja jedino rješenje.
Onaj koji nas je takve slabe napravio, koji trulimo u bolesti i ne umiremo kad otkazuje tijelo, zna što radi kad nam je oduzeta kvaliteta života, jer ne patimo samo mi već i naši oko nas.

Osobno sam potiv toga da se ljude bjesomućno održava na životu onda kad je nastupio ireverzibilan proces umiranja. Tad mu treba pomoći da svoj život privede kraju kako stanje stvari nalaže, ali nema se pravo život skratit. Dakle, ako netko ima karcinom u terminalnoj fazi, ako je nastupila agonija i ako je došlo do zastoja disanja, onda je kontra dostojanstva čovjeka priključivati istoga na respirator, ali ako je netko u agoniji i još uvijek vitalni organi funkcioniraju, dakle čovjek je živ, onda je zločin istome zaustaviti disanje ili rad srca ili bilo što.

U nekim zemljama ljudi sami u svjesnom stanju potpisuju da ne žele oživljvanje ili održavanje na životu, treba li ih zbog toga osuđivati, što ne žele biti biljke već ljudi?

[Piggy]

Brazda kaže:

To trulo, umorno tijelo jest čovjek. I to što nema nade ne znači da ono nije čovjek. A čovjeka se ne smije ubiti jer je čovjek. Jasno? Naravno, ne moraš se s tim slagati i možeš imati sasvim drugačiji moralni sklop. Ali onda ga objasni, a nemoj štancati takve postove kao što ti je ovaj.

Na forumu imam pravo štancati postove u kojima izražavam svoje mišljenje. I ovdje ne pričamo o ubojstvu da bi nekoga smaknuli iz zle namjere, nego skraćivanju muka bolesnicima u terminalnom stadiju bolesti.

[brezovka]

Mada je teško izabrati ipak se odlučujem za pobačaj kao najkukavičkije ubojstvo.

[adriatic]

SamoMaloSebe kaže:

...što je najveći moralni problem vezan uz ljudski život: pobačaj, eutanazija, ubojstvo, samoubojstvo? .

Upozoorio sam već da je TS loše formuliran:
nudi samo odgovore koji se odnose na okončanje života.

"Ekipa" to naravno ignorira.

Par sudionika je upozorilo na to da se ubijaju životinje (stotine milijuna dnevno), no to očito ne spada u "kulturu smrti"
Spomenu sam pacifizam i ratove - ni to izgleda nije vrijedno spomena.
Otporna na svaki argument "ekipa" ponavlja svoje k'o pokvarena gramofonska ploča.

[Nemruth Dagi]

adriatic kaže:

[INDENT]Par sudionika je upozorilo na to da se ubijaju životinje (stotine milijuna dnevno), no to očito ne spada u "kulturu smrti"
INDENT]

Životinje nemaju dušu pa se na njih ne računa kao na neke žrtve.