|
Na kraju phantasmagoria-e.. moguće ("?") neupitnost. Univerzalnu; svima tako željenju, jednakost.
Nema više (možda ima"?") kukanja, negodovanja, dramaturgije slabosti ispunjenje željom.. za snagom, sposobnosti, primanjem "ljubavi, pažnje, dodira..".
Čak i one, krajnje nade.. koju nitko po svojim, sebi osobno primjerenim snoviđenjima nije ikada primijetio u postojanosti.. više nema. Raspadanje, odumiranje, demencija, bolest, entropija.. crvi, pepeo, rigor mortis.. metamorfoza. U međuvremenu, u monotoniji, u prezasićenosti, u istosti, u konzumerizmu.. "sudbina" se samo, phantasmagoria-čkno šali. Ubija, vrijeme. Doslovno.
__________________
Amnesia may well be the highest sacrament in the great gray ritual of existence.
|
Razgranati mod