Što trenutno čitamo i što preporučujemo za čitanje (obavezno s par rečenica o knjizi)

[grga1000]

sara100 kaže:

Baš sam je nedavno pročitala i slažem se sa preporukama. Odlična knjiga

Složio bih se sa Sarom u potpunosti. Knjiga je stvarno dobra.

[Majadl]

Jamie Bartlett - Dark net.

Pročitala sam masu jezivih knjiga u životu, ali ova ih nadmašuje sve. Da parafraziram Kinga, internet ima zube i može vas njima ugristi kad god poželi.
Autor ove knjige je novinar koji se upustio mračnim putevima interneta istražujući "dark net" i sve "radosti" koje se u njemu mogu otkriti. Počinje u davnoj povijesti 70-ih godina, od početka interneta do danas, kopajući sve dublje, zajedno s pojedincima kojima je dark net svakodnevica ....
Knjiga je zbilja uznemirujuća, pogotovo kad skužiš kolika publika prati čudovišta koja tamo žive...
I da, znam da "tamo dolje" nije sve tako crno, ali ipak je crna najtamnija i vrlo upečatljiva

[earthsea]

Mario Vargas Llosa: Grad i psi

"Leoncio Prado" je vojni internat u koji se šalju dječaci iz raznoraznih razloga. Tamo prolaze kroz svojevrsno krštenje, i iz dana u dan bore se na svakojake načine da ne padnu hijerarhijski. Pratimo uglavnom 3 - 4 lika, ne samo u internatu nego i civilnu sferu njihova života. Pa tako dobijemo prikaz peruanskog društva prošlog stoljeća. Odličan roman

[Lyanna Stark]

Granice na vjetru - Veronika Santo

Radnja je smiještena u Panonskoj nizini neposredno nakon Drugog svijetskog rata, blizu mađarske i srpske granice. Obitelji Balasovih se rodio taltoš, čovjek šaman. Balasovi su mađarska obitelj, koja se tijekom romana sve više i više smanjuje, kao i njihovo bogatstvo. Tijekom romana pratimo odrastanje taltoša, Matije i razvoj njegovih fantastičnih sposobnosti.
Veronika Santo zadarska je književnica.

[SergejKirijales]

Ernesto Sabato- O junacima i grobovima

Sreća, "famozni trenuci" uzvišene, nedokučive, Dostojevski epileptične sreće, kada smo toliko sretni da bi htjeli umrijeti nas puno koštaju.
Trenutak te sreće nas cijeli život tjera u potragu za istom, a ona, isto toliko nenadano, kao što dođe, nestaje, ono što ostaje je ruševina koja je bila tu prije njenog dolaska.
Sabato ima najegzistencijalističkije ljubavne romane, najsivlje.

[mentalny]

Stephen King - 11/22/63

Trenutno na oko 150 stranica od 750, ali vec vidim...da cu opet morat Kingu davat ciste petice. Radi se o americkom profesoru koji putuje natrag u proslost kako bi sprijecio, izmedju ostalog, atentat na Kennedya. Kad sam prvi put to procitao kao sazetak price, mislio sam da ce se radnja vrtit samo oko Kennedya ali sam se srecom prevario, ima puno vise zapleta i ukljucuje vise likova. Inace sam veliki obozavatelj tematika putovanja kroz vrijeme pa mi je ovo sjelo ko budali pleska.

[Cahit]

Kurt Vonnegut - Kolijevka za macu

Ne znam kako bih ukratko opisao radnju, al recimo da se radio o satiri koja se osvrće na znanost, društvena uređenja, religiju itd.

Zaslužuje svoju reputaciju, iako mi malo padne u drugom dijelu.

[malavida19]

Julienne Eden Bušić - Tvoja krv i moja

Pisma Julienne mužu Zvonku. Osobno mi je njegov život zanimljiv, tako sam i došla do knjige. Jako mi je dirljivo ovo

[Wild Horses]

Emma Donoghue: "Soba" - Jack je upravo navršio pet godina. Sa svojom majkom cijeli život je proveo u jednoj sobici, kao zatočenik jednog luđaka. Nakon što uspiju pobjeći, Jack se mora suočiti sa stvarnim svijetom... Zanimljiva knjiga, napisana kroz Jackove oči jednim zanimljivim stilom, i to joj je najveći adut. Zgodno je to Emma Donoghue osmislila i stvarno se dobije utisak da je neki petogodišnjak napisao knjigu. E sad, moram priznati da me Jack u par situacija pomalo i znao naživcirati svojim ponašanjem (što mu se zbog traumatičnog iskustva kroz koje je prošao može oprostiti). Ali ipak romanu dajem pozitivnu ocjenu, i usitinu se radi o neobičnom, originalnom uratku.

[Wild Horses]

Tanja Mravak: "Moramo razgovarati" - zbirka kratkih priča koje su stvarno kratke (na 119 stranica ih je stalo čak 15), a koje se uglavnom bave neuspješnim vezama između ljudi i njihovom nemogućnošću da dopru jedni do drugih... Nije loše ovo, priče su pitke, pisane jednostavnim jezikom, autorica je stvarno pogodila dijaloge i stvarno imamo osjećaj da su ti razgovori uistinu negdje izgovoreni, a da ih je ona samo transkribirala. I mogu reći da su me od 15 priča tek jedna ili dvije malo razočarale, a ostale su bile u najmanju ruku korektno napisane, a ima i 2-3 prava mala dragulja. Pročitajte, nećete požaliti.

[malavida19]

malavida19 kaže:

Julienne Eden Bušić - Tvoja krv i moja

Pisma Julienne mužu Zvonku. Osobno mi je njegov život zanimljiv, tako sam i došla do knjige. Jako mi je dirljivo ovo

Update na ovo; pročitala sam knjigu. Guglam o njoj i ne mogu naći puno komentara, citata, ničega. Nije fer jer Julienne je vrhunska spisateljica. Uz Bibliju i Karamazove, imam osjećaj da je ovo jedna od onih rijetkih knjiga kojoj ću se vratiti.

Niste svi vi Bušići božanstveni, barem ne u tradicionalnom smislu. Upravo gledam tvoju staru fotografiju iz osnovne škole. Imao si jedanaest godina. Četrdeset vas je u razredu, većinom dječaci. Nekoliko ih je lijepo odjevenih za ono doba, ali većina izgleda otrcano i siromašno, iako nikome naizgled nije nimalo neugodno zbog izlizanih rukava ili rupa od moljaca na suvratku kaputića. Snažni, žilavi seoski dječaci, pucaju od zdravlja, jedan se laktom oslanja o koljeno drugog, ili je rukom obgrlio rame učenika na sjedalu pokraj svojega. Svi kao da čine cjelinu, masu, neprijeporno zajedništvo. Svi osim tebe. Ti, koji nisi božanstven, čak ni naročito zgodan, stojiš u zadnjem redu pomalo odvojen od ostalih, kao da je neki nevidljiv prijatelj zauzeo prostor između tebe i susjednog dječaka. Mislim da sam taj prostor već zauzimala ja, da sam već bila prisutna u tvojoj podsvijesti.Ozbiljno gledaš u kameru svojim tamnim očima, iako se svi drugi dječaci smiju ili cerekaju. Velike ti uši strše iz glave kao dvije zaobljene školjke što su niknule iz hridi. Crna kosa, tanke ruke, dvije koštunjave izbočine što paradiraju kao ramena. Ruke su ti prekrižene i za razliku od drugih, nemaš knjigu. Gdje ti je knjiga? Već si tada bio drugačiji. Ne božanstven, nego drugačiji. Te sitne naznake, prije toliko godina. Nije to slučajnost.

(na kraju knjige ta fotka s malim klempavim Zvonkom )

Osjećam se kao čamac koji se naginje udesno, iz nekog neobičnog razloga uvijek udesno, nikad ulijevo. (malo sam bezobrazno ovo izvadila iz konteksta, ali, i feel you, Julienne )

Ako ne anđeli, onda bar zemaljski uzori, kak bi rekao Shakespeare, to ste vi. Živjeli Bušići

[Cahit]

Barry Unsworth - Misterij

Odbjegli svečenik se pridružuje skupini lutajućih glumaca u srednjem vijeku, koji odluče prikazati ubojstvo lokalnog dječaka kroz predstavu. Kako više saznaju o ubojstvu od lokalaca, tako se i slučaj rasvijetljava.

Nije me nešto posebno dojmilo. Sam misterij i njegovo razrješenje mi nisu bili wow, a i sva ta uporaba aorista u prjevodu mi je bila bezveze. Jedino što su stvarno dobro opisane te male predstave tog toba (morality plays)

[Wild Horses]

John le Carré: "Nezgodna istina" - prije tri godine britanska je obavještajna služba na Gibraltaru odradila tajnu akciju hvatanja jednog terorista. Akcija je pošla po zlu, a sad nekoliko sudionika te akcije pokušava otkriti što se točno dogodilo... Za sad posljednji le Carré donekle je popravio okus "Izdajnika po našem ukusu", premda je to miljama daleko od njegovih najboljih ostvarenja, ali dobro, može čovjek nekad napisati i samo korektan roman. Kod njega mi je fascinantno da, premda se uvijek drži sličnih tema, svaki roman je iznova originalan i zanimljiv i stoga ga nikako ne bi trebalo svrstavati u isti koš kao Roberta Ludluma i ostale "štancere", jer je le Carré ipak puno, puno kvalitetniji pisac od njih.

[Mr Smoogj]

S le Carreom je već dugo problem taj da u drugoj polovici u pravilu jako padne. Inače, sad mu baš čitam autobiografske zapise "The Pigeon Tunnel", što je zadnje što mu je objavljeno i to je em izvrsno napisano em iznimno informativno.

[hinterland]

Mr Smoogj kaže:

S le Carreom je već dugo problem taj da u drugoj polovici u pravilu jako padne. Inače, sad mu baš čitam autobiografske zapise "The Pigeon Tunnel", što je zadnje što mu je objavljeno i to je em izvrsno napisano em iznimno informativno.

To je toliko lose da ne moze biti ni djon Zweigovim biografijama. Neka se uci od Zweiga. Je da je preopsiran, ali je supstancijalan za razliku do tog tvog celofana za Valentinovo.

[Remam]

Oho, evo nam i hinterlanda aka tabanšaban.

le Carre je majstor, uvijek bio. Šteta što nema neki današnji pisac da ga zamijeni. Naravno, govorim o špijunskom žanru.

[ecobarbarus]

Wild Horses kaže:

John le Carré: "Nezgodna istina" - prije tri godine britanska je obavještajna služba na Gibraltaru odradila tajnu akciju hvatanja jednog terorista. Akcija je pošla po zlu, a sad nekoliko sudionika te akcije pokušava otkriti što se točno dogodilo... Za sad posljednji le Carré donekle je popravio okus "Izdajnika po našem ukusu", premda je to miljama daleko od njegovih najboljih ostvarenja, ali dobro, može čovjek nekad napisati i samo korektan roman. Kod njega mi je fascinantno da, premda se uvijek drži sličnih tema, svaki roman je iznova originalan i zanimljiv i stoga ga nikako ne bi trebalo svrstavati u isti koš kao Roberta Ludluma i ostale "štancere", jer je le Carré ipak puno, puno kvalitetniji pisac od njih.

Hm ... Pa taj Ludlum je napisao približno isti broj romana kao i le Carre, nije on nikakav veći ili manji štancer od njega, tu su negdje

Na stranu sada jel se nekome više sviđa jedan ili drugi, ali argument ti ne stoji.

[hinterland]

Remam kaže:

Oho, evo nam i hinterlanda aka tabanšaban.

le Carre je majstor, uvijek bio. Šteta što nema neki današnji pisac da ga zamijeni. Naravno, govorim o špijunskom žanru.

Neka se le Carre uci od Dennisa Lehanea (Shutter Island), koji se ucio od Dostojevskog.

[Mr Smoogj]

hinterland kaže:

To je toliko lose da ne moze biti ni djon Zweigovim biografijama. Neka se uci od Zweiga. Je da je preopsiran, ali je supstancijalan za razliku do tog tvog celofana za Valentinovo.

Ti si, kao, čitao "The Pigeon Tunnel"?

[ray of light]

Moja borba, prva knjiga

http://www.mvinfo.hr/knjiga/10566/mo...ba-prva-knjiga

još jedan roman po mom "ćefu", pročitala zasad oko 90 str., obožavam duboku psihološku razradu likova, a ovdje je glavni lik sam autor koji priču počinje analizom svog (ne)funkcioniranja u bračnoj zajednici stalno naglašavajući svoju potrebu za samoćom i stvaranjem dok ga istovremeno preplavljuje sreća vezana uz njegovu ženu i djecu, pa se tako kasnije vraća u djetinjstvo pokušavajući sebi i/ili čitatelju pokazati korijene tjeskobnih stanja. navodno da postoji 6 dijelova, vidjet ćemo dokle će me uspijevati zadržati